REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 140/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K.-B. iz S. B., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu T. P. N. & J. N. u S. B., protiv tuženika Grada Slavonskog Broda, OIB ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 634/2018-2 od 29. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-834/2015-22 od 8. ožujka 2018., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice (u odnosu na 1. pitanje), ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-634/2018-2 od 29. listopada 2018. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 4170 k.o. S. B. na kč.br. 2755/3 garaža u Ulici ... od 14 m2, što je tuženik dužan priznati i dozvoliti tužiteljici upis prava vlasništva na toj nekretnini na temelju presude suda prvog stupnja, te naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 13.370,00 kuna.

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3 i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je osnovana.

6. Tužiteljica u reviziji navodi da istu podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, smatrajući da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. a ZPP, a što bi pretpostavljalo da je sud drugoga stupnja utvrđivao neke nove činjenice koje prvostupanjski sud nije utvrdio, odnosno da je uzeo u obzir nesporne činjenice koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke.

7. Suprotno tvrdnjama revidentice iz pobijane drugostupanjske presude proizlazi da sud drugoga stupnja nije utvrdio neke druge činjenice koje nije utvrdio i prvostupanjski sud.

Međutim iako se drugostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP sukladno kojoj će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo proizlazi da je pobijana odluka donesena na temelju odredbe čl. 373. st. 2. ZPP sukladno kojoj će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda.

8. Kako u ovom predmetu drugostupanjski sud nije primijenio odredbu čl. 373. a ZPP, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je u zemljišnoj knjizi tuženik upisan kao vlasnik kč,.br. 2755/3, garaže u Ulici ... od 14 m2, upisane u zk.ul. 4170 k.o. S. B.,

- da je tuženik kao vlasnik te nekretnine upisan u zemljišnoknjižnom izvanparničnom ispravnom postupku za k.o. S. B., raspravnim zapisnikom broj 7517, iz kojeg je vidljivo da je nekretnina bila upisana u stari zk.ul. 5117 k.o. B. i to k.č.br. 844/42 kuća broj 6 i dvorište ... od 281 čhv., uknjižena kao općenarodna imovina-organ upravljanja Općina S. B., a da je osnovan novi z.k.ul. broj 4170 k.o. B. u koji su pripisane k.č.br. 2755/1 Dvorište u Ulici ... od 638 m2, k.č.br. 2755/2 Garaža u Ulici ... od 14 m2 i k.č.br. 2755/3 Garaža u Ulici ... od 14 m2, uz uknjižbu prava vlasništva za korist G. S. B.,

- da je u raspravnom zapisniku broj 9174 punomoćnik G. S. B. priznao pravo vlasništva V. I. na k.č. NI broj 2755/2 Garaža u Ulici ... od 14 m2, upisana u zk.ul. broj 4170 k.o. B. N., u kojem zapisniku je V. I. naveo kako je posjednik predmetne čestice i da je svojim sredstvima izgradio garažu 1966., ali ne raspolaže ispravama kojima bi mogao dokazati stjecanje prava vlasništva,

- da je istovremeno kad i V. I., te u dogovoru s njim, I. Đ. od svog materijala i svojim sredstvima izgradio drugu garažu, koja je predmet ovog spora, a označena je kao k.č. 2755/3 garaža u Ulici ... od 14 m2, obje garaže izgrađene su na površini koja je bila u društvenom vlasništvu i nalaze se jedna pored druge,

- da je prema posjedovnom listu k.č.br. 2755/3 upisana kao posjed tuženika,

- da je tužiteljica sa suprugom u posjedu predmetne garaže od 1966., kad se I. Đ. s obitelji preselio u izgrađenu kuću i garažu predao u posjed tužiteljici i njenom suprugu,

- da su tužiteljica i njen suprug držali u posjedu garažu otkad su je primili u posjed od I. i Z. Đ., u čemu ih nitko nije smetao niti im je osporavao pravo na posjed garaže,

- da se garaža od smrti supruga tužiteljice više ne koristi za smještaj automobila, ali se koristi za odlaganje drugih stvari.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupanja je zaključio da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu pravnim poslom, a da je njezin prednik I. Đ. bio pošten i savjestan graditelj u smislu paragrafa 417-419 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), radi čega je osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži stjecanje prava vlasništva građenjem na predmetnoj nekretnini.

11. Odlučujući povodom žalbe tuženika sud drugog stupnja je preinačio presudu suda prvog stupnja ocijenivši da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za tužiteljičino stjecanje prava vlasništva garaže zaključivši da prednik tužiteljice nije bio pošten graditelj, jer je znao da gradi na društvenom zemljištu, bio je svjestan da se na društvenom zemljištu ne može graditi bez odobrenja nadležnog tijela i da je samo ako je imao takvo odobrenje mogao steći pravo korištenja zemljišta na kojem je građevina sagrađena.

Nadalje sud drugog stupnja zaključuje da tužiteljica nije mogla steći vlasništvo ni dosjelošću jer su tužiteljica i njen prednik znali da je objekt izgrađen na zemljištu u društvenom vlasništvu, bez odgovarajuće dozvole upravnog tijela, radi čega njihov posjed nije pošten, a što je nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu pravnih pravila paragrafa 1460. OGZ.

12. Tužiteljica u reviziji ističe da podnosi i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle tzv. izvanrednu reviziju. Prema odredbi navedenog članka stranka ima pravo protiv drugostupanjske presude podnijeti reviziju i u slučajevima kada nije dopuštena revizija iz st. 1. istog članka, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg se revizija podnosi, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na reviziju odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Tužiteljica u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

„1. Da li je sud ovlašten na bilo koji način se uplitati u pitanje ocjene da li je posjednik (ili graditelj) savjestan, ukoliko druga strana isto samo formalno osporava, no isto niti na jedan način ne dokazuje?

2. Pitanje primjene odluke Ustavnog suda RH U-I-58/97 od 14. prosinca 1999. za slučajeve kada nema ugrožavanja interesa treće strane (osim države), a posjednici bi posjedom otpočetim prije 8. listopada 1991. imali zakonska prava na priznanje prava vlasništva dosjelošću?“.

14. U odnosu na postavljena pitanja kao razloge zbog kojih postavljena pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni tužiteljica navodi odluke revizijskog suda broj Gž-3074/77 od 26. srpnja 1978., te odluku Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske zahtjev broj 35298/2006, presuda od 11. lipnja 2009., Jakeljić protiv Hrvatske zahtjev broj 22768/12, presuda od 28. lipnja 2016. i Radomilja i drugi protiv Hrvatske, zahtjev broj 37685/10, presuda od 28. lipnja 2016., u kojima je zauzet pravni stav o postavljenim pitanjima.

15. Sukladno odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

16. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

17. Jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila OGZ, tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ 6/80 – dalje: ZOVO), a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP) je pošten (savjestan) posjed. Dakle za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZVDSP. Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

18. Tužiteljica u reviziji kroz postavljeno pitanje ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 8. ZPP počinjen prilikom donošenja odluke drugostupanjskog suda.

19. Naime, nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da posjed tužiteljice nije pošten te obzirom na koje provedene dokaze zaključuje da je tuženik dokazao da tužiteljica nije bila pošten posjednik predmetne nekretnine.

Budući da se poštenje posjeda presumira, tu činjenicu tužiteljica nije bila dužna dokazivati, a u drugostupanjskoj presudi su izostali jasni i opravdani razlozi koji bi opravdali da je tuženik dokazao suprotno i oborio presumpciju tužiteljičinog poštenja.

20. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

21. Osim prethodno navedene bitne povrede odredba parničnog postupka valja ukazati na shvaćanje zauzeto kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću vezano za uračunavanje vremena posjedovanja koje je proteklo do 8. listopada 1991.

22. O ovom pravnom pitanju revizijski sud se izjasnio u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“.

23. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine Republike Hrvatske, br. 53/1991 od 8. listopada 1991.) stavljen je izvan snage članak 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“, br. 137/99 od 4. prosinca 1999.).

24. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je:

„U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“.

25. Sud drugog stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tuženika i dati jasne razloge u svojoj odluci te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku ispitati postoje li okolnosti za primjenu pravnog shvaćanja koje je Europski sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj 35298/04) kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva.

26. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.