REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-1534/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu koji je pokrenuo tužitelj M. T., iz P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava na invalidsku mirovinu, 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/21-01/03545448272, URBROJ: 341-99-05/321-3267 od 12. studenog 2021. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03545448272, URBROJ: 341-13-05/3-21-8547 od 23. ožujka 2021. godine.

III. Utvrđuje se da kod tužitelja M. T. od 30. studenog 2020. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti, te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03545448272, URBROJ: 341-13-05/3-21-8547 od 23. ožujka 2021., u postupku pokrenutom povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-141-02/21-01/03545448272, URBROJ: 341-99-05/3-21-3267 od 12. studenog 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Negativne odluke javnopravnih tijela baziraju se, u bitnome, na utvrđenjima da je kod tužitelja 18. listopada 2019. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti prouzročen bolešću, ali do tog dana mirovinski staž tužitelja ne pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka (tužiteljev mirovinski staž od 2 godine 9 mjeseci i 2 dana ne doseže najmanje trećinu radnog vijeka od 3 godine i 4 mjeseca).

4. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je u radnom odnosu bio do 30. studenog 2020., pa je bilo preuranjeno prije toga utvrditi mu datum nastanka invalidnosti, ostavivši ga bez sredstava za život. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika

5. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U obrazloženjima osporavanih rješenja citirane su mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZOMO). Te su odredbe tužitelju, stoga, poznate.

8. Među strankama je nesporno da je kod tužitelja nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti. Sporno je od kojeg dana se smatra da je nastupila navedena invalidnost.

9. O činjenici postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti te djelomičnoga i potpunog gubitka radne sposobnosti donosi se zasebno rješenje (čl. 125. st. 3. ZOMO-a), prije donošenja rješenja o pravu koje se temelji na nekom od navedenih stupnjeva invalidnosti.

10. Iz podneska tuženika od 24. ožujka 2022. proizlazi da bi, u slučaju promjene datuma potpunog gubitka radne sposobnosti s danom prestanka radnog odnosa (30. studenog 2020.) mirovinski staž tužitelja pokrio trećinu radnog vijeka. Datum utvrđivanja nastupa invalidnosti izravno, dakle, utječe na to može li tužitelju uopće biti priznato pravo na invalidsku mirovinu. 11. Imajući na umu dosad izneseno, a naročito činjenicu da je tužitelj do 30. studenog 2020. bio u radnom odnosu, te da je tek rješenjem od 23. ožujka 2021. utvrđeno da je potpuna nesposobnost za rad kod tužitelja nastupila 18. listopada 2019., Sud je stajališta da bi inzistiranje na tome da je invalidnost kod tužitelja nastala 18. listopada 2019. (primjenom čl. 128. st. 1. i 2. ZOMO-a), predstavljalo pretjerani formalizam, u smislu tog pojma razvijenog u novijoj ustavnosudskoj praksi u kontekstu izgradnje objektivnoga pravnog poretka i zaštite prava pojedinaca (npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 5989/2013 od 9. veljače 2016., i dr.). Pretjerani formalizam pri tumačenju mjerodavnih odredbi, nespojiv je, naime, s primjenom teleološke tehnike pravne interpretacije u odnosu na konkretnu situaciju, ali i s argumentom zdravog razuma.

11. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar utvrdivši da kod tužitelja od 30. studenog 2020. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti po osnovi bolesti, uz nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (čl. 58. st. 1., vezano uz čl. 81. st. 2. ZUS-a).

12. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar (meritum koje se u ovoj fazi sastoji u primjeni čl. 125. st. 3. ZOMO-a), nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, koji se sastoji u utvrđenju dana nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 81. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke III. izreke presude, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima, pri čemu će po potrebi utvrditi druge činjenice iz članka 125. stavka 3. ZOMO-a.

13. Imajući u vidu da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11.

stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

U Rijeci 4. travnja 2022.

Sudac

dr. sc. Alen Rajko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).