Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-278/2022-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice L. K. iz S., OIB: ..., zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K., C.-P. & P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika K. B. C. Z., Z., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6014/2020 od 4. studenog 2021., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 9. prosinca 2021., dana 4. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuju točke I/ i II/ izreke te dosuđujući dio odluke o troškovima postupka iz točke III/ izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6014/2020 od 4. studenog 2021., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-6014/2020 od 9. prosinca 2021.

II Djelomično se uvažava žalba tužiteljice te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u točki III/ izreke citirane ispravljene prvostupanjske presude, u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka za iznos od 750,00 kn, i sudi:

Nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana

III Nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 468,75 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos od 13.896,48 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, u točki II/ izreke odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz točke I/ izreke od 13.896,48 kn do zatraženog iznosa od 16.658,38 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, koji se odnosi na razlike u mjesecima za 2018. godinu - travanj, srpanj, kolovoz i listopad, za 2019. godinu - siječanj, veljača, travanj i prosinac i za 2020. godinu - siječanj i veljača, te je u točki III/ izreke naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.371,87 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od osam dana.

2. Protiv presude žalbe podnose obje stranke.

3. Tužiteljica žalbu podnosi protiv točke II/ izreke te protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III/ izreke (koji se izričito ne navodi u izreci ali proizlazi iz obrazloženja presude) pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik žalbu podnosi protiv točke I/ izreke i dosuđujućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III/ izreke, pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana, samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za odrađene prekovremene sate za razdoblje od mjeseca travnja 2018. do mjeseca veljače 2020. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te naknada plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana.

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre - tehničara u anesteziji, da joj je rad bio organiziran na način da je radila u raznim oblicima rada (smjene, dvokratno, noću, vikendom, blagdanom i ostalo) radi čega je ostvarila veliki broj prekovremenih sati te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima, da joj nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te da joj je kroz čitavo utuženo razdoblje rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka evidentirao kao redovan rad.

9. Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama iznosi 13. 896,48 kn, pa djelomično prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u navedenoj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 28/18., 35/19., 78/19., 92/19. i 65/20. - dalje KU/18), zatim odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17., 47/18., 123/19. i 66/20 - dalje TKU), te relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO).

10. U pogledu prekovremenih sati odrađenih na dane blagdana koji padaju u tjednu te u svezi s tim pitanja izračuna mjesečnog fonda radnih sati, prvostupanjski sud, osim gore navedenih propisa, uvažava i odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj: 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11.) odnosno Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj: 110/19.) te činjenicu da se po ovom pitanju primjenjuju dva različita tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, ovisno o razdoblju i to Zaključak broj 148 i Zaključak broj 153, u skladu sa čime je sud dao nalog vještaku knjigovodstvene struke, te je na temelju svega djelomično odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev preko dosuđenih 13.896,48 kn do zatraženog iznosa 16.658,38 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

11. O naknadi troškova postupka odlučeno je primjenom članka 154. stavak 2.

ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire sadržajem žalbi stranaka budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

13. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

14. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela plaće s osnova dodataka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za vrijeme prekovremenog rada odnosno način obračuna ovih dodataka te naknada plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana.

15. Odredbom članka 94. ZR-a propisano je da se da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

16. Odredbom članka 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

17. Prema članku 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25% od osnovne plaće.

18. U članku 57 KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u omjeru od 4% od osnovne plaće.

19. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešan obračun dodataka za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, budući da je iz metodologije obračuna dodataka opisane u nalazu sudskog vještaka financijske struke, razvidno da je vještak obračunavao naprijed navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužiteljice.

20. Nisu osnovani žalbeni tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

21. Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU/13 i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

22. Nadalje, neosnovano tužiteljica u žalbi dovodi u pitanje tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 odnosno 49. stavak 10. KU/18taj kojom je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

23. O tome spornom pitanju kao i domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev- 872/21 od 31. kolovoza 2021.

23.1. Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU- a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

23.2. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak broj 148).

23.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148." (dalje Zaključak broj 153).

23.4. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

23.5. Dalje je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

23.6. Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

23.7. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

23.8. Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13 odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

24. Slijedom svega proizlazi da je osnovanost takvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153, upravo kako je to pravilno učinio sud prvog stupnja, uvažavajući da se tražbina tužiteljice u ovome predmetu odnosi na razdoblje isključive primjene tumačenje iz Zaključka broj 153. U skladu sa time, prvostupanjski je sud dao nalog vještaku knjigovodstvene struke da sačini nalaz i mišljenje, uvažavajući kojeg je pravilno odlučio o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa se žalba tužiteljice u tom pravcu ocjenjuju neosnovanom.

25. Odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu točke III/ izreke presude, temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa), pa je u tom dijelu neosnovana žalba tuženika.

26. Osnovano tužiteljica žalbom ukazuje da je pravilnom primjenom materijalnog prava, za radnju sastava podneska od 9. prosinca 2020. istoj trebalo priznati daljnjih 750,00 kn primjenom pune tarifne stavke iz Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 42. Tarife (uvažavajući da je za isti podnesak tužiteljici već dosuđen iznos od 250,00 kn te uvažavajući uspjeh tužiteljice u sporu od 80%). Prema stanju spisa radi se o podnesku kojim se tužiteljica po pozivu suda očitovala na nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu sa nalazom u tome podnesku postavila konačni tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio pobijanom presudom.

27. Tužiteljici pripada i trošak za sastav žalbe, sa kojom je djelomično uspjela i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka (uspjeh 30%), tako da je primjenom članka 154. stavak 2., članka 155. i članka 166. stavak 2. ZPP-a istoj dosuđen iznos od 468,75 kn (Tbr. 10. točka 1. Tarife u vezi s Tbr. 42. Tarife) dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu žalbenog troška valjalo odbiti kao neosnovanog.

28. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 4. travnja 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.