REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1336/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. F. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & Š. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 2067/2021-2 od 17. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-723/2019 od 3. siječnja 2019., na sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2067/2021-2 od 17. lipnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 723/2019 od 3. siječnja 2019., zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže tužiteljev prijedlog odbiti kao neosnovan.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. U prijedlogu su postavljena slijedeća pitanja:
„1. Može li sud tužbeni zahtjev koji predstavlja meritum stvari ocijeniti kao neosnovan ukoliko nije plaćen predujam za vještačenje iako na raspolaganju ima zakonsku mogućnost sam provesti vještačenje bez uplate predujma?
2. Može li sud pozivom na već donesenu presudu u odluci o troškovima iste odrediti pravilno i zakonito u ponovljenom postupku, ukoliko je o istima trebao odlučiti u konačnoj odluci?“
5.2. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnima za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2802/15 odnosno Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-1181/19 od 14. listopada 2020.
6.1. U vezi navedenog prvog pitanja valja reći da se u dostavljenim odlukama radi o drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama i to o situaciji kada je predujam za provođenje vještačenja naknadno uplaćen, odnosno o situaciji kada nije uplaćen predujam na ime troškova saslušanja svjedoka, a ne postoje naznake da bi za provođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka po tužitelju mogli nastati bilo kakvi izvanredni troškovi.
6.2. Uz navedeno, radi se o pitanju o kojem je ovaj revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u nizu svojih odluka, kao primjerice u odluci Rev-1158/13 od 20. siječnja 2016., gdje je sud odgovorio upravo na pitanje primjene odredbe čl. 153. st. 3. i 4. ZPP, koje glasi: „…kada je rok za plaćanje predujma višestruko prekoračen, prvostupanjski sud je pravilno odbio dati daljnji rok od 30 dana za plaćanje predujma i odbio provođenje tog dokaza. Kod toga treba naglasiti da upravo je tužiteljica navedeni dokaz predlagala i da je u skladu s time dužna snositi i troškove provođenja tog dokaza - platiti predujam za vještačenje, pa kako tužiteljica niti u danom roku, a niti u daljnjem roku od gotovo deset mjeseci nije platila predujam za provođenje vještačenja, pravilno je primijenjena odredba čl. 153. st. 3. ZPP.“ Stoga, prvo postavljeno pitanja nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je pobijana odluka donesena je u skladu s navedenim ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga revizijskog suda.
7. Za drugo postavljeno pitanje predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira okolnosti samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda zbog osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno zbog razvoja prava kroz sudsku praksu.
8. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
