REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Poslovni broj: 4 Us I-45/2022-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Đ. M. iz P., OIB:…, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/21-01/438, URBROJ: 512- 2501-21-2 od 28. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/438, URBROJ: 512-2501-21-2 od 28. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-561-01/21-01/1236, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 6. prosinca 2021.

2. Navedenim rješenjem prvog stupnja je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 27. studenoga 1991.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da ne prihvaća činjenicu da se ne vodi u službenoj evidenciji te tvrdi da je svoju pripadnost naoružanim odredima Narodne zaštite dokazao sa spiskom straža, odnosno popisom kojeg ima njegov ratni zapovjednik, prijepisom iz dokumentacije Štaba NZ MZ Tekija Požega i izjavama svjedoka. Navodi da svi na popisu na kojeg se poziva imaju priznat status hrvatskog branitelja. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ponavlja u cijelosti navode iz osporavanog rješenja i citira mjerodavne zakonske odredbe. Navodi da tužitelj nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega, da nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje zakonske osnove, nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu OS RH, niti je sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama. Nadalje, tuženik se poziva na izjave saslušanih svjedoka u vezi pripadnosti tužitelja NZ MZ Tekija Požega, a koji su izjavili da je tužitelj u traženom razdoblju sudjelovao u stražarskim dužnostima u gradu, čuvao vitalne objekte i sudjelovao u blokadi i zauzimanju vojnih objekata JNA u gradu Požegi. Navodi i da tužitelj ne posjeduje originalnu iskaznicu Narodne zaštite koja se izdavala pripadnicima odreda tijekom 1991., a u priloženom popisu izdanih iskaznica je pored njegovog imena kod rubrike naznačena radna obveza, pa se može zaključiti da je tužitelj imao radnu obvezu u okviru poduzeća u kojem je bio zaposlen te da nije bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite. Zaključuje da tužitelj ne ispunjava tražene uvjete za utvrđivanje predmetnog statusa te da nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 30. ožujka 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. i članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), bez prisutnosti uredno pozvanog tužitelja, koji je svoj izostanak opravdao podneskom od 1. ožujka 2022. Prisutni opunomoćenik tuženika je ostao kod svih navoda iznesenih tijekom ovog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 23. prosinca 2021. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 27. studenoga 1991.

U zahtjevu je tužitelj naveo da je kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite obavljao dežurstva na borbenim zaklonima i bunkerima, čuvao postrojenje Gradskog vodovoda, da je zadužio oružje te je sudjelovao u blokadi i zauzimanju vojnih objekta JNA u Požegi 17. rujna 1991. i prevozio naoružanje i vojnu opremu u zapovjedništvo MZ “Tekija”. Kao svjedoka je preložio B. V., zapovjednika desetine i B. T..

8. Prvostupanjsko tijelo je povodom zahtjeva tužitelja provelo postupak, izvršilo uvid u službene evidencije te je utvrdilo da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove, niti za jedno razdoblje. Nadalje, utvrđeno je i da tužitelj nije imao obvezu sudjelovanja u rezervnom sastavu, a da se na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega ne vodi. K tome, ocijenilo je dostavljene dokaze i zaključilo kako tužitelj ne posjeduje originalnu iskaznicu Narodne zaštite koja se izdavala pripadnicima odreda tijekom 1991., a u priloženom popisu izdanih iskaznica je pored njegovog imena kod rubrike naznačena radna obveza (soboslikar, U.), pa se može zaključiti da je tužitelj imao radnu obvezu u okviru tog poduzeća u kojem je bio zaposlen te da nije bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite.

9. Iz zapisnika o saslušanju tužitelja KLASA: 561-01/21-01/48, URBROJ: 512M2-79-21-2 od 23. veljače 2021. je razvidno da je pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite Požega MZ Tekija od osnutka, da je vršio dužnost vojnika stražara, da je zadužio pušku M-48 te da nema iskaznicu Narodne zaštite, ali ima iskaznicu udruge Narodne zaštite. U vezi aktivnosti koje je obavljao je naveo da je sudjelovao u naoružanoj noćnoj straži, u izradi bunkera i kopanju rovova, da je išao u izvidnice prema Vrhovcima, a prilikom pada vojarne je ušao nenaoružan i uzeo si naoružanje. Sve aktivnosti je provodio prema rasporedu Zapovjedništva Narodne zaštite.

10. Svjedok B. T., neposredni zapovjednik NZ MZ Tekija, Požega je saslušan 8. srpnja 2021. (zapisnik KLASA: 561-01/21-01/48, URBROJ: 512M2-79- 21-3) te je u vezi sudjelovanja tužitelja kao pripadnika te postrojbe izjavio da je isti sudjelovao u stražarskim dužnostima po danu i noći i u čuvanju objekta, išao u noćne patrole te je sudjelovao u blokadi i zauzimanju vojnih objekata JNA u gradu te prijevozu naoružanja i vojne opreme u štab NZ MZ Tekija Požega.

11. Spisu je priložena i izjava svjedoka B. V., zapovjednika desetine postrojbe Narodne zaštite MZ Tekija Požega od 3. lipnja 2019. u kojoj je isti kao aktvnosti tužitelja naveo stražarske dužnosti, izradu bunkera, blokadu i zauzimanje vojnih objekata JNA u gradu 17. rujna 1991. i prijevoz naoružanja i vojne opreme.

12. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja je odbijen zahtjev tužitelja prvostupanjskim rješenjem od 6. prosinca 2021., a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika od 28. prosinca 2021. s obrazloženjem da odredbe članka 3. stavka 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZOHBDR), ZOHBDR-a na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje predmetnog statusa, pri čemu je nužno utvrditi institucionalnu pripadnost borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, a takva pripadnost nije utvrđena jer tužitelj nije zaveden na popisima pohranjenim u arhivi, niti je istu dokazao materijalnim dokazima. Zaključeno je i da tužitelj svoj zahtjev temelji jedino na iskazima svjedoka, a njihove izjave se ne mogu prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u odredima Narodne zaštite. Stoga je utvrđeno kako je tužitelj imao radnu obvezu u okviru poduzeća u kojem je bio zaposlen te da nije bio pripadnik odreda Narodne zaštite, a time nije sudjelovao niti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način opisan u članku 3. stavku 2. ZOHBDR-a.

13. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružan snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Stavkom 2. istog članka je propisano da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Prema stavku 3., hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.

16. Stavkom 4. je predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

17. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je propisano da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

18. Slijedom iznesenoga činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi da je tužitelj opisanim aktivnostima u svojoj izjavi, kao i izjavama svjedoka sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u okviru svoje radne obveze u poduzeću U., a ne kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite jer za isto ne postoje dokaze, a preslike popisa na koje se poziva nisu relevantan dokaz. K tome, iskaznica udruge Narodne zaštite koju je tužitelj priložio nije od utjecaja jer ju je izdalo civilno tijelo, udruga građana, a tužitelj ne posjeduje originalnu iskaznicu Narodne zaštite.

19. Stoga je pravilno i opravdano zaključeno, imajući u vidu propisano prethodno citiranim člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a, kako osim što nije utvrđena institucionalna pripadnost tužitelja borbenom sektoru odredima Narodne zaštite, jer se tužitelj ne vodi na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega, niti se aktivnosti tužitelja u zatraženom razdoblju mogu okarakterizirati kao sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. 20. Budući da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točkama b) i c) i stavku 2. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao u izreci presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 4. travnja 2022.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).