REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4093/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. M., odvjetnica u P., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, Z., OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-142/19-2 od 16. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-955/17-17 od 29. studenoga 2018., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je dana 10. veljače 2009. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao zaposlenika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja brodice ribarske inspekcije RH 20 PU „P.“, da se utvrdi da je obavijest tuženika od 3. travnja 2017. bez pravnog učinka i da otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju temeljem obavijesti od 3. travnja 2017. nije dopušten, kao i da je radni odnos tužitelja kod tuženika zasnovan ugovorom o radu od 10. veljače 2009., zatim da se naloži tuženiku da tužitelja vrati natrag na rad na radno mjesto voditelja brodice ribarske inspekcije RH 20 PU „P.“, ili drugo slično radno mjesto koje po svojim obilježjima odgovara kvalifikacijama tužitelja i potrebama tuženika, te da mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa računajući od 1. travnja 2017. do povratka na posao, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je pravodobno podnio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povredi odredaba postupka. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, kao i da se tužitelju dosude cjelokupni troškovi postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj s tuženikom imao u kontinuitetu sklopljeno više ugovora o djelu u razdoblju od 10. veljače 2009. do 31. ožujka 2017. za obavljanje poslova upravljanja plovilom ribarske inspekcije za PU „P.“, vođenje izvješća o plovnosti i čišćenja plovila nakon uporabe,

- da između parničnih stranaka nije bio sklopljen pisani ugovor o radu, niti je tuženik prije početka rada tužitelju izdao potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,

- da je 3. travnja 2017. tuženik obavijestio tužitelja da se ugovor neće dalje produžiti,

- da je upravna inspekcija utvrdila da je upravljanje plovilom ribarske inspekcije poao za koji nije moguće sklapanje ugovora o djelu, te da je u tom dijelu tuženik postupao protivno zakonu.

8. Prije svega tužitelj u reviziji ukazuje da prvostupanjski sud nije odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu, koji je postavljen u podnesku tužitelja od 12. listopada 2018., niti je tu povredu pazeći po službenoj dužnosti otklonio drugostupanjski sud. Prije svega valja naglasiti da prema odredbi čl. 339. st. 1. ZPP ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima mora odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od dana primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Prema st. 2. istog članka ako stranka propusti podnijeti prijedlog za donošenje dopunske presude, smatrati će se da je tužba u tom dijelu povučena.

9. Iz sadržaja žalbe tužitelja podnesene protiv prvostupanjske presude vidljivo je da tužitelj uopće nije iznosio tvrdnje da mu nije odlučeno o zahtjevu za isplatu, niti je u tom smislu tužitelj predložio donošenje dopunske prvostupanjske presude u smislu odredbe čl. 339. ZPP. Obzirom na takvo stanje stvari, smatra se da je tužba tužitelja u tom dijelu povučena u smislu odredbe čl. 339. st. 2. ZPP.

10. Slijedom navedenog niti drugostupanjski sud nije o tome mogao odlučivati, niti je o tome morao voditi računa po službenoj dužnosti, radi čega u tom dijelu nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP na koju se ukazuje u reviziji.

11. Tužitelj u tužbi, tijekom postupka i sada u reviziji ponavlja tvrdnju da je u konkretnom slučaju između parničnih stranaka zapravo sklopljen ugovor o radu, pri čemu se isti poziva na odredbu čl. 14. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 - dalje: ZR), odnosno čl. 8. st. 4. ZR.

12. Suprotno navodima revizije sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između provedenih dokaza i sadržaja zapisnika u spisu.

13. Pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je između parničnih stranaka bilo sklopljeno više ugovora o djelu, te da neovisno od toga što je tužitelj radio u kontinuitetu od 10. veljače 2009. do 31. ožujka 2017., ugovor o djelu ne može konvalidirati u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, bez obzira koliko dugo je trajao ugovor o djelu i koliko se puta obnavljao.

14. Osim toga, pravilno drugostupanjski sud ističe da se odnos između parničnih stranaka treba razmotriti i u skladu s odredbom čl. 62. st. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17

– dalje: ZDSN). Tom odredbom je propisano da se pojedini poslovi koji se obavljaju u državnom tijelu mogu, osim onih iz čl. 3. st. 2. Zakona, na temelju ugovora o djelu povjeriti pružateljima stručnih usluga izvan državne službe, a na takav se odnos primjenjuju pravila obveznog prava. Pritom te osobe ne mogu, prema st. 3., postati državni službenici bez provođenja postupka prijama u državnu službu prema pravilima redovitog ili izvanrednog postupka, odnosno isključivo putem javnog natječaja.

15. Kod toga činjenica da je upravna inspekcija utvrdila da se poslovi koje je obavljao tužitelj ne bi mogli obavljati na temelju ugovora o djelu, odnosno da je tuženik postupio suprotno zakonu, ne dovodi od pretvaranja ugovora o djelu u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već predstavlja eventualno prekršaj poslodavca.

Treba ponoviti da za prijam tužitelja u državnu službu nije proveden javni natječaj, pa slijedom toga se niti sklopljeni ugovor o djelu ne može smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

16. Budući revizijski razlozi nisu osnovani, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.