Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 Povrv-227/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u građanskopravnoj stvari tužitelja N. I., vl. graditeljskog obrta I.-G., OIB:…, Š., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD K., V. & partneri d.o.o., Z., protiv tuženika C. d.o.o., OIB:…, Z., radi isplate 640.000,00 kuna, nakon održane glavne i javne rasprave 1. ožujka 2022. u nazočnosti tužitelja osobno i njegove punomoćnice A. V. te zastupnika po zakonu tuženika Ž. P., te nakon objave presude 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. G. iz Z., poslovni broj Ovrv-124/2021 od 10. kolovoza 2021. kojim se nalaže tuženiku C. d.o.o., OIB:…, Z. temeljem vjerodostojne isprave – izvoda iz otvorenih stavki na dan 11. svibnja 2021., da tužitelju N. I., vl. graditeljskog obrta I.-G., OIB:…, Š., isplati tražbinu u ukupnom iznosu od 640.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku:

- od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje

- od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje

- od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje

- od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje

- od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje

- od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 7,89% godišnje

- od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje

- od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje

pa sve do isplate, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 14.218,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi po stopi od 7,61% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske kamate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, od dana donošenja rješenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. G. iz Z., poslovni broj Ovrv-124/2021 od 10. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku C. d.o.o., OIB:…, Z., tužitelju N. I., vl. graditeljskog obrta I.-G., OIB:…, Š., platiti zakonske zatezne kamate na iznos glavnice za razdoblje od 12. prosinca 2017. do 31. prosinca 2017. te u odnosu na stopu zatezne kamate preko stope dosuđene u točki I. izreke presude (za 2 postotna poena), kao u i odnosu na stopu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka preko stope dosuđene u točki I. izreke (za 2 postotna poena), te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika S. G. iz Z., poslovni broj Ovrv-124/2021 od 10. kolovoza 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku C. d.o.o., OIB:…, Z., isplatiti tužitelju N. I., vl. graditeljskog obrta I.-G., OIB:…, Š., platiti troškove ovrhe u iznosu od 232,00 kuna, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 42.000,00 kuna.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 19.350,00 kn.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja, tada ovrhovoditelja, javni bilježnik S. G. iz Z., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 124/2021 od 10. kolovoza 2021., kojim je rješenjem tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos glavnog potraživanja od 640.000,00 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove ovršnog postupka, a s osnove pozajmice.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor, povodom kojeg je prigovora ovaj sud svojim rješenjem poslovni broj 4 Povrv-227/2021-2 od 15. rujna 2021. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U ranijem prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik (list spisa 23 i 24), tada ovršenik, navodi kako ne spori potraživanje uloga u društvo u iznosu od 640.000,00 kuna, međutim osporava vrijeme i rok isplate. Rok za isplatu da je definiran međusobno potpisanim Ugovorom o ortaštvu od 18. studenoga 2015. kojim da je čl. 23. definirano da će ulozi u tvrtku biti isplaćeni "nakon potpune realizacije Projekta" i to bez prava na obračun kamata. Aneksom I ugovora o ortaštvu od 8. prosinca 2017. da je definiran odnos između Z. G. s jedne strane i N. I. s druge strane te utvrđen odnos društva C. d.o.o. prema N. I. Aneksom sporazuma od 8. prosinca 2017. da su točno utvrđena prava i obveze između strana sporazuma gdje da je čl. 4. st. 7. definirano pravo na povrat uloga nakon završetka izgradnje projekta. Ugovorom o utvrđivanju međusobnih potraživanja o obveza sklopljenim 28. prosinca 2017. da je definiran odnos N. I., tvrtke T. B. d.o.o., K. A. d.o.o. i tvrtke C. d.o.o., gdje da je čl. 3. podstavkom 1. utvrđeno pravo I.-G. na povrat uloga iz ugovora o ortaštvu "nakon završetka projekta". Aneksom II ugovora o ortaštvu od 8. prosinca 2017. čl. 3. podstavkom 1. također da je definirano pravo i obveza na povrat uloga nakon završetka projekta. Tuženik ističe kako projekt nije završen prema osnovnom Ugovoru o ortaštvu i kako nisu ispunjeni preduvjeti za isplatu uloga, tako da ne postoji traženo pravo za prijevremenu isplatu uplaćenog uloga u društvo, kao ni pravo na naplatu traženih kamata.

4. Tužitelj se na navode prigovora protiv rješenja o ovrsi očitovao na pripremnom ročištu od 8. veljače 2022. (l.s. 64 i 65), navodeći kako je predmet ovog spora tužiteljeva tražbina iz ugovora o pozajmici i aneksa tog ugovora koji prileži spisu. Stranke da su u malo kompleksnijem odnosu, pa da postoje i drugi postupci, ali da se ovaj odnosi na zajam, a ne na obveze iz ortaštva, kako to tvrdi tuženik u svom prigovoru. Nadalje navodi kako je od strane tuženika učinjeno nespornim visina i postojanje duga, dospijeće koje bi eventualno moglo biti sporno da je jasno definirano priležećem ugovoru o pozajmici i aneksu broj 1 tog ugovora kojim je produljen rok dospijeća. Ističe kako je ugovor o pozajmici sklopljen između dvije pravne osobe pa da bi dogovor o beskamatnoj pozajmici bio ništav i suprotan zakonu.

Na istom ročištu, tuženik ustraje na navodima ranijeg prigovora te ponavlja kako ne spori iznos od 640.000,00 kn kao pozajmicu, ali da je isti dio šireg poslovnog odnosa koji da se temelji na ortaštvu, a taj novac da je utrošen na zajednički projekt ortaka, s tim da su ostali ortaci na taj način pozajmljivali novac tuženiku na temelju upravo Ugovora o ortaštvu. Ističe da tužitelj izvorno nije bio ortak u ugovoru, već da je stupio na mjesto sada pokojnog Z. G., temeljem činjenice da je uplatio novac. Opetovano ističe kako u Ugovoru o ortaštvu stoji da će se pozajmice vraćati bez kamata, odnosno da se neće naplaćivati zatezne kamate.

5. U dokaznom postupku pregledane su isprave priložene spisu i to: izvod otvorenih stavki (l.s. 10), izvadak iz sudskog registra (l.s. 12 do 14 i 20 do 32), izvadak iz obrtnog registra (l.s. 15), aneks broj 1 ugovora o pozajmici od 31. prosinca 2017. (l.s. 31 i 57), ugovor o pozajmici od 12. prosinca 2016. (l.s. 32 i 58), Ugovor o ortaštvu od 18. studenoga 2015. (l.s. 66 do 71), Anex I Ugovora o ortaštvu od 8. prosinca 2017. (l.s. 72 do 75), Anex Sporazuma od 8. travnja 2016. (l.s. 76 do 79), Ugovor o utvrđivanju međusobnih potraživanja i obveza od 28. prosinca 2017. (l.s. 80 do 82), Anex II Ugovora o ortaštvu od 8. prosinca 2017. (l.s. 83 do 85) i izvadak o stanju i prometu tvrtke E.-T. d.o.o. (l.s. 89 i 90). Također su saslušani tužitelj kao stranka i zakonski zastupnik tuženika Ž. P. (l.s. 92 i 93).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Odredbom čl. 7. istog zakona propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 640.000,00 kuna uvećano za zatezne kamate i troškove postupka. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da je utuženi iznos tužitelj isplatio tuženiku, te da novac nije vraćen.

Između stranaka je sporno je li tuženikova obveza proizašla iz ugovora o zajmu i dospjela kako to stoji u priloženom ugovoru o pozajmici, odnosno dodatku tog ugovora, ili je zapravo stvarna volja stranaka bila da utuženi iznos predstavlja ulog u ortaštvo koje je definirano ugovorom od 18. studenoga 2015. i njegovim aneksima od 8. prosinca 2017., odnosno ugovora o utvrđivanju međusobnih potraživanja i obveza od 28. prosinca 2017., kako to tvrdi tuženik, a u kojem slučaju bi ovdje sporni ugovor o pozajmici eventualno predstavljao simulirani pravni posao ili, uopće, pravni posao koji prikriva stvarnu volju stranaka, a obveza tuženika iz takvog odnosa nije dospjela. Pritom je za naglasiti da niti sam tužitelj tijekom postupka ne spori da postoji ugovor o ortaštvu i njegovi aneksi, odnosno drugi pravni poslovi koje spominje tuženik i koji su zaključeni između ortaka radi ostvarenja zajedničkog cilja izgradnje stambenog objekta u Z. Međutim, tužitelj je kategoričan da sporni ugovor o zajmu nije vezan ortačkim odnosima.

9. U svom stranačkom iskazu tužitelj ponavlja navode iznesene tijekom postupka da je pozajmio tuženiku 640.000,00 kn o čemu je potpisan ugovor, te da je naknadno potpisan i aneks kojim je rok povrata zajma produljen za jednu godinu. Svrha zajma da je bila prikupljanje sredstava za dovršetak projekta izgradnje stambenog objekta u Z., da je iznos zajma uplaćen putem žiro računa stranaka, te da je tako trebao biti i vraćen. Poriče da bi ovaj zajam bio dio poslovnog odnosa s ortacima iz ugovora o ortaštvu, da povrat zajma nije u nikakvoj vezi s tim odnosima, pri čemu ne spori da je sudjelovao u ortačkom projektu. Ukazuje i na činjenicu da su i drugi ortaci iz navedenog projekta pozajmljivali svoj novac radi dovršetka projekta, ali da su njima zajmovi vraćeni i da rok povrata nije uvjetovan dovršetkom projekta iz ortaštva. Zakonski zastupnik tuženika, Ž. P., u stranačkom iskazu ne spori tužiteljevo potraživanje, pojašnjava da je postojao ugovor o ortaštvu čiji je cilj izgradnja stambenog objekta u Z., da su i on kao i tužitelj bili ortaci, te da su svi ortaci davali svoj novac radi dovršetka projekta, kao i da su svi ortaci potpisivali ugovore o zajmu i uplaćivali novac temeljem tih ugovora. Također, navodi da su uz ovakve uplate temeljem zaključenih ugovora o zajmu, svi ortaci uplatili i svoje uloge u ortaštvo. Na posebno pitanje navodi da nije jednostavno odgovoriti zbog čega su drugim ortacima uplaćeni zajmovi vraćeni, a tužitelju ne, te da je to moguće posljedica činjenice što je financijama tuženika raspolagao jedan od ortaka, gospodin K., a da je on imao nekakve svoje sporove s ovdje tužiteljem. Potvrđuje da su ostalim ortacima njihovi zajmovi vraćeni.

Iz provedenih dokaza proizlazi da su parnične stranke 12. prosinca 2016. zaključile ugovor o zajmu kojim je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 640.000,00 kn te da je čl. 2. bio određen rok vraćanja od 90 dana od dana uplate (ugovor na l.s. 32). Iz aneksa navedenog ugovora od 31. prosinca 2017. (l.s. 31) proizlazi da je izmijenjen rok povrata zajma i određeno da se primljeni novac mora vratiti do 31. prosinca 2017.

Između stranaka, kako je već rečeno, nije sporno da je ugovoreni iznos tuženiku isplaćen, te da novac tužitelju nije vraćen.

U odnosu na tvrdnju tuženika da bi mu tužitelj isplatio utuženi iznos na ime sudjelovanja u ortačkom projektu izgradnje stambene zgrade u Z., sud je pregledao priloženi ugovor o ortaštvu, njegove anekse, kao i sporazum o utvrđivanju međusobnih potraživanja i obveza, odnosno aneks sporazuma od 8. travnja 2016., ali iz navedenih pravnih poslova ne proizlazi zaključak da bi tužitelj iznos od 640.000,00 kn tuženiku uplatio s osnove nekog drugog posla, a ne ugovora o zajmu koji je predmet ovog spora, odnosno da taj ugovor o pozajmici ne bi predstavljao pravu volju stranaka, već bi, eventualno, bio sastavni dio nekog drugog pravnog posla između istih stranaka ili prikrivao neki drugi ugovor.

Ovaj zaključak dodatno proizlazi i iz stranačkih iskaza, gdje čak i iz iskaza samog zz tuženika proizlazi da bi se radilo o zajmu, jer je takva praksa postojala i u odnosu s drugih ortacima iz zajedničkog projekta. Posebno je u tom dijelu indikativan navod zz tuženika u kojem opisuje da su i drugi ortaci na ovaj način uplaćivali novac tuženiku u svrhu dovršenja projekta izgradnje, a da su se takve uplate vršile i pored iznosa koje su ti isti ortaci uplatili na ime ortačkih uloga. Također, u svom iskazu direktor tuženika potvrđuje da su drugim ortacima takve uplate vraćene, a u tom smislu postoji i materijalni dokaz povrata iznosa jednom od ortaka, A. S. R., odnosno njegovom društvu E.-T. d.o.o. o čemu je priložen i izvadak o stanju i prometu na žiro računu tog društva (l.s. 89 i 90). Taj je materijalni dokaz zapravo potvrda navoda tužitelja u dijelu u kojem govori da se doista radilo o zajmu, neovisno o uplati ortačkih uloga, ali i direktora tuženika kada kaže: "svi ortaci su s tuženikom potpisali ugovore o pozajmici, a potpisivanje tih ugovora je jednostavna posljedica toga što računovodstvo tuženika nečim mora pravdati novac na računu, odnosno koji je tuženiku uplaćen. U ovom trenutku sve te uplate temeljem tih ugovora o pozajmicama su ostalim ortacima vraćene." Ovaj dio njegova iskaza treba dovesti u vezi s tvrdnjom iz ranijeg prigovora protiv rješenja o ovrsi, da tužiteljeva tražbina nije dospjela jer da se radi o tuženikovoj obvezi iz ugovora o ortaštvu, a da obveza povrata novca nije dospjela jer ortački projekt nije dovršen. Takav navod je izravno protivan stranačkom iskazu, ali i priloženim ugovorima o pozajmici i ortaštvu. Zbog navedenog, sud je mišljenja da sporni odnos stranaka predstavlja ugovor o zajmu te da je tuženik tužitelju do 31. prosinca 2017. trebao vratiti iznos od 640.000,00 kn kako je to konačno definirano aneksom ugovora o zajmu. Tuženik to nije učinio zbog čega je tužiteljev tužbeni zahtjev u odnosu na glavnicu osnovan. Neosnovan je tuženikov prigovor koji se odnosi na zakonske zatezne kamate, jer da su stranke ugovorile da na pozajmljeni iznos neće obračunati kamate. Međutim, odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje ZOO) određeno je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca. Uz tu odredbu, u konkretnom slučaju treba uzeti u obzir i odredbu čl. 29. st. 1. istog Zakona prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženik o dospijeću nije vratio primljen iznos zajma, pa na temelju citirane zakonske odredbe, duguje i zatezne kamate. Zbog navedenog, sud je u odnosu na glavno potraživanje i dio zateznih kamata prihvatio tužbeni zahtjev i održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, sve kao u točki I. izreke presude.

Pritom, tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka koji se odnose na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu do 6.400,00 kn uvećano za PDV i javnobilježničku nagradu od 4.975,00 kn uvećano za PDV, odnosno ukupno 14.218,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Međutim, tuženikov prigovor koji se odnosi na zakonske zatezne kamate može se prihvatiti u dijelu koji se odnosi na njihov tijek i kamatnu stopu.

Naime, u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi određen je tijek zakonskih zateznih kamata od 12. prosinca 2017., ali u ugovoru o zajmu jasno slijedi da je određen rok ispunjenja s 31. prosinca 2017., pa tuženik kao dužnik pada u zakašnjenje 1. siječnja 2018., od kada tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate. Isto tako, u konkretnom slučaju, tužitelj ima pravo na stopu zakonske zatezne kamate iz ostalih odnosa, a ne trgovačkih ugovora. Ovo stoga jer su odredbom čl. 14. st. 2. ZOO-a trgovački ugovori definirani kao ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednog od njih, ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. U konkretnom slučaju tužitelj je obrtnik, a tuženik trgovačko društvo, ali iz izvatka iz obrtnog registra, odnosno sudskog registra, ne proizlazi da bi poslovi vezani uz davanje i primanje zajmova bili predmet njihova poslovanja, ili bili u vezi s predmetom poslovanja barem jednog od njih.

Zbog toga je sud u dijelu zakonskih zateznih kamata ukinuto platni nalog i odbio tužbeni zahtjev, sve kao u točki II. izreke presude, pri čemu je za istaknuti da tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na troškove ovršnog postupka po istoj kamatnoj stopi koju može obračunati i za glavno potraživanje.

Dodatno tome, neosnovan je i tužiteljev tužbeni zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka od 232,00 kn, a koji se odnosi na javnobilježnički trošak, javnobilježničku obavijest i materijalne troškove tužitelja, jer ti troškovi nisu dokumentirani, pa je sud u tom dijelu odlučio kao u točki III. izreke presude.

10. Odluka o daljnjim troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a s obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog zahtjeva koji se odnosi na sporedne zahtjeve.

Prema priloženom troškovniku (l.s. 94), tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za zastupanje na ročištima od 8. veljače i 1. ožujka 2022., svaka radnja u iznosu od 6.400,00 kn uvećano za PDV prema Tbr. 9.s t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12-dalje Tarifa), trošak sastava prijedloga za prethodnu mjeru u iznosu od 6.400,0 kn uvećano za PDV, prema Tbr. 7. st. 1. Tarife, kao i trošak sastava podneska od 15. veljače 2022. u istom iznosu. Također, trebalo mu je priznati trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 10.000,00 kn, a koje se odnose na prijedlog za određivanje i rješenje o prethodnoj mjeri, kao i presudu, odnosno ukupno 42.000,00 kn.

Protivno tome, neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu, a budući taj trošak nije nastao, kao i trošak ovrhe od 14.350,00 kn, jer je o tom trošku sud odlučio u platnom nalogu.

11. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 4. travnja 2022.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn

- tuženiku

- u spis