REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4860/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika M. M. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u Z., radi pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8016/15-3 od 7. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-262/14 od 4. rujna 2015., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu gdje je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8016/15-3 od 7. kolovoza 2019. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-262/14 od 4. rujna 2015. u toč. I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena u dijelu gdje je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-8016/15-3 od 7. kolovoza 2019. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-262/14 od 4. rujna 2015. u toč. IV. i VI.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika P. M., vlasnika obrta P. L., D. R., ..., Ugovor o darovanju sklopljen 12. listopada 2009. pred javnim bilježnikom I. A. iz D. R. pod brojem Ou-240/09 između P. M. kao darovatelja i M. M. kao obdarenika, a kojim je darovatelj darovao obdareniku nekretninu – trosobni stan br. 10, površine 76,90 m2, III. kat, ..., ulaz broj 7, sagrađen na zk. č. 1016/1 stambena zgrada broj 12 – 16 C, površine 5113 m2 ili 1421 čhv, upisanu u zk. ul. 2738, podulošku 183 k.o. B. N., kao 183. etaža (toč. I.). Naloženo je zk. odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika, te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora (toč. II.). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju sklopljen 12. listopada 2009., a na način da se upiše P. M. (toč. III.). Naloženo je tuženiku da tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 43.750,00 kn (toč. IV.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 19.250,00 kn (toč. V.), kao i zahtjev tuženika u cijelosti za naknadu troškova postupka (toč. VI.).

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima pod toč. I., II., IV. i VI. izreke.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnio tuženik primjenom odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se ukinuti pobijanu presudu i odbaciti tužbu, podredno preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja, te tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka, odnosno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženika nije osnovana glede merituma spora, dok ista nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

6. U konkretnom slučaju je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tuženik u reviziji prije svega ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP, budući da je prvostupanjski sud propustio odbaciti tužbu tužitelja, jer prije njezina podnošenja nije proveden zakonom predviđeni postupak mirenja u smislu odredbe čl. 186.a ZPP.

9. Prema odredbi čl. 186. a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Pri tome zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužbu.

10. Kako je čl. 141. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10 i 25/12 – dalje: SZ) propisan prekluzivni rok od dvije godine za podnošenje tužbe, to nije počinjena navedena bitna povreda na koju se ukazuje u reviziji. Pri tom nije od značaja tvrdnja revidenta da je u konkretnom slučaju prekluzivni rok od dvije godine, da se ne radi o kratkom roku, budući iz navedene odredbe jasno proizlazi da se odredba čl. 186.a ZPP neće primjenjivati u slučajevima kada je posebnim propisima, što je slučaju u ovom predmetu, propisan rok za podnošenje tužbe.

11. Suprotno tvrdnji reviziji nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. ZPP. Naime, time što je prvostupanjski sud preotvorio zaključenu raspravu i zatražio dostavu ovjerenog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu nije postupljeno protivno odredbi čl. 299. ZPP, to tim više što je tužitelj uz tužbu priložio e-izvadak iz zemljišne knjige.

12. Neosnovano revizija ukazuje da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema razloga zbog čega nije proveden dokaz saslušanjem stranaka, odnosno zbog čega nije saslušan tuženik kao stranka u postupku. Treba istaći da je raspravnim rješenjem od 31. kolovoza 2015. prvostupanjski sud odbio provođenje daljnjih dokaza, jer je pravilno zaključio da izvođenje drugih predloženih dokaza, pa tako i saslušanje tuženika kao stranke, nisu važni za donošenje odluke u ovom predmetu.

13. Tuženik ponavlja tvrdnju da je sporna nekretnina bračna stečevina njegovih roditelja P. i B. M., da je sporna nekretnina stečena za vrijeme trajanja njihova braka. Naime, utvrđenje je nižestupanjskih sudova da je sporna nekretnina kupljena novcem koji su roditeljima tuženika darovali članovi njihovih obitelji, a ne sredstvima koja su stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, niti da potječe od imovine stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. U takvom slučaju pravilno je ocijenjeno da se ne radi o bračnoj stečevini u skladu odredbi čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO). Jednako tako pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da time što je majka tuženika dala određena novčana sredstava (iz vlastite imovine), da time ista nije stekla vlasništvo na predmetnom stanu, jer se nije upisala u zemljišnu knjigu, neovisno o tome što je kasnije supotpisala darovni ugovor.

14. Neosnovano tuženik ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 21. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ br. 77/93, 90/96, 64/01, 71//01, 49/03, 68/07 i 79/07). Pritom pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je ukinuta odredba čl. 20. st. 1. Zakona o obrtu ne može primijeniti u ovom postupku, iako je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju. Naime, od 15. srpnja 2010., a kada je stupila na snagu Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I- 2771/2008 od 17. ožujka 2000., obrtnik odgovara za obveze koje su nastale djelovanjem obrta svom svojom imovinom, a ne samo onom koja je bila unesena u obrt. Stoga isti odgovara i imovinom za koju se utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika – obrtnika.

15. Kako revizijski razlozi glede merituma spora nisu osnovani, to je valjalo primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika glede merituma spora (toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude).

16. Glede odluke o troškovima postupka revizija tuženika nije dopuštena. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika glede odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu (toč. IV. i VI. izreke prvostupanjske presude).

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.