REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4806/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. u stečaju iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. p. d.o.o. iz B., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 5719/18-2 od 5. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu br. Povrv-341/17-19 od 15. lipnja 2018., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik D. K. iz P. br. Ovrv-137/17 od 22. svibnja 2017. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 844.031,06 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Ujedno je tuženik obvezan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 32.250,00 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnio tuženik primjenom odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tuženik u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno tvrdnji revidenta navedena bitna povreda nije počinjena, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost na koju se ukazuje u reviziji.

9. Tuženik u reviziji ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 221. b st. 1. ZPP, odnosno da je tužitelj pogrešno izračunao dužne iznose, te da nije napravio korekcije u skladu s ugovorima između tužitelja i tuženika koji su na snazi.

10. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je prvostupanjski sud radi ispitivanja osnovanosti cjelokupnog utuženog potraživanja dopisom prvo pozvao tužitelja da dostavi prijepise utuženih računa,

- da je nakon toga prvostupanjski sud dostavio prijepise utuženih računa Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Istra, Hrvatsko primorje, Gorski Kotar i Lika, Ispostavi P., a radi utvrđivanja je li tuženik sve utužene račune prikazao u knjizi ulaznih računa i koristio pravo na odbitak pretporeza,

- da je utvrđeno da je tuženik sve utužene račune iskazao u knjizi ulaznih računa i da je po istima koristio pravo na odbitak pretporeza,

- da tuženik nije sporne račune vratio izdavatelju.

11. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi primjenjuju odredbu čl. 221.b st. 1. ZPP. Prema toj odredbi ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrati će se da tražbina postoji, osim ako tuženik dokaže suprotno. Prema st. 2. istog članka sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utužene tražbine.

12. U konkretnom slučaju sud je po službenoj dužnosti pribavio podatak od Porezne uprave da je tuženik po svim izdanim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, a isto tako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od rujna 2015. do siječnja 2017. zaprimao utužene tužiteljeve račune, ali te račune nije vratio, niti je osporio iznose navedene u tim računima. Kako tuženik nije osporio izdane račune tužitelja, niti je primljene račune vratio tužitelju, već je primljene račune unio u knjigu ulaznih računa i potom koristio iste za pravo na odbitak pretporeza, tada vrijedi presumpcija da utužena tražbina postoji.

13. Kako tuženik u postupku nije dokazao da utužene tražbine nisu pravilno obračunate, niti je iste osporio, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja udovoljeno u cijelosti, pa nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.