REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 5 Kž-255/2022-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mirjane Rigljan kao predsjednice vijeća te Sonje Brešković Balent i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. L., zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i okrivljenog S. L. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj K-278/2019 od 24. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 2022. u nazočnosti branitelja okrivljenog S. L., S. M., odvjetnika iz P.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenog S. L. te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida prvostupanjska presuda i predmet upućuje sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed gornje odluke, žalba državnog odvjetništva je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni S. L. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. i 3. KZ/11, činjenično opisanih u točkama 1.,2. i 4. izreke presude te kaznenih djela poticanja na oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. i 3. u vezi članka 37. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1.i 2. KZ/11, činjenično opisanog u točki 5. izreke presude. Za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude okrivljenom S. L. na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude, utvrđena je na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 4. izreke presude na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 5. izreke presude na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 6. izreke presude na temelju članka 235. stavak 3. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, te je okrivljeni S. L. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci i po članku 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se ima u ustanovi za izvršenje kazne zatvora izvršiti kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca se neće izvršiti ako okrivljeni S. L. u roku 3 (tri) godine, računajući po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora koja se ima izvršiti ima uračunati vrijeme uhićenja počev od 26. travnja 2017. u 10,38 sati do 27. travnja 2017.
3. Na temelju članka 158. stavak 1 i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oštećenici A. D., OIB:…, iz P., se djelomice dosuđuje postavljeni imovinskopravni zahtjev te se okrivljeniku S. L. nalaže da oštećenici A. D. na ime naknade štete isplati iznos od 93.244,00 kuna i iznos od 16.960,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 93.244,00 kuna teče od 14. listopada 2016. pa do isplate, na iznos od 16.960,00 kuna teče od 01. kolovoza 2016. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se preko dosuđenog, oštećenica A. D. sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje put parnice.
4. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenik Igor Bitenc se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje put parnice.
5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeniku S. L. se nalaže u cijelosti podmiriti trošak ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1.-5. ZKP/08 i to trošak paušala u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak stalnog sudskog vještaka I. B. u iznosu od 1.640,00 kuna, trošak stalnog sudskog vještaka M. U. u iznosu od 6.808,00 kuna, trošak svjedokinje ujedno oštećenice A. D. u iznosu od 361,44 kuna kao i trošak njezine punomoćnice odvjetnice M. B., o čemu će se donijeti zasebno rješenje, trošak svjedoka ujedno oštećenika I. B. te njegova punomoćnika Š. V., o visini kojih će se donijeti zasebno rješenje, trošak svjedoka A. Č. u iznosu od 220,38 kuna, trošak svjedokinje M. T. V. u iznosu od 214,62 kuna, trošak svjedokinje A. R. u iznosu od 214,62 kuna, trošak svjedoka D. O. u iznosu od 137,04 kuna, trošak svjedoka Z. U. u iznosu od 142,50 kuna, trošak svjedoka N. R. u iznosu od 185,66 kuna, odnosno sveukupno iznos od 12.924,26 kn, u korist D. proračuna RH i u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, a o ostalim troškovima odlučivat će se zasebnim rješenjem.
6. Protiv navedene presude žali se Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu zbog odluke o kazni i predlaže, da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenom S. L. izrekne stroža kazna zatvora.
7. Žali se i okrivljeni S. L. po branitelju S. M., odvjetniku iz P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka te predlaže da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni na način da se okrivljenika kazni blažom kaznom i obveže ga se na snošenje troškova u manjem iznosu. Ujedno predlaže da se njega i njegovog branitelja izvijesti o sjednici vijeća.
8. Na žalbu državnog odvjetništva odgovor je dao S. L. po branitelju S. M. u kojem ističe da je žalba državnog odvjetništva neosnovana te predlaže da se odbije.
9. U smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08 predmet je prije sjednice vijeća bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
10. Na sjednicu vijeća na zahtjev okrivljenog S. L. pozvan je on osobno kao i njegov branitelj S. M. te zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Z., te je sjednici vijeća nazočio branitelj okrivljenog S. L., S. M., odvjetnik iz P., dok uredno pozvani okrivljeni S. L. i zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Z. nisu pristupili pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavak 4. ZKP/08.
11. Žalba okrivljenika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetništva bespredmetna.
12. U pravu je žalitelj, okrivljeni S. L. kad ističe da je prvostupanjski sud počinio niz apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08 a isto tako ovaj drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 utvrdio i daljnje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 koje okrivljeni S. L. nije isticao. Odluka po žalbi i po službenoj dužnosti
13. Naime, ispravno ističe okrivljenik kako presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama a budući da prvostupanjski sud nije iznio razloge za svaku točku izreke presude iz kojih bi bilo jasno iz kojih činjenica i kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da su dokazani elementi kaznenih djela za koje je okrivljenog S. L. proglasio krivim, već suprotno članku 459. stavak 4. ZKP/08 se prvo reproduciraju iskazi svjedoka saslušani tijekom postupka te se na kraju izvodi zaključak na način da se prepisuje iz izreke presude činjenični opis točki od 1. do 6. izreke prvostupanjske presude bez utvrđenja iz kojih dokaza sud utvrđuje za svaku točku izreke presude da je dokazano upravo ono što se u izreci presude tvrdi. Tako se na stranici 39. u točki 49. prepisuje činjenični opis i utvrđuje kako prvostupanjski sud smatra dokazanim da su na opisani način počinjena sva kaznena djela.
14. Nadalje, izreka presude je nerazumljiva i proturječna sama sebi i to u dijelu kada prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik pod točkom 3. izreke presude počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari u pokušaju iz članka 235. stavak 3. u vezi članka 37. stavak 2. KZ/11 a iz zakonskog opisa točke 3. proizlazi da je okrivljenik s namjerom potaknuo drugoga da ošteti tuđu stvar iz niskih pobuda za koje djelo je pokušaj kažnjiv a djelo nije bilo niti pokušano. Iz činjeničnog opisa točke 3. proizlazi da je okrivljenik proglašen krivim da je u tri navrata nagovarao A. Č. da nanese štetu na predmetima koji nisu u njegovom vlasništvu, pa nije jasno da li je prvostupanjski sud držao da je pod točkom 3. izreke okrivljeni S. L. počinio pokušaj kaznenog djela oštećenja tuđe stvari ili poticanjem drugog na oštećenje tuđe stvari. Ujedno je izreka nerazumljiva i iz razloga jer je sud za svako kazneno djelo za koje je okrivljenika proglasio krivim vezao uz članak 51. stavak 1. KZ/11 koji govori o stjecaju kaznenih djela, pa proizlazi da je svako kazneno djelo u stjecaju tj. da postoji više kaznenih djela kada se navodi da se okrivljeniku utvrđuje kazna po članku 235. stavak 3. u vezi članka 51. stavak 1. KZ/11. Samo kod stjecaja kaznenih djela se treba navesti članak 51. stavak 1. i 2. KZ/11 dok prilikom utvrđivanja kazni za svako pojedino kazneno djelo se ne navodi da je počinjeno u stjecaju jer bi iz toga proizlazilo da je počinjeno više istovrsnih kaznenih djela, po svim točkama izreke presude.
15. Također presudi nedostaju razlozi u odlučnim činjenicama glede subjektivnog elementa kaznenog djela, kada prvostupanjski sud okrivljenika proglašava krivim te navodi u točki 57. i točki 62. obrazloženja presude "da su inkriminirane radnje počinjene s namjerom, a koji oblik krivnje se pretpostavlja kod terećenih kaznenih djela" pa se radi vjerojatno o kaznenim djelima iz članka 235. stavak 1. i 3. KZ/11. U točki 62. obrazloženja se isto zaključuje i za kazneno djelo iz članka 140. stavak 2. KZ/11 gdje se opisuje da "okrivljeni S. L. isto postupa s namjerom koji oblik krivnje se pretpostavlja i kod ovog kaznenog djela". Krivnja za navedena kaznena djela ima dva oblika, izravnu i neizravnu namjeru, pa izostanak obrazloženja o kakvoj namjeri se radilo je nedostatak razloga o odlučnoj činjenici, a valja napomenuti prvostupanjskom sudu da se niti jedan oblik krivnje "ne pretpostavlja" već ga se treba utvrditi i nedvojbeno obrazložiti a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, pa je prvostupanjska presuda i zbog navedenog razloga nerazumljiva.
16. S pravom ističe okrivljenik nadalje, da je teško povrijeđeno okrivljenikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Naime, rasprave zakazane za dane 21. i 22. siječnja 2021., te 19. i 22. ožujka 2021. održane su u odsutnosti okrivljenika na temelju članka 404. stavak 5. ZKP/08 te je konstatirano da je okrivljenik uredno pozvan, iako nije bio uredno pozvan a branitelj je tražio odgodu rasprave iz opravdanih razloga zbog pandemije koja je u kritično vrijeme vladala i nemogućnosti okrivljenika da prisustvuje raspravi, a ujedno i spriječenošću vlastitom raspravom u nekom drugom predmetu, pa nisu bile ispunjene pretpostavke da se rasprave vode bez okrivljenika u smislu članka 404. stavak 5. KZ/11. Prvostupanjski sud je zaključio raspravu 19. svibnja 2021. iako okrivljenika nije bilo na raspravi, nije bio uredno pozvan jer konstatacija da je poziv za okrivljenika "otpremljen", niti je uredna dostava niti ispunjen razlog da bi se okrivljeniku sudilo u njegovoj odsutnosti po članku 404. stavak 5. ZKP/08, a branitelj je zatražio odgodu te rasprave iz opravdanih razloga, pa se takvim postupanjem prvostupanjskog suda ukazuje elementarno kršenje prava okrivljenika na pravično suđenje. Poglavito se to odnosi na raspravu 21. siječnja 2021. gdje je ispitan svjedok A. Č., na čijem iskazu prvostupanjski sud temelji svoju presudu u odnosu na točke 1., 2., 3., 4. i 6. presude, iako je branitelj okrivljenika zatražio odgodu te rasprave, okrivljenik nije bio uredno pozvan jer je branitelj otkazao punomoć za primitak pismena okrivljeniku a prvostupanjski sud uopće nije vodio računa o činjenici da okrivljenik ima prebivalište u R. I. gdje je zbog pandemije Covid19 bilo ograničeno kretanje i putovanje u druge države, te činjenici da je okrivljenik do siječnja 2021. prisustvovao svim raspravama, nije izostajao i nije se ispričavao, pa je vođenje rasprava bez uredno pozvanog okrivljenika i bez branitelja, te ispitivanje svjedoka na način da nije omogućeno okrivljeniku i njegovom branitelju da ispituje svjedoke, teška povreda konfrontacijskog prava i kada sud temelji na iskazu svjedoka Č. svoju presudu a da nije dao mogućnost okrivljeniku a niti njegovom branitelju da ispita navedenog svjedoka, kao i druge svjedoke tijekom postupka je povreda članka 468. stavak 2. ZKP/08 i teška povreda prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i povreda prava na obranu okrivljenika, tj. i relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Samo se uzgred napominje da je svjedok A. Č. ispitan protivno članku 289. stavak 1. ZKP/08 koji navodi da će svjedok u slobodnom izlaganju iznijeti sve što mu je poznato o predmetu i postaviti će mu se pitanja odakle mu je poznato ono o čemu svjedoči i tek tada se prelazi na postavljanje pitanja od strane stranaka. Prvostupanjski sud je međutim na raspravi od 21. siječnja 2021. (list 1060 spisa) konstatirao da navedeni svjedok "iskazuje suglasno kao na zapisniku pred PU I. od 19.1.2017., pa se nakon toga prešlo na odgovaranje na pitanja.
17. Isto tako, daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 počinjena je kada je prvostupanjski sud odlučio pročitati iskaz svjedokinje D. Š. a u obrazloženju presude nije obrazložio iz kojih razloga se je odlučio pročitati navedeni iskaz a ne svjedokinju neposredno ispitivati.
18. U pravu je okrivljeni S. L. kada se žali zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a koje je ispitano u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08 i po ovom, drugostupanjskom sudu.
19. Naime, prvostupanjski sud je odbio sve dokazne prijedloge okrivljenika te se presuda zasniva kako na nekonfrontiranom dokazu kao odlučnom na kojem se ne može temeljiti sudska presuda (A. Č.) tako i na svim iskazima svjedoka optužbe a niti jednom dokazu svjedoka obrane. Tako je za točku 1. izreke presude obrana predlagala da se kao dokaz pribavi podatak da okrivljenik 14. listopada 2016. nije mogao počiniti kazneno djelo kako mu se točkom 1. stavlja na teret jer je u isto vrijeme bio evidentiran u prometu u gradu K. u R. I. iako se radi o dokazu koji predstavlja po mišljenju obrane alibi za počinjenje kaznenog djela pod točkom 1. sud je taj dokaz odbio. Nadalje, budući da prvostupanjski sud nije detaljno obrazložio koju činjenicu za pojedinu točku optužbe je utvrdio iz iskaza svjedoka A. Č., to se presuda glede tih činjeničnih utvrđenja za točke 1., 2., 3., 4. i 6. izreke presude ne mogu razmatrati, budući da tek paušalni zaključak prvostupanjskog suda da ukoliko je svjedok Č. nagovaran od okrivljenika da počini kazneno djelo pod točkom 3., tj. da probuši gume na osobnom automobilu u vlasništvu I. V. i da nagovori nepoznatu mušku osobu po imenu M. da nanese štetu na predmetima koji nisu u vlasništvu okrivljenika, na način da u unutarnji brodski motor u vlasništvu I. B. kroz otvor za ulijevanje ulja u motor ubaci pastu za poliranje ventila, što je taj čovjek i učinio, te da bi okrivljenik tražio od A. Č. da probuši hladnjak na automobilu I. V., a kada on to nije učinio da je to učinio okrivljenik, nije dostatno da bi se za ta kaznena djela okrivljenik proglasio krivim jer sud nije naveo iz kojih dokaza je zaključio da je upravo tu štetu počinio okrivljenik kada je to na poticanje okrivljenika odbio učiniti A. Č., odnosno osoba po imenu M. (pod točkom 6.).
20. Za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11, prvostupanjski sud zaključuje da su svi pozivi kojima je okrivljenik putem mobitela i raznih aplikacija pokušao kontaktirati s A. D. iako su pozivi bili upućeni s nepoznatog broja, nitko se s druge strane mobilnog telefona nije javljao, te pozivi sa skrivenih brojeva bili od strane okrivljenika, na koji način je on s A. D. želio uspostaviti neželjeni kontakt kao i s njezinim roditeljima. Nije obrazloženo iz kojih razloga i kojih dokaza takav zaključak izvodi prvostupanjski sud, budući da u spisu postoje preslike poruka na mobilnom telefonu iz kojih je nedvojbeno utvrđeno da ih je poslao okrivljenik sa svog poznatog broja pa iz te činjenice se ne može izvesti zaključak bez nekih konkretnijih dokaza koji bi trebali biti obrazloženi da je i sve druge pozive s nepoznatih brojeva uputio upravo okrivljenik, a što opravdano ističe ovaj žalitelj.
21. Okrivljenik je proglašen krivim da je sva kaznena djela oštećenja tuđe stvari počinio iz niskih pobuda, pri čemu prvostupanjski sud niskim pobudama smatra namjeru da okrivljenik obnovi ljubavnu vezu s A. D. jer neće imati novaca za popravak automobila pa će on platiti popravak automobila ili pak držeći kako je I. V. glavni krivac za prekid ljubavne veze okrivljenika i A. D. pa nalaže da se ošteti i njezin automobil kako bi im onemogućio provod tijekom vikenda ili pak za kazneno djelo na štetu I. B., gdje se okrivljenik tereti i proglašen je krivim da je s namjerom potaknuo drugoga da ošteti njegov brod kako bi "osigurao dodatne poslove u tijeku zimskih mjeseci i na taj način ostvario uspješnije poslovanje društva" ali pri tome ne obrazlaže zbog čega upravo te okolnosti drži niskim pobudama (točka 58. obrazloženja). Niskim pobudama u sudskoj praksi smatraju se pobude koje odskaču od nekog općenitog protupravnog postupanja pa su to uglavnom kaznena djela počinjena iz mržnje, koristoljublja, nacionalnih pobuda, patoloških stanja i slično, koje trebaju biti krajnje negativne za što je opće poznato u društvu da odskače od svakih protupravnih pobuda za počinjenje kaznenog djela. Radnje koje su opisane u činjeničnom opisu kao niske pobude u točkama 1.,2.,3.,4., i 6. su krajnje dvojbene pa kako nije ni obrazloženo zbog čega sud drži da bi bile niske pobude koje bi odskakale od svakih drugih pobuda za počinjenje kaznenog djela, to je i činjenično stanje osim što nedostaju razlozi o toj odlučnoj činjenici i nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud obrazlaže također da je i kazneno djelo pod točkom 5. izreke presude - nametljivo ponašanje iz članka 140. stavak 2. KZ/11 počinjeno iz niskih pobuda, iako se činjeničnim opisom u točki 5. okrivljenik ne tereti da bi to djelo počinio iz niskih pobuda a niti se isto može počiniti iz niskih pobuda.
22. Kako dakle prvostupanjska presuda vrvi bitnim povredama odredaba kaznenog postupka a uz to je i činjenično stanje i pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je povodom žalbe okrivljenog S. L. i po službenoj dužnosti ukinuti prvostupanjsku presudu i na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08 predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalba državnog odvjetništva koje se žali zbog odluke o kazni, postala je bespredmetna i nije uzeta u razmatranje.
23. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, te će iznova provesti dokazni postupak, na rasprave uredno će pozvati okrivljenika i tek tada, kada osigura uvjete za izvođenje dokaza, sve će dokaze iznova provesti, te nakon zakonito i ispravno provedenog dokaznog postupka donijeti će novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu na način kako to zahtjeva odredba članka 495. ZKP/08.
U Zagrebu 5. travnja 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Mirjana Rigljan,v.r.
