REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 73 Pž-1669/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NASTAVNI ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO SPLITSKO – DALMATINSKE ŽUPANIJE, Split, Vukovarska 46, OIB 54948902275, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, radi isplate u iznosu od 1.430.517,48 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-345/2020 od 11. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-345/2020 od 11. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-345/2020 od 11. prosinca 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, isplatiti tužitelju iznos od 1.430.517,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. siječnja 2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Tako je odlučio prvostupanjski sud o zahtjevu tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.430.517,48 kn s osnove razlike između ugovorenog maksimalnog limita (10.876.769,80 kn) i iznosa troška pružanja usluga osiguranicima po Ugovoru o provođenju specijalističko – dijagnostičke zdravstvene zaštite za 2014. godinu Klasa: 500-07/13-01/790 od 30. prosinca 2013. kojim je ugovoreno pružanje navedenih usluga za 2014. godinu. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud obrazlaže da suprotno tužiteljevim tvrdnjama u tijeku postupka nije utvrdio da bi tuženik, a vezano za sklapanje i izvršenje predmetnog ugovora, prekršio načela savjesnosti i poštenja u smislu odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP) i činjenici da tuženik koji je dobio parnicu nije zahtijevao naknadu parničnih troškova.
3. Tužitelj je protiv presude podnio žalbu zbog svih dopuštenih žalbenih razloga ponavljajući navode iz prvostupanjskog postupka kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor iz područja zdravstvene zaštite za djelatnost mikrobiologije s parazitologijom koji je obuhvaćao 2014. godinu i u kojem je ugovoren iznos limita, a kako je navedena usluga vezana uz pružanje usluga iz obveznog zdravstvenog osiguranja koje je tužitelj trebao pružiti osiguranim osobama na teret tuženika ali do maksimalnog iznosa navedenog ugovorenog limita. Tužitelj je dosegao ugovoreni limit tijekom listopada 2014. godine. Kako tužitelj nije u mogućnosti uskratiti uslugu osiguranoj osobi jer bi počinio drugu povredu prava osigurane osobe iz osnova Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju to je tužitelj nastavio pružati usluge iznad ugovorenog limita. U međuvremenu bi tužitelj u više navrata tražio od tuženika korekciju ugovorenog limita kako bi se pokrio opseg ugovorenih usluga koje su pružene osobama koje imaju obvezno zdravstveno osiguranje, a koje su prelazile iznos ugovorenog limita za 2014. godinu. Potvrđuje da tužitelj nije potpisao konačni godišnji zapisnik kojom je izvršena rekapitulacija obračuna za 2014. godinu prema kojoj bi tuženik iskazao da nema obveza prema tužitelju, dok je tužitelj iskazao u svojim poslovnim knjigama da tuženik ima dug prema njemu. Ističe da tužitelj ne može poslovati niti pružati zdravstvenu zaštitu u djelatnosti mikrobiologije s parazitologijom bez ugovora s tuženikom, da je tužitelj javnozdravstvena ustanova, da je tužitelj dužan primiti i pružiti uslugu svakoj osiguranoj osobi na teret sredstava zdravstvenog osiguranja, da obvezno zdravstveno osiguranje za osiguranike u Republici Hrvatskoj obuhvaća upravo ono osiguranje koje pruža tuženik. Smatra da nije moguće pružiti uslugu osiguraniku s osnova obveznog zdravstvenog osiguranja bez da tu uslugu financira tuženik. Predlaže pobijanu Odluku preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno pobijanu odluku ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže tužiteljevu žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a.
7. Predmet tužbe je zahtjev za isplatom iznosa od 1.430.517,48 kn s osnove razlike između ugovorenog maksimalnog limita (10.876.769,80 kn) i iznosa troška pružanja usluga osiguranicima po Ugovoru o provođenju specijalističko – dijagnostičke zdravstvene zaštite za 2014. Klasa: 500-07/13-01/790 od 30. prosinca 2013. kojim je ugovoreno pružanje navedenih usluga za 2014. godinu (mikrobiologija s parazitologijom).
8. Nesporno je da su parnične stranke na temelju članka 89. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13 i 137/13) i članka 4. Odluke o osnovanima za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 156/13) i Odluke o izboru najpovoljnijih ponuditelja na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti na Natječaj za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranje za 2014. godinu, sklopile Ugovor o provođenju specijalističko-dijagnostičke zdravstvene zaštite za 2014. godinu 30. prosinca 2013. (u daljnjem tekstu: Ugovor). Ugovorom se tužitelj obvezao u 2014. godini provoditi specijalističko-dijagnostičku zdravstvenu zaštitu u djelatnostima medicinske mikrobiologije s parazitologijom. Odredbom članka 4. Ugovora utvrđen je maksimalan iznos novčanih sredstava u visini od 10.876.786,80 kn do kojeg je tužitelj mogao tuženiku ispostavljati račune za provođenje specijalističko-dijagnostičke zdravstvene zaštite za 2014. godinu. Navedeni iznos utvrđen je na temelju Odluke o načinu utvrđivanja maksimalnog iznosa sredstava za provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite za 2014. godinu, od 27. prosinca 2013., a koja Odluka je donesena na osnovi članka 98. Odluke o osnovama za sklapanje Ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 156/13). Iz članka 4. Ugovora i navedenih odluka proizlazi kako je tužitelj bio upoznat s limitom sredstava, te kako se bio dužan pridržavati sredstava utvrđenih Ugovorom.
9. Nesporno je da je maksimalni iznos sredstava za provođenje specijalističko- dijagnostičke zdravstvene zaštite umanjen u 2014. godini u odnosu na 2013. godinu s 12.925.223,12 kn na 10.876.786,80 kn, budući da se, u skladu s Odlukom o načinu utvrđivanja maksimalnog iznosa sredstava za provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite za 2014. godinu, maksimalan iznos sredstava izračunava za svaki pojedini tim u pojedinoj specijalističkoj djelatnosti na osnovi iznosa novčanih sredstava utvrđenih u skladu s ugovorenim kadrovskim i vremenskim normativom za pojedinu ugovornu djelatnost, kao i iznosa novčanih sredstava za medicinske materijale i lijekove.
10. Nesporno je da je tužitelj ispostavio tuženiku viši iznos (1.430.517,48 kn) zahtjeva za plaćanje od ugovorenog maksimalnog iznosa novčanih sredstava za 2014. godinu pozivajući se da nije moguće pružiti uslugu osiguraniku s osnove obveznog zdravstvenog osiguranja bez da tu uslugu financira tuženik.
11. U vezi prekoračenja maksimalnog iznosa sredstava za provođenje specijalističko-dijagnostičke zdravstvene zaštite za 1.430.517,48 kn odredbom članka 4. Ugovora utvrđena obveza tužitelja da će voditi računa da u svojim poslovnim aktivnostima posluje u okviru maksimalnog mjesečnog iznosa novčanih sredstava, te da će u okviru ugovorenih sredstava tijekom cijele godine osigurati kontinuiranost i dostupnost zdravstvene zaštite osiguranim osobama tuženika.
12. Stoga se tužitelj neosnovano poziva na kršenje odredbi načela savjesnosti i poštenja od strane tuženika. Naime, odredbom članka 4. ZOO-a propisano je da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
13. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi tuženik, a vezano za sklapanje i izvršenje Ugovora, prekršio načela savjesnosti i poštenja iz razloga što su odredbe Ugovora jasne i nedvosmislene, te tužitelj nije dokazao da bi tuženik koristeći svoju poziciju u strukturi upravljanja javnim sredstvima postupao na teret tužitelja. Tome u prilog ide nesporna činjenica da su stranke suglasno utvrdile maksimalni iznos novčanih sredstava do kojeg tužitelj može tuženiku izdati račune za provođenje specijalističko- dijagnostičke zdravstvene zaštite (10.876.786,80 kn za cijelu 2014. godinu) kao i da ako se nakon konačnog usklađenja zaprimljenih i likvidiranih računa na kraju godine iskaže prekoračenje najviše mogućeg iznosa novčanih sredstava Zavod će račune čiji iznosi premašuju najviši mogući iznos novčanih sredstava vratiti neplaćene tužitelju (članak 12. stavak 3. Ugovora).
14. Sud je pravilo primijenio osnovno načelo ugovornog prava po kojem je zaključeni ugovor zakon za ugovorne strane koje su dužne ispuniti svoje obveze na način određen ugovorom i odgovorne su za ispunjenje tih obveza (Pacta sunt servanda).
15. Zbog navedenog je presudu kao pravilnu i zakonitu valjalo potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a te je presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 4. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
Broj zapisa: eb308-ad739
Kontrolni broj: 08b57-6aa5c-cd23b
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JAGODA CRNOKRAK, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
