Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-891/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, tužiteljice H. K.-Š. iz O., koju zastupa A. Š., odvjetniku u O., protiv tuženika R. A. d.d. Z., kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. & Partneri u Z., radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-493/2021-5 od 3. studenog 2021., dana 4. travnja 2022. godine,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-493/2021-5 od 3. studenog 2021.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je.
Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.
2. Protiv ovog rješenja žali se tuženik i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe pobijano rješenje u svemu je sačinjeno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
"Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti budući da su parnične stranke odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu broj …, ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta tuženika. Dakle, ugovorna je mjesna nadležnost suda na čijem području se nalazi registrirano sjedište tuženika. U odnosu na prigovor tuženika valjalo je primijeniti Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine"
79/07,125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14, 110/15, 14/19 i 70/19- u dalj-njem tekstu ZZP) u kojem je između ostalih implementirana iz smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora te na taj način se hrvatsko zakonodavstvo uskladilo sa pravnom stečevinom Europske unije na području zaštite potrošača. Odredbom čl. 49. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca. Odredbom čl. 51. ZZP, propisano je da prilikom ocjene je li ugovorna odredba poštena, uzimati će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koja predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji je obzirom na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, a odredba čl. 55. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Osim toga, sud u Z., čija je mjesna nadležnost određena ugovorom je od prebivališta tužitelja udaljen oko 280 kilometara. Uzimajući u obzir sve okolnosti, prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu obzirom da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjere sudu njegovog sjedišta te se time ostvari pogodnost i bitno manje troškove. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, takova ugovorna odredba za tužitelja izazvala visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih stranaka. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP."
6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju. Naime, kao što je to razvidno iz stanja spisa, između stranaka je sklopljen ugovor o kreditu dana 18. listopad 2006. godine, dakle, u vrijeme primjene Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) koji u čl. 81. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da je to ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da su čl. 82. tog zakona navedene ugovorne odredbe koje bi se mogle smatrati nepoštene, pa tako je primjerice i navedena odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
7. Odgovara da u pravomoćno dovršenim postupcima u tzv. slučaju "franak" predmet razmatranja nisu bile i ugovorna odredba o ugovorenoj nadležnosti, međutim, treba reći da u tim postupcima a u kojima je obuhvaćen i ovdje tuženik i vremensko razdoblje u kojem je i sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ovoga spora, je utvrđeno da se radi o tipskim ugovorima, ako je to tako, onda sukladno čl. 81. st. 2. postoji presumpcija da se ni o toj pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.
8. Odgovara da u smislu st. 4. toga članka, ako trgovac ustvrdi da su pojedine ugovorne odredbe unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a žalbeni navod tuženika da je predložio u odgovoru na tužbu saslušanje u svojstvu svjedoka voditelja regije I. O., valja reći da je on predložen na okolnosti da se pojedinačno pregovaralo o odredbama ugovora koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF:
9. U tijeku ovog postupka tuženik nije niti prigovarao da se ne radi o tipskom ugovoru o kreditu, a glede zahtjeva dobre vjere, valja nadalje reći da će taj zahtjev biti ispunjen ako prodavatelj ili pružatelj usluga razumno pretpostavi da bi, u poštenom i pravičnom poslovanju, potrošač pristao na tu odredbu o pojedinačnim pregovorima. Načelo dobre vjere zahtjeva da ugovorna odredba treba biti takva da bi se potrošač usuglasio s istom da se o njoj pojedinačno pregovaralo, što se u ovom slučaju ne može prihvatiti da bi potrošač prihvatio nadležnost sjedišta tuženika u situaciji kada je ugovor sklapao s tuženikom u poslovnici tuženika u B. gdje mu je i mjesto stanovanja.
10. Kako bi se utvrdilo da li određena odredba uzrokuje znatniju ravnotežu na štetu potrošača, primarni kriterij jesu zakonske odredbe dispozitivnog prava koje bi se inače primjenjivale da nema predmetne ugovorne odredbe. Cilj je ocijeniti stavlja li ugovor potrošača u pravnu situaciju koja je nepovoljnija od one koju propisuju domaći pozitivni propisi, a to se čini na način da se ugovorna odredba uspoređuje s pravilom nacionalnog prava koje bi se primjenjivalo u slučaju da takve ugovorne odredbe nije bilo. Znatnija ravnoteža u pravima i obvezama na štetu potrošača postoji ako dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj koji je na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi stavljen potrošač.
11. U konkretnoj situaciji kada potrošač glede mjesne nadležnosti suda po našem nacionalnom pravu ima pravo izaberive nadležnosti, i to kako suda u sjedištu tuženika, tako i suda gdje se nalazi njegova poslovnica, a prorogacijska klauzula određuje samo kao mjesnu nadležnost suda prema sjedištu tuženika, onda je evidentno riječ o odstupanju od tih dispozitivnih zakonskih odredbi kojima se dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj potrošača.
12. Pritom valja reći, a vezano uz sudsku praksu koju je dostavio tuženik u tijeku postupka, da iz tužbe je razvidno da je predloženo saslušanje tužiteljice, dakle, ona bi trebala putovati iz O. u Z., a što se tiče izbora punomoćnika, valja reći da nije neuobičajeno da se izbor punomoćnika ne zasniva samo na izboru s liste punomoćnika – odvjetnika koji bi imali sjedište u Z., nego se taj izbor često zasniva i na odnosu povjerenja i u odnosu na punomoćnika – odvjetnika čije je sjedište ureda u mjestu stanovanja tužiteljice upravo radi neposrednije a time i bolje komunikacije o predmetu spora.
13. Odgovara da nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se uzme u obzir priroda robe ili usluga na koju se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi.
14. Ovaj sud, uzimajući u obzir prirodu ugovora a koji u biti predstavlja ugovor o kreditu na iznos od 16.456,43 CHF koji se otplaćuje kroz duže vremensko razdoblje u anuitetima, zatim uzimajući u obzir da su pravomoćnim odlukama potvrđene presude donesene u kolektivnom sporu, a u kojim presudama je jasno utvrđeno kako su banke, a među njima i ovdje tuženik, ugovarale nepoštene odredbe glede promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u valuti švicarski franak (CHF) i ovaj sud smatra da i te okolnosti predstavljaju razloge za utvrđenjem da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u ugovoru o kreditu ništetna.
15. Tuženik u žalbi ni ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik ima poslovnu jedinicu u O. te da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice, ako je to tako, onda je pravilno tužitelj sukladno odredbi čl. 59. ZPP izabrao sud na čijem području se nalazi ta jedinica.
16. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).
17. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka tuženika odlučit će se u konačnoj odluci (točka II).
U Zagrebu 4. travnja 2022.
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
