Poslovni broj: 8 K-359/21-63

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sutkinji mr. sc. Aleksandri Leljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Blaženke Žugec kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj: K-DO-430/2016 od 17. siječnja 2017., nakon održane javne rasprave 30. ožujka 2022. u prisutnosti višeg savjetnika općinske državne odvjetnice u Zlataru Tomislava Vrančića, optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika T. I. te opunomoćenice oštećenika, odvjetnice N. Đ. T., 4. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi I. M., OIB: ….., sin S. i D. rođene U., rođen ….. u B., s prebivalištem u K., H., državljanin R. H., pismen, sa završenom srednjom školom, KV vozač, zaposlen u „Z. holdingu - Z. p.", oženjen, otac dvoje djece, neosuđivan kazneno, osuđivan prekršajno, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je:

u vremenu od 20. do 23. lipnja 2016. u K., u nakani da uništi staru obiteljsku kuću suvlasništvo Z. K., istu je u cijelosti srušio, a potom je, u nakani pribavljanja tuđe stvari, sav upotrebljivi materijal koji je ostao nakon rušenja u vidu drvne građe, cigle i crijepa, točno neutvrđene vrijednosti, ali svakako veće od 1.000,00 kuna, uzeo i zadržao za sebe, čime si je pribavio protupravnu imovinsku korist u točno neutvrđenom iznosu, ali svakako većem od 1.000,00 kuna

dakle, uništio tuđu stvar te tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

čime je počinio dva kaznena djela protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari - opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11 te krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11.

II. Zbog toga se optuženome I. M. za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI

a za kazneno djela iz članka 228. st. 1. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 8 (OSAM) MJESECI

i na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi I. M.

o s u đ u j e  n a

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

1 (JEDNE) GODINE

te se na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11.

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženi I. M. u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08.) oštećeni I. K. djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu 25,00 kn (dvadesetpetkuna) te se nalaže optuženom I. M. da oštećenom I. K., S., OIB. ….. isplati iznos 25,00 kn, u roku 15 dana.

Upućuje se oštećeni I. K. da ostali dio imovinskopravnog zahtjeva do iznosa 35.000,00 kn može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju članka 560. ZKP/08. od optuženog I. M. oduzima se imovinska korist na slijedeći način:

Utvrđuje se da novčani iznos 975,00 kn (devetstosedamdesetpetkuna) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi I. M. stekao kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

Utvrđuje se da je novčani iznos 975,00 kn (devetstosedamdesetpetkuna)) imovina Republike Hrvatske.

Nalaže se optuženom I. M. da novčani iznos 975,00 kn (devetstosedamdesetpetkuna) plati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13. i 152/14, 70/17 i 126/19, dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom I. M. platiti paušalni trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu 800,00 kn (osamstokuna) i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. točke 1. ZKP/08 u iznosu 764,00 kn (sedamstošesdesetčetirikune), sve to u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.1.Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je ovom sudu uvodno citiranu optužnicu, kojom optuženiku stavlja na teret počinjenje djela opisanih u izreci.

1.2.Oštećena Z. K., suvlasnica kuće, postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu 35.000,00 kn (list 7), navodeći da je najmanje tolika vrijednost materijala koji je dobiven rušenjem kuće. Istovjetni imovinskopravni zahtjev postavio je i njen nasljednik, suprug I. K. putem opunomoćenice na raspravi održanoj 30. ožujka 2022. (list 230).

1.3. Iz rješenja o nasljeđivanju povjerenika Općinskog suda u Sisku poslovni broj: O-229/2020 UPP-OS-11/21 od 17. veljače 2021. (stranica 176-178) proizlazi da je Z. K. umrla 14. prosinca 2020., a da je njen nasljednik suprug I. K.. Nasljednik je sukladno odredbi članka 48. stavka 1. ZKP/08 4. ožujka 2021. Dostavio izjavu da nastavlja postupak kao oštećenik u ovom postupku (list 173).

2.Po provedenom postupku ovaj sud donio je presudu poslovni broj:K -435/20 od 28. travnja 2021., koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo rješenjem poslovni broj: Kž- 666/2021 od 26. listopada 2021. i vratio spis ovom sudu na ponovno suđenje.

3.Optuženik se i u ponovljenom postupku očitovao da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret i osporio imovinskopravni zahtjev.

4.1.Tijekom ponovljenog dokaznog postupka sud je pročitao iskaze svjedoka s raspravnih zapisnika, i to: oštećene Z. K. i I. K. (list 89-poleđina lista 91), Lj. Š., V. Ž. i M. Š. (list 94-96) te I. K. i I. T. (list 106-107).

4.2.Pregledao je fotografije (list 92-93 i 97-99).

4.3.Pročitao je: imovinskopravni zahtjev oštećene Z. K. sa zapisnika od 4. kolovoza 2016. (list 7 spisa, šesti odlomak), službenu bilješku Općine K. od 23. lipnja 2016. (list 8) uz fotografije (list 9-10), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru broj VI-O-338/77-4 od 31. srpnja 1978. (list 11), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru broj O-429/08, UPP/OS- 206/08 od 16. prosinca 2008. (list 12-13), prijepis posjedovnog lista (list 14), izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 1661/1 kuća broj 15 sa dvorištem u B., Zk ul. 403 k.o. D. B. od 4. kolovoza 2016. (list 15), izvadak iz katastarskog plana (list 16), podnesak vještakinje M. T. od 5. ožujka 2020. (list 135 ), podnesak opunomoćenice oštećenice od 1. veljače 2021. (list 169), izvadak iz JRO za oštećenicu od 3. veljače 2021. (list 172), zapisnike o ispitivanju svjedoka: Lj. Š. od 11. listopada 2016. (list 39-40), Z. K. i I. K. sa zapisnika od 8. listopada 2017. (list 89- 91), Lj. Š., V. Ž. i M. Š. sa zapisnika od 5. veljače 2018. (list 94-96) te I. K. i I. T. sa zapisnika od 24. travnja 2018. (list 106-107), podnesak vještakinje M. T. od 5. ožujka 2020. (list 135), podnesak opunomoćenice oštećenice od 1. veljače 2021. (list 169), izvadak iz JRO za oštećenicu od 3. veljače 2021. (list 172), podnesak opunomoćenice oštećenice N. Đ. T. od 5. ožujka 2021. (list 173), punomoć (list 175) te rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-229/2020 UPP-OS-11/21 od 17. veljače 2021. (stranica 176-178).

4.4.Sud je odbio (list 232), kao odugovlačeći, dokazni prijedlog obrane da se ispitaju svjedoci I. i S. M. kao i svjedoci: L. U., S. U., Š. D., K. K. i I. U., na okolnost stanja kuće, a kao usmjereni prema nepotrebnom odugovlačenju postupka. Na istu je okolnost sud proveo druge dokaze, u spisu postoje fotografije, a i optuženik je u svojoj obrani govorio o ruševnom stanju kuće. U tom smislu u ovoj fazi postupka provoditi daljnje dokaze na okolnost stanja kuće, po ocjeni suda može biti usmjereno samo prema nepotrebnom odugovlačenju postupka.

4.5.Nakon toga drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

4.6.Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvadak iz njegove kaznene i prekršajne evidencije (list 234-235 spisa) te je na kraju dokaznog postupka optuženik ispitan.

5.1.Optuženik se na raspravi branio šutnjom. Stoga je sud, na temelju članka 435. stavka 2. ZKP/08.,pročitao njegove prijašnje obrane, sa zapisnika od 17. prosinca 2019, od 1. rujna 2020. i od 27. travnja 2021. Optuženik se tada branio navodeći (list 126-127, 144 i 187-188) da ga je jednog jutra u lipnju 2016. probudio zvuk loma, a vidio je da se veći dio krova susjedne stare kuće urušio, od krova se odvojio zid koji je graničio s njegovim dvorištem, to je puknulo i razdvojilo se. Poduzeo je nužno da podloži taj dio koji se urušio te je otpilio i srušio daske koje su pale na njegovu nekretninu, time da je pogurnuo prema unutra daske koje su pale prema njegovoj nekretnini. Naime, urušio se dio zida koji je bio spojen s krovom, zid i krov su se odvojili. On je te daske gurao od svoje nekretnine prema nekretnini na kojoj je bila kuća. Tada, u lipnju 2016., nije nikoga obavijestio o lomu. Radnje koje je poduzeo trebalo je nužno poduzeti, onda i odmah.

5.2.Zvao je dečke iz sela iz Z. da mu pomognu, ali kako nisu mogli, slučajno je u L. u gostionici naišao na „dva I.“ kojima prezimena sada ne zna, a njihove telefonske brojeve više nema, ali koji su mu pomogli raščistiti. Nešto im je sitno za to platio i oni su odvezli materijal koji je zaostao. U gostionici s dva navedena muškarca našao se nekoliko dana nakon što se urušio krov, a ne sjeća se jesu li mu oni pomogli raščistili taj isti dan ili sljedeći. Ta su dva muškarca odvezla skoro svu građu koja je zaostala od rušenja, nešto je još sitno ostalo i to se još sada nalazi na terenu. Osobe koje je angažirao da mu pomognu raščistiti odvozile su građu kamionom, a kamo su je odvezle, ne zna.

5.3.To što je učinio bilo je nužno zlo budući da se s vlasnicima kuće ne da razgovarati, oni bi se svađali. On je i ranije, prije 2016. kada se urušio krov, prijavljivao vlasnike kuće, a dobili su i kaznu, ali njemu kazna ne znači ništa jer je njemu bila bitna sigurnost. Naime i prije 2016. se kuća pomalo urušavala. Kuća nije bila održavana, sigurno 30 godina nije bila otvorena, kao i sve starinske kuće imala je podrum koji je bio od kamena te se podrum prvi počeo urušavati. Također je cijelo dvorište bilo neodržavano. Ta stara kuća i njegova kuća udaljene su možda najviše jedan metar i nakon što se kuća urušila, to je predstavljalo prijetnju za moju kuću. Kod raščišćavanja nije koristio strojeve, bagere i slično, već motornu pilu. Po njegovoj procjeni, drvena građa zaostala nakon rušenja nije imala nikakvu vrijednost. Niti jedan dio drvene građe nije prodao. Platio je tri tisuće kuna ljudima da odvezu građu. Njegov je otac već prije 20 godina želio kupiti kuću zato jer se nije održavala, ali nisu bili sređeni imovinskopravni odnosi pa je odustao. Zbog neodržavanja kuće bilo je problema s štakorima. Također se u međuvremenu od starosti urušila i staja koja se nalazila na 20-30 metara od srušene kuće, on je o tome obavijestio nadležna tijela, ali nikakvu pomoć nije dobio.

5.4.On nije prodao niti ciglu niti crijep koji bi bili zaostali nakon rušenja. Cigle naime nije niti bilo, dok je crijep, koliko zna, završio po lokalnim jamama koje su s tim crijepom „pokrpane“.

5.5.Obranu je dopunio iskazavši i da je od urušavanja do trenutka kad su dvojica kojima je platio da odvezu građu, građu odvezli, prošlo dan do dva. Građa je bila na dvorištu na kojem se nalazila srušena kuća. Od građe nakon rušenja zaostali su crijep i drvo koje je bilo više trulo nego čitavo. Crijep nije imao nikakvu vrijednost pa ga nitko ne bi uzeo niti besplatno, star 70 godina i ljuštio se pa nije bio pogodan za korištenje. Cigle je ostalo toliko koliko ima jedan zidani „šparet“ jer se u kući nalazila zidana peć i samo tamo je korištena cigla. Peć nije bila zidana prema današnjim standardima i bilo ju je lako rastaviti. Inače zna da se u svakoj staroj kući nalazi takva peć, a peć iz srušene kuće je razmontirana kada su „dečki došli čistiti“. Na pitanje je li njima nitko rekao da razmontiraju peć, optuženik nije mogao odgovoriti. Naveo je samo da se bojao stanja kuće, bojao sam se i kada sam išao čistiti hoće li mi pasti koji crijep na glavu ili neće.

6.1.Slijedom takve obrane, u postupku nije bilo sporno samo to da je u razdoblju od 20. do 23. lipnja 2016. u K., došlo do rušenja stare obiteljske kuće u suvlasništvu Z. K., kao i da je optuženik organizirao odvoz zaostale građe.

6.2.Ostalo je sporno je li optuženik u nakani uništenja tuđe stvari, tu kuću srušio i, u nakani pribavljanja tuđe stvari, prodao građevni materijal zaostao nakon rušenja pa ako je to učinio, koliku je eventualno imovinsku korist na taj način stekao.

7.1.Svjedokinja, oštećana Z. K., iskazala je (list 89) da je ona suvlasnica srušene kuće u ¼ dijela. Kuća je nekad bila u vlasništvu njenog djeda. Optuženik ju je više puta provocirao govoreći da kuću treba srušiti, da će si on prepisati pola Z. na sebe i da njemu nitko ništa ne može. Dan prije nego što je kuća srušena optuženik je njenog supruga pitao bi li mu prodao kuću, a on mu je objasnio da on nije vlasnik. Isto tako je ona više puta optuženiku rekla da nije vlasnica kuće. Dan nakon tog razgovora kuća je srušena. U ono vrijeme preko ljeta često su dolazili u Z. pa misli da joj nitko nije javio da je kuća srušena, nego su neka tri dana nakon što je optuženik supruga pitao za kuću, došli u Z. i vidjeli da je kuća srušena. Nije se mogla sjetiti je li ju u vezi rušenja kuće zvala V. Ž., već je stara i zaboravlja. Ako je prilikom ispitivanja na policiji rekla da ju je V. Ž. nazvala, onda je to istina. Tada kada su došli i vidjeli da je kuća srušena, još je samo nešto malo građe ostalo, a drugog više ničeg nije bilo, sve je prodano. Njen bratić M. Š., M. Š. te Lj. Š. i ona sa suprugom otišli su pitati optuženika za kuća i on je rekao da je kuću srušio. Nije objasnio zbog čega je kuću srušio. Nisu ga pitali je li on uzeo građu jer je bilo jasno da je on građu uzeo i prodao. Optuženika nije pitala kuda je stavio građu od rušenja kuće, ona je bila u šoku pa su njen suprug i bratić više razgovarali sa optuženikom. Ima više suvlasnika kuće pa niti ne može sve točno nabrojiti, sigurno su osim nje još suvlasnici M. i Lj. Š. te dvije sestrične, do kojih s jednom nema kontakta.

7.2.Optuženik je prigovarao o stanju te srušene kuće da treba čistiti, da se dimnjak urušio na njegovu fasadu. Dok su živjeli u kući, tada su je održavali, a kasnije više ne. Pamti događaj iz 2005., tada je dobila i tužbu koju je optuženik podnio vezano uz to da se dimnjak stare kuće urušava na njegovu fasadu. U razdoblju od 2005. do 2016. na toj staroj kući njena obitelj nije radila nikakve popravke. Također je naglasila da se dimnjak urušio prema unutra prema štednjaku, a ne prema fasadi.

7.3.Ne zna je li optuženik građu od rušenja kuće prodao, to pretpostavlja, a kome bi prodao, ne zna. I ostali suvlasnici su zainteresirani za kazneni progon, a oni su već stariji i rekli su da će joj sve potpisati što bi poduzela. 35.000,00 kuna bi bila vrijednost cijele kuće sa zemljištem.

8.Svjedok I. K. iskazao je (list 91) da je njemu o spornom rušenju poznato da je kuća srušena ili 20. ili 23. lipnja, odnosno između tih datuma. Na teren je izašao komunalni redar Općine K. i postoji zapis o datumu. Tri suvlasnika i to, M. i Lj. Š. te njegova supruga i on razgovarali su sa optuženikom nakon rušenja i on je rekao da je kuću srušio, na svjedokov upit, je li kuću sredio, on je rekao da je. Dalje ga je pitao je li kvalitetnije dijelove građe od rušenja kuće prodao pa je optuženik rekao da je, a u njegovom dvorištu vidio je grede i slično, za što je siguran da je građa od kuće koja se nije mogla prodati. On je taj isti dan pregledao optuženikovo dvorište. Optuženik se neopravdano žalio da mu ta stara kuća radi štetu na njegovoj kući. Međutim, oni su nakon rušenja kuće pogledali i na optuženikovoj kući nikakve štete nije bilo, ali može reći i to da prema staroj kući optuženik ima prozor od kuhinje i da mu je kuća smetala za pogled i svjetlost pa je u tome bio njegov interes da se stara kuća sruši. Nekoliko godina, time da ne zna točno otkad, mali dio kuće se urušavao, i to se urušavao prema podrumu, na način da ne smeta optuženikovoj kući. Urušavala se 1/5 od čitave površine krova, i to prema podrumu. Čak niti kada mu se predočava iskaz oštećenice da je 2005. optuženik podnio tužbu, ne može odgovoriti je li se to urušavanje koje je opisao dogodilo 2005. Može pouzdano reći da kuću od kada je došlo do urušavanja nitko nije popravljao, osim što su I. Š., koji je sada pokojni, i on, na optuženikov prigovor da iz dimnjaka curi na njegovu fasadu dimnjak sklonili, skinuli. Optuženik je kuću srušio u utorak ili srijedu, a priznao je da je on kuću srušio ili vikend u tom tjednu kada je kuća srušena ili za deset dana, dakle vikend nakon toga. Razgovarali su na dvorištu gdje je kuća srušena. Supruga je sa ostalim suvlasnicima razgovarala o tome da se pokrene kazneni progon protiv optuženika u vezi rušenja kuće, oni su se dogovorili da će postupak pokrenuti, ali nisu ništa stavili na papir. Čini mu se da je u jedno vrijeme susjeda V. Ž. javila supruzi da joj se kuća ruši, a pojedinosti o tom razgovoru ne zna. Ne zna nikoga tko bi eventualno vidio dok se je kuća rušila.

9.Svjedokinja V. Ž. iskazala je (list 95) iskazala je da je jednom ljeti prolazila kraj kuće Z. K. i Š. i vidjela da je oko kuće sve raščišćeno te da na dvorištu stoje I. M., dva muškaraca i jedna žena. Te muškarce i ženu je vidjela prije otprilike mjesec dana kada se rušila jedna druga kuća. U Z. dolazi povremeno ljeti i rijetko tamo boravi. Tog dana je samo prošla u autu i nije previše obraćala pažnju, samo je stekla dojam da se kuća priprema za rušenje. Nisam vidjela da bi I. M. i ti nepoznati ljudi rušili kuću. Ona je za 10-14 dana nakon toga opet prolazila pored istog mjesta i tada kuće više nije bilo, bila je srušena. Dakle, toga dana kojeg je uvodno opisala I. M. i nepoznati ljudi nisu rušili kuću, ali je ona stekla dojam da se kuća priprema za rušenje. Kuća je bila u lošem stanju, prozori su bili razbijeni, bila je obrasla i travnjak oko nje nije bio održavan. Zna da je dimnjak padao. Zna da to kuća pokojnog F. U., a njega su naslijedili Z. K. i Š. Nazvala je Z. K. i pitala je, je li odlučila srušiti kuću, a ona se na to iznenadila.

10.Svjedokinja Lj. Š. (list 94) iskazala je da je Z. K. javila je da je srušena stara kuća pa su bratić i ona išli vidjeti što se to dogodilo. I. M. rekao je da je on srušio kuću i što mu mogu. Kada je bila tamo, sve je bilo "razrovano" te nije bilo niti drvene građe od kuće. Oni su se u obitelji sporazumjeli da je kuća Z. jer je ona uzdržavala roditelje pa joj pripada kuća. Zbog toga su i ovaj predmet "dali u ruke" Z.. Ona ne zna što se dogodilo sa drvenom građom od kuće. Tamo na dvorištu je nije bilo. Ona ne zna niti kuda je građa prodana, samo je čula da je I. M. rekao da ju je on prodao. Također je rekao da će za dva mjeseca to sve biti njegovo. Ne zna zbog čega bi I. M. srušio kuću. Kuća je bila u ruševnom stanju, kao i svaka stara kuća, malo se rušila. Kuća je godinama bila prazna i nitko u njoj nije živio. Ne zna ništa o tome da bi optuženik tužio Z. K. u vezi te kuće. Došla je na mjesto događaja kao što je to već opisivala, za par dana nakon što je kuća srušena. Tamo su bili Z. K., njen suprug, nekolicina susjeda te M. Š.. Optuženikova kuća i srušena kuća bile su udaljene možda jedan metar. Ona stanuje 15 minuta pješice od mjesta gdje se nalazi ta stara kuća. Ne sjeća se kada je posljednji put prolazila kraj te kuće prije nego što je srušena. I. M. stanuje pored te kuće koja je srušena. Njoj se optuženik nikada nije žalio na tu kuću, a ne zna niti za to da bi se žalio nekom od njenih. Kasnije je obitelj Z. K. napravila novu kuću i nitko se više nije brinuo o toj staroj kući, a niti je Z. K. tu staru kuću obilazila. Stara kuća je Z. K. bila uspomena jer se tamo rodila i živjela. Z. K. je prije par godina oboljela i ne može se više brinuti o kući.

11.Svjedok M. Š. iskazao je (list 96) da su njemu Z. K. i njen suprug rekli da je srušena kuća i pitali da ide s njima pogledati. Da je znao kakvi će problemi kasnije nastati, ne bi niti išao. Na mjestu gdje je bila srušena kuća, vidjelo se da je kuća prepiljena, a dočekao ih je optuženik koji se ponašao kao šef gradilišta. Pitao je što su došli, rekao je da je on kuću srušio i drva prodao. Također je rekao da mu je kuća smetala jer je bacala sjenu na njegovu kuću. To je bila kuća pokojnog djeda Z. K., posljednji su u njoj živjeli Z. K. i njena majka, a posljednjih 15 godina nitko se o kući nije brinuo. Kuća je bila stara i nije bila primjerena da se u njoj živi. Tamo baš nije hodao, ali misli da se kuća nije urušavala. Kuća je 3-4 metra bila udaljena od optuženikove kuće. Tamo taj dan nije bilo rušenja, kuća je već bila prethodno srušena. Bili su prisutni Z. K. i njen suprug, Lj. Š. i on. Optuženik je rekao Z. K. da je on drva prodao i na taj način si nadoknadio troškove rušenja kuće.

12.0Svjedok I. T. iskazao je (list 107) da je uz staru kuću, koje sada više nema, svaki dan putovao na posao i s posla. Svaki dan je primjećivao da se ta stara kuća sve više i više naginje, da opada crijep, a kad je padala kiša, da po tom crijepu koji se nakosio vlaga dolazi na kuću optuženika. Jednog dana vidio je da je kuća srušena i optuženik ga je pitao da mu pomogne maknuti ostatke ruševine. Nije mu mogao pomoći jer radi. Koliko se sjeća, optuženik mu nije rekao na koji način je kuća srušena. Svjedok rušenje kuće nije vidio. Još i sada na mjestu gdje je kuća srušena ima dasaka, crijepa i drugih ostataka. Njemu se čini da je nakon rušenja kuća nešto raščišćeno, ali ne može procijeniti koliko je građe odvezeno. Po njegovom osobnom dojmu građa od koje je bila sačinjena kuća nije imala nekakvu posebnu vrijednost. Nije mogao precizno reći za koliko vremena je raščišćeno mjesto gdje je kuća srušena. Ne zna tko je raščistio ostatke.

13.Svjedok I. K. iskazao je (list 106) da je povremeno dolazio u sporno mjesto te ima saznanja da je već dugo srušena kuća bila obrasla pa su je rođaci trebali čistiti jer je gamad iz raslinja dolazila na njihovu nekretninu. Sjeća se, da ga je optuženik jednom zamolio da mu pomogne čistiti jer se ta stara kuća srušila i naslonila na njegovu kuću, ali to u onom trenutku nije bio u mogućnosti. On je ujaka, optuženikovog oca, više puta pitao što će biti s tom kućom, zašto si ju ne kupi, on je rekao da mu nekretnina ne treba, a da mu kuća stvara problem. On je naknadno pitao bratića, optuženika, je li riješio čišćenje kuće, a on je rekao da je to dao očistiti, na koji način je to učinio, ne zna. Nema saznanja o tome što je bilo s građom koja je ostala nakon što se kuća srušila.

14.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za graditeljstvo M. T. od 5. ožujka 2020. (list 135), a koja je dobila zadatak da se na temelju fotografija u spisu (list 9-10 i 92-93), uzimajući u obzir pravila struke i svoje stručno znanje, vodeći računa o vrsti i starosti materijala od kojeg je kuća sagrađena, koliko je to na temelju fotografija moguće, očituje o tome je li moguće da se kuća sa fotografija sama urušila na način kako to opisuje optuženik u svojoj obrani 17. prosinca 2019. (list 126-127 spisa); na koji način i s kojim troškovima bi bilo moguće srušiti ovakvu vrstu kuće te u kojem roku te bi li nakon rušenja zaostao građevni materijal koji bi imao tržišnu vrijednost, koji je to materijal i koja bi bila njegova vrijednost, proizlazi da elementi kojima se raspolaže u spisu, uz protek vremena, nisu dovoljni za donošenje nalaza.

15.Optuženiku se stavljaju na teret dva kaznena djela protiv imovine, i to prvo, kazneno djelo uništenja ili oštećenja tuđe stvari koje bi počinio na način da je srušio kuću u suvlasništvu Z. K..

16.1.Optuženik se brani navodeći da se kuća sama urušila u lipnju 2016., a on je tada morao taj proces dovršiti kako kuća ne bi oštetila njegovu kuću. Također je zbrinuo ostatke i platio za njihov odvoz.

16.2.Radi ocjene vjerodostojnosti njegove obrane sud je zatražio mišljenje osobe koja raspolaže s potrebnim stručnim znanjem, a to je stalna sudska vještakinja za građevinu M. T., koja se očitovala da nije moguće dati stručni komentar optuženikove obrane jer u spisu nema dovoljno elemenata za to. Takav nalaz sud ocjenjuje vjerodostojnim. Vještakinja ima potrebnu struku, objasnila je zbog čega se ne može očitovati na postavljena pitanja, a stranke takvom očitovanju nisu prigovarale.

16.3.Međutim, sud ocjenjuje da je, nakon što je optuženik dopunio obranu na raspravi 27. travnja 2021., moguće donijeti pouzdan zaključak o motivima optuženika i bez građevinskog vještačenja.

16.4.Naime, optuženik je tek tada spomenuo da je u kući bilo i cigle, i to porijeklom od zidane starinske peći koja se nalazila u kući. Po ocjeni suda, optuženik ne bi znao za tu peć, da nije ušao u kuću, čime se dovodi u pitanje istinitost njegove obrane da je kuća bila u ruševnom stanju. Tvrdnju da se u svakoj staroj kući nalazi takva peć sud ne prihvaća jer je neuvjerljiva. Notorna je činjenica da takva vrsta cigle, koja se nekad koristila u građi, danas ima tržišnu vrijednost jer postoji trend korištenja takve stare cigle, kao ukrasnog elementa, u novijoj gradnji.

16.5.Zbog toga sud ocjenjuje da optuženik u svojoj obrani samo koristi nespornu činjenicu, da je bila riječ o ruševnoj kući koja se nije koristila, u svrhu odvraćanja pažnje s bitnih činjenica, a to je da su oba inkriminirana djela počinjena kako bi se on materijalno okoristio.

16.6.Da je optuženik kuću srušio, proizlazi iz iskaza svjedoka Z. K., I. K., Lj. Š. i M. Š., a koji su svi čuli optuženika da to priznaje. Sve ove iskaze sud prihvaća kao vjerodostojne jer su međusobno sukladni. Manje detalje u kojima se ti iskazi razlikuju sud pripisuje proteku vremena i situaciji, kada su svjedoci svoja saznanja sticali tako što su bili na otvorenom i slušali što se govori, u situaciji narušenih odnosa uslijed rušenja kuće bez ovlaštenja vlasnika.

16.7.Iz iskaza svjedokinje V. Ž., koja je vidjela optuženika i nepoznate osobe na dvorištu stare kuće u vrijeme prije nego što je ona srušena, proizlazi da je optuženik očito kuću planirao srušiti jer inače ne bi imao razloga obilaziti dvorište iste. Iskaz svjedokinje V. Ž. sud ocjenjuje objektivnim budući da, po ocjeni suda, svjedokinja nema nikakav razlog lažno teretiti optuženika.

16.8.Nakon što je srušena, kuća se više nije mogla koristiti niti adaptirati da služi namjeni, dakle bila je uništena.

16.9.Na izloženi način sud je utvrdio da je optuženik uništio tuđu kuću, čime je ostvario objektivna obilježja djela koje mu se stavlja na teret.

17.1.U odnosu na kazneno djelo krađe, da bi optuženik prodao upotrebljivi materijal zaostao nakon rušenja kuće, a koje se nadovezuje na prednje kazneno djelo, valja reći da iz iskaza svjedoka I. K. proizlazi da je optuženik potvrdio da je kvalitetnije dijelove građe od srušene kuće prodao, a da je optuženik građu prodao čuli su i svjedoci M. i Lj. Š..

17.2.Optuženik navodi da su mu „dva I.“ pomogla raščistiti, a nije logično da bi optuženiku neki nepoznati ljudi, bez konkretne naknade, pomagali u fizički zahtjevnom i opasnom poslu kao što je to pristup ruševinama. Svjedoci I. T. i I. K., ispitani po prijedlogu obrane, iskazali su da nisu pomogli optuženiku jer su bili zauzeti, a podatke o osobama koje bi mu pomagale optuženik nije dao.

17.3.Optuženikovu obranu sud ocjenjuje nelogičnom i sračunatom da od sebe otkloni kaznenu odgovornost. Optuženik je zapao u proturječnost tako da prvo tvrdi da cigle nije bilo, a potom da je cigle bilo malo, pri čemu, po ocjeni suda, umanjuje vrijednost te cigle.

17.4.Da se kuća sama urušila na način da je bilo potrebno hitno taj proces dovršiti kako to tvrdi optuženik, tada bi logično bilo da je nakon rušenja obavijestio vlasnike o događaju i zatražio da oni očiste dvorište. Na taj bi način vlasnici mogli raspolagati ostacima građe. Ako vlasnici ne bi raščistili dvorište, tada bi optuženik mogao poduzeti druge radnje. Iskazano nezadovoljstvo postupanjem državnih tijela kojima se on navodno obraćao, optuženik nije potkrijepio nikakvim dokazima na okolnost da je neke radnje uopće poduzeo.

17.5.Zbog toga sud nalazi da je optuženik građu zaostalu od rušenja kuće prodao, čime je protupravno oduzeo drugome stvar. Notorna je činjenica, kada se uzme u obzir da je optuženik prodao građu od cijele kuće, da je stekao korist od najmanje 1.000,00 kn. Optuženiku se optužnicom stavlja na teret da je za isti iznos oštetio Z. K.. Međutim, iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu na kojoj je kuća bila izgrađena (list 15) proizlazi da je Z. K. bila suvlasnica nekretnine u 1/40 dijela, a taj je suvlasnički dio naslijedio njen suprug. Optuženik je otuđenjem kuće stekao nepripadnu materijalnu korist u iznosu najmanje 1.000,00 kn, ali u odnosu na sve suvlasnike. Z. K., odnosno njenom pravnom sljedniku, u odnosu na njegov suvlasnički omjer od 1/40, sukladno odredbi članka 37. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-152/14) pripada isti omjer u cjelokupnom najmanjem iznosu štete. Zbog toga je sud po službenoj dužnosti intervenirao u činjenični opis optužnice na način da na kraju tog opisa, izostavio dio koji glasi: „i za isti iznos oštetio Z. K.“. Iznos visine štete ne predstavlja bitno obilježje kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Najmanji utvrđeni iznos štete dovoljan je, pak, za postojanje svih bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

18.1.Što se tiče subjektivnih obilježja oba inkriminirana djela, valja reći da je optuženik znao da je kuća tuđa pa ju je ipak srušio i zaostalu građu prodao te za sebe zadržao novce, zbog čega sud ocjenjuje da je optuženik bio svjestan što radi i želio je počinjenje djela, odnosno da je postupao sa izravnom namjerom.

18.2.Optuženikova ubrojivost u postupku nije bila sporna.

18.3.Što se tiče svijesti o protupravnosti na strani optuženika, valja reći da je notorna činjenica da je zabranjeno uništavati i prodavati tuđu imovinu.

19.Provedenim dokaznim postupkom sud je, dakle, utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavlja na teret pa je istog za ta djela proglasio krivim i kaznio.

20.1.Odlučujući o odmjeravanju kazne, sud se rukovodio temeljima kazne i okolnostima bitnima za odmjeravanje kazne iz članka 47. stavak 1. i 2. KZ/11., imajući na umu svrhe kažnjavanja utvrđene člankom 41. KZ/11.

20.2.Olakotnim sud cijeni činjenicu da optuženik, rođen 1960., dosad nije kazneno osuđivan, što govori da su ova djela ipak samo odstupanje od njegovog uobičajenog ponašanja pa mu je stoga potrebno uputiti manji stupanj prijekora.

20.3.Također kao olakotno sud cijeni činjenicu proteka vremena od pet godina od počinjenja djela pa do presuđenja, time da se protek vremena ne može u cijelosti pripisati optuženiku pa će se svrhe kažnjavanja moći ostvariti i blažom kaznom.

20.4.Kao otegotno je sud cijenio okolnost da je optuženik prekršajno osuđivan (iako za drugu vrstu djela, obiteljsko nasilje), što ukazuje da je riječ o osobi koja ne poštuje propise u dovoljnoj mjeri.

20.5.Također je kao otegotno cijenio optuženikov bahati stav prema počinjenom djelu, kada je srušio susjednu zgradu i prodao građu, čime je pokazao drskost i visoki stupanj kriminalne volje, zbog čega mu je potrebno uputiti veću dozu prijekora jer je i njegova krivnja veća.

20.6.Stoga je sud optuženiku za djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora od šest mjeseci, a za djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, sve iznad propisanog zakonskog minimuma za ovakvu vrstu djela te, vodeći računa o vrsti i odnosu pojedinačnih djela, kao i o ličnosti počinitelja, istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, ocjenjujući da istome treba izreći takvu kaznu u svrhu retribucije i generalne te specijalne prevencije. Ujedno sud smatra kako je na optuženika potrebno djelovati samo prijetnjom izvršenja kazne zatvora te će zasad istoga biti dovoljno nadzirati kroz rok kušnje od tri godine, koje vrijeme se ukazuje potrebnim da se prati ponašanje optuženika i utječe na njegovu svijest da ne ponovi istovrsno djelo, kao i dovoljnim s obzirom na količinu prijekora koju je istome potrebno uputiti u odnosu na stupanj njegove krivnje. Također će ovakva kazna odvraćajući djelovati i na potencijalne počinitelje takvih kaznenih djela.

21.1.Oštećena Z. K. postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu 35.000,00 kn, po osnovi najmanje vrijednosti prodane građe. Sud je već pod točkom 17.5. obrazložio da je u ovom postupku moguće utvrditi samo najmanji dio prodane građe.

21.2.Kada se dovedu u vezu zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu na kojoj je kuća bila izgrađena (list 15) s rješenjem o nasljeđivanju (list 176-177) tada je vidljivo da je I. K. naslijedio suvlasnički omjer od 1/4 0 te nekretnine. Optuženik je otuđenjem kuće stekao nepripadnu materijalnu korist u iznosu najmanje 1.000,00 kn, ali u odnosu na sve suvlasnike. Stoga oštećenom I. K., u odnosu na njegov suvlasnički omjer od 1/40, sukladno odredbi članka 37. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-152/14) pripada isti omjer u cjelokupnom najmanjem iznosu štete, a to je 25,00 kn.

21.3.Oštećenog I. K., nasljednika pokojne Z. K., sud je uputio da imovinskopravni zahtjev po osnovi naknade štete do cjelokupnog postavljenog iznosa od 35.000,00 kn ostvaruje u parnici, s obzirom da bi utvrđivanje visine i osnovanosti tog zahtjeva dovelo do nepotrebnog odugovlačenja ovog postupka, kojem je primarni cilj utvrditi je li optuženik počinio inkriminirana djela pa ako je, izreći mu odgovarajuću kaznu.

22.Odluka o oduzimanju imovinske koristi temelji se na odredbama kao u izreci, a s obzirom da je oštećenik upućen imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici. Od optuženika je oduzeta imovinska korist u najnižem iznosu vrijednosti prodane građe, umanjeno za dosuđeni imovinskopravni zahtjev, tako da iznosi 975,00 kn.

23.1.Optuženiku je sud naložio platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 800,00 kn, koji iznos je odmjeren u skladu s Rješenjem Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11.), sukladno trajanju postupka i imovnom stanju optuženika.

23.2.Optuženiku je također naloženo dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu 764,00 kuna. Riječ je o troškovima za izradu pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za građevinu M. T., u iznosu 500,00 kn, koji je odmjeren pravomoćnim rješenjem suda (list 137). Pritom su troškovi vještaka odmjereni na temelju članka 15. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. i člankom 22. stavkom 1. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima (38/2014, 123/2015) te će se predujmiti iz sredstava ovog suda.

23.3.Nadalje je optuženik dužan platiti i troškove svjedoka M. Š. i Lj. Š. u pojedinačnim iznosima 84,30,48 i 102 kn, koji su odmjereni rješenjima državnog odvjetnika, odnosno suda (list 44,45,100 i 101 spisa) i predujmljeni iz sredstava tih tijela. Troškovi svjedoka odmjereni su primjenom članka 7. stavka 1. i 2., odnosno članka 8. Pravilnika o naknadi troškova u kaznenom postupku (NN 58/12 i 111/12, dalje: Pravilnik) u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13., 145/13. i 152/14, dalje: ZKP/08.)

23.4.Sud ocjenjuje da optuženik, s obzirom na izloženo imovno stanje i u nedostatku dužnosti uzdržavanja drugih osoba, može naknaditi sve opisane troškove bez štete po svoje uzdržavanje, a u roku koji mu je dodijeljen.

23.5.Drugih troškova nije bilo.

U Zlataru 4. travnja 2022.

SUTKINJA

mr. sc. Aleksandra Leljak, v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Jadranka Pavlina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i oštećenik mogu podnijeli žalbu u roku od 15 dana od dana primitka njenog otpravka.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DOSTAVITI:

1. ODO Zlatar, na broj: K-DO-430/2016.

2. I. M., K.

3. Branitelj

4. Opunomoćenica oštećenika