REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1755/2015-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića, člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. R., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika M. Ž. iz Z., OIB ..., drugotuženice Z. Ž. iz Z., OIB ..., trećetuženice A. V. iz Z., OIB ... i četvrtotuženika M. Ž. iz Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z., radi ispunjenja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1267/14-2 od 4. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P- 1493/13-34 od 11. travnja 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

''1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima M. Ž., ..., Z. i Z. Ž., ..., Z., da tužitelju M. J. iz Z., ..., isplate iznos od 500.000,00 kuna na ime ugovorene prodajne cijene iz čl. 2. Ugovora o prodaji od 01. listopada 1993. godine sa zakonskim zateznim kamatama počev od 01. listopada 1993. godine, kao i da tužitelju solidarno naknade trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana".

2 .Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Raskida se Ugovor o prodaji zaključen dana 01. listopada 1993. godine između N. B. iz Z., ..., kao prodavateljice i Z. i M. Ž. iz Z., ..., kao kupaca, ovjeren po Gradskom sekretarijatu za upravu i pravosuđe, Klasa: 037-02/25458, Ur.broj: 251- 02-07-93/1 od 01. listopada 1993. godine i Ugovor o darovanju nekretnina zaključen dana 02. studenog 2007. godine između M. Ž., J., JMBG: ... i Z. Ž., J., JMBG: ... iz Z., ... kao darodavatelja i A. V., M., JMBG: ... i M. Ž., M., JMBG: ... iz Z., ... ovjeren po javnom bilježniku E. P., B., ..., broj: OV-6017/2007 od 02. studenog 2007. godine, što su tuženici M. Ž., ..., Z. i Z. Ž., ..., Z., V. A., Z., ... i Ž. M., Z., ..., dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za promjenu zemljišnoknjižnog stanja i upisa predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja u roku od 15 dana jer će u protivnom tabularnu ispravu zamijeniti ova presuda, te su tuženici dužni solidarno tužitelju naknaditi trošak ovog postupka."

3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 58.312,50 kuna, u roku od 15 dana.''.

2. Protiv drugostupanjske presude i protiv odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana.

5. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 500.000,00 kuna po osnovi ugovorene kupoprodajne cijene te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji sklopljenog 1. listopada 1993. i ugovora o darovanju sklopljenog 2. studenoga 2007., kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

7. Sudovi su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev za isplatu 500.000,00 kuna (po osnovi kupoprodajne cijene ugovorene kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 1. listopada 1993.) sa pripadajućom zateznom kamatom pozivom na odredbe čl. 360. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), čl. 361. st. 1. ZOO i čl. 371. ZOO jer su ocijenili da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine (2. listopada 1998.), a da je tužba u ovoj pravnoj stvari sudu podnesena 3. ožujka 2011. Nadalje, sudovi su, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za raskid ugovora o prodaji i ugovora o darovanju nekretnina, odbili kao neosnovan jer u slučaju da su ispunjeni uvjeti za jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja ugovorne obveze do raskida ugovora dolazi prostom izjavom vjerovnika, a ne konstitutivnom odlukom suda, kao i zbog razloga što niti tužitelj, niti njegova pravna prednica nisu ugovorne stranke ugovora o darovanju od 2. studenoga 2007. slijedom čega nisu aktivno legitimirani zahtijevati raskid tog ugovora, niti izdavanje tabularne isprave.

8. Tužitelj u reviziji navodi da reviziju podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Ističe da je drugostupanjski sud, propustio postupati po odredbi čl. 365. ZPP, pa je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka, čime zapravo ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Prema ocjeni vijeća revident u reviziji neosnovano navodi da je drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP jer iz postupanja drugostupanjskog suda proizlazi da je prvostupanjsku presudu ispitao u onom dijelu u kojem je bila pobijana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. U odnosu na činjenične navode revidenta iznesene u reviziji treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog navedenog ovaj sud nije mogao uzeti u obzir činjenične navode iznesene u reviziji niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti takvih navoda.

11. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ocjenjeno je da su drugostupanjski i prvostupanjski sud pravilno primijenili materijalno pravo kada su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, slijedom čega ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude.

12. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

13. S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

14. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

15. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka je nedopuštena.

16. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

17. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

18. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.