REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2557/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici u pravnoj stvari tužitelja N. T., OIB … iz V.,

kojeg zastupaju punomoćnici M. i I. A., odvjetnici u V., protiv tužene

R. P., OIB …, iz R., koju

zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja i zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. veljače 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te tužene i zamjenika njezinog punomoćnika I. Z., odvjetnika u S., na ročištu radi objave dana 1. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužena građevinskim radovima izvedenim na čest. zgr. 1521/2 cisterna (zgrada), čest. zgr. 1625 (magazin) zgrada, upisanih kao I ZK tijelo te čest. zem. 6201/1 dvor, upisane kao IV ZK tijelo, sve ZU 4622 KO V., povrijedila vlasništvo tužitelja i to zgrade izgrađene na čest. zgr. 1517 kuća stojna upisana u ZU 3328 KO V., na način da je prisvojila i u funkciju svog objekta izgrađenog na čest. zgr. 1625 KO V. stavila zid izgrađen na dvoru tužitelja oznake čest. zgr. 1517 KO V., a označen u nalazu vještaka mjernika "U V., studeni 2017." slovima B-E i prikazan narančastom bojom, kao i zid kuće tužitelja izgrađene na čest. zgr. 1517 KO V., na način da je gore označenim radovima ugradila vodovodne i elektroinstalacijske sadržaje, stoga se nalaže tuženoj prestati sa diranjem u opisane nekretnine tužitelja na čest. zgr. 1517 KO V., na način da sa renoviranog objekta, uz sjeverni zid tužiteljeve kuće (na sjeveroistočnoj strani), odnosno uz južni zid kuće tužene (uz jugoistočnu stranu), prikazano u nalazu vještaka mjernika oznakama A-B, ukloni sve izvedeno i ugrađeno u i na sjevernom zidu tužitelja te da prestane sa diranjem u taj zid njegove kuće, kao i ukloni bilo kakve instalacije iz zida izgrađenog u dvoru tužitelja te da nadalje prestane koristiti i dirati u te zidove.“

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtijeva utvrđenje uznemiravanja na način da je tužena svoj objekt izgrađen na čest. zgr. 1625 KO V. podigla uz sjeverni zid tužiteljeve kuće (na sjeveroistočnoj strani) čest. zgr. 1517 KO V. u visini do 40 cm preko dotadašnje visine ranijeg objekta, na novu visinu od 9,40 m, a kako je prikazano u nalazu vještaka građevinske struke od 10. prosinca 2018. označeno na fotografiji oznakom točke, strelicom: "prije rekonstrukcije", koji nalaz i prikaz se proglašavaju sastavnim dijelom ove odluke te da je gore označenim radovima u funkciju svog objekta stavila i dio zapadnog zemljišta, u naravi dvor tužitelja oznake čest. zgr. 1517 KO V., označen u nalazu vještaka mjernika slovima E-D-B-C-E i uz to zadirala u zapadno dvorište tužitelja, preko linije u nalazu vještaka mjernika oznake B-E, sve na sjeverozapadnoj strani, kao i u dijelu kojim se tuženoj nalaže prestati s uznemiravanjem tužitelja u odnosu na ove radnje i ukloniti ono što je tim radnjama izvedeno.

III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Dana 22. ožujka 2017. tužitelj je ustao protiv tužene tužbom zaprimljenom pod poslovnim brojem P-1526/2017 radi utvrđenja uznemiravanja njegove nekretnine te radi zaštite od tog uznemiravanja uz prijedlog radi određivanja privremene mjere radi zabrane daljnjeg izvođenja radova koji predstavljaju uznemiravanje. Navodi kako je vlasnik kuće položene na čest. zgr. 1517 ZU 3328 KO V., dok je tužena vlasnica nekretnina oznake čest. zgr. 1521/2 i 1625 te čest. zem. 6201/1 sve ZU 4622 KO V. Nadalje navodi kako su prednici stranaka J. T. pok. N. (otac tužitelja) i

M. R. žena R. (baka tužene) dana 30. prosinca 1955. sklopili ugovor

kojim su riješili svoje odnose u pogledu korištenja sjevernog zida tužiteljeve čest. zgr. 1517 na način da je J. T., kao njegov vlasnik, dozvolio M. i R. R. pok. J. zapremanje zida u visini od 2,85 m i dužini od 9,65 m, ali tako da taj zid bude vodoravan u čitavoj svojoj dužini od 9,65 m. Dodaje kako je tužena u ožujku 2017. izvođenjem radova na uređenju svoje nekretnine prekoračila ovlasti utvrđene ugovorom iz 1955., jer je svoj objekt podigla za oko 30 do 40 cm preko njegove utvrđene visine i tako prešla preko polovine po tužitelju zatvorenog otvora prozora na sjevernom zidu njegove nekretnine čime mu je onemogućila moguću rekonstrukciju njegovog objekta, a pored toga za korist svoje nekretnine prisvojila dio površine dvora položenog zapadno od objekata stranaka, tako da sjeverna granica tužitelja u odnosu na južnu granicu tužene više nije ravna crta, kako je prikazano u katastarskim planovima, već je tužena prešla u zapadno dvorište tužitelja za oko 0,6

m širine i oko 6 m dužine, na koji dio prostora je pokušala ugraditi svoje instalacije, što je tužitelj spriječio intervencijom kod njezinih radnika.

2. Podneskom od 9. siječnja 2019. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, a sud je na ročištu održanom 7. ožujka 2019. dopustio izmjenu u dijelu koji ne predstavlja preinaku, već specifikaciju, odnosno usklađenje s nalazima sudskih vještaka za geodeziju i graditeljstvo, a nije dopustio u dijelu kojim se postojeći tužbeni zahtjev povećao, odnosno dopunio nakon zaključenja prethodnog postupka, budući je to u suprotnosti s odredbom iz čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) po kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, tako da je u ovom slučaju raspravljano i odlučeno o zahtjevu označenom kao u izreci ove presude.

3. U svom odgovoru od 2. svibnja 2017. tužena je potvrdila navode o vlasništvu parničnih stranaka u odnosu na označene nekretnine, a u ostalom dijelu osporila tužbu i tužbeni zahtjev ističući kako je radove izvela u skladu sa svim potrebnim dozvolama nadležnih upravnih tijela. Osporava kao ništavan ugovor od 30. prosinca 1955. uz tvrdnje kako nije ovjeren, kako je napisan prijevarom, kako sadrži grešku u pisanju visine zida te kako su njezini pravni prednici M. i R. R. bili polupismeni ljudi, tako da je bilo moguće prijevarno postupanje. Osporava da bi na 14. veljače 1955. na sjevernom tužiteljevom međašnom zidu bilo otvora i osporava da bi tužiteljevi prednici postavljali uvjete ili ograničenja za takve otvore. Dodaje kako su prednici tužene nakon izgradnje zgrade (26. studenog 1955.) prostor ispod terase koristili kao spremište i kupaonicu te da su tada provedene instalacije za protok vode iz gustirne kroz prizemlje do glavnih ulaznih vrata, uz napomenu kako nitko od prednika tužitelja taj prostor nije koristio niti u odnosu na njega postavljao kakve uvjete ili ograničenja.

4. U tijeku postupka izvedeni su svi dokazi koji su priloženi ili predloženi od parničnih stranaka do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 30. svibnja 2017. Dakle, sud je pregledao vlasničke listove od 16. ožujka 2017., ugovor od 30. prosinca 1955., izvod iz katastarskog plana od 16. ožujka 2017., povijesni vlasnički list od 6. svibnja 1997., rješenje NO Općine V. broj 738/55 od 31. srpnja 1955., građevinsku dozvolu od 8. kolovoza 1955., uvjerenje Ureda za katastar S., Ispostave V. od 22. listopada 2012., potvrdu Ministarstva kulture od 6. travnja 2017., uporabnu dozvolu Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave V. od 21. ožujka 2016., rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područni ured u S. od 4.

travnja 2017. i 11. svibnja 2017., ugovor o darovanju od 13. lipnja 1975., ugovor o prodaji i kupovini od 14. veljače 1955., darovni ugovor od 22. veljače 1957., fotografije lica mjesta, prijavni list Poreske uprave V. od 26. lipnja 1954., proveo očevid na licu mjesta uz sudske vještake za geodeziju R. R. i graditeljstvo

M. B., pregledao geodetski nalaz od 17. studenog 2017. s dopunama od

23. svibnja i 10. listopada 2018. te 3. siječnja 2019., pregledao graditeljski nalaz od 26. siječnja 2018. s dopunama od 22. svibnja, 2. listopada i 10. prosinca 2018. te 6. veljače 2019., saslušao svjedoka A. S. i parnične stranke.

5. Preostali dokazi, odnosno isprave i pismena priložena nakon zaključenja prethodnog postupka nisu uzeti u obzir jer stranke nisu dokazale da ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, kako to propisuje odredba iz čl. 299. st. 2. ZPP.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je presudom broj P- 1526/2017 od 6. rujna 2019. prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženoj naložio naknaditi tužitelju trošak parnice u iznosu od 16.175,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

7. Županijski sud u Slavonskom Brodu svojim je rješenjem broj 8 Gž- 1003/2019-4 od 16. srpnja 2020. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

8. Pored već nabrojanih, u daljnjem tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom fotografija priloženih uz podneske tužitelja, potvrde Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave V. od 8. srpnja 2019. i obavijesti tog odjela od 13. listopada 2020., očevidom održanim na licu mjesta 25. ožujka 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo M. B., pregledom njegovog vještva od 24. svibnja 2021. i dopune od 14. prosinca 2021. s prilozima te saslušanjem svjedoka M. B.

9. Stranke su zatražile naknadu parničnog postupka.

10. Tužbeni zahtjev je dijelom osnovan.

11. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužena radovima na adaptaciji svog objekta i to definiranjem njegove visine u odnosu na međašni sjeverni zid tužitelja te postavljanjem instalacija u zid koji razdvaja nekretnine stranaka, uznemirila tužitelja u odnosu na nekretninu koja je u njegovom vlasništvu.

12. Zaštita od uznemiravanja propisana je odredbom iz čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV), po kojoj vlasnik može putem suda zahtijevati prestanak uznemiravanja od strane treće osobe koja ga bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. U postupku pred sudom vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika, na njoj je to i dokazati.

13. Pregledom vlasničkih listova od 16. ožujka 2017. razvidno je kako je tužitelj vlasnik kuće položene na nekretnini oznake čest. zgr. 1517 ZU 3328 KO V., dok je tužena vlasnica nekretnina oznake čest. zgr. 1521/2 (cisterna)–zgrada, čest. zgr. 1625 (magazin)–zgrada i čest. zem. 6201/1 dvor, sve ZU 4622 KO V..

14. Pregledom ugovora o prodaji i kupovini od 14. veljače 1955. razvidno je kako je N. T. pok. A. prodao M. R. ž. R. svoju tezu položenu u

predjelu "G." u V., odnosno nekretnine oznake čest. zgr. 1521/2 cisternu površine 24 m2, čest. zgr. 1625 magazin površine 119 m2 i čest. zem. 6201/1 dvor površine od 85 m2 za iznos od 200.000 tadašnjih dinara.

15. Pregledom građevinske dozvole Narodnog odbora Kotara V. od 8. kolovoza 1955. razvidno je kako je M. R. ž. R. odobreno nadograđivanje

stambene kuće u V., na uglu ulica N. T. i V. N., uz obvezu

pridržavanja odobrenog plana i građevinsko-tehničkih propisa na nekretninama oznake čest. zem. 6201 i čest. zgr. 1625 K.O. V..

16. Pregledom ugovora od 30. prosinca 1955. razvidno je kako je J. T.

pok. N., kao vlasnik zida sa sjeverne strane, dozvolio M. i R. R. pok.

J. "zapremiti od tog zida visinu od 2,85 m, a duljinu od 9,65 m", bilo sadašnjom ili budućom gradnjom njihove teze – kuće, ali tako da taj zid, koji će dosezati do gore naznačene visine istočnog zida kuće J. T. pok. N. bude vodoravan u

svojoj duljini od 9,65 m i nikako drugačije pa bilo da ga R. sa gradnjom zaprime sa manjom duljinom, a oni su se obvezali platiti T. iznos od 3.500,00 tadašnjih dinara po 1m3, odnosno polovinu vrijednosti označene mjerne jedinice, budući su suglasno utvrdili kako cijena 1m3 zida iznosi 7.000,00 tadašnjih dinara.

17. Pregledom Uporabne dozvole Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave V. od 21. ožujka 2016., razvidno je kako je stambena građevina izgrađena na nekretninama oznake čest. zem. 6201 i čest. zgr. 1625 K.O. V. u pogledu svoje namjene, vanjskih mjera i smještaja, u skladu s građevinskom dozvolom Narodnog odbora Kotara V. od 8. kolovoza 1955., dok iz potvrde Konzervatorskog odjela u S. od 6. travnja 2017. proizlazi kako je Glavni projekt adaptacije stambene građevine P. i to arhitektonski projekt M. d.o.o. .oznake … iz srpnja 2016., u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnih

dobara koje izdavatelj potvrde izdaje u zaštićenoj urbanističkoj cjelini grada V..

18. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 5. rujna 2017. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i sudskog vještaka za graditeljstvo

M. B., utvrđeno je kako su kuće parničnih stranaka položene u nizu tako da su naslonjene starim kameno-betonskim zidovima položenim sa sjeverne strane kuće tužitelja, odnosno južne strane kuće tužene, a tužitelj je kao predmet spora pokazao visinu krova kuće tužene koji se naslanja na nosivi pročelni zid njezine kuće s južne strane i pored toga u prizemnom prostoru pokazao otklon (smicanje) od ravne crte za oko 0,6 m i u tom zidu radove izvedene radi ugradnje odvodnih cijevi objekta tužene.

19. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 17.

studenog 2017. identificirao pokazane nekretnine utvrdivši kako je kuća tužitelja položena na istočnom dijelu čest. zgr. 1517, dok je kuća tužene položena na čest. zgr. 1625 KO V., a ove objekte razdvaja zid, kako su mu to prilikom očevida navele parnične stranke. Dodaje kako je na zapadnom dijelu čest. zgr. 1517 prizemnica iznad koje je terasa, dok je u smjeru zapada cisterna za skupljanje kišnice (položena na čest. zgr. 1521/2) koja je natkrivena betonskom terasom do koje se pristupa kroz otvor u zidu širine 70 cm i to iz nekretnine tužene čest. zgr. 1625. Također je utvrdio kako je između prizemnice tužitelja i prizemnice tužene stari fasadni kameni zid širine 60 cm, a visine prizemlja i prvog kata te kako je ovaj zid pomaknut za 60 cm u smjeru juga u odnosu na zid koji razdvaja kuće stranaka. Nadalje navodi kako je na službenom katastarskom planu sjeverna granica čest. zgr. 1517 prikazana kao ravna linija cijelom svojom dužinom bez loma i tu je liniju na priloženoj skici lica mjesta omeđio točkama A-B-D, uz napomenu kako je (uzimajući u obzir starost plana, mjerilo katastarskog plana, točnost izmjere u odnosu na položaj i širinu spornog zida te okolnost da se on nastavlja u smjeru zapada i iza čest. zgr. 1517) mišljenja da je sporni zid zajedničko vlasništvo stranaka čija je granica položena između čest. zgr. 1517 i čest. zgr. 1625, a na skici lica mjesta taj sporni dio označio je slovima C-D i narančastom bojom.

20. U svojim dopunama od 23. svibnja i 10. listopada 2018. te 3. siječnja 2019., navodi kako je teško točno izmjeriti dužinu sjevernog zida kuće tužitelja jer je nedostupan, a kao ispravnu dimenziju označava 9,51 m, dok je zid između terasa stranaka širine 60 cm. Također ispravlja dio sadržaja svog vještva iz studenog 2017. ističući kako zid koji razdvaja kuće stranaka pripada čest. zgr. 1517, a na kraju svega zaključuje kako je granica između čest. zgr. 1517 i čest. zgr. 1625 položena po sredini zida koji dijeli ove čestice.

21. Kako je sudski vještak u iznesenom nalazu i dopunama vještva iznio različita mišljenja u pogledu točnog položaja predmetnog zida i identifikacije nekretnina koje su predmet spora, a cijeneći pri tome njegove stavove koji su dijelom neprimjereni i svakako izvan granica ovlaštenja, jer se odnose na pravno pitanje, poput "mišljenja sam da je sporni zid zajedničko vlasništvo tužitelja i tuženika" (list 100 spisa) ili "uz napomenu kako vlasnici čest. zgr. 1625 imaju određena prava na tom zidu" (list 194 spisa), sud prihvaća kao objektivan i stručan njegov nalaz sadržan u očitovanju od 10. listopada 2018. (listovi 194-196 spisa) po kojem zid koji razdvaja kuće stranaka pripada čest. zgr. 1517. Ovome valja dodati kako je na skici lica mjesta priloženoj tom vještačkom nalazu, sjeverna granica čest. zgr. 1517 označena slovima A-B-D-E i crvenom bojom, a sud je kod donošenja odluke uzeo u obzir kako tako označena granična crta ima bez sumnje uporište u službenoj katastarskoj evidenciji, odnosno izvodu iz katastarskog plana od 16. ožujka 2017. i drugim katastarskim skicama i operatima, koji tu crtu razdvajanja prikazuju na istovjetan (ravan, bez loma) način, uz napomenu kako spisu nije priložen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je pred nadležnom katastarskom upravom, odnosno Ispostavom V., pokrenut upravni postupak radi eventualne izmjene granica nekretnina koje su predmet ovog spora, stoga svakako valja poštovati postojeće službeno stanje. Dakle, upravo zbog nedosljednih utvrđenja vještaka za geodeziju koja se jasno očituju različito prikazanim sjevernim granicama nekretnine čest. zgr. 1517 na njegovim skicama lica mjesta, sud je prihvatio onu uz nalaz od 10. listopada 2018., jer je tako prikazana ravna granična linija istovjetna onoj na službenom katastarskom planu, uz napomenu kako ni jedna spisu priložena katastarska skica ili snimak ne prikazuje sjevernu granicu te nekretnine na drugačiji način, odnosno uz nekakvo linijsko krivljenje ili lom pa tako ni one koje je tužena na ročištu 13. studenog 2018. priložila uz aerofotogrametrijsko vještačenje G. z. d.d. S. iz studenog 2018.

22. Sudski vještak za graditeljstvo M. B. u svom nalazu od 26. siječnja 2018. spominje sadržaj ugovora sklopljenog 1955. i s tim u vezi zaključuje kako je tužiteljev otac dao dozvolu za podizanje građevine prednika tužene za 2,85 m od vrha sljemena nekadašnje gospodarske građevine, a tome dodaje kako nije moguće ustanoviti točnu razliku visine građevine prije i nakon njezine rekonstrukcije po tuženoj, jer stranke prilikom očevida nisu mogle točno pokazati ili učiniti nespornim do koje je visine dosezala nekadašnja gospodarska građevina. Na temelju raspoložive dokazne građe, a posebno fotografija ranijeg stanja nekretnine zaključuje kako se visina nadozida nakon nadogradnje povećala za oko 45 cm, tako da visina objekta tužene u točki na koju se naslanja na zid tužitelja iznosi 9,40 m, dok je visina sljemena jednostrešnog krova na visini oko 9,25 m - 9,30 m od visine betonske staze uz istočni zid u točki u kojoj se zid tužene naslanja na tužiteljev. Što se tiče vodovodnih i odvodnih kanalizacijskih cijevi koje su ugrađene u nosivi zid koji razdvaja građevine stranaka, navodi kako su ove instalacije postavljene u zidu sa tuženičine strane, a pripadaju osobi koja je vlasnik zida, odnosno osobi s čije su strane postavljene, ukoliko postoji samo jedan zid koji dijeli objekte, a pod pretpostavkom da se granica tih građevina proteže polovinom zida.

23. Prilikom drugog očevida održanog na licu mjesta 25. ožujka 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo M. B., sud je ponovno i detaljno pregledao nekretnine stranaka te naložio vještaku izradu nalaza kako bi na kraju svega bilo jasno i nedvojbeno utvrđeno je li kuća tužene izgrađena iznad visine čija je granica utvrđena ugovorom pravnih prednika stranaka iz 1955. Također mu je naloženo utvrditi što razdvaja objekte stranaka, odnosno jesu li sporne instalacije tužene u jedinom zidu, kako to tvrdi tužitelj ili ugrađene u drugom, izgrađenom po R. uz postojeći obitelji T. i to u tijeku njihovog posjedovanja nakon ugovora iz 1955., kako to tvrdi tužena.

24. Vještak B.u svom je nalazu od 24. svibnja 2021. ustanovio kako je nadozid na istočnom pročelju zgrade tužene nakon rekonstrukcije viši za oko 35 cm i kako se vrh njezinog krova nalazi na visini oko 9,25 m-9,30 m. Koristeći se geodetskim vještvom G. z. d.d. S. iz studenog 2018. koje je

izrađeno metodom fotogrametrije, vještak navodi kako je visina građevine tužene prije rekonstrukcije iznosila 6,60 m, a uzimajući u obzir dozvoljenu visinu nadogradnje po ugovoru iz 1955. od 2,85 m, zaključuje kako je sadašnja visina građevine tužene od 9,25 m-9,30 m niža 15 cm-20 cm od visine koja je dozvoljena ugovorom. Što se tiče zida, vještak smatra kako se između zgrada stranaka nalazi jedan zid debljine oko 60 cm, a svoj stav temelji na postojećem ugrađenom ormaru na sjevernom dijelu tužiteljevog zida dubine 45 cm, na kojem nije vidljivo postojanje dilatacije koja bi trebala biti na tom mjestu ukoliko postoje dva zida.

25. U svom očitovanju na primjedbe tužitelja sadržanom u dopuni vještva od 14. prosinca 2021., vještak je¸ustrajao na mišljenju iznesenom u vještvu od 24. svibnja 2021. Naime, ponovio je kako mu stranke na licu mjesta nisu mogle točno pokazati gdje je bio vrh krova tužene prije sporne rekonstrukcije, radi čega je kao visinu uzeo onu utvrđenu po G. z. d.d. S. iz studenog 2018., jer ta tvrtka ima izuzetno točne metode izračuna fotogrametrijom.

26. Na ročištu održanom 1. veljače 2022. odbijen je kao suvišan prijedlog tužitelja za dodatnom dopunom nalaza vještaka ili izvođenjem dokaza novim graditeljskim vještačenjem. Naime, valjalo je uzeti u obzir kako je vještak iznio nalaz i mišljenje nakon dva detaljna pregleda svih dijelova zgrada stranaka, stoga je na neposredan način mogao odrediti polazišne točke za svoja mjerenja i na temelju raspoloživih podataka utvrditi činjenice koje su od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, vještak je prilikom izrade vještva imao na raspolaganju predmetni spis i potrebnu dokaznu građu, kao i fotografije koje prikazuju lice mjesta prije predmetne rekonstrukcije. Nasuprot tome, tužitelj ustraje u primjedbama koje se u bitnom odnose na pogrešna utvrđenja točaka koje su polazišta za vještakova mjerenja, odnosno visine krova objekta tužene prije njegove adaptacije, ali prije svega valja navesti kako je u smislu odredbe iz čl. 7. st. 1. ZPP teret dokazivanja osnovanosti tužbe upravo na njemu, tako da je trebao dostaviti potrebne dokaze ili predložiti njihovo pribavljanje. U situaciji kada tužena nije priložila cjeloviti projekt adaptacije iz kojeg bi bila razvidna skica njezinog objekta prije izvođenja radova na rekonstrukciji, tužitelj je trebao osigurati vještaku potrebnu dokaznu podlogu, a prije svega osnovne podatke o ranijem stanju lica mjesta, kako bi vještak nakon toga mogao obaviti točna mjerenja i sa sigurnošću utvrditi je li objekt tužene na kraju svega visinom prelazi granicu koju su pravni prednici stranaka ugovorili 1955. Međutim, tužitelj je prilikom očevida, ali i u svom iskazu, jasno dao do znanja kako mu detalji oko dimenzija nisu poznati jer je prilikom sklapanja ugovora 1955. bio u dobi od 12 godina, kako mu razlika u visini objekta tužene prije i poslije adaptacije nije poznata jer je nije mjerio i kako to prepušta struci, a nije mogao pokazati ni točnu visinu objekta tužene prije rekonstrukcije, stoga je očekivano da je vještak u takvoj situaciji morao koristiti raspoložive i dostupne isprave te službene skice i operate, uključujući i izmjere G. z. d.d. S. te ih uspoređivati i cijeniti s osobnim neposrednim opažanjima i mjerenjima. Kod takvog stanja stvari, vještakov nalaz sačinjen je na stručan i objektivan način u odnosu na odlučne činjenice koje je trebalo utvrditi, jer primjedbe tužitelja nisu ga osporile ili kako dovele u sumnju, a za dodati je kako novo graditeljsko vještačenje ne bi imalo svrhe upravo iz razloga što tužitelj nije dokazao gdje je polazišna mjerna točka visine objekta tužene, tako da bi ovaj nedostatak predstavljao problem i za novog sudskog vještaka. Dakle, vještvo M. B. prihvaćeno je u odnosu na nalaz dimenzija visine objekta tužene, kao

i u odnosu na postojanje jednog zida u koji su ugrađene njezine instalacije, dok dio u kojem vještak iznosi mišljenje o vlasništvu tog zida nije primjeren i prelazi granice njegovih ovlaštenja. Naime, prilikom očevida 25. ožujka 2021. vještaku je naloženo očitovati se o postojanju jednog ili dva zida između objekata stranaka, a u slučaju da su dva zida, utvrditi jesu li instalacije postavljene u zid tužene ili u zid tužitelja. Međutim, vještak pored svega analizira sadržaj ugovora iz 1955. i nakon toga iznosi mišljenje o vlasništvu zida, što svakako nije bio njegov zadatak, niti je ovlašten iznositi komentare o tom pravnom pitanju, tako da njegovo mišljenje o vlasništvu zida nije ni uzeto u obzir.

27. Shodno iznijetom, sud smatra nedvojbeno utvrđenim kako objekte stranaka razdvaja jedan zid debljine oko 60 cm i kako su u njega ugrađene predmetne instalacije tužene, kako taj zid pripada nekretnini čest. zgr. 1517 te kako je zgrada tužene nakon adaptacije viša za 35 cm od njezinog starog objekta, ali i dalje niža 15-20 cm od visine koju je otac tužitelja J.T. pok. N. dozvolio djedu i baki tužene R. i M. R. sklopljenim ugovorom od 30. prosinca 1955.

28. Označenim pravnim poslom prednici parničnih stranaka utvrdili su svoje susjedske, ali i buduće imovinsko-pravne odnose, što tužena osporava, ističući njegovu ništavost, međutim činjenica je da je on sklopljen u pisanoj formi, jasnog i razumljivog sadržaja, a na kraju uredno potpisan po sudionicima i svjedocima. Spisu nije priložen dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je odlukom suda ili na kakav drugi način utvrđen nevaljanim pravnim poslom, odnosno da zbog nekog razloga ne bi proizvodio pravne učinke. S tim u vezi, bez pravnog je značaja što je ugovor neovjeren, a tvrdnje tužene kako se radi o prevari nad polupismenom bakom i djedom nemaju dokaznog, a ni logičnog uporišta, pogotovo kada se uzmu u obzir ugovor o prodaji i kupovini od 14. veljače 1955. i darovni ugovor od 22. veljače 1957. koje je sklapala M. R. Naime, doista je neočekivano da je navodno polupismena osoba sklapala poslove kupnje i raspolaganja nekretninama na valjan i zakonit način, a da je u međuvremenu bila nesposobna prilikom sklapanja ugovora 30. prosinca 1955. U svakom slučaju, tvrdnje tužene drže se neuvjerljivim i proizvoljnim, a označeni ugovor rezultatom slobodne volje njegovih sudionika, pri čemu je za dodati kako je sasvim logično sklopljen nakon što je M. R. kupila nekretninu i 8. kolovoza 1955. ishodila građevinsku dozvolu, jer je tom ispravom stekla pravo nadogradnje postojećeg kupljenog objekta, ali nije riješila odnose sa susjedom, kao vlasnikom sjeverne fasade objekta na koji je planirala dograditi svoju zgradu. Dakle, R. su trebali dogovoriti pitanje izgleda i dimenzija svog budućeg objekta te korištenja njemu susjednog sjevernog zida J. T., radi čega su imali potrebe trajno riješiti ovo susjedsko te imovinsko-pravno pitanje, stoga je ugovor od 30. prosinca 1955. logična posljedica, ali i temelj prosuđivanju odnosa između njegovih sudionika i parničnih stranaka.

29. Uzimajući u obzir sadržaj ugovora o prodaji i kupovini od 14. veljače 1955., utvrđeno je kako je M. R. kupila od N. T. pok. A. kupila nekretnine

čest. zgr. 1521/2 cisterna, čest. zgr. 1625 magazin i čest. zem. 6201/1, koje su prethodno bile predmet diobe koju je prodavatelj sklopio 31. kolovoza 1929., a iz sadržaja ugovora od 30. prosinca 1955. razvidno je kako je J. T. pok. N.

vlasnik zida sa sjeverne strane, računajući od bivše teze (prizemnice) N. T.

pok. A., odnosno njezinih kupaca M. i R. R. Dakle, tužiteljev otac,

kao nedvojbeni vlasnik zida, dozvolio je R. "zapremu" tog zida, a sud ovaj termin tumači kao pravo zauzimanja (zapremanja, zapremine)), odnosno korištenja opisanog zida, tako da je sklapanjem ovog ugovora i u skladu s paragrafom 475. tada važećeg Austrijskog građanskog zakonika (dalje OGZ) u odnosu na ovaj zid osnovana negativna služnost, odnosno pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu, uz napomenu kako je OGZ u ovom slučaju valjalo primijeniti u skladu s odredbom iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) po kojoj se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Sklapanjem ugovora od 30. prosinca 1955. R. su se obvezali koristiti vlasnikov zid u jasno utvrđenim granicama (visina 2,85 m, a dužina 9,65 m) i za to pravo platili su utvrđeni novčani iznos od 3.500,00 tadašnjih dinara. Osnovana služnost nije i ne mora biti upisana u zemljišnim knjigama, ali svakako obvezuje ugovaratelje i njihove pravne slijednike (pacta sunt servanda), tako da su pravni prednici tužene vodili računa o preuzetoj obvezi i prilikom izvođenja radova na nadogradnji dotadašnje teze (prizemnice) i njezinog pretvaranja u stambeni prostor, vodili brigu o visini i dužini svog novosagrađenog objekta. Ovaj stav potvrđuje tužitelj iz čijeg iskaza proizlazi kako su radovi na izgradnji tog objekta okončani na miran i nesporan način pa s tim u vezi pretpostavlja kako su se ugovorne obveze poštovale. Na okolnost međusobnih odnosa prednika stranaka u vezi predmeta spora tužitelj spominje kako su nakon okončanih radova njegov otac i R. ostali u prijateljskim odnosima, iako naknadno nije dopustio ocu tužene izvođenje radova na izgradnji zahoda, dajući mu do znanja kako ne dopušta da se bilo kakvi radovi izvode s unutarnje strane njegovog zida, uz sugestiju da "rade na svome", što je prednik tužene poštovao, uz napomenu kako tužena ove tvrdnje nije osporila kakvim dokazom ili ih barem učinila dvojbenim, stoga je jasno kako su njezini pravni prednici sve vrijeme uvažavali T. kao isključivog vlasnika zida. U skladu s iznesenim ide i činjenica kako je geodetskim vještačenjem utvrđeno kako zid koji razdvaja stranke pripada tužiteljevoj nekretnini oznake čest. zgr. 1517, što je potpuno logično kada se uzme u obzir sadržaj ugovora od 30. prosinca 1955. U suprotnom, životno bi i očekivano bilo da su prednici tužene svoje radove na nadogradnji teze izveli bez sklapanja tog pravnog posla i to na prostoru nekretnina koje su u njihovom isključivom vlasništvu. U tom slučaju ne bi imali potrebe sklopiti s T. ugovor kojim su ga priznali isključivim vlasnikom zida i istodobno mu platili novac za njegovo buduće korištenje kao strukturnog dijela njihove zgrade u ugovorenim granicama. Dakle, prednici tužene sve vrijeme su bili svjesni položaja zida koji ih razdvaja u odnosu na susjednu nekretninu i tko je njegov vlasnik, stoga je to znala ili morala znati i tužena kao njihova slijednica. Ovome valja dodati kako nije postupila u smislu citirane odredbe iz čl. 167. st. 2 ZV i priložila dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazio suprotan ili drugačiji zaključak, a svakako je valjalo cijeniti nalaz vještaka za graditeljstvo od 24. svibnja 2021. po kojem između stranaka postoji samo jedan zid debljine 60 cm. Slijedom iznesenog, sud smatra kako raspoložive dokaze, a prije svega ugovor iz 1955., treba tumačiti po njihovom sadržaju i naravi, stoga drži kako su pravni prednici tužene isplatom novčanog iznosa stekli ovlaštenje prenijeti teret dijela konstrukcije svoje zgrade na sjeverni fasadni zid tužiteljevog oca, a ne i druga prava, jer bi u tom slučaju sadržaj ugovora bio drugačiji i jasno upravljen na stjecanje prava suvlasništva, a ne na stjecanje prava negativne služnosti. Dakle, u ugovoru se isključivo navodi dozvola zauzimanja dijela površine zida uz novčanu naknadu i točno označava vodoravan položaj budućeg objekta, ali ne i pravo korištenja zida za ugradnju potrebne infrastrukture ili drugi način njegovog korištenja kao dijela suvlasničke zajednice.

30. U skladu s iznesenim utvrđenjima jasno proizlazi kako je tužena prilikom rekonstrukcije svog objekta položenog na čest. zgr. 1625 izvela radove ugradnje vodovodne i električne infrastrukture na dijelovima nekretnine čest. zgr. 1517 isključivog vlasništva tužitelja i to u sjeverni zid njegove kuće te u zid izgrađen na dijelu dvora, a na vještakovoj skici lica mjesta označenog slovima B-E. Kako su predmetni radovi izvedeni samovoljno i neovlašteno, tužena je uznemirila vlasništvo protivne stranke, a nije dokazala da je u ovom slučaju imala pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika. Također je za istaknuti kako zid u dvoru označen slovima B- E predstavlja objekt koji se nadovezuje na fasadu kuće tužitelja u smjeru zapada i ne spominje se u ugovoru od 30. prosinca 1955., tako da nije bio predmet naknade koju su R. platili T., što znači da tužena i njezini pravni prednici nisu mogli imati nikakva ovlaštenja dirati se u tu nekretninu tužitelja. Dakle, predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište u citiranoj odredbi iz čl. 167. ZV, a tužbeni zahtjev valjalo je prihvatiti u dijelu koji je postavljen radi utvrđenja uznemiravanja vlasništva tužitelja u odnosu na označene zidove uz nalog uklanjanja ugrađenih instalacija i zabranu takvog daljnjeg postupanja. Što se tiče zahtjeva postavljenog radi dijela nekretnine čest. zgr. 1517 koju je vještak za geodeziju označio slovima E- D-B-C-E, za navesti kako je tužitelj prilikom iskazivanja na pitanje suda kao sporne radnje tužene jasno istaknuo prekoračenje visine adaptiranog objekta i ugradnju instalacija u zidu, bez spomena označenog prostora. Tome valja dodati kako se radi o površini na koju po vlastitom kazivanju nije pristupao niti je koristio, što i nije mogao jer mu je bila nedostupna i nalazi se iza njegovog zida, na strani tužene. Osim toga, prilikom pregleda lica mjesta, ali i temeljem geodetskog nalaza, utvrđeno je kako prizemne pomoćne objekte stranaka u zapadnom dijelu fizički razdvaja stari fasadni kameni zid visine prizemlja i prvog kata koji ima otklon od 60 cm u smjeru juga u odnosu na zid koji razdvaja njihove zgrade, tako da je posjed tužitelja u tom dijelu čest. zgr. 1517 dugi niz godina jasno omeđen i definiran u odnosu na posjed tužene.

U svakom slučaju, radi se o površini koju tužena i njezini pravni prednici od stupanja u posjed 1955. koriste samostalno i neometano, uz napomenu kako iz stanja u spisu ne bi proizlazio suprotan zaključak. Dakle, nema dokaza da je tužena ovaj dio čest. zgr. 1517 posjedovala neosnovano i neovlašteno, već kao dio svoje cjeline stečene kupoprodajnim ugovorom, stoga u njezinom korištenju te površine nema elemenata posebnog prisvajanja i uznemiravanja tužitelja, radi čega je njegov zahtjev u ovom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan. Na istovjetan način odlučeno je i u odnosu na preostali dio zahtjeva postavljenog radi utvrđenja i zaštite od uznemiravanja podizanjem objekta tužene iznad dopuštene visine, a sve iz već prethodno iznesenih razloga nedostataka dokaza, odnosno radi utvrđenja činjeničnog stanja koje upućuje na zaključak kako tužena rekonstrukcijom svog objekta i njegovom konačnom visinom nije prekoračila ovlasti utvrđene ugovorom prednika parničnih stranaka od 30. prosinca 1955.

31. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

32. S obzirom na ishod spora i uspjeh parničnih stranaka u približno jednakim dijelovima, odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP, stoga je valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 1. travnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem

ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene