Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-264/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja A. B., O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. L. trgovina i usluge d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. Č., odvjetniku u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2980/14-63 od 29. prosinca 2021., 4. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2980/14-63 od 29. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 22.698,17 kn s naslova imovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2021. do isplate te u dijelu pod točkom III. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja da mu se naknadi trošak postupka.

II. Dužan je tužitelj, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 12.139,48 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom citiranom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 22.698,17 kuna s naslova imovinske štete sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2021. do isplate (točka I. izreke), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće od 10. rujna 2014. do 28. prosinca 2021. na dosuđeni iznos imovinske štete u iznosu od 22.698,17 kuna (točka II. izreke). Pod točkom III. naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 31.124,44 kuna, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Tuženik žalbu izjavljuje protiv dijela prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka (točka I., III. i IV. izreke), zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a njemu naknadi trošak postupka.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet ovog spora, pokrenutog tužbom od 10. rujna 2014., je zahtjev da se tužitelju naknada šteta u iznosu od 22.698,17 kuna koju je počinila divljač iz lovišta kojim upravlja tuženik. Navedeni tužbeni zahtjev tužitelji temelji na tvrdnji da mu je kao vlasniku nekretnina k.č.br. 5968 i k.č.br. 5963 upisanih u P.L. 757, k.o. D., koje dijelom potpadaju pod ograđeno državno lovište Debeli vrh, počinjena šteta na mladim biljkama od strane divljači (divlje svinje i jeleni lopatari) koja obitava u lovištu koje u koncesiji drži tuženik. Tvrdi da je za štetu saznao u svibnju 2011.

7. Pred prvostupanjskim postupkom, kao i u ovoj fazi postupka, sporni su osnov i visina odgovornosti te prigovor zastare. Među strankama nije sporno da je 26. svibnja 2011. pred Općinskim sudom u Ogulinu broj: R1-100/12 (ranije R1-32/11) pokrenut izvanparnični postupak osiguranja dokaza te je po vještaku iz područja šumarstva dana 11. studenoga 2011. izrađen nalaz i mišljenje dipl. ing. šum. M. S.

8. Prvostupanjski je sud otklonio prigovor tuženika da je tražbina tužitelja zastarjela. Naime, sud zaključuje da se, zbog činjenice da je pred Općinskim sudom u Ogulinu broj: R1-100/12 (ranije R1-32/11) vođen izvanparnični postupak osiguranja dokaza, može smatrati da je prekinut postupak zastarijevanja. To stoga jer je, tek nakon izrade nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja šumarstva M. S., dipl. ing. šum. od 11. studenoga 2011., tužitelj imao potpuno saznanje, ne samo o štetniku i šteti, nego i njezinom opsegu i visini.

9. Nadalje, u prvostupanjskom postupku provedeno je vještačenje po vještaku za agronomiju, poljodjelstvo/poljoprivredu i procjenu poljoprivrednog zemljišta T. V. i vještaku šumarske struke, drvne industrije, procjene šumskog zemljišta V. G. te je utvrđena visina štete od 22.698,17 kuna. Na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu pozvavši se pri tom na odredbu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Njome je određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. U žalbi tuženik prvenstveno ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je vođenjem izvanparničnog postupka osiguranja dokaza prekinut tijek zastarijevanja. Nadalje, da sud nije uzeo u obzir odredbe Zakona o lovstvu koje propisuju mjere radi sprječavanja nastanka štete koje oštećenik, odnosno, tužitelj nije poduzeo. Konačno, tuženik osporava da je tužitelju nastala ikakva šteta jer je šuma živi organizam koji se obnavlja, pa mu vrijednost imovine nije umanjena niti je promijenila svoju supstancu.

11. Ovaj žalbeni sud prihvaća žalbene navode tuženika o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da tužiteljeva tražbina nije zastarjela. Takvo pravo shvaćanje, utemeljeno na nespornim činjenicama, ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti.

12. Sukladno odredbi čl. 230. ZOO-a, potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri (3) godine od dana kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Početak računanja subjektivnog roka ovisi, dakle, o oštećenikovom saznanju za štetu i počinitelja štete. Kumulativno ispunjene tih činjenica pravno su odlučne da oštećenik stekne mogućnost zahtijevati naknadu štete. Ukoliko protekne rok od tri godine od saznanja za navedeno oštećenik neće uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom pred sudom.

13. Prema odredbi članka 241. ZOO-a zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Suprotno zauzetom stajalištu prvostupanjskog suda, zastarijevanje se ne prekida podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-370/05 od 20. srpnja 2005.). Osiguranje dokaza kao procesna radnja zapravo je preventivno pravno-zaštitno sredstvo koje za cilj ima sačuvati dokaze koji će se upotrijebiti kasnije, u parnici, kada za to budu ostvareni uvjeti. To dakle nije vjerovnikova radnja radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine u smislu citirane odredbe iz članka 241. ZOO-a.

14. Kako prema stanju prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj za štetu saznao u svibnju 2011.,odnosno da je tada dospjela njegova tražbina, a da je tužba podnesena 10. rujna 2014., dakle nakon što je protekao trogodišnji rok iz odredbe čl. 230. ZOO-a, to je, valjanom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Zbog navedenog je trebalo prihvaćanjem žalbe tuženika, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev.

16. Nadalje je trebalo, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

17. Tužitelju koji je u cijelosti izgubio u ovom parničnom postupku nije priznat zatraženi trošak postupka, dok je tuženiku, prema postavljenom zahtjevu, priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova, zastupanja na 6 ročišta po 100 bodova te na 2 ročišta po 50 bodova, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova, što uvećano za vrijednost boda i PDV iznosi ukupno 11.562,50 kuna, sve obračunato sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tom iznosu valja pridodati i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 576,98 kuna, dakle ukupno 12.139,48 kuna.

18. Zbog navedenog, sukladno odredbi članka 380. točke 3. ZPP-a, preinačena je pobijana točka IV. izreke prvostupanjske presude te je riješeno kao u izreci ove drugostupanjske presude (pod točkom II.).

U Splitu 4. travnja 2022.

Sutkinja:

Dragica Samardžić, v. r.