Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-79/2022-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Borisu Mimicu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz N., OIB:…..,zastupan po punomoćniku I. E., odvjetniku iz V., protiv tuženika HŽ P. p. d.o.o., OIB:….., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 3 Pr-316/2020-12 od 22. studenoga 2021., dana 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 3 Pr-316/2020-12 od 22. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "Nalaže se tuženiku H. putnički prijevoz iz Z., ul. S. cesta br. 11, OIB: ……, da isplati tužitelju Ž. Š. iz N., ul. K. put br. 26, OIB: ….., na ime naknade pretrpljene neimovinske štete novčani iznos u visini od 28.600,00 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, te na ime imovinske štete novčani iznos u visini od 5.176,80 kn i to kako slijedi:

- na iznos od 526,80 kn s z.z. kamatama od 15.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.10.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.050,00 kn s z.z. kamatama od 15.11.2014. pa do isplate,

- na iznos od 450,00 kn s z.z. kamatama od 15.12.2014. pa do isplate, a koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenih razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, tako da se presuda može ispitati.

7. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpunog činjeničnog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje koje tužena pobija na osnovi provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom učinjeno u smislu članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu ni žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i fizičko zdravlje kao i imovinske štete na ime izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio uslijed ozljeđivanja na radu od 4. lipnja 2014.

9. Među strankama nije sporno da je dana 6. veljače 2014. prilikom obavljanja redovnog posla tužitelja kod tuženika, u svojstvu strojovođe vlaka, koji je prometovao na relaciji O.-V. došlo do tragičnog događaja, na način da je u O. došlo do naleta vlaka na mušku osobu sa smrtnim posljedicama. Nakon toga je dana 4. lipnja 2014. prilikom upravljanja vlakom na pruzi V.-O. ponovno bez krivnje tužitelja došlo do pregaženja maloljetne ženske osobe. Zbog opisanih štetnih događaja tuženik je na ime naknade štete tužitelju isplatio nesporne iznose i to za štetni događaj od 6. veljače 2014. novčani iznos u visini od 2.180,00 kn te za štetni događaj od 4. lipnja 2014. novčani iznos u visini od 8.340,00 kn, na što je tužitelj uložio prigovor.

10. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je uvidom u prijavu ozljede na radu, utvrđeno je da se zbio štetni događaj kako se to navodi u tužbi i odgovoru na tužbu;

- da je uvidom u Izvješće o događaju, utvrđeno je da se isti zbio dana 4. lipnja 2014. kada je tužitelj Ž. Š. kao strojovođa naletio vlakom na žensku osobu i došlo je do usmrćenja;

- da je uvidom u izvansudsku nagodbu utvrđeno da je povodom štetnog događaja tuženik HŽ P. p. isplatio tužitelju Ž. Š. naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 8.340,00 kuna;

- da je uvidom u Kolektivni ugovor čl. 250., utvrđeno da se tužitelju kao strojovođi plaća mjesečno 5% na plaću više, zbog stresnog radnog mjesta;

- da je uvidom u opis izvanrednog događaja i podatke o istražnom povjerenstvu, utvrđeno kada i gdje se zbio sporni štetni događaj 4. lipnja 2014. u 7,33 sati, kada je vlak tuženika 0602 kojim je upravljao strojovođa Ž. Š., naletio na žensku osobu i usmrtio je;

- da je do štetnog događaja došlo nesmotrenim djelovanjem neovlaštene treće osobe na objektima željeznice;

- da je uvidom u izvansudsku nagodbu, utvrđeno da je ista sklopljena između tuženika i tužitelja povodom štetnog događaja od 6. veljače 2014.;

- da je tužitelju isplaćeno 2.180,00 kuna (također događaj sa smrtnom posljedicom);

- da je uvidom u ocjenu radne sposobnosti radnika utvrđeno da je Ž. Š. kao strojovođa kod tuženika proglašen sposobnim za obavljanje posla strojovođe, a vidom u uvjerenje C. o zdravstvenoj sposobnosti radnika, utvrđeno je da je Ž. Š. proglašen sposobnim za obavljanje svog radnog mjesta;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi, da je upravljao vlakom iz V. prema O., u susret mu je išla jedna djevojka, on je pokušao kočiti, svirao je ona se nije maknula i pregazio je vlakom, imala je slušalice u ušima. Prije toga 06. veljače 2014. na istoj pruzi dogodio se slični štetni događaj sa smrtnim posljedicama. Sada više ne radi taj posao, jer nije sposoban za to;

- da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je kod tužitelja bio prisutan primarni strah jakog intenziteta u trenutku događanja nesreće. Sekundarni strah srednjeg intenziteta pretrpio je za vrijeme očevida od strane policije, sekundarni strah blažeg intenziteta trpio je do odluke nadležnih tijela za njegovu profesionalnu odgovornost. Zbog toga je kod tužitelja nastupio posttraumatski stresni poremećaj, zatim depresivni poremećaj i poremećaj prilagodbe.,da je tužitelj zbog predmetnog događaja trpio duševne boli zbog umanjene životne aktivnosti jer će i u buduće morati ulagati pojačane napore u iznosu od 20% u odnosu na zdravu osobu;

- da je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u vremenskom periodu od 7. mjeseca 2014. do 11. mjeseca 2014. ukupno izgubio zaradu u iznosu od 5.176,80 kuna.

11. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da na strani tuženika nema odgovornosti za nastali štetni događaj obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da predmetni štetni događaj nije bio uzrokovan tehnički nedostatkom na infrastrukturnom podsustavu niti da je bilo tehničkih nedostataka na željezničkim vozilima željezničkog prijevoznika tj. tuženika, a niti je bilo propusta u radu radnika tuženika odgovornih za obavljanje željezničkog prijevoza.

12. Navedena utvrđena prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

13. Odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara u načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je odredbom članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) pa je tako stavkom 1. citiranog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

15. Odredbom članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (kriterij objektivne odgovornosti).

16. Odredbom članka 1067. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti iako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

17. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik kao vlasnik opasne stvari (vlaka u pokretu) je tijekom postupka dokazao da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje njegove odgovornosti, kako to propisuje odredba članka 1067. stavak 2. ZOO-a, jer je do štete došlo isključivo zbog protupravnog djelovanja treće osobe (hodanje prugom), a što je uostalom strogo zabranjeno Zakonom o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, te člankom 83. i člankom 18. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10). Naime, da se radilo o izvanrednom događaju na koji tuženik nije mogao utjecati i koji je uzrokovala treća osoba (čl. 2 Pravilnika o izvanrednim događajima u željezničkom prometu), što jasno proizlazi iz prijave o izvanrednom događaju Id-1 i Istražnog izvješća Id-3 gdje se navodi da se sporni štetni događaj od 4. lipnja 2014. zbio u 7,33 sati kada je vlak tuženika 0602 kojim je upravljao tužitelj Ž. Š. naletio na žensku osobu i usmrtio je, te da je do štetnog događaja došlo nesmotrenim djelovanjem neovlaštene treće osobe na objektima željeznice. Iz spomenutoga izvješća nigdje ne proizlazi da bi štetni događaj bio uzrokovan tehničkim nedostatkom na infrastrukturnom podsustavu, niti da je bilo tehničkih nedostataka na željezničkim vozilima željezničkog prijevoznika tj. tuženika, a niti da je bilo propusta u radu radnika tuženika odgovornih za obavljanje željezničkog prijevoza.

18. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj upravljao vlakom iz V. prema O. te da mu je u susret išla jedna djevojka. On je pokušao kočiti, upotrijebio je i zvučni signal, međutim ona se nije maknula tako da ju je pregazio vlakom. Tužitelj je također izjavio da je djevojka imala slušalice u ušima te pretpostavlja da nije čula zvučni signal.

19. S obzirom na naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju tužena kao poslodavac ne odgovara za štetu koja je nastupila tužitelju obzirom da na njenoj strani nema odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavak 1. i 2. ZOO-a, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

20. U odnosu na žalbene navode tuženika, sama činjenica da je tuženik u izvansudskom postupku kao poslodavac priznao i isplatio određenu novčanu naknadu kao obeštećenje za poseban stresan posao i posljedice istog u štetnom događaju od 6. veljače 2014., nije od odlučnog značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari obzirom da nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

21. Nadalje, isto tako, tužitelj je zbog štetnog događaja bio na bolovanju te dobivao naknadu u stopostotnom iznosu, te istom ne pripada takozvani "terenski dodatak" pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.

22. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tužitelj niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 4. travnja 2022.

Sudac:

Boris Mimica , v. r.