Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-848/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz D. L., OIB: ..., zastupane po odvjetnici Z. G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i P. j.t.d. Z., protiv tuženika K. B. M., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1765/2019 od 13. svibnja 2021., dana 4. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u

Zagrebu, poslovni broj Pr- 1 7

/2019 od 1

3. s

vibnja 202

1. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos od 4.818,45 kn bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u izreci presude, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od mjeseca svibnja 2014. do mjeseca veljače 2019. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i to za odrađene prekovremene sate te naknada plaće za prekovremeni rad odrađen u dane blagdana i neradnih dana i razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u relevantnom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, da joj je rad bio organiziran na način da je učestalo radila prekovremeno, da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima, da joj nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila kao medicinska sestra i imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, nadalje, da je tuženik rad tužiteljice odrađen u dane blagdana i neradnih dana koji su padali u dane od ponedjeljka do petka evidentirao kao redovan rad te da je u svezi s time prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke i prekovremene radne sate odrađene u dane blagdana.

7. Prvostupanjski sud je provedenim financijskim vještačenjem utvrdio da razlika neisplaćenog dijela plaće u relevantnom razdoblju po navedenim osnovama iznosi 4.818,45 kn pa prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev u toj visini, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje KU/13) te nastavno odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 35/19., 78/19, 92/19. i 56/20. - dalje KU/18), zatim relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17., 47/18., 123/19. i 66/20 - dalje TKU/17), zatim relevantnih odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12., 73/13. - dalje ZR/09), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje ZR/14) te Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

8. Radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a, sve u vezi s člankom 117. stavak 1. ZID ZPP/19, može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da je donošenjem iste ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se osnovano ukazuje sadržajem žalbe tuženika, budući da obrazloženje presude u odnosu na izračun mjesečnog fonda radnih sati a time i obračuna prekovremenih sati, ne sadrži potpune razloge, zbog čega presudu nije moguće ispitati.

10. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužiteljice kojim se potražuje isplata neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata odnosno način obračuna tih dodataka, zatim naknada plaće za prekovremeni rad ostvaren na dane državnih praznika i blagdana te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužiteljica za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno odredbi članka 51. KU/13 odnosno članka 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59.a KU/13 odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18, dakle, dodatka za iznimnu odgovornosti za život i zdravlje ljudi te dodatka za posebne uvjete rada zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka.

12. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

13. Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

14. Međutim, sporno je tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 odnosno 49. stavak 10. KU/18 kojom je određeno da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

15. O tome spornom pitanju kao i domašaju tumačenja tog pitanja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, izjasnio se je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući nakon dopuštenja revizije zbog pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, npr. u odlukama Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-517/2021 od 27. srpnja 2021., Rev-312/2021 od 20. srpnja 2021. i Rev-872/21 od 31. kolovoza 2021.

15.1. Prema shvaćanju toga suda izraženom u naznačenim revizijskim odlukama, obzirom na odredbu članka 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU- a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl. Odredbu članka 51. stavak 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

15.2. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen." (dalje Zaključak broj 148).

15.3. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148." (dalje Zaključak broj 153).

15.4. Prema ocjeni Vrhovnog suda RH, ne nalazi se da bi, obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU-a.

15.5. Dalje je ustanovljeno da se Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, te da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe članka 51. stavak 10. KU-a nije stavljen izvan snage.

15.6. Osim toga, uzeto je u obzir što je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU-a na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

15.7. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe članka 51. stavak 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje iz Zaključka broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

15.8. Prema daljnjem stajalištu Vrhovnog suda, tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora imaju obvezujući karakter, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (članka 19. stavak 6. KU/13). Odredbom članka 52. KU/13 odnosno članka 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18 te ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavak 9. KU/13 odnosno članka 49. stavak 9. KU/18.

16. Slijedom svega proizlazi da bi osnovanost ovakvog tužbenog zahtjeva i visinu tražbine trebalo utvrditi primjenom Zaključka 148 za razdoblje do 21. prosinca 2015., odnosno od tog datuma nadalje primjenom Zaključka broj 153.

17. Relevantno vrijeme iz kojeg potječe tražbina tužiteljice u ovom postupku odnosi na razdoblje primijene oba navedena Zaključka, a sud prvog stupnja je o osnovanosti cjelokupne tražbine odlučio primjenom isključivo stajališta iz Zaključka broj 148 na temelju kojeg je provedeno i knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja visine tražbine. Kako prvostupanjski sud nije iznio razloge zašto otklanja primijeniti tumačenje iz Zaključka broj 153. na razdoblje od 21. prosinca 2015. nadalje, kako kod provođenja vještačenja tako i kod donošenja odluke o osnovanost tužbenog zahtjeva, to presudu nije moguće ispitati vezano za tvrdnje tužiteljice o pogrešnom obračunu mjesečnog fonda radnih sati odnosno umanjenju tog fonda sati za dane blagdana a posljedično tome je vezana i tražbina naknade za godišnji odmor i bolovanje te tražbina na ime gore spomenutih dodataka na plaću.

18. Radi navedenog valjalo je ukinuti pobijanu presudu kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka otklonio bitnu povredu postupka ukazanu po ovom sudu te postupio prema stavu iznesenom u ovoj odluci i nakon toga donio novu, zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojom će odlučiti i o troškovima postupka, sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a.

19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 369. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 4. travnja 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.