Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 P-554/20-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz V., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku u Č., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima O. društva Ć. i Š. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon 2. ožujka 2022., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti tužitelja i punomoćnika, te z. punomoćnika tuženika J. M. B., odvjetničke vježbenice, 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 6. iz Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog 26.3.2008. između tuženika (pod ranijom tvrtkom H. A.-A.-B. d.d.) i tužitelja, koji je ugovor potvrđen po javnom bilježniku J. V. S., pod poslovnim brojem OV-…, a koja glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta."

II. Utvrđuje se da je djelomično ništetna ugovorna odredba čl. 3. iz Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog 26.3.2008. između tuženika (pod ranijom tvrtkom H. A.-A.- B. d.d.) i tužitelja, koji je ugovor potvrđen po javnom bilježniku J. V. S., pod poslovnim brojem OV-…, u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća."

III. Utvrđuje se da je djelomično ništetna ugovorna odredba čl. 4. st. 3. iz Ugovora o kreditu broj …, sklopljenog 26.3.2008. između tuženika (pod ranijom tvrtkom H. A.- A.-B. d.d.) i tužitelja, koji je ugovor potvrđen po javnom bilježniku J. V. S., pod poslovnim brojem OV-…, u dijelu koji glasi: "Kredit se otplaćuje u 60 (šezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 435,47 CHF (četristotridesetpet švicarskih franaka i 47/100), obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., isplatiti tužitelju V. Š., iznos od 23.602,62 kn (slovima: dvadeset tri tisuće šesto dvije kune i šezdeset dvije lipe) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2009. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, i to na iznos od:

- 482,44 kn od 30. travnja 2009. do isplate

- 179,62 kn od 30. lipnja 2009. do isplate

- 99,91 kn od 31. srpnja 2009. do isplate

- 74,37 kn od 31. kolovoza 2009. do isplate

- 178,47 kn od 31. listopada 2009. do isplate

- 245,43 kn od 31. prosinca 2009. do isplate

- 1.677,87 kn od 31. srpnja 2010. do isplate

- 424,17 kn od 31. kolovoza 2010. do isplate

- 392,24 kn od 30. rujna 2010. do isplate

- 343,71 kn od 31. listopada 2010. do isplate

- 449,25 kn od 30. studeni 2010. do isplate

- 580,80 kn od 31. prosinca 2010. do isplate

- 476,35 kn od 31. siječnja 2011. do isplate

- 527,06 kn od 28. veljače 2011. do isplate

- 955,55 kn od 30. travnja 2011. do isplate

- 675,90 kn od 31. svibnja 2011. do isplate

- 693,88 kn od 30. lipnja 2011. do isplate

- 833,45 kn od 31. srpnja 2011. do isplate

- 768,84 kn od 31. kolovoza 2011. do isplate

- 1.355,60 kn od 31. listopada 2011. do isplate

- 665,80 kn od 30. studenog 2011. do isplate

- 680,80 kn od 31. prosinca 2011. do isplate

- 1.490,70 kn od 29. veljače 2012. do isplate

- 1.460,60 kn od 30. travnja 2012. do isplate

- 752,80 kn od 31. svibnja 2012. do isplate

- 730,80 kn od 30. lipnja 2012. do isplate

- 1.459,10 kn od 31. kolovoza 2012. do isplate

- 679,80 kn od 30. rujna 2012. do isplate

- 725,80 kn od 31. listopada 2012. do isplate

- 741,80 kn od 30. studeni 2012. do isplate

- 722,80 kn od 31. prosinca 2012. do isplate

- 665,80 kn od 31. siječnja 2013. do isplate

- 696,80 kn od 28. veljače 2013. do isplate

- 714,30 kn od 31. ožujka 2013. do isplate

u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.710,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.4.2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Konstatira se da je povučena tužba za iznos od 1.602,04 kn sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu pobliže navedenog u izreci, te čl. 3. i čl. 4. st. 3., te radi isplate iznosa od 25.205,95 kn. Naime, da su stranke 26.3.2008. sklopile predmetni ugovor o kreditu i to tuženik kao kreditor pod ranijom tvrtkom H. A.-A.-B. d.d. i tužitelj kao korisnik kredita, a koji je ugovor potvrđen po javnom bilježniku J. V. S. pod poslovnim brojem OV-…, da se radilo o namjenskom kreditu za kupovinu motornog vozila u iznosu glavnice od 22.256,00 CHF kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu, sa rokom vraćanja od 60 mjeseci. Ugovorena promjenjiva kamatna stopa da je iznosila 6,50 % godišnje. Odredbe ugovora koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope kao i odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu da su ništetne, a to pozivom na presudu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu, te pozivom na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., podredno odluke Ustavnog suda RH broj U-III-2521/215, U-III-2536/215, U-III-2547/215, U-III-2565/215, U-III-2603/215, U-III- 2604/215, U-III-2605/215 od 13. prosinca 2016. Također se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. Navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, izmjene ugovora i slično, a primjenom odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženik se protivi i osnovi i visini tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare predmetne tražbine, smatrajući da sva potraživanja koja su nastala prije 14.12.2015. su u zastari, jer da se kod zahtjeva za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Također smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, te da se neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17. Smatra naime da je potrebno sagledati sve okolnosti svakog konkretnog, pojedinačnog slučaja da bi se mogla donijeti obrazložena odluka. Smatra da tužba ne sadrži konkretne radnje tuženika koje su dovele do ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pa niti minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj. Smatra da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je općepoznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, pa je svakom potrošaču općepoznata činjenica da mogu imati promjenjivu kamatnu stopu.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, specifikaciju uplata, otplatni plan, ugovor o kreditu, račun F. A. d.o.o., pročitan je nalaz vještaka N. J. iz C. d.o.o. od 1.12.2021., pročitana je metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A.-A.-B. d.d., podatke o kamatnim stopama banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, saslušana je vještakinja te tužitelj u svrhu dokazivanja.

4. Činjenično nije sporno između stranaka da je između tužitelja i prednika tuženika H. A.-A.-B. d.d. sklopljen Ugovor o kreditu broj … dana 26.3.2008. i da je potvrđen po javnom bilježniku J. V. S. pod poslovnim brojem OV-…, da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit, da mu je isplaćen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.256,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sa rokom vraćanja od 60 mjeseci, da su mjesečni anuiteti iznosili kunsku protuvrijednost iznosa od 435,47 CHF, a kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora o kreditu iznosila je 6,50 % godišnje. Nije sporno ni to da je tuženik mijenjao visinu ugovorene kamatne stope sukladno vlastitim odlukama, a na što upućuje i obavijest tuženika dostavljena tužitelju o promjenama kamatnih stopa od 16.11.2020. Nije sporno nadalje da je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., a koja se presuda odnosi i na tuženika, temeljem tužitelja Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, utvrdio ništetnim promjenu kamatne stope sukladno odluci banke. Također, presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, a kakve je sklapao i tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik tužitelja kao potrošača, kao i druge potrošače, u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, isključivo na štetu tužitelja kao potrošača.

5. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protutuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

6. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

9. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok kod stjecanja bez osnove, kako pravilno ističe tuženi, iznosi 5 godina. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe, a koja je podnijeta 14.12.2020. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 1.602,04 kn s osnova promjene kamatne stope, taj je dio tužbenog zahtjeva tužitelj i povukao, tako da pitanje zastare u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nije potrebno obrazlagati, međutim, očito je tužitelj povukao isti iz razloga nastupjele zastare.

10. Iz nalaza vještaka N. J. proizlazi da je došlo do razlike kod isplata plaćenih rata kredita osnovom predmetnog ugovora, između ostalog zbog promjene kamatne stope i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Pri tome navodi da je razlika u više plaćenoj valuti u iznosu od 23.602,62 kn, računajući da je tečaj CHF na dan isplate kredita iznosio 4,613200 kuna. Očitujući se na nalaz vještaka, tužitelj na isti nema primjedbe, dok tuženik stavlja prigovor u smislu da vještak ne obrazlaže način izračuna u nalazu i smatra da je vještačenje trebalo provesti na način da je vještak morao uzeti u obzir i tzv. pozitivne preplate, odnosno pozitivnu preplatu da je morao umanjiti za tzv. negativnu razliku u preplati za manje plaćene iznose pojedinih mjesečnih anuiteta zbog tečaja CHF koji je u tim mjesecima bio manji od onog početnog prema kojem je sud utvrđivao i dosudio tužitelju povrat preplaćenog. To iz razloga što ugovorni odnos između stranaka treba sagledati kao jedan cjeloviti odnos sa pravima i obvezama obiju ugovornih strana.

11. Sud je saslušao vještakinju na okolnosti upućenih primjedaba, te se očitovala na način da je prilikom izračuna koristila početnu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu i tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, a nakon toga da je stvarno izvršene uplate od strane tužitelja usporedila sa tako sačinjenim otplatnim planom i utvrdila nastale razlike. Također da je u tabeli IV nalaza izračunala i tzv. pozitivnu razliku do rujna 2008. u koloni "Razlike", gdje je uzela u obzir i onaj period kada je tužitelj plaćao anuitete po tečaju manjem od onog važećeg na dan isplate kredita.

12. Tužitelj pak navodi da je sredstva kredita koristio isključivo za kupnju motornog vozila T. A., time da je banka odobrenih sredstva uplatila direktno na račun F. A. d.o.o., a vozilo je koristio isključivo u privatne svrhe.

13. Imajući u vidu navedeno, vještakinja je ispravno izvršila izračun nastale razlike preplaćenih iznosa kredita, imajući u vidu važeći tečaj CHF na dan isplate kredita, te također imajući u vidu i prije citirane odluke koje se odnose na ništetnost ugovornih odredaba, između ostalog i valute CHF. Nedvojbeno je naime da se uz kamatnu stopu prema odluci tuženika, povećao anuitet i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, pa sud u cijelosti prihvaća nalaz vještaka stručnim i objektivnim, dok ga tuženik istaknutim prigovorima nije doveo u sumnju.

14. Sud nije našao potrebnim provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, obzirom na već rečeno, dakle da se tužitelj poziva u ovoj konkretnoj tužbi na primjenu pravnog utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a za koja pravna utvrđenja je sud vezan u ovoj parnici u kojoj se tužitelj na njih poziva. U protivnom, postavlja se pitanje svrhe donošenja takvih presuda kojima je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava, ukoliko se potrošači ne bi mogli pozivati na tu odluku i temeljem iste ostvarivati svoja pojedinačna prekršena prava.

15. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

16. Rješenje o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva u skladu je s odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

17. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, sastava podneska od 14.12.2020. od 250,00 kn, sastava podneska od 12.10.2021. od 1.000,00 kn, sastava podneska od 28.10.2021. u iznosu od 1.000,00 kn, podneska od 29.10.2021. od 250,00 kn, te od 23.11.2021. i 16.2.2022. u iznosima od po 1.000,00 kn, te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu i na presudu u ukupnom iznosu od 1.210,00 kn i trošak vještačenja od 1.500,00 kn, te PDV od 2.000,00 kn ili ukupno 12.710,00 kn.

18. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, tuženik bi imao pravo na naknadu s osnova povučenog dijela tužbenog zahtjeva, međutim, taj je trošak trebao tražiti odmah nakon što je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva.

Varaždin, 4. travnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnici tužitelja – J. P., odvjetnik iz Č. 2) Punomoćnici tuženika - O. društvo Ć. i Š. iz Z.