REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-1421/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja A. L. O. d.d., OIB … , Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu G. i partneri, u Z., protiv tuženika P. d.o.o., OIB Z., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-465/20 od 4. ožujka 2022., 5. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-465/20 od 4. ožujka 2022. i rješava:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev prijedlog za osiguranje koji glasi: „Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja u iznosu od 179.326,58 kn zajedno sa zateznim kamatama od 14. veljače 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, određuje se p r e t h o d n a m j e r a zabranom bankama koje vode tuženikove račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate sa njegovih računa koji se vode pod tuženikovim osobnim identifikacijskim brojem novčani iznos za koji je

određena

prethodna

mjera.

II. Ovo rješenje dostavit će se Agenciji na provedbu.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera će trajati najdulje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.„

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-465/20 od 4. ožujka 2022. u točki I. izreke radi osiguranja novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja u iznosu od 179.326,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama određena je prethodna mjera zabranom bankama koje vode račune tuženika da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. U točki II. izreke određeno je da će navedeno rješenje dostaviti Agenciji na provedbu. U točki III. izreke određeno je da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja. U točki IV. izreke određeno je da se iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne može prenijeti s tih račina dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine. U točki V. izreke određeno je da prethodna mjera može trajati najdulje do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je postupak pokrenut povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-2856/13 od 12. kolovoza 2013. radi isplate iznosa od 179.326,58 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj je podneskom od 11. veljače 2022. (str. 530. do 532. spisa) pozivom na odredbu čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) sudu predložio određivanje prethodne mjere za iznos sporne tražbine. Uzimajući u obzir sadržaj tuženikovog prigovora te dostavljenih isprava u spisu, prvostupanjski je sud zaključio da ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu te da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 501.a ZPP-a.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom ističe da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i da izreka rješenja proturječi sama sebi i razlozima rješenja, dakle da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Navodi da sud pobijano rješenje temelji isključivo i jedino na temelju tužiteljevog prijedloga, koji je tuženiku dostavljen 2. ožujka 2022. na očitovanje, dok je pobijano rješenje o osiguranju doneseno već 4. ožujka 2022., dakle prije isteka roka od osam dana za očitovanje tuženika, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer je tuženika sud onemogućio u raspravljanju. Smatra da u obrazloženju nema razloga za donošenje pobijanog rješenja, odnosno da rješenje nema zaključke o odlučnim činjenicama, već da je sud samo prepričao činjenične navode tužitelja iz prijedloga za osiguranje. Navodi da je sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je propustio savjesno i brižljivo cijeniti sve dokaze dostavljene od strane tužitelja, sukladno čl. 8. ZPP-a. Ističe da je sud neosnovano donio predmetnu mjeru jer tužitelj nije aktivno legitimiran voditi ovaj postupak budući da je predmetnu tražbinu otuđio tijekom ovog postupka. Navodi da je tužitelj pravnim poslom sklopljenim između tužitelja i E. O. d.d. otuđio svoju tražbinu te je prestao biti titular predmetne tražbine, a tek je na podneskom predanim na ročištu 20. svibnja 2021. preinačio svoj tužbeni zahtjev na način da traži ispunjene utužene tražbine u korist treće osobe, kojoj preinaci se tuženik protivio te istaknuo prigovor zastare, a koju činjenicu je prvostupanjski sud ignorirao. Ukazuje na to da je tužitelj prijenosom potraživanja izgubio aktivnu legitimaciju jer pravo iz čl. 195. st. 1. ZPP-a na nastavak i dovršetak parnice među istim strankama ne dira u materijalno-pravne učinke građansko-pravnog posla na temelju kojeg je došlo do prijenosa tražbine koja je predmet spora. Navodi da tužitelj nema pravo predlagati donošenje presude kojom se nalaže plaćanje jer se ovaj postupak vodi povodom prigovora protiv platnog naloga kao ni intervenirati u pendentni platni nalog i da je sud u obvezi ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev. Smatra da zbog svega navedenog prvostupanjski sud nije imao temelja za donošenje mjere osiguranja u korist tužitelja koji nije titular tražbine čije se osiguranje zahtijeva navedenom mjerom osiguranja. Ističe da je istaknuo prigovor zastare kojeg je prvostupanjski sud neosnovano otklonio ne uzimajući u obzir da je tužbeni zahtjev preinačen podneskom tužitelja od 20. svibnja 2021. Navodi da tužitelj nije titular tražbine, da ispunjenje tražbine ne zahtijeva za svoju korist, ali da sud pobijanom mjerom osiguranja ipak tužitelju određuje osiguranje i to u sporu u kojem se više nakon preinake tužbenog zahtjeva ne raspravlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Smatra da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev donoseći pobijano rješenje o osiguranju. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Potražuje trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da pobijano rješenje nije pravilno ni zakonito. 7. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a. Naime, o tužiteljevom prijedlogu za određivanje prethodne mjere sud odlučuje na temelju tuženikovih navoda iz prigovora protiv platnog naloga i spisu priloženih isprava, stoga činjenica da je tužiteljev podnesak kojim je zatraženo određivanje mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a dostavljen tuženiku 2. ožujka 2022., a da je sud o tužiteljevom prijedlogu odlučio već 4. ožujka 2022. ne čekajući tuženikovo očitovanje, ne znači da je tuženik onemogućen u raspravljanju.

8. U odnosu na žalbene navode da tužitelj više nije aktivno legitimiran budući da je tražbinu za vrijeme trajanja ovog postupka otuđio društvu E. O. d.d. ističe se da je prema odredbi čl. 195. st. 1. ZPP-a prenositelj tražbine, unatoč prijenosu stvari i prava o kojima teče parnica, ostaje i nadalje procesno pravno legitimiran.

9. Odredbom čl. 195. st. 1. ZPP-a propisano je ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ta zakonska odredba omogućava tužitelju da nastavi započetu parnicu, ali njegov uspjeh u parnici ovisi o tome hoće li svoje procesno-pravno ponašanje uskladiti s novonastalom materijalno-pravnom situacijom.

10. To u konkretnom slučaju znači da je tužitelj, nakon što je utuženo potraživanje preneseno na treću osobu (E. O . d.d.) prestao biti vjerovnik te tražbine pa zato više ne može tužbenim zahtjevom tražiti od suda da tuženik njemu tu tražbinu ispuni. Tužitelj je podneskom predanim na pripremnom ročištu 20. svibnja 2021. preinačio tužbu na način da zahtijeva da se tuženika obveže na ispunjene tražbine (umjesto tužitelju) trećoj osobi kao stjecatelju predmetne tražbine.

11. Međutim, navedenoj objektivnoj preinaci tužbe tuženik se protivio, a prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja nije odlučio o preinaci tužbe, odnosno o tome da li ju dopušta, a odredbom čl. 190. st. 3. ZPP-a propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

12. Stoga, u konkretnom slučaju, kada sud svojim rješenjem nije odlučio, odnosno nije dopustio objektivnu preinaku tužbe, za ocjenu jesu li ispunjeni uvjeti propisani čl. 501.a ZPP-a za određivanje prethodne mjere mjerodavan je tužbeni zahtjev da tuženik tužitelju isplati tražbinu od 179.326,58 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

13. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će sud u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

14. Iz navedene odredbe proizlazi da sud može odrediti predmetnu mjeru osiguranja ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: a) ako se spor o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i b) ako je tužitelj do zaključenja glavne rasprave podnio prijedlog da se odredi zabrana banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera - osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.

15. Ovaj postupak započeo je na temelju prijedloga za ovrhu te je javni bilježnik B. J. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2856/13 od 12. kolovoza 2013., a tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, dakle prva pretpostavka propisana odredbom čl. 501.a ZPP-a je ispunjena.

16. Međutim, prije donošenja pobijanog rješenja tužitelj je svoju tražbinu prenio na treću osobu (E. O . d.d.), dakle tijekom ovog postupka tužitelj je prestao biti vjerovnik utužene tražbine, stoga tužitelj ne može uspjeti u sporu zahtijevajući da tuženik njemu ispuni utuženu tražbinu jer više nije aktivno materijalno-pravno legitimiran za takav zahtjev, iako je i dalje procesno-pravno legitimiran. Zbog navedenog veća je vjerojatnost tuženikovog uspjeha u sporu pa nije ispunjena druga pretpostavka propisana odredbom čl. 501.a ZPP-a.

17. Stoga osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 501.a ZPP-a jer za određivanje prethodne mjere sukladno čl. 501.a ZPP-a u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Sudac

Davor Pustijanac