REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 466/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz K., koga zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., koje zastupaju punomoćnici - odvjetnici u OD G. &. Partneri" iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-725/2015-2 od 16. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu poslovni broj Pn-2/15 od 30. travnja 2015., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao naknadu štete od tuženika u iznosu od 129.600,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako su navedeni u izreci presude, kao i novčani iznos od 3.600,00 od 10. svibnja 2010. pa nadalje na ime mjesečne rente. Također je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 86.573,00 kn sa zateznom kamatom.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, podredno isti ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, među kojima ne postoji proturječnost, a ne postoji proturječnost između onog što se u presudi navodi o sadržaju dokaza i isprava, odnosno dokaza i samih tih isprava.

8. Nadalje, nije osnovana ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koji je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u vidu izgubljene zarade u trgovačkoj djelatnosti, a što je nastupilo kao posljedica prometne nezgode od 7. travnja 2007., u kojoj je tužitelj stradao kao suvozač u vozilu kojim je upravljao osiguranik tuženika J. S. U toj nezgodi tužitelj je zadobio višestruke povrede, te ističe kako je zbog posljedica navedenih povreda izgubio zaradu u vidu plaće koju je trebao ostvarivati kod poslodavca TO Lj. u K., vlasništva A. P., s kojim je 3. travnja 2007. sklopio ugovor o radu za radno mjesto trgovca i vozača za nabavu robe u trgovini prehrambene robe.

10. Odredbom čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da tužitelj ima završeno SSS zvanje poljoprivredni tehničar, koje je stekao 10. lipnja 1983., te da je u vrijeme prometne nezgode bio nezaposlen;

- da tužitelj nema stručnu osposobljenost za poslove trgovca, niti je proveden postupak za osposobljavanje za rad na siguran način za poslove prijevoza robe, budući isti nije vozač profesionalac;

- da tužitelj nije sklopio ugovor o radu s TO Lj. prije zadobivenih ozljeda, odnosno nije dokazao da bi u tom trgovačkom obrtu radio od 3. travnja 2007. pa nadalje;

- da je TO Lj. prestao s radom 2. veljače 2012.

11. Naime, sudovi prvog i drugog stupnja nisu prihvatili kao vjerodostojan ugovor o radu od 3. travnja 2007., a to iz razloga što je isti sklopljen četiri dana prije ozljeđivanja tužitelja, i to za poslove neprimjerene tužiteljevoj stručnoj spremi i njegovom zdravstvenom stanju.

12. S obzirom da tužitelj na temelju ugovora o radu nije ostvario pravo na bolovanje, jer isti nije bio ni prijavljen, sudovi su izrazili mišljenje da je ugovor od 3. travnja 2007. sklopljen samo formalno da bi se pogodovalo tužitelju u ovom postupku.

13. S obzirom na naprijed navedeno, sudovi su ocijenili da tužitelj nije dokazao da bi trpio štetu u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti obavljanja poslova u TO Lj. na radnom mjestu trgovca, odnosno isti nije dokazao da je u trenutku ozljeđenja bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca, niti da bi stupio u radni odnos da nije pretrpio ozljede za koje je odgovoran osiguranik tuženika.

14. Naime, prema odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode iskaza protivnika.

15. Stoga je teret dokazivanja da se tužitelj zaposlio kod obrtnika i koliko bi iznosila njegova zarada isključivo na tužitelju, koji je trebao predložiti dokaze kojima potkrjepljuje takvu svoju tvrdnju.

16. S obzirom da dokazi koje je tužitelj podastro nisu ocijenjeni vjerodostojnim od strane suda, to su pravilno sudovi primijenili materijalno pravo kad su odbili zahtjev tužitelja.

17. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.