REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-1733/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u P.-P., P., protiv tuženika GRAD U., OIB ..., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-448/2020-33 od 5. ožujka 2021. u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-448/2020-33 od 5. ožujka 2021.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom je presuđeno: „I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica nekretnina oznaka: - k.č.br. 21/1, k.č. br. 21/2, obje upisane u zk.ul. 868 k.o. K., bez upisane površine u zemljišnim knjigama,

-k.č. br. 64/5, površine 4430 m2, k.č. br. 68, površine 780 m2, k.č. br. 88/11, bez upisane površine, k.č. br. 88/14, bez upisane površine, k.č. br. 88/15, bez upisane površine, sve upisane u zk.ul. 2783, k.o. K.,

-k.č. br. 64/6, površine 3950 m2, zk.ul. 2784, k.o. K., -k.č. br. 87/4, površine 7596 m2, k.č. br. 89/2, površine 422 m2, obje upisane u zk.ul. 2788 k.o. K.,

-k.č. br. 88/16, površine 5980 m2, upisana u zk.ul. 2785 k.o. K., -k.č. br. 91/2, površine 948 m2, upisana u zk.ul. 1903 k.o. K., -k.č. br. 96/2, površine 2146 m2, k.č. br. 98/3, površine 3328 m2, k.č. br. 101/1, površine 3086 m2, k.č. br. 101/4, površine 3832 m2, k.č. br. 127/1, površine 10955 m2, sve upisane u zk.ul. 2787 k.o. K.,

-k.č. br. 69, površine 4980 m2, k.č. br. 88/18, površine 4010 m2, obje upisane u zk.ul. 2786 k.o. K.

te je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužitelja Republike Hrvatske.

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.680,00 kuna.“

2. Sud je tako presudio primjenom pravila o teretu dokazivanja odnosno pozivom na odredbu članaka 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst – 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, tužitelj nije dokazao da su sporne nekretnine bile šume i šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90 – u daljnjem tekstu: ZID ZŠ) kojim je odredbom članka 6. izmijenjen članak 18. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 54/83, 32/87 i 47/89; u daljnjem tekstu: ZŠ/83). Sukladno toj odredbi šume i šumska zemljišta koje se na dan stupanja na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama nalaze u društvenom vlasništvu postaju na temelju zakona vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome nalaze li se u zoni građevinskog zemljišta, ili izvan nje. Prema ispravama u spisu, sporne nekretnine se nalaze u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske u gospodarskoj jedinici K. koji je važio od 1. siječnja 1991. do 31. prosinca 2000., a tužiteljica za spornu činjenicu da su sporne nekretnine bile šume i šumsko zemljište na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990., nije predložila odgovarajuće dokaze. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

3. Tužiteljica je protiv presude podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući da sud nije na valjani način obrazložio provedene dokaze, iskaz svjedoka C. G., a sve u vezi s dopisima Hrvatskih šuma d.o.o. od 20. rujna 2013. i od 17. ožujka 2016. i nepravilno zaključuje da ti dokazi nisu dovoljni za ocjenu jesu li navedene nekretnine obuhvaćene programom gospodarenja šumom i šumskim zemljištem, odnosno jesu li predstavljale šumu i šumsko zemljište. Stoga je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda postupka. Poziva se na odredbe Zakona o šumama i to na članak 4. koji šumu definira kao zemljište obraslo šumskih drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a šumsko zemljište kao zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina ili uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma. Poziva se na odredbe Pravilnika o načinu izrade šumsko- gospodarstvenih osnova („Narodne novine“ broj 42/85) prema kojem se šumsko zemljište razvrstava, između ostalog, u neobraslo proizvodno zemljište. Smatra da iz dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. od 20. rujna 2016. i 17. ožujka 2016. proizlazi da su sporne čestice na dan 16. listopada 1990. u naravi šumsko zemljište. Ukazuje na odredbu članka 12. ZID ZŠ-a prema kojoj se iznimno šumama odnosno šumskim zemljištem gospodari na osnovi godišnjeg plana gospodarenja u razdoblju od godine dana, upućuje na iskaz svjedoka C. G., zaposlenika Hrvatskih šuma d.o.o. iz kojeg zaključuje da su predmetne nekretnine obuhvaćene programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem od 1. siječnja 1991., a prije toga se predmetnim nekretninama gospodarilo sukladno godišnjim planovima gospodarenja. Ističe da su Programom gospodarenje šumama i šumskim zemljištem koji je za predmetne nekretnine na snazi od 1. siječnja 1991. one ušle u odsjek 112.F i 112.E s opisom pašnjak, da iz iskaza svjedoka C. G. proizlazi da su se terenski poslovi radi utvrđenja činjenica bitnih za program gospodarenja obavili godinu dana ranije od donošenja programa pa se radi o stanju kakvo je bilo na dan 16. listopada 1990. Stoga je punomoćnik tužitelja smatrao nepotrebnim provoditi daljnje dokazne radnje, jer je riječ o nekretninama koje su sukladno tada važećem pravilniku predstavljale neobraslo šumsko zemljište na kojima u katastarskom smislu nije bilo promjena tj. nisu cijepane. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i udovoljiti tužbenom zahtjevu, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a.

Presuda je pravilna i zakonita.

6. Nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje žaliteljica, a sve u vezi s utvrđenjem odlučne činjenice jesu li predmetne čestice zemlje na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu odnosno šumsko zemljište u smislu odredaba Zakona o šumama. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio isprave koje je tužiteljica dostavila u spis, ali i iskaz svjedoka C. G., koji je potpisnik dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. od 20. rujna 2013., kao i dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. od 17. ožujka 2016. (listovi 13. odnosno 92. spisa), kada je ocijenio da navedene isprave i iskaz svjedoka nisu dostatni dokazi za dokazivanje odlučne činjenice, da su predmetne nekretnine predstavljale šume ili šumsko zemljište koje su bile obuhvaćene programom gospodarenja šumom i šumskim zemljištima na dan 16. listopada 1990. pa da je stoga tužiteljica po samom zakonu postala vlasnicom predmetnih nekretnina.

7. U ponovljenom postupku nakon ukidnog rješenja ovog suda poslovni broj Pž-4452/2018 od 1. lipnja 2020., u kojem je također već ocijenjeno da dokazi koje je tužiteljica dostavila u spis i predložila izvesti, a to su predmetne isprave, dopisi Hrvatskih šuma d.o.o., kao i iskaza svjedoka C. G., nisu dostatni dokaz za utvrđenje odlučne činjenice koja je između stranaka sporna, tužiteljica nije predlagala daljnje dokaze za svoje tvrdnje. Naime, sam svjedok G. u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 24. travnja 2018. (list 90. spisa) iznosi da nije osobno sudjelovao u popisu čestica, odnosno izrađivanju popisa katastarskih čestica koje su ušle u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima za gospodarsku jedinicu K., za razdoblje od 1991. do 2000., u kojoj se nalaze sporne čestice te navodi da su se na gospodarenje predmetnim česticama odnosili godišnji planovi gospodarenja koje, međutim, tužiteljica nije dostavila u spis. Stoga se u žalbi neosnovano poziva na odredbe Pravilnika o godišnjem gospodarenju šumama i šumskim zemljištima kada za sporne nekretnine ne dostavlja u spis takve godišnje planove. Nadalje, iz isprava koje je predmetni svjedok potpisao, proizlazi da neke od čestica na dan 17. ožujka 2016. više nisu u Programu gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, a to se odnosi na sporne čestice k.č. 21/1, 64/1, 64/6, 94/2, sve u k.o. K.. Nadalje, iz navedenog dokaza, ali i iz samog tužbenog zahtjeva proizlazi da neke od spornih čestica zemlje ne udovoljavaju kriteriju iz članka 4. Zakona o šumama važećeg u sporno vrijeme prema kojem se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari. Taj kriterij nije zadovoljen za nekretnine označene kao kč. br. 68. u zk. ul. 2783 k.o. K., za nekretninu kč. br. 89/2 u zk. ul. 2788 k.o. K., za nekretninu kč. br. 91/2 upisane u zk. ul. 1903/k.o. K., pa je sud pravilno, dovodeći u vezu isprave u spisu i iskaz svjedoka C. G., zaključio da taj iskaz, iz kojeg proizlazi tvrdnja da su sve čestice zemlje navedene u uređenom tužbenom zahtjevu šumsko zemljište, nije dostatan dokaz za ocjenu odlučne sporne činjenice jesu li navedene nekretnine na dan 16. listopada 1990. predstavljale šumu ili šumsko zemljište.

8. Valja još i reći da je tužiteljica u tužbenom zahtjevu kako ga je odredila nakon citiranog ukidnog rješenja, za kč. br. 21/1 i 21/2 upisane u zk. ul. 868 k. o. K. navela da nemaju upisanu površinu, a iz isprava u spisu proizlazi da su predmetne nekretnine ranije bile upisane u zk.uložak 1927, k.o. K. (list 14. spisa) da je tamo bila određena površina navedenih nekretnina, dok je iz rješenja Općinskog suda u P.-P., Zemljišno-knjižnog odjela B. poslovni broj Z-3331/16 od 23. studenog 2016. na listu 66. spisa za zaključiti da je Zemljišno-knjižni sud odbio provesti upis zabilježbe spora za kč. br. 21/1 i 21/2 upisane u zk. ul. 868 k.o. K., s obrazloženjem da su sporne nekretnine upisane u dva zk. uloška i to u zk. ul. 1927 k.o. K. za korist grada U. i u zk. ul. 868 k.o. K. kao nekretnine na kojima je nositelj prava korištenja P. P. industrijski kombinat U.. Dakle, niti te podatke, koji za sporne nekretnine postoje u spisu, nije moguće dovesti u vezu s tužiteljičinom tvrdnjom da je na temelju zakona stekla vlasništvo spornih nekretnina, odnosno nije osnovan žalbeni navod da provođenje daljnjih dokaza radi utvrđenja odlučne činjenice jesu li sporne nekretnine na dan 6. listopada1990. predstavljale šume i šumsko zemljište u smislu odredbe članka 4. Zakona o šumama, nije bilo potrebno.

9. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja i na temelju tih pravila pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio tužbeni zahtjev kako je određen podneskom od 2. rujna 2020. (list 118. spisa) neosnovanim.

10. Zbog navedenog je presudu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 4. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas, v.r.