Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-3771/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika-protutužitelja 1/UG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2/SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku iz Supetra, radi uspostave i utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-225/2021 od 22. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja 1/UG i 2/SG kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-225/2021 od 22. listopada 2021. u pobijanoj točki II. i dijelu točke III. izreke, kojim tuženicima-protutužiteljima nije dosuđen trošak parnice.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-225/2021 od 22. listopada 2021. u pobijanoj točki I. i dijelu točke III. izreke, kojim tužitelju-protutuženiku nije dosuđen trošak parnice i sudi:

"Nalaže se tuženicima UG i KG da uspostave prijašnje stanje koje je bilo prije izvođenja građevinskih radova na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da nasipaju zemlju na sjeverozapadni dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi poljska kućica sa dvorištem, koji dio je oštećen u smislu poduzetih iskopa i urušavanja međe-suhozida od strane prednika tuženika i to dio označen na skici mjesta očevida koja je izrađena po sudskom vještaku Bušić Draženu točkama A,B,C,D,E,F,G,A, žutom bojom, tlocrtne površine 20 m2, sa dubinom iskopa od cca 3,5 m. "

Nalaže se tuženicima-protutužiteljima UG i IG naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 16.993,75 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženicima UG i KG da uspostave prijašnje stanje koje je bilo prije izvođenja građevinskih radova na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da nasipaju zemlju na sjeverozapadni dio čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi poljska kućica sa dvorištem, koji dio je oštećen u smislu poduzetih iskopa i urušavanja međe-suhozida od strane prednika tuženika i to dio označen na skici mjesta očevida koja je izrađena po sudskom vještaku Bušić Draženu točkama A,B,C,D,E,F,G,A, žutom bojom, tlocrtne površine 20 m2, sa dubinom iskopa od cca 3,5 m. "

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja koji glasi: "Utvrđuje se da su UG i KG oboje iz [adresa] vlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za cijelo, pa se stoga isti ovlašćuju temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za cijelo, odnosno svaki za po 1/2 dijela."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv točke I. i III. navedene presude tužitelj-protutuženik ĆG (dalje: tužitelj-protutuženik) je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev a tužitelju-protutuženiku dosude troškovi žalbenog postupka.

3. Tuženica-protutužiteljica UG (dalje: tuženica-protutužiteljica) je podnijela žalbu protiv točke II i III presude, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, podredno da ovaj sud prihvati protutužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

5. Žalba tužitelja-protutuženika je osnovana, a žalba tuženika-protutužitelja nije osnovana.

6. U predmetnom postupku tužitelj, kao vlasnik nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, traži da se tuženicima naloži uspostava prijašnjeg stanja prije izvođenja građevinskih radova na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] južno od kuće, a koji su izvedeni na način da je strojevima potkopana zemlja te tužitelj tvrdi da je prednik tuženika zašao u nekretninu tužitelja za cc 2 m po čitavoj jugozapadnoj dužini čestice tužitelja i time ugrozio stabilnost i uništio terasu kuće tužitelja. Tuženici se pozivaju na nesmetani dugogodišnji posjed čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji proizlazi i iz posjedovnog lista, u koji je upisana majka prednika tužitelja, pok. ČG za cijelo, te da je tužitelj stekao vlasništvo na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog s nevlasnikom koji nikad nije bio u posjedu.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan tužitelj, na temelju dopunskog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-8159/11 od 20. veljače 2012., donesenog iza smrti oca tužitelja NG, umrlog **.**.1983. koji je nekretninu kupio od Časnih Sestara Službenica Milosrđa ugovorom iz 1977. godine, te je platio porez,

- da je kao posjednica upisana baka tuženika 2/SG i svekrva tuženice 2/UG, ČG ud. Ć prve terenske revizije 1948. godine,

- da iz iskaza svjedoka RG, brata 1/tuženice, proizlazi da su kućicu koristili kao spremište i zaklon, da se 80-ih godina vodio spor između pok. PG i MG a u posjedu je ostao PG (pok. suprug 1/tuženice i otac 2/tuženika),

- da iz iskaza svjedoka CG proizlazi da je dolazio s pok. PG u kućicu sredinom 70-ih godina kada je pomagao u vinogradu, a u kućici se nalazio sumpor i alat za obradu vinograda, te su i drugi odlagali svoj alat u toj kućici ali se govorilo da će se alat staviti u Barhanovićevu kućicu, te na nekretnini nije nikada vidio nikoga iz obitelji tužitelja,

- da iz iskaza svjedoka GG proizlazi da su kućicu koristili otac tuženika pok. PG i njegov brat U koji su u njoj držali alat za obradu vinograda, a nikada nije vidio nikoga osim tuženika na nekretnini,

- da iz iskaza svjedoka HG proizlazi da je spornu kućicu ograđenu suhozidom na kojem se nalazi žica koristio otac tuženika PG sa suprugom te na nekretnini nije nikada vidio nikog drugog,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov otac kupio nekretninu od časnih sestara 1977. godina a on je istu naslijedio, da na nekretninu odlazi redovito i održava je koliko je to u njegovoj moći, da je otac izgradio kuću bliže moru u kojoj boravi kad je na Braču a 2012. je osobno vidio kako se na nekretnini izvode građevinski radovi o čemu je obavijestio građevinsku inspekciju.

8. Prvostupanjski sud je odbio i tužbeni i protutužbeni zahtjev, ocjenjujući da prednik tužitelja nije bio savjesni stjecatelj, dok tuženici-protutužitelji nisu bili jedini posjednici sporne nekretnine.

9. Otac tužitelja kupio je spornu nekretninu od zemljišnoknjižnih vlasnika, te je i sam bio upisan kao vlasnik, a nakon njega je to, na temelju nasljeđivanja, tužitelj, što u ovom postupku nije niti sporno.

10. Nadalje, 2/tuženik je u svom iskazu na ročištu od 18. studenoga 2016. naveo da je nakon primitka tužbe u ovom predmetu (dakle 2012. godine), izvršio uvid u zemljišne knjige, te utvrdio da su kao vlasnice upisane Sestre milosrdnice i angažirao odvjetnicu radi rješavanja odnosa sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicama, ali nije podnio tužbu jer nisu bili razriješeni odnosi s rodbinom. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi, da je posjednik LG imala sedmero djece, te da su osim njegovog pok. oca PG, to bili S sin K koji je umro bez djece, I koji je umro a čije dvoje djece žive u [adresa], kći BG koja mu je izdala suglasnost za korištenje kućice, ZG s čijim je sinom Č postigao dogovor, te da mu je JG također odobrila da koristi kućicu.

11. Iz navedenog proizlazi da najmanje do 2012. godine, tuženici nisu posjedovali spornu nekretninu isključivo kao svoju, jer na istoj postoje i prava drugih nasljednika pok. LG, a iz iskaza svjedoka proizlazi, da prednik tuženika nije bio jedini posjednik kućice, već i ostali N (svjedok GG navodi brata K).

12. S obzirom na iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da su jedini posjednici predmetne nekretnine oduvijek bili članovi obitelji LG, prednici tuženika, a kasnije tuženici, te iz povijesnog izvatka iz katastra zemljišta iz kojeg proizlazi da je kao posjednica predmetnih nekretnina od prve terenske revizije bila upisana baka i svekrva tuženika ČG, a da je prednik tužitelja NG predmetnu nekretninu od zemljišnoknjižnih vlasnika TG u R, kupio ugovorom zaključenim dana 10. veljače 1977. godine, bilo je potrebno utvrditi jesu li prodavatelji u trenutku zaključenja ugovora sa prednikom tužitelja bili stvarni vlasnici predmetne nekretnine.

13. U vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji sklopljenog između Službenica Milosrdja u Splitu i prednika tužitelja bili su na snazi propisi Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji, po mišljenju prvostupanjskog suda, nije poznavao zaštitu povjerenja u zemljišne knjige već je odredbom paragrafa 442. bilo propisano: "tko steče vlasnost kakve stvari, zadobiva time i prava koja su skopčana s njom. Ali ne može predati prava , koja su ograničena na osobu prodavaoca. Uopće, nitko ne može drugomu ustupiti više prava nego sam ima." Iz zbirke isprava za predmetnu nekretninu pribavljena je isprava temeljem koje su se Službenice Milosrdja u Splitu uknjižile kao zk vlasnice predmetne nekretnine, pa je uvidom u istu utvrđeno da se radi o Pogodbi o doživotnom uzdržavanju zaključenoj između AG i "TG" dana **.**.1937., kojim je primateljica uzdržavanja ŽG davateljicama uzdržavanja Službenicama Milosrdja u Splitu, ustupila vlasnost svih svojih nekretnina, između kojih i ove predmetne, u zamjenu za "stan i hranu i uzdržavanje do njene smrti".

14. Nadalje sud obrazlaže, da prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, dalje: ZOVO), koji je bio na snazi od 1980. godine, također nije bilo mogućnosti stjecanja nekretnine od nevlasnika. S obzirom na sve izvedene dokaze, iskaze saslušanih svjedoka, izvadak iz katastra zemljišta, koji je u vrijeme kada je prednik tužitelja zaključio kupoprodajni ugovor sa zk vlasnicama Službenicama Milosrđa, 1977. godine, bio najrelevantniji podatak o posjedu nekretnina, prvostupanjski sud zaključuje da se ne može zaključiti da je prednik tužitelja u trenutku potpisivanja ugovora o kupoprodaji bio u dobroj vjeri, jer je s obzirom na okolnosti svakako imao razloga posumnjati da je ono što upisano različito od izvanknjižnog stanja. Ovo osobito jer je, prema riječima tužitelja iz njegovog iskaza od 23. ožujka 2017. godine, njegov otac sagradio drugu kuću, bliže moru, u blizini predmetne nekretnine, pa mu nije moglo ostati nepoznato da su u posjedu predmetne nekretnine treće osobe.

15. Radi navedenog je prvostupanjski sud zaključio, da tužitelj, iako je upisan kao vlasnik, nije mogao valjano steći vlasništvo sporne nekretnine, jer nitko ne može prenijeti više prava nego što sam ima, pa tako niti prodavatelji od kojih je otac tužitelja stekao nekretninu, nisu na njega mogli prenijeti pravo vlasništva. Zato zaključuje da tužitelju ne pripada pravo niti na zaštitu prema čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/0, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje: ZV).

16. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je kao posjednica predmetne nekretnine bila upisana baka i svekrva tuženika ČG od prve terenske revizije do danas. Svi saslušani svjedoci potvrdili su da je u posjedu predmetne nekretnine, nakon smrti LG bili njeni sinovi U i GG, prednik tuženika, nakon čije smrti su istu nastavili koristiti tuženici. Također su svi svjedoci potvrdili da na istoj nisu nikada vidjeli kako tužitelja tako niti njegovog oca NG, te da im nije bilo poznato da bi kao vlasnice predmetne nekretnine bile upisane časne sestre od kojih je otac tužitelja istu kupio. Otac tužitelja NG predmetnu je nekretninu kupio 1977. godine od zk vlasnica (za koje prvostupanjski sud u obrazloženju navodi, da nesporno nikada nisu bile u posjedu predmetne nekretnine niti su kao takve bile upisane u katastru zemljišta), no ista nije ušla u sastav ostavinske mase iza njegove smrti 1984. godine, već je temeljem prijedloga tužitelja doneseno dopunsko rješenje o nasljeđivanju 2012. godine, kojim je tužitelj istu naslijedio (što doista nije ni od kakvog pravnog značaja).

17. Prema odredbi čl. 167. ZV, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

18. Osnovano tužitelj u žalbi prigovara, da odredbe paragrafa 431. OGZ, prema kojem se za prijenos vlasništva na nepokretnim stvarima mora posao stečenja upisati u javne knjige za to određene, a taj upis se zove uknjižba, te paragrafa 321. OGZ, prema kojem se zakoniti posjed stvarnog prava na nepokretne stvari zadobiva urednom upisom u javne knjige, ukazuju na osnovanost drugačijeg zaključka u odnosu na stjecanje prava vlasništva i posjeda pravnih prednica oca tužitelja, od kojih je on 1977. godine kupio nekretninu te je upisan kao njezin vlasnik na temelju nasljeđivanja, 2012. godine.

Ovo iako je nesporno, da se otac tužitelja nikada nije upisao u katastar zemljišta kao posjednik (a to je 1977. godine, kada je sklopio ugovor, bilo moguće), u kojem su oduvijek upisani kao posjednici prednici tuženika-protutužitelja.

19. Naime, prema citiranim pravnim pravilima OGZ načelo, da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima imalo je prednost u odnosu na načelo povjerenja u zemljišne knjige, dok je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, pretpostavka bilo postojanje titulusa (valjanog pravnog posla) i ostvarenje modusa (načina stjecanja) predajom i primanjem nekretnine u posjed ili uknjižbom prava u zemljišne knjige (paragraf 380, 424, 425, 431 OGZ).

20. Tuženici međutim nisu u ovom postupku dokazali svoju tvrdnju o nepostojanju tih pretpostavki na strani prednika tužitelja, kao vlasnika upisanog u zemljišne knjige, odnosno da bi oni stekli pravo na spornoj nekretnini na koje se pozivaju.

21. Naime, u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini treba reći da su svi saslušani svjedoci iskazivali da su oduvijek u posjedu predmetne nekretnine bili prednici tuženika i to njegov otac GG i njegov brat U. Tuženik KG, u svom iskazu od 18. studenog 2016. godine naveo kako nije započeo odmah sa rekonstrukcijom kućice (izgrađene na predmetnoj nekretnini), jer se o tome, unutar obitelji još nisu bili dogovorili o načinu diobe. Upitan tko je sve naslijedio upisanu posjednicu LG navodi da je ona imala sedmero djece, njegovog oca GG, P, K koji je umro bez djece, I koji je umro a čije dvoje djece živi u [adresa], kći BG koja mu je dala suglasnost za korištenje kućice, ZG koja je umrla i koja je ostavila sina M sa kojim je postigao dogovor vezan uz predmetnu kućicu te JG koja mu je odobrila da koristi kućicu. Iz navedenog proizlazi da tuženici najmanje do 2012. godine nisu posjedovali predmetnu nekretninu isključivo kao svoju, jer na istoj postoje prava i drugih nasljednika pok. LG, pa je legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari nepotpuna, zbog čega je protutužbeni zahtjev odbijen.

22. Tuženici u žalbi pobijaju navedeni zaključak, navodeći da je dokazana i izvršena unutarobiteljska dioba, što ne proizlazi iz utvrđenja u postupku, pa niti iz iskaza samog tuženika KG, kako je prethodno citirano. Pri tom tuženici-protutužitelji, osim činjenice da je njihova prednica upisana kao posjednica u katastru zemljišta, nisu dokazali, niti uopće iznijeli, bilo kakav pravni temelj svog posjeda, ali se poštenje posjeda pretpostavlja.

23. Budući da dakle tuženici-protutužitelji nisu dokazali postojanje svog prava, koje bi ih ovlastilo na poduzimanje radnji koje su predmet spora (izvođenje građevinskih radova na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a da je tužitelj upisan kao vlasnik te nekretnine u zemljišnim knjigama, te se dakle prema odredbama ZV isti smatra vlasnikom (te nije dužan dokazivati svoje vlasništvo, nego je onaj tko tvrdi, da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, dužan dokazati svoje pravo), pogrešno je primijenjeno materijalno pravo čl. 167. ZV, kada je tužbeni zahtjev odbijen.

24. Tuženici nisu osporili da bi poduzeli radnje koje tužitelj navodi u svom zahtjevu, a koji je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka za geodeziju od 13. srpnja 2015. (list 76 spisa) već isključivo ističu prigovor da su oni, a ne tužitelj, stvarni vlasnici nekretnine. Tu svoju tvrdnju, kako je već navedeno, nisu dokazali, jer iz dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženici u ovom postupku, posjedovali spornu nekretninu isključivo kao svoju, a kako to traže protutužbenim zahtjevom.

25. Radi toga je, na temelju čl. 167. st. 1. ZV, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti te naložiti tuženicima da prestanu s radnjama koje uznemiravaju njegovo vlasništvo, odnosno uspostave prijašnje stanje koje je postojalo prije uznemiravanja.

26. S obzirom na to, da je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

27. Tužitelj-protutuženik je u cijelosti uspio u sporu te mu pripadaju troškovi, s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, sastava tužbe od 750,00 kn, pristupa ročištu od 7.2.2013. 750,00 kn, dok mu pravo na naknadu za podnesak od istog datuma ne pripada jer je navode tog podneska mogao iznijeti na ročištu, sastav podneska od 29.9.2014. 187,50 kn, pristup ročištu od 12.3.2015. 750,00 kn, sastav podneska od 19.3.2015. 187,50 kn, pristup ročištu od 13.11.2015. 750,00 kn, dok mu trošak podneska od 12.11.2015. nije dosuđen jer je sadržaj istog mogao biti iznesen na ročištu, sastav podneska od 23.3.2017. kojim daje odgovor na protutužbu 750,00 kn, pristup ročištu od 23.3.2017. pred zamolbenim sudom 750,00 kn, pristup ročištu od 18.5.2017. 750,00 kn, 13.9.2017. 750,00 kn, pristup ročištu od 6.3.2018. 750,00 kn, pristup ročištu od 25.9.2018. 750,00 kn, dok trošak podneska od 1.10.2018. nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pristup ročištu od 13.11.2018., sastav žalbe od 2.1.2019. 937,50 kn, pristup ročištu od 1.7.2021. 750,00 kn, dok trošak sastava podneska od 16.9.2021. nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, trošak predujma za vještačenje 3.400,00 kn, te trošak žalbe od 937,50 kn, odnosno ukupno 10.875,00 kn na ime troškova zastupanja, što uvećano za PDV od 25% iznosi 13.593,75 kn, te za troškove predujma za vještačenje 16.993,75 kn.

28. Radi toga je, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te na temelju Tbr. 7/1, 9/1, 9/5 i 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) tužitelju dosuđen trošak u navedenom iznosu. Troškovi sudskih pristojbi nisu dosuđeni jer nisu određeno zatraženi, na temelju čl. 164. st. 2. ZPP, dok trošak pristupa na očevid nije dosuđen jer je na isti pristupio tužitelj osobno, a ne i njegov punomoćnik

29. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 4. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić