Poslovni broj: 32 UsI-2374/2021-12
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja M. L., OIB…., iz Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, OIB…., Z., radi imenovanja posebnog skrbnika, 4. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-552-02/20-01/22, ur. broj: 524-11-01/3-21-2 od 16. lipnja 2021. i rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice N. Z., klasa: UP/I-552-02/20-07/49, ur. broj: 534-113-03-06-20-4 od 9. studenog 2020.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-552-02/20-01/22, ur. broj: 524- 11-01/3-21-2 od 16. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice N. Z., klasa: UP/I-552-02/20-07/49, ur. broj: 534-113-03-06-20-4 od 9. studenog 2020., kojim je maloljetnom sinu tužiteljice P. L. imenovan poseban skrbnik u osobi S. M., zaposlenice Centra za posebno skrbništvo, koja će zastupati interese i dobrobit P. L. u kaznenom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u V. G. pod poslovnim brojem Kzd-82/2018-25 protiv ovdje tužiteljice zbog kaznenih djela 174. stavak 2. i 173. stavak 1. Kaznenog zakona.
2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja uz argumentaciju da joj rješenje tuženika nije uredno dostavljeno, ističe da nema sukoba interesa između nje i maloljetnog sina te da nije u tijeku postupak u kojem dijete mora imati posebnog skrbnika. Smatra neosnovanim navod tužitelja da nije potrebno posebno obrazlagati i dokazivati činjenicu da je interes djeteta kao oštećenika u suprotnosti s interesom roditelja optuženog za počinjenje tih kaznenih djela, jer bi navedeno moglo biti utvrđeno tek u slučaju da tužitelj bude proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela. Ističe da je i sam P. L. tijekom upravnog postupka isticao da nema sukoba interesa između njega i ovdje tužiteljice, već da je zlostavljan od strane oca. Zahtijeva poništavanje osporavanih rješenja i rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS).
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Iz obrazloženja osporavanih rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je Općinski sud u Velikoj Gorici izvijestio prvostupanjsko tijelo da je u tijeku kazneni postupak protiv tužiteljice kao okrivljenika zbog kaznenih djela iz članka 174. stavka 2. i 173. stavka 1. Kaznenog zakona te ga pozvao da maloljetnom P. L. imenuje posebnog skrbnika na temelju odredbe člana 53. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku. Tuženik je obrazložio da nije potrebno posebno obrazlagati i dokazivati činjenicu da je interes djeteta koje je oštećenik u kaznenom postupku u suprotnosti s interesom roditelja optuženog za počinjenje tih kaznenih djela na štetu djeteta te da je imenovanje posebnog skrbnika u konkretnom slučaju propisano odredbom članka 53. Zakona o kaznenom postupku kao posebnog zakona.
8. Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.) u odredbi članka 173. stavka 1. propisuje da, tko ne provodi, spriječi ili onemogući provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud, centar za socijalnu skrb ili državno tijelo, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Kazneni zakon u odredbi članka 174. stavka 1. i 2. propisuje da, tko dijete oduzme od roditelja, posvojitelja, skrbnika, druge osobe ili ustanove kojoj je ono povjereno, protupravno ga zadrži ili mu onemogućava da živi s osobom ili u ustanovi kojoj je povjereno, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini roditelj ili posvojitelj, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
Odredbom članka 53. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 126/19., dalje ZKP) propisano je da, ako je oštećenik dijete, a interesi djeteta su u suprotnosti s interesima roditelja, tijelo koje vodi postupak pozvat će nadležno tijelo socijalne skrbi da djetetu imenuje posebnog skrbnika (stavak 1.). Ako je oštećenik dijete, njegov poseban skrbnik ovlašten je davati sve izjave i poduzimati sve radnje na koje je prema ovom Zakonu ovlašten oštećenik (stavak 2.). Iznimno, oštećenik koji je navršio šesnaest godina života može sam davati izjave i poduzimati radnje u postupku (stavak 3.).
Odredbom članka 240. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, dalje OZ) propisano je da će centar za socijalnu skrb ili sud radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, imenovati posebnog skrbnika, između ostalog, u drugim slučajevima kada je to propisano odredbama ovoga Zakona, odnosno posebnih propisa ili ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta.
Odredbom članka 240. stavka 4. OZ propisano je da se iznimno, ako dijete koje je navršilo četrnaest godina i kojem je rješenjem priznata sposobnost za poduzimanje radnji u postupku sukladno člancima 130. i 359. ovoga Zakona ovlasti punomoćnika, neće mu se imenovati posebni skrbnik u ovakvom slučaju.
9. Dakle, u konkretnom slučaju vodi se kazneni postupak protiv tužiteljice radi kaznenih djela (navodno) počinjenih na štetu djeteta P. L.. Prema stavu ovog suda, u kaznenom postupku je interes okrivljenika kojeg se tereti za počinjenje kaznenog djela
nužno u suprotnosti s interesom oštećenika oštećenog upravo tim kaznenim djelom, i to dokle god taj kazneni postupak traje.
Nadalje, prema izričitoj odredbi članka 53. stavka 1. ZKP-a je imenovanje posebnog skrbnika u konkretnom slučaju jasno propisana obveza prvostupanjskog tijela. Imenovanje posebnog skrbnika je mjera koja je potrebna radi zaštite prava i interesa djeteta kao oštećenika, dokle god traje kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela na njegovu štetu (članka 240. OZ).
10. Podredno se ističe tužitelju da je poseban skrbnik imenovan radi zaštite djetetovih prava, no da navedeno ne uskraćuje pravo djeteta koje je navršilo četrnaest godina propisano odredbom članka 53. stavka 3. ZKP-a (pravo da iznimno dijete samo daje izjave i poduzima radnje u kaznenom postupku). Međutim, to pravo dijete ostvaruje u kaznenom postupku, a ne u upravnom postupku imenovanja posebog skrbnika.
11. Nadalje, vezano za primjenu odredbe članka 240. stavka 4. OZ, ističe se da je iz odredbe članka 130. OZ-a u vezi s odredbom članka 134. OZ-a razvidno da se djetetu koje je navršilo četrnaest godina daje pravo sudjelovati i izraziti svoje mišljenje u svim postupcima procjenjivanja i određivanja mjera koje se određuju prema OZ-u, a što se ne odnosi na konkretan predmet, jer se u ovom slučaju radi o imenovanju posebnog skrbnika na temelju odredbe članka 53. ZKP-a. Odredbe članka 359. OZ-a odnose se na postupak pred sudom, što izričito proizlazi iz odredbe članka 345. OZ-a koja propisuje da se odredbama ovoga dijela Zakona određuju pravila prema kojima sudovi postupaju kad u parničnim postupcima, izvanparničnim postupcima i postupcima ovrhe i osiguranja odlučuju o obiteljskim i statusnim stvarima koje se uređuju ovim Zakonom. Slijedom navedenog, razvidno je da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 240. stavka 4. OZ.
12. Konačno, vezano da dostavu drugostupanjskog rješenja tužitelju, sud utvrđuje da je ista provedena u skladu s odredbom članka 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009, dalje ZUP), koji propisuje da u slučaju osobne dostave, kad se naslovljena osoba ne zatekne na mjestu dostave, dostavljač će u poštanskom sandučiću ili pretincu ili kod osobe zatečene na mjestu dostave ostaviti pisanu obavijest da u određeni dan i sat bude na mjestu dostave radi primanja pismena i gdje do toga dana sama može podići pismeno. Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se. Dostava se smatra obavljenom danom uručenja, odnosno danom kad je pismeno ostavljeno u poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu, osim ako stranka dokaže da iz opravdanih razloga nije mogla primiti pismeno.
Iz dostavnice je razvidno da dostavljač tužitelja 2. srpnja 2021. nije zatekao na mjestu dostave, da mu je ostavio pisanu obavijest, da je dostava ponovo pokušana 13. srpnja 2021. te da je izvršena ostavljanjem pismena u poštanskom sandučiću.
13. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da su javnopravna tijela pravilno provela upravni postupak, pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje i primijenila materijalno pravo, te da tužbeni navodi nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne sstvari, radi čega je sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.
U Zagrebu, 4. travnja 2022.
Sudac:
Janja Topol, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
