REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1301/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d., V., OIB …, protiv tuženika Grad Županja, Ž., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5893/2021-2 od 21. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/11-17 od 22. prosinca 2011., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5893/2021-2 od 21. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 1044/11-7 od 22. prosinca 2011.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno sedam određenih pravnih pitanja te su naznačeni razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3. U prvom i drugom materijalnopravnom pitanju (označeni kao A.1. i A.2.) tuženik preispituje primjenu odredbi o uputi odnosno asignaciji propisanih čl. 130. do 142. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) te polazi od pogrešne pretpostavke pozivajući primjene tih odredbi s obzirom da se pobijana odluka ne temelji na odredbama o asignaciji već se temelji na odredbama ugovora o zajmu.

3.1. Slijedom iznesenog o odgovoru na pitanja, u kojima se polazi od pogrešne pretpostavke ne ovisi odluka u ovom sporu.

4. U drugom i četvrtom postupovnopravnom pitanju (označeni kao B.1. i B.4.) tuženik preispituje je li drugostupanjski sud dužan u svojoj odluci iznijeti razloge u odnosu na žalbeni prigovor tuženika o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, pogrešnu ocjenu dokaza i pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno o na temelju čega je iznio zaključak da obveznopravni odnos između stranaka nije ugovor o zajmu nego asignacija. Međutim u pobijanoj odluci drugostupanjski sud se očitovao u odnosu na žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP, iako izrijekom nije spominjao aktivnu i pasivnu legitimaciju, te se također i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava očitovao i iznio svoje pravno shvaćanje da se radi o ugovoru o zajmu. Stoga o tim pitanjima ne ovisi odluka o sporu.

4.1. Niti drugo i peto postupovnopravno pitanje (označeni kao B.2. i B.5.) nije važno za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju stranke), jer takva naznačena pitanja nisu pitanja iz čl. 385. ZPP zbog kojih bi trebalo dopustiti reviziju, jer odgovor na postavljena postupovnopravna pitanja izravno proizlazi iz odredbi čl. 365. st. 2. te čl. 375. st. 1. ZPP pa se takva općenito postavljena pitanja svode na reproduciranje sadržaja zakonskih odredbi koje su same po sebi dovoljno jasne i ne ostavljaju mjesta nedoumicama u primjeni istih.

4.2. Što se pak tiče trećeg postupovnopravnog pitanja postavljenog u prijedlogu označenom kao B.3. valja reći da se ono odnosi na to je li sud prilikom donošenja pobijane presude eventualno propustio ocijeniti i obrazložiti u odluci neki žalbeni prigovor, koje predlagatelj smatra odlučnim, a sud ne, ali i na način koji on smatra pravilnim, odnosno problematizira ovlaštenje suda da sam utvrđuje odlučne činjenice, a što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pri tom valja napomenuti da se odluka drugostupanjskog suda, ni formalno ni sadržajno, ne temelji na odredbi čl. 375. st. 5. ranije važećeg ZPP pa u tom dijelu postavljeno pitanje nije važno za odluku u konkretnom sporu.

5. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.