Poslovni broj: 16 UsI-3909/2021-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz

Z., I. S. ., zastupanog po opunomoćenici K. K. Z.,

odvjetnici u Z., M. K. ., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Trg hrvatske bratske zajednice 9, Split, radi udaljenja iz službe, nakon javne rasprave održane i zaključene 25. ožujka 2022. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), 4. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split Klasa: UP/II-114-04/21-03/28 Urbroj: 511-01-158-21-3 od 16. studenog 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-04/21-03/28 Urbroj: 511-01- 158-21-3 od 16. studenog 2021. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba izjavljena na rješenje načelnika PU zadarske broj: 511-18-01/9-23/21 od 31. listopada 2021. (u daljnjem tekstu: rješenje o udaljenju iz službe), kojim je tužitelj udaljen iz službe do okončanja postupka zbog teže povrede službene dužnosti.

2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama kako se isto temelji na pogrešno utvrđeno činjeničnom stanju i nepravilnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. To obrazlaže navodima da je u zahtjevu za pokretanje postupka naveden drukčiji činjenični opis od onog koji se navodi u rješenju o udaljenju. Osim što se spominju različiti policijski službenici, u zapisniku o ispitivanju alkoholiziranosti u organizmu da se navodi drukčija koncentracija alkohola. Pored toga, rješenje da se temelji na pregledu snimki video kamera koji nadzor je proveden bez potrebnog naloga i kao takav ima se smatrati nezakonitim dokazom. Udaljenje službenika iz službe, kada se prema težini povrede službene dužnosti ne očekuje izricanje najteže kazne, nije svrhovito, jer se ovdje ne radi o djelu s koruptivnim elementima pa je za očekivati da se službenik nakon okončanja postupka vrati u službu. Uz to, u osporenom rješenju pogrešno se navodi da tužitelj ne spori da je pokušao nasrnuti na B. M., jer drukčije proizlazi iz njegove izjave. Tuženik ni na koji način nije obrazložio zbog čega je tužitelj osnovano sumnjiv da je počinio težu povredu službene dužnosti, kao ni razloge zbog kojih drži da je udaljenje policijskog službenika nužno kako bi se zaštitio interes službe. Takvim postupanjem tuženik da je povrijedio odredbe Zakona o općem upravnom postupku, zbog čega predlaže osporeno rješenje poništiti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, protivno tužbenim navodima, uzvraća da rješenje o udaljenju i zahtjev za pokretanje postupka niti ne moraju sadržajno u cijelosti identično opisati radnju djela, jer je tužitelj udaljen iz službe prije pokretanja disciplinskog postupka, dok nakon podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka, ovlaštenik progona može slobodno prikupljati dodatne dokaze i precizirati optužni akt. Činjenica što je u dispozitivu zahtjeva naveden policijski službenik koji je, zajedno s većim brojem drugih osoba, spriječio tužitelja da fizički napadne uhićenu osobu, potpuno je irelevantno, jer je razlog udaljenja iz službe tužiteljevo nedolično ponašanje, zbog čega su policijski službenici bili prisiljeni nad njim upotrijebiti sredstva prisile. U konkretnom slučaju radi se o osobito teškoj povredi službene dužnosti za koju se može izreći i kazna prestanka državne službe. Tužitelj je pokazao izuzetnu upornost i drskost, opirući se naredbama službenih osoba, pa je njegovo udaljenje iz službe opravdano i iz razloga nesmetanog vođenja disciplinskog postupka, s obzirom da osporava odlučne činjenice o kojima je iskazivao veći broj policijskih službenika.

Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. U podnesku od 19. veljače 2022., kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu, tužitelj ostaje kod svog stava da se paušalno pristupilo rješavanju konkretne upravne stvari, jer osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje razloga zbog čega bi tužiteljev ostanak štetio interesima službe, na način kako to propisuje odredbe članka 112. stavak 3. Zakona o policiji. Ne slaže se sa tuženikovim stavom da činjenični opis iz rješenja o udaljenju i zahtjeva za pokretanje postupka ne moraju sadržajno odgovarati u pogledu radnje djela. U konkretnom slučaju radi se o netočnim podacima i dokazima koji ne prileže spisu, a na kojima upravno tijelo temelji svoju odluku. Tu prije svega misli na iskaze policijskih službenika L. Š., R. U., A.

B. i S. P.. Ukoliko je nebitno, kako to tuženik tvrdi, tko je od policijskih službenika postupao prema tužitelju, postavlja se pitanje na čemu tuženik onda temelji osnovanu sumnju tužiteljevog nedoličnog ponašanja. Osim što prigovara zakonitosti dokaza nadzorne video kamare, tvrdi da iz iste nije vidljivo apsolutno ništa iz čega bi proizlazila osnovana sumnja o počinjenju teže povrede službene dužnosti.

5. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 25. ožujka 2022.) na kojoj je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja i tuženika u bitnome ostaju pri ranije iznesenim navodima.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u osporeno rješenje te isprave priložene spisu kojeg je upravno tijelo dostavilo uz tužbu.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 9.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama je sporno je li rješenje o udaljenju iz službe doneseno na podlozi točnog činjeničnog stanja odnosno pravilnoj primjeni zakona te s tim u vezi osnovanost tužbenih navoda je li tuženik postupajući po tužiteljevoj žalbi pravilno ispitao zakonitost rješenja o udaljenju iz službe.

11. Za rješavanje konkretne upravne stvari mjerodavna je odredba članka 112. st. 3. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) prema kojoj se policijski službenik može udaljiti iz službe i prije nego što je protiv njega pokrenut disciplinski postupak, pod uvjetima iz stavka 2. ovoga članka, u kojem slučaju se u roku od 8 dana od dana udaljenja mora pokrenuti disciplinski postupak. Prema stavku 2. istog Zakona policijski službenik se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe.

12. Prema obrazloženju rješenja o udaljenju kod tužitelja je utvrđena osnovana sumnja da je kao policijski službenik počinio težu povredu službene dužnosti „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“ iz članka 96. stavak 1. točka 7. Zakona o policiji, koja je takve prirode da bi njegov ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima i ugledu službe. To djelo da je počinjeno 31. listopada 2021. kada je tužitelj osobno pristupio u II PP Zadar u kojoj je bio priveden B. M., na kojeg je tužitelj u alkoholiziranom stanju u više navrata pokušao fizički nasrnuti.

13. Protivno stajalištu tužitelja, ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za privremeno udaljenje policijskog službenika protiv kojeg je u propisanom roku pokrenut i disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti. Za donošenje odluke o udaljenju u postupku je potrebno utvrditi postojanje samo osnovane sumnje, dok se tužiteljeva odgovornost utvrđuje u posebnom disciplinskom postupku. Udaljenje iz službe i disciplinska odgovornost dva su odvojena instituta o kojima se odlučuje u posve odvojenim postupcima, i koje po svojoj naravi imaju sasvim drukčiju svrhu i cilj koji se njima žele postići. Udaljenje je institut privremene i preventive naravi kojim se štite interesi i ugled policijske službe i omogućava njezin nesmetan rad, u kom postupku se ne utvrđuju elementi odgovornosti, jer samo postojanje osnovane sumnje daje ovlaštenje za donošenje odluke u udaljenju. S tim u vezi, bez značaja su za ocjenu zakonitosti ovdje osporenog rješenja navodi kojima tužitelj spori dokaznu snagu dokaza na temelju kojih je postupak pokrenut.

14. Prema stajalištu suda donošenjem rješenja o udaljenju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. U konkretnom slučaju tužitelj je privremeno udaljen iz službe primjenom odredbe članka 112. stavak 3. Zakon o policiji koja predviđa fakultativno udaljenje i prije nego je pokrenut disciplinski postupak, uz uvjet da takav postupak bude pokrenut u roku od osam dana od dana udaljenja. S obzirom na specifičnu narav i značaj policijske službe, zakonodavac je u ovoj odredbi prepustio čelniku tijela da samostalno prosudi je li svrhovito udaljenje službenika i prije nego je pokrenut disciplinski postupak. U smislu navedene odredbe, donositelj takvog rješenja dužan je obrazložiti razloge zbog kojim smatra potrebnim udaljiti policijskog službenika i prije pokretanje disciplinskog postupka.

15. Donošenjem takvog rješenja, prema mišljenju suda, prvostupanjsko tijelo nije prekoračilo zakonske ovlasti, a samo udaljenje obrazloženo je razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Obavljanje policijske službe nepristrano i u skladu s pravilima struke opći je društveni interes, zbog čega je zakonodavac ovlaštenicima pogona ostavio široke diskrecione ovlasti u (pr)ocjeni štete koja prijeti interesima i ugledu policijske službe. U izloženim okolnostima pod kojima se tužitelj tereti za težu povredu službene dužnosti, za koju se može izreći bilo koja kazna iz odredbe članka 110. stavak 2. Zakona o policiji, prvostupanjsko je tijelo u okviru zakonom dane ovlasti procijenilo da je u cilju zaštite službe i njezinog ugleda tužitelja potrebno privremeno udaljiti iz službe, čime se ni u kom slučaju ne prejudicira pitanje njegove disciplinske odgovornosti. Drukčije tumačenje dovodi u pitanje smisao samog instituta udaljenja i svrhe koja se njome želi postići.

16. Kod izloženog, ocjena je suda kako je osporeno rješenje na zakonu osnovano pa je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to odlučeno u izreci presude.

17. O zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, kojeg je opunomoćenica tužitelja postavila na ročištu od 25. ožujka 2022., odlučeno je primjenom članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu 4. travnja 2022.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku, uz zapisnik objavi

- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 11. stavak 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/08) ne plaćaju se sudske pristojbe.

II/ Kal. 30 dana