REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 2/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice D. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženice D. K., optuženika Z. B. i optuženice A. K. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2019. broj K-Us-2/2018., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu optuženice D. K. i njezinog branitelja J. D., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. sa sjedištem u G.

r i j e š i o  j e :

Prihvaćaju se žalbe optuženice D. K., optuženika Z. B. i optuženice A. K., ukida se pobijana presuda u cijelosti te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, optuženica D. K. proglašena je krivom zbog dva kaznena djela protiv službene dužnosti i to zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. i primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11., dok je optuženik Z. B. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti, davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11. Optuženici D. K. je za kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 293. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora od jedne godine pa je optuženica K. za ta djela i uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca, u koju joj je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 15. srpnja 2015. do 11. kolovoza 2015., dok je optuženik Z. B. zbog kaznenog djela iz članka 294. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.

1.2. Istom je presudom optuženica A. K. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. KZ/11. te osuđena na kaznu zatvora od šest mjeseci, a na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. KZ/11. izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće

I Kž-Us 2/2020-6

dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenjen s dva sata rada za opće dobro, uz upozorenja iz članka 55. stavaka 5., 6. i 7. KZ/11. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženici K. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 15. srpnja 2015. do 7. kolovoza 2015.

2. Na temelju članka 77. KZ/11. optuženici D. K. i optuženici A. K. izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti i to zvanja carinskog službenika u trajanju dvije godine, s tim da vrijeme izvršenja kazne zatvora neće biti uračunato u vrijeme trajanja ove mjere.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), odlučeno je da su optuženici D. K., Z. B. i A. K. dužni snositi paušalni trošak kaznenog postupka od 1.000,00 kuna svaki.

4. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica D. K. po branitelju J. D., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. sa sjedištem u G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ili da istu preinači u smislu žalbenih navoda“. U žalbi je zatražena obavijest o javnoj sjednici, čemu je udovoljeno.

5. Protiv presude se žali i optuženik Z. B. po branitelju D. I., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni. Žalbom se predlaže „… ukinuti pobijanu presudu i obustaviti ovaj kazneni postupak …“, odnosno da Vrhovni sud Republike Hrvatske „… pobijanu presudu preinači na način da II.-okr. Z. B. oslobodi odgovornosti ... podredno … pobijanu presudu preinači u odnosu na kaznu te da II. okr. Z. B. … izrekne kaznu zatvora u vidu uvjetne osude s maksimalnim rokom kušnje bilo u vidu društveno korisnog rada“.

6. Žalbu protiv presude podnijela je i optuženica A. K. po branitelju T. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predloženo je „… preinačiti pobijanu presudu na način da se III-optuženu oslobodi od optužbe“.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

9. Sjednica vijeća je održana u prisutnosti optuženice D. K. i njezinog branitelja J. D., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. sa sjedištem u G., dok na sjednicu nije pristupio uredno izviješteni zamjenik Glavne državne odvjetnice pa je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. -

I Kž-Us 2/2020-6

pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; - dalje: ZKP/08-19), održana u njegovoj odsutnosti.

10. Žalbe optuženika D. K., Z. B. i A. K. su osnovane.

11. Optuženik Z. B. u svojoj žalbi smatra da su sadržaji tajno snimljenih telefonskih razgovora između njega i optuženice D. K. snimljeni bez naloga suca istrage na nezakonit način i kršenjem njegovih Ustavom zagarantiranih prava pa da se radi o nezakonitom dokazu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-17, kao i da je bez naloga bio praćen jer da su se nalozi suca istrage odnosili na neke druge osobe i neka druga djela. Međutim, optuženik Z. B. proglašen je krivim da je 14. svibnja 2015. dao mito optuženici D. K. (koja je proglašena krivom između ostalog i za primanje mita upravo od optuženika Z. B.), pri čemu su posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta te nadzirani prijevoz i isporuka predmeta kaznenog djela određene nalogom od 12. travnja 2015. broj Kir-Us-20172015. u odnosu na više telefonskih brojeva optuženice D. K., zbog postojanja osnova sumnje da je počinila kaznena djela iz članka 291. stavka 1. i članka 293. stavka 1. KZ/11., i u sklopu tih su mjera snimljeni telefonski razgovori na temelju kojih prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik Z. B. počinio kazneno djelo iz članka 294. stavka 1. KZ/11. Prema tome, tajni razgovori na koje se upire optuženikovom žalbom, protivno tim navodima, snimljeni su na temelju valjanih naloga, kao što je optuženik praćen na temelju valjanog naloga pa se stoga ne radi o nezakonitim dokazima.

11.1. Optuženici D. K., Z. B. i A. K. ističu u svojim žalbama i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-17, kao i povredu kaznenog zakona. Međutim, obrazlažući ove žalbene osnove, optuženici zapravo pobijaju pravilnost činjeničnih utvrđenja u pobijanoj presudi, o čemu se više riječi biti u nastavku ovog rješenja.

11.2. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-19 te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

12. Međutim, u pravu su optuženici D. K. i Z. B. kada u svojim žalbama ističu da je za sada preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da su radnjama opisanim u izreci prvostupanjske presude počinili kaznena djela protiv službene dužnosti i to optuženica D. K. primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11., a optuženik Z. B. davanja mita iz članka 294. stavka 1. KZ/11.

12.1. Naime, svoja utvrđenja o počinjenju navedenih kaznenih djela, prvostupanjski sud temelji prvenstveno na rezultatima posebnih dokaznih radnji, odnosno na sadržaju razgovora kojeg su međusobno vodili optuženici K. i B. te razgovora između optuženice K. i nepoznate muške osobe po imenu S. Dovodeći te razgovore u vezu s činjenicom da optuženici K. i B. novi susret dogovaraju nakon što je optuženica K. prethodno u dvije putovnice utisnula ulazni i izlazni pečat te takve putovnice predala optuženiku B., prvostupanjski sud zaključuje da je jedina logična svrha novog susreta upravo predaja novca za izvršenu radnju optuženice K., do koje predaje je, prema stanovištu prvostupanjskog suda, doista i došlo.

I Kž-Us 2/2020-6

12.2. Međutim, i prema ocjeni ovog suda, navedene dokazne radnje, bez pozornije raščlambe i ocjene i drugih u tijeku postupka izvedenih dokaza, za sada ne upućuju na zaključak da je doista do predaje novca i došlo, pri čemu su u presudi izostali razlozi iz kojih je vidljivo da je optuženica K. za uslugu utiskivanja pečata u dvije putovnice zatražila određenu novčanu naknadu, a kako joj je stavljeno na teret optužnicom, i za što je u konačnici nepravomoćno proglašena krivom.

13. Jednaka je situacija i u odnosu na optuženicu A. K. i kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11., s obzirom na to da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, pozivajući se na razgovor optuženice K. kojeg je vodila sa svojom kćeri, utvrdio da je optuženica, postupajući na način opisan u izreci te presude, sebi ostvarila imovinsku korist. Pritom se u razlozima presude ne navodi u čemu bi se ta korist sastojala, na što s pravom optuženica K. upire u svojoj žalbi, s time da treba primijetiti da takva korist nije niti opisana u činjeničnom opisu djela.

13.1. Također prvostupanjski sud propušta pravilno cijeniti obranu optuženice K., naročito dio u kojem ona govori da je kao civilna osoba prelazila granicu i kupovala dnevno jednu šteku cigareta, koliko joj je kao civilnoj osobi dopušteno, a što se i sada ističe u žalbi, te takvu obranu dovesti u vezu s drugim dokazima i na temelju sveobuhvatne raščlambe svih provedenih dokaza na jasan način utvrditi je li na strani optuženice K. doista postojala namjera za daljnju prodaju cigareta nabavljenih u Bosni i Hercegovini i stjecanje imovinske koristi za sebe ili se tu eventualno radilo o nekoj drugoj kažnjivoj radnji.

14. Stoga je prihvaćanjem žalbi optuženika D. K., Z. B. i A. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pobijanu presudu trebalo ukinuti u cijelosti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Naime, premda žalbene tvrdnje optuženice K. u odnosu na kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. KZ/11. za sada nisu osnovane, zbog povezanosti tog kaznenog djela s kaznenim djelom primanja mita iz članka 293. stavka 1. KZ/11. pobijanu presudu je trebalo ukinuti u odnosu na oba ta dijela jer izdvajanje jednog od njih ne bi bilo moguće bez štete za cijelu inkriminaciju.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će s više pozornosti raščlaniti i ocijeniti sve provedene dokaze, kako one koji se odnose na optuženike D. K. i Z. B. i kaznena djela iz članka 291. stavka 1., članka 293. stavka 1. i članka 294. stavka 1. KZ/11., tako i one koji se odnose na optuženicu A. K. i kazneno djelo iz članka 291. KZ/11. Ako u konačnici utvrdi da je optuženica D. K. počinila oba kaznena djela koja su joj stavljena na teret, prvostupanjski sud će ponovno razmotriti radi li se ovdje o dva zasebna djela počinjenja u realnom stjecaju ili se radi o prividnom stjecaju uslijed toga što je kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti konzumirano u kaznenom djelu primanja mita, prvenstveno vodeći računa o tome da optuženica K., prema činjeničnom opisu djela, osim primljenog mita, nije ostvarila neku drugu korist.

15.1. Ako prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrdi da nije došlo do primopredaje novca između optuženika K. i B., nego da je počinjena samo zlouporaba položaja i ovlasti, tada će se posebno očitovati o koristi koju si je tim djelom pribavila optuženica K., s obzirom na to da se pravnim opisom djela tereti da

I Kž-Us 2/2020-6

je korist pribavila, kako drugima, tako i sebi, s time da će dati jasne i valjane razloge i u odnosu na korist koju su zbog počinjenog djela imali D. M. i B. K. u čije su putne isprave utisnuti pečati o prelasku granice koji se u stvarnosti nije dogodio.

15.2. Također će u ponovljenom postupku u odnosu na optuženicu A. K., prvostupanjski sud osobitu pozornost obratiti na korist za koju se ta optuženica tereti da ju je pribavila, kao i na njezinu namjeru daljnjeg distribuiranja cigareta kupljenih u Bosni i Hercegovini upravo s ciljem stjecanja imovinske koristi, povezujući te okolnosti s obranom optuženice K.

15.3. U slučaju da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrdi da su svi optuženici krivi za djela za koja se terete te ih zbog toga i osudi, prvostupanjski sud će pripaziti kod ponovnog izricanja sigurnosne mjere zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti, da optuženica K. nije carinska službenica, koja joj je mjera izrečena pobijanom presudom, nego je policijska službenica te da je u tom pravcu izostala žalba državnog odvjetnika. Nakon što na zakonit način izvede sve raspoložive dokaze, a po potrebi i druge dokaze, prvostupanjski sud će na opisani način utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog pravno odlučnog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud će donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08-19, i valjano obrazložiti, vodeći računa i o članku 13. ZKP/08-19.

16. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08-19 riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.