Poslovni broj: Usž-2512/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. C. d.o.o., Z., zastupanog po opunomoćeniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i Š., Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi obračuna trošarine na energente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-806/20-12 od 19. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-806/20-12 od 19. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/18-01/170, urbroj: 513-04-20- 2 od 29. siječnja 2020., za poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/18-18/574, urbroj: 513-02- 3005/44-18-1 od 8. ožujka 2018. i za nalaganje tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36.720,00 kn uvećano za zatezne kamate (točka I. izreke) te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-471-01/18-01/170, urbroj: 513-04- 20-2 od 29. siječnja 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., klasa: UP/I-415-02/18- 18/574, urbroj: 513-02-3005/44-18-1 od 8. ožujka 2018., kojim rješenjem je tužitelju, kao vlasniku cisterne reg. oznake … s prikolicom reg. oznake …, zapremnine spremnika 12000 litara, utvrđena obveza u iznosu od 36.720,00 kn po osnovi trošarine za plinsko ulje za pogon motornih vozila, tarifne oznake KN 2710.

3. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako bitnu povredu pravila sudskog postupka vidi prvenstveno ostvarenu u činjenici što sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Smatra kako je presuda proturječna sama sebi te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi o razlozima presude po sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Navodi kako je sud u pobijanoj presudi pogrešno, odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno dijelom i temeljem točno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o činjeničnom stanju te pogrešno primijenio materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje. Tako sud u obrazloženju presude navodi "Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je u prikolici (cisterni) tužitelja, zapremnine spremnika 12000 litara, dana 24. veljače 2016. vizualnom provjerom utvrđeno da boja pogonskog goriva, uzeta iz spremnika, upućuje na nezakonitu uporabu označenog plinskog ulja obojenom crvenom bojom. Suprotno navodima tužbe, podaci spisa tuženika i naknadno dostavljenog zapisnika o degradiranju robe treće strane od 24. ožujka 2016., uz priloženo ispitno izvješće od 25. veljače 2016., opravdavaju zaključak javnopravnih tijela da se radi o označenom plinskom ulju tarifne oznake 2710, koje podliježe plaćanju trošarine. U odnosu na naknadno dostavljenu dokumentaciju tužitelj nije imao konkretnih primjedbi niti je stavljao konkretan prijedlog (vještačenje) u svrhu osporavanja zaključka javnopravnih tijela. Međutim, tužitelj, koji posjeduje uzorak predmetnog ulja, nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazio suprotan zaključak od onog koji su iznijela javnopravna tijela na podlozi provedenih ispitivanja.".

4. Tužitelj navodi kako sama činjenica što se pogonsko gorivo nalazilo u cisterni, ne znači da je isto bilo korišteno nezakonito niti da je tužitelj bio obvezan platiti trošarinu, a kako to sud navodi u obrazloženju. Smatra kako tijekom cijelog postupka tuženik nije niti jednim materijalnim dokazom dokazao da je tužitelj koristio pogonsko gorivo na način kako to tvrdi tuženik, već je isto bilo isključivo namijenjeno za grijanje prostora na adresi sjedišta tužitelja.

5. Ističe kako sud nadalje u obrazloženju navodi kako tužitelj u odnosu na ispitno izvješće nije imao konkretnih primjedbi niti je predložio vještačenje u svrhu osporavanja zaključka javnopravnih tijela, a ovakav stav suda je nelogičan s obzirom da tužitelj nikada nije ni osporavao da se u cisterni nalazilo pogonsko gorivo. Međutim smatra bitnom istaknuti činjenicu da je jedina svrha goriva koje je bilo prevoženo grijanje prostora (sjedišta) tužitelja, a ne uporaba za pogon vozila.

6. Navodi kako sud uopće ne uzima u obzir činjenicu da tužitelj nije prodavao navedeno gorivo niti ga je koristio za pogon vozila, a što ga čini da nije u obvezi platiti trošarinu.

7. Smatra kako je sud izveo pogrešan zaključak i pogrešno primijenio materijalno pravo, obzirom da ničim nije dokazano da je tužitelj koristio predmetno plinsko ulje za pogon motornog vozila, a navodna nezakonita uporaba plinskog ulja utvrđena je vizualnom provjerom. Stoga smatra kako ostaje nerazjašnjeno i neodgovoreno na pitanje kako je moguće vizualno utvrditi da se plinsko ulje nezakonito upotrebljava ako se isto nalazi u spremniku cisterne i ne služi za pogon vozila. Prigovara kako sud uopće nije saslušao direktora D. J. niti vozača M. R. na okolnost predmetnog događaja, a čime je direktno povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke opisano u članku 6. ZUS-a. Ističe kako sama činjenica da je tužitelj nabavio plinsko ulje ispod tržišne cijene ne znači da se radi o uporabi plinskog ulja za svrhe pogona motornog vozila, posebice kada isto ničim nije dokazano u postupku.

8. Kada bi svaka kupnja robe po povoljnijoj cijeni nužno i neizbježno značila određeno nezakonito postupanje u konkretnom slučaju i izbjegavanje plaćanja trošarine, kako to zaključuje naslovni sud, isto bi značilo de facto nezakonitost gotovo svakog poslovanja, odnosno kupnje robe na tržištu. Navodi kako činjenica da se ulje nalazilo u cisterni na parkiralištu ide u prilog tvrdnjama tužitelja da je ulje bilo namijenjeno za grijanje prostora (sjedišta) tužitelja.

9. Smatra kako je neživotno i nelogično da je tužitelj zaista koristio ulje za pogon vozila da bi isto bilo u cisterni na parkiralištu i neiskorišteno. Ovim se dodatno potvrđuju svi navodi iz žalbe, a koji ukazuju na nelogičnosti i nedostatno utvrđene činjenice u ovom postupku.

10. Isto tako smatra pogrešnim zaključak suda da su javnopravna tijela zakonito utvrdila postojanje trošarinske obveze u iznosu od 36.720,00 kn s obzirom da iz svih dokaza koji prileže spisu isto nije utvrđeno, a niti je sud dovoljno razjasnio predmetni spor te je očito pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Stoga predlaže da drugostupanjski sud usvoji predmetnu žalbu kao osnovanu, a pobijanu presudu ukine rješenjem i vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da presudom preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu naknade parničnog troška tužitelju.

12. Tuženik, uredno pozvan, sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odgovor na žalbu nije dostavio.

13. Žalba nije osnovana.

14. Ispitujući osporenu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15. Iz podataka predmeta spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi kako je u prikolici (cisterni) tužitelja, zapremnine spremnika 12000 litara, dana 24. veljače 2016. vizualnom provjerom utvrđeno da boja pogonskog goriva, uzeta iz spremnika, upućuje na nezakonitu uporabu označenog plinskog ulja obojenom crvenom bojom.

16. Isto tako, podaci spisa tuženika i naknadno dostavljenog zapisnika o degradiranju robe treće strane od 24. ožujka 2016.; uz priloženo ispitno izvješće od 25. veljače 2016.; opravdavaju zaključak javnopravnog tijela da se radi o označenom plinskom ulju tarifne oznake 2710, koje podliježe plaćanju trošarine. Na naknadno dostavljenu dokumentaciju tužitelj nije imao konkretnih primjedbi niti je stavljao konkretan prijedlog (vještačenje) u svrhu osporavanja zaključaka javnopravnih tijela, a iz zapisnika klasa: 471-01/16-18/525, urbroj: 513-02-1973/033-16-05 od 24. veljače 2016., proizlazi da je, prilikom uzimanja uzoraka iz spremnika jedan uzorak plinskog ulja predan predstavniku tužitelja (vozaču M. R.), a tužitelj, koji posjeduje uzorak predmetnog ulja, nije dostavio bilo kakav dokaz iz kojeg bi proizlazio suprotan zaključak od onog koji su iznijela javnopravna tijela na podlozi provedenih ispitivanja.

17. U provedenom postupku direktor tužitelja D. J. dao je izjavu prema kojoj je predmetno ulje nabavio 10. veljače 2016. te se isto nalazilo u prikolici (cisterni) do 23. veljače 2016., kada je dao nalog vozaču M. R. da prikolicu, koja se nalazi na adresi u Z., preveze na svoju adresu u S. radi popravka. Prethodno je dogovorio kupnju i isporuku plinskog ulja telefonskim putem s nepoznatom osobom iz društva S. t. d.o.o., koja ga je nudila po povoljnijoj cijeni.

18. Kada se uzme u obzir način nabave plinskog ulja (detaljno opisano u bilješci, klasa: UP/I-471-01/16-18/58, urbroj: 513-02-1973/33-16-2 od 16. ožujka 2016. sastavljenoj nakon prikupljanja podataka od društva A. D. d.o.o. i S. t. d.o.o.) iz kojeg proizlazi da je predmetno ulje nabavljeno ispod tržišne cijene od društva S. t. d.o.o. koje nije upisano kao trošarinski obveznik niti je registrirano za trgovinu na malo ili na veliko naftnim derivatima, kao i činjenica da je predmetna prikolica – cisterna s uljem stajala na parkiralištu, odnosno samo ulje od trenutka nabave očito nije bilo korišteno za grijanje niti je tužitelj bilo čime dokazao da inače raspolaže poslovnim prostorom za čije grijanje se koristi predmetno plinsko ulje, ispravno zaključuje prvostupanjski sud kada odbija tužbene navode te navode direktora tužitelja da je predmetno plinsko ulje nabavljeno radi grijanja.

19. Naime, plinsko ulje tarifne oznake 2710 podliježe plaćanju trošarine i to u iznosu od 3.060,00 kn/1000 l, sukladno članku 83. stavku 1., 2. i 8. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) u svezi članka 84. stavka 3. i 13. istog Zakona i članka 3. Uredbe o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za pogon ("Narodne novine", broj: 109/13., 48/14. i 43/15.).

20. Sukladno članku 90. stavku 1. Zakona o trošarinama, trošarina se obračunava na količine koje odgovaraju obujmu spremnika pogonskog goriva, ako se plinska ulja koriste u druge svrhe osim u svrhe i na način propisan člankom 88. istog Zakona, što je slučaj ako se označeno plinsko ulje za namjenu grijanja koristi za svrhe pogona motornog vozila.

21. Slijedom naprijed navedenog valja zaključiti da su javnopravna tijela zakonito utvrdila postojanje trošarinske obveze čija je visina utvrđena prema obujmu spremnika od 12000 litara i trošarine od 3.060,00 kn na 1000 litara, odnosno 3,06 kn po 1 litri, što ukupno daje visinu trošarinske obveze u iznosu od 36.720,00 kn. 22. Pravilno je postupio prvostupanjski sud zaključivši kako s obzirom da spisu prileže izjave direktora tužitelja D. J. i vozača M. R. nije potrebno ponovno saslušavati navedene osobe, s obzirom da su isti zapisnike o svojim izjavama potpisali i njihov sadržaj nisu osporili.

23. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužitelja neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud. 24. S obzirom da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan