REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-286/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Josip Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. d.o.o., OIB ..., V. G., protiv tuženika P. I., vlasnika obrta M.-P. zabavni park, OIB ..., S. B., kojeg zastupa punomoćnica J. B. M., odvjetnica u S. B., radi isplate iznosa od 14.781,25 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv- 298/2020-8 od 25. studenog 2020., 4. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Z. grupa d.o.o., V. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-298/2020-8 od 25. studenog 2020. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tužitelja Z. grupa d.o.o. V. G. u dijelu u kojem se pobija presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj Povrv-298/2020-8 od 25. studenog 2020. u točki III. izreke, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. L. iz S. B. poslovni broj Ovrv-110/17 od 13. ožujka 2017. za iznos glavne tražbine na 14.781,25 kn i troškova ovršnog postupka u iznosu od 717,58 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 16.161,00 kn (točka II. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.850,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude u cijelosti se žali tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti. Traži trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kn. Sadržajno se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Traži trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 500,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, a djelomično je i nedopuštena.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 14.781,25 kn s osnove regresnog zahtjeva troškova uklanjanja i prijevoza teretnog vozila s kolničke trake autoceste A1.

6. Tužitelj žalbom pobija i točku III. izreke prvostupanjske presude, iako je tom točkom odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a zbog čega tužitelj nema pravnog interesa za pobijanje tog dijela prvostupanjske presude, pa je na temelju odredbe članka 367. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

7. Potrebno je prvenstveno navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koji ne prelazi svotu od 50.000,00 kn (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a, pa prilikom odlučivanja nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešne i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje i bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a.

8. Među strankama nije prijeporno da je tuženik vlasnik jednog teretnog vozila i poluprikolice koja su sudjelovala u prometnoj nesreći 8. rujna 2015. na autocesti A1, da je tužitelj izvršio uslugu prijevoza i zbrinjavanja teretnog vozila, poluprikolice i tereta, da je tužitelju ostao neplaćeni iznos za izvršenu uslugu od 14.781,25 kn. 9. Nije prijeporno da je tuženik platio dio računa broj 7003-ASIST-2 (strana 26. spisa) u iznosu od 10.000,00 kn, te da je C. osiguranje platilo tužitelju iznos od 38.999,25 kn čime je zatvorena tužiteljeva tražbina po računu 7001-ASIST-2 i pretežiti dio računa 7002-ASIST-2 (račun na strani 25. spisa) u odnosu na koji je ostao nepodmireni iznos od 0,75 kn.

10. Među strankama je prijeporno je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženu novčanu tražbinu prema računu broj 7003-ASIST-2 u iznosu od 14.781,25 kn za izvršenu uslugu sukladno odredbi članka 180. stavaka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 82/14 i 64/15; dalje: ZSPC).

11. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između danih razloga iz sadržaja spisa, pa je pobijanu presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

12. Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.

13. Pogrešno je tužiteljevo stajalište da tužitelj na temelju odredbe članka 2. ugovora od 27. veljače 2015. (strana 35. do 40. spisa) kojeg je tužitelj sklopio kao izvršitelj s trgovačkim društvom H. autoceste d.o.o. Z., kao naručiteljem, ima pravo na naplatu temeljem odredbe članka 341. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Naime, tuženika ne obvezuje ugovorni odnos u kojem nije ugovorna strana, kao što to pravilno ističe sud prvog stupnja.

14. Tužitelj je bio u obvezi ukloniti tuženikovo teretno vozilo i poluprikolicu s autoceste po nalogu policije sukladno odredbi članka 180. stavka 3. ZSPC-a.

15. Na temelju odredbe članka 180. stavka 5. ZSPC-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova uklanjanja i čuvanja vozila i tereta od onoga koji je te troškove prouzročio.

16. Prema tome, tužitelj naknadu troškova može potraživati samo od onoga koji je te troškove i prouzročio, kao što to pravilno ističe sud prvog stupnja.

17. Sud prvog stupnja pravilno je naveo da iz činjeničnih navoda tužitelja ne proizlazi da je tužitelj tražio naknadu štete, a niti je tužitelj iznio činjenične navode prema kojim bi proizlazila tuženikova obveza nadoknaditi troškove uklanjanja vozila s autoceste, a zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 180. stavka 5. ZSPC-a i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev odbio.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i po visini.

19. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 4. travnja 2022.

Sudac

Josip Turkalj, v.r.