Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž R-878/2021-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić Margan, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. D., odvjetniku iz Odvjetničkog društva D. i p. iz Z., protiv tuženika bolnica ..., P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. G., odvjetniku iz K., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pr-230/2021-4 od 14. svibnja 2021., 4. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-230/2021-4 od 14. svibnja 2021. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj Pr-230/2021-6 od 18. svibnja 2021. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo tuženiku dostaviti sudu Ugovor o radu i Anex ugovora o radu sklopljen s tužiteljicom M. M., koji su bili primjenjivi u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 1. veljače 2017., platne liste tužiteljice za razdoblje od plaće za siječanj 2016. do siječnja 2017., te izračun iz kojeg će biti razvidan iznos uskraćenih plaća i naknada tužiteljici od siječnja 2016. do veljače 2017. ukoliko bi se plaća, odnosno naknada plaće obračunavala temeljem osnovice od 5.415,37 kn, a ne osnovice od 5.108,84 kn.
2. Protiv rješenja je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
3. U žalbi navodi da se pobijana odluka u skladu s odredbom čl. 325.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), trebala donijeti u formi rješenja, a ne presude, a pored toga da je odluka suda nerazumljiva i proturječna, budući da se sud prvog stupnja poziva na primjenu odredbe čl. 186.b st. 1. i čl. 186.b st. 2. ZPP-a, koje odredbe uređuju različite pravne situacije. Smatra da se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a koja da se u pobijanoj odluci ne spominje. Navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi postojanje pravnog interesa tužiteljice za podnošenje stupnjevite tužbe, već je zaključio da tužiteljica ima zakonsko ovlaštenje i pravo zatražiti od tuženika predaju relevantnih isprava za provođenje predloženog vještačenja. Naglašava da tužiteljica nikad od žalitelja nije zatražila dostavu relevantnih podataka pa da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja. Navodi da je u odgovoru na tužbu priznao da je tužiteljica bila u prijepornom razdoblju u radnom odnosu kod žalitelja, da su tužiteljici predani obračuni plaće te da su radnici u drugim sudskim postupcima u tužbama postavili specificirane tužbene zahtjeve, kao i da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije zatražila dostavu bilo kakvih isprava od žalitelja, što u konačnici u tužbi ni ne tvrdi. Smatra da je sud trebao obrazložiti na temelju čega je zaključio da žalitelj neke podatke tužiteljici ne želi dati, odnosno izbjegava dati pa zaključuje da se u ovom slučaju radi o zlonamjernom postupanju tužiteljice. U prilog tome ukazuje na sadržaj različitih odluka sudova donesenih u sličnim slučajevima. Navodi da je sud prije svega trebao utvrditi činjenice potrebne za raspravljanje o stupnjevitoj tužbi pa zaključuje da su pogrešno primijenjene mjerodavne odredbe ZPP-a na štetu žalitelja.
4. Nadalje ističe da je nejasno zašto mu je naloženo dostaviti Ugovor o radu i anexe ugovora o radu, kada je u odgovoru na tužbu priznao da je tužiteljica u prijepornom razdoblju bila u radnom odnosu kod žalitelja. Glede dostave platnih lista, ističe da se ne radi o terminologiji koju poznaje Zakon o radu, budući da je sadržaj tih isprava definiran Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine te da je nejasno zbog čega tužiteljica ne može postaviti tužbeni zahtjev bez tih isprava kada se zahtjev temelji na jednostavnoj tvrdnji da je u prijepornom razdoblju plaća trebala biti veća 6%. Tvrdi da je tužiteljica mogla od PU zatražiti tzv. IP obrazac, a koji sadrži rubrike o iznosu isplaćene bruto plaće, doprinosima te neto plaći za svaki mjesec u godini. Na kraju ističe da nije dužan dostavljati izračun "iznosa uskraćenih plaća i naknada od siječnja 2016. do veljače 2017." jer da se takvim nalogom vrijeđaju njegova prava u postupku, budući da tvrdi da tužiteljici ništa ne duguje. Naglašava da uloga tuženika u sudskom postupku nije utvrđivati što tužitelj tužbom traži, niti se može zahtijevati od tuženika da dostavlja dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva.
5. Predlaže stoga rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.
6. Žalba tuženika je osnovana.
7. U pravu je tuženik kada ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su razlozi rješenja proturječni.
8. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbom čl. 186.b st. 1. i 2. ZPP-a te da ima zakonsko ovlaštenje zatražiti od tuženika predaju relevantnih isprava nužnih za provođenje predloženog financijskog vještačenja i za odlučivanje o osnovi i visini zahtjeva. Utvrđuje da se radi o ispravama koje su zajedničke za obje stranke, sa kojima tužiteljica ne raspolaže pa nije u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev.
9. Međutim, odredba čl. 186.b st. 1. ZPP-a propisuje slučaj podnošenja tužbe u kojoj će tužbeni zahtjev glasiti na nalog tuženiku da položi račun ili preda pregled imovne ili obveza te izjavi da su dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini točni. To je, dakle, samostalna manifestacijska tužba koja u ovom predmetu nije podnesena.
10. Tužiteljica u ovom postupku zahtijeva razliku u plaći, tvrdeći da joj tuženik u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2017. nije isplaćivao plaću u skladu s aktima koji su u tom vremenu bili na snazi. Istovremeno tvrdi da ne raspolaže ispravama koje su joj potrebne radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva pa pored zahtjeva za isplatu iznosa kojeg će konkretizirati nakon provedenog vještačenja, postavlja i zahtjev da se tuženiku naloži dostava određenih isprava i dostava izračuna razlike u plaći za prijeporno razdoblje prema točno određenim parametrima (čl. 325.a ZPP-a).
11. Osnovano tuženik u žalbi ističe da bi se zahtjev tužiteljice odnosio na slučaj primjene odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP-a, što je u konačnici sadržajno i navedeno u tužbi (tvrdnja da se radi o dokumentaciji koja se ima smatrati zajedničkom, a kojom tužiteljica ne raspolaže). Prema toj odredbi, u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
12. Dakle, pretpostavka takvom postupanju suda jest da je utvrdio da je tužitelj prije podnošenja tužbe zatražio određene isprave i podatke, ali mu ih je tuženik odbio dati. U ovom slučaju tužiteljica takvo što ni ne tvrdi, pa je upitno jesu li bili ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe te s tim u svezi pretpostavke za pozivanje tuženika na dostavu određenih isprava i podataka.
13. U pravu je tuženik i kada tvrdi da nije dužan izvršiti obračun razlike u plaći prema parametrima koji su u tužbi navedeni, jer je prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa kada je tužiteljica predložila provođenje financijskog vještačenja, tada je to odgovarajući dokazni prijedlog kojim se utvrđuje visina tužiteljičine tražbine. Tuženik je ovlašten, ali nije dužan izvršiti takav obračun, s obzirom na navode iznesene u odgovoru na tužbu kojim osporava pravo tužiteljice na isplatu razlike u plaći za prijeporno razdoblje.
14. U odnosu na žalbene navode glede vrste odluke koja se donosi povodom manifestacijskog zahtjeva, treba navesti da je 18. svibnja 2021. odluka suda od 14. svibnja 2021. ("presuda") ispravljena u skladu s odredbom čl. 325.a i čl. 342. ZPP-a.
15. Stoga će sud prvog stupnja otkloniti narečene proturječnosti na koje je ukazano u ovom rješenju pa će ponovno ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za odlučivanje o prvom manifestacijskom zahtjevu kako bi tužitelj mogao postaviti uredan tužbeni zahtjev radi isplate, a zavisno o tome će odlučiti o daljnjim radnjama u postupku.
16. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 4. travnja 2022.
Sutkinja
Milena Vukelić Margan
