Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21 000 Split

P-1792/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja D. P., OIB: …, iz S., J., , koju zastupa opunomoćenik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženika E.&S. d.d., OIB:….., sa sjedištem u R…, kojeg zastupa opunomoćenica D. H. Ž., odvjetnik u O.društvu H. & d.o.o. sa sjedištem u Z,radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 16. veljače 2022. prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenice opunomoćenika tuženika, na ročištu

za objavu održanom 1. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj .. od 24. travnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 2., ugovoreno kako je iznos kredita 169.131,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanjakredita u tečaj, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se otplata kredita vrši u iznosu anuiteta od 1.474,72 CHF, u dijelu u kojem se povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 8. Ugovora o kreditu broj … od 24. travnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao I način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 10. Ugovora o kreditu broj .. od 24. travnja 2006., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu ukojem je ugovoreno kako je za slučaj prijevremenog povrata kredita tuženik ovlaštennaplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 341.349,98 sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

-na iznos od 18,58 HRK od 6. lipnja 2006.

- na iznos od 0,21 HRK od 1. rujna 2006.

- na iznos od 17,01 HRK od 6. rujna 2006.

- na iznos od 28,17 HRK od 3. listopada 2006.

- na iznos od 0,15 HRK od 1. studenog 2006.

- na iznos od 1.036,41 HRK od 2. siječnja 2009.

- na iznos od 109,60 HRK od 9. siječnja 2009.

- na iznos od 0,02 HRK od 1. veljače 2009.

- na iznos od 691,63 HRK od 25. ožujka 2009.

- na iznos od 433,01 HRK od 2. travnja 2009.

- na iznos od 851,56 HRK od 27. svibnja 2009.

- na iznos od 1.755,12 HRK od 17. srpnja 2009.

- na iznos od 801,00 HRK od 10. kolovoza 2009.

- na iznos od 4,78 HRK od 1. rujna 2009.

- na iznos od 1.555,40 HRK od 20. listopada 2009.

- na iznos od 1.063,80 HRK od 31. prosinca 2009.

- na iznos od 2.076,35 HRK od 8. veljače 2010.

- na iznos od 1.077,20 HRK od 4. ožujka 2010.

- na iznos od 1.271,92 HRK od 13. travnja 2010.

- na iznos od 470,97 HRK od 26. svibnja 2010. -

na iznos od 3.002,48 HRK od 28. lipnja 2010.

- na iznos od 1.285,36 HRK od 30. lipnja 2010.

- na iznos od 1.752,28 HRK od 19. kolovoza 2010.

- na iznos od 2.031,46 HRK od 31. kolovoza 2010.

- na iznos od 3.458,93 HRK od 28. listopada 2010.

- na iznos od 6.937,52 HRK od 18. siječnja 2011.

- na iznos od 2.149,67 HRK od 10. veljače 2011.

- na iznos od 0,07 HRK od 1.ožujka 2011.

- na iznos od 2.185,69 HRK od 31. ožujka 2011.

- na iznos od 4.959,47 HRK od 10. svibnja 2011.

- na iznos od 2.919,80 HRK od 30. lipnja 2011.

- na iznos od 7.187,98 HRK od 23. kolovoza 2011.

- na iznos od 2.944,19 HRK od 21. rujna 2011.

- na iznos od 2.839,25 HRK od 30. listopada 2011.

- na iznos od 2.528,59 HRK od 21. studenog 2011.

- na iznos od 3,05 HRK od 1. prosinca 2011.

- na iznos od 2.313,13 HRK od 31. siječnja 2012.

- na iznos od 847,75 HRK od 27. veljače 2012.

- na iznos od 2.432,83 HRK od 29. ožujka 2012.

- na iznos od 2.817,87 HRK od 27. travnja 2012.

- na iznos od 2.661,54 HRK od 16. svibnja 2012.

- na iznos od 185,37 HRK od 28. svibnja 2012.

- na iznos od 5.894,38 HRK od 1. lipnja 2012.

- na iznos od 5.534,99 HRK od 26. srpnja 2012.

- na iznos od 5.354,41 HRK od 28. rujna 2012.

- na iznos od 228.561,87 HRK od 22. studenog 2012.

- na iznos od 25.297,16 HRK od 23. studenog 2012.

V. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika spram tužitelja u iznosu od 37.460,36 HRK, sa zateznom koja teče na iznose od:

- 18,58 HRK od 2. lipnja 2006.,

- 51,02 HRK od 2. srpnja 2006.,

- 61,05 HRK od 2. kolovoza 2006.,

- 4,12 HRK od 2. rujna 2006.,

- 22,71 HRK od 2. listopada 2006.

- 19,46 HRK od 2. studenog 2006.,

- 45,86 HRK od 2. prosinca 2006.,

- 121,00 HRK od 2. siječnja 2007.,

- 171,51 HRK od 2. veljače 2007.,

- 148,06 HRK od 2. ožujka 2007.,

- 161,75 HRK od 2. travnja 2007.,

- 289,63 HRK od 2. svibnja 2007.,

- 321,04 HRK od 2. lipnja 2007.,

- 362,49 HRK od 2. srpnja 2007.,

- 362,19 HRK od 2. kolovoza 2007.,

- 305,41 HRK od 2. rujna 2007.,

- 389,90 HRK od 2. listopada 2007., -

391,98 HRK od 2. studenog 2007., -

332,69 HRK od 2. prosinca 2007.,

- 339,18 HRK od 2. siječnja 2008.,

- 212,21 HRK od 2. veljače 2008.,

- 128,00 HRK od 2. ožujka 2008.,

- 44,83 HRK od 2. travnja 2008.,

- 239,93 HRK od 2. svibnja 2008.,

- 294,11 HRK od 2. lipnja 2008.,

- 234,92 HRK od 2. srpnja 2008.,

- 352,90 HRK od 2. kolovoza 2008.,

- 326,27 HRK od 2. rujna 2008.,

- 209,85 HRK od 2. listopada 2008.,

- 77,84 HRK od 2. prosinca 2008.,

- 2.091,72 HRK od 30. ožujka 2012., -

2.478,75 HRK od 28. travnja 2012., -

182,39 HRK od 29. svibnja 2012.,

- 36.265,21 HRK od 27. studenog 2012.,

sve do isplate i to od dana 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

VI. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 66.576,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24. travnja 2019. podnio tužbu protiv tuženika a radi isplate iznosa po Ugovora o kreditu broj …, koji je sklopljen između stranaka ovoga postupka 24. travnja 2006., kojim je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 169.131,92 CHF,uz rok otplate od 216 mjeseci, te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 7,95 % godišnje, promjenjiva. Protivno ugovoru i otplatnom planu, na temelju jednostranih odluka tuženika, tužitelju da su povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate, te da je tuženik naplatio veći iznos od onog koje je bio ovlašten naplatiti na temelju pravnog posla koji je sklopljen među strankama.

1.1. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 4. listopada 2021. na način kako je to navedeno pod točkama I., II. i III. izreke presude.

1.2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, prvenstveno osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prigovor zastare, prigovor prijeboja i konačno nedostatka svojstva potrošača na strani tužiteljice. Naime, prema članku 46. i 48. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, a to je sud na čijem se području nalazi njegovo registrirano sjedište. Tuženik ističe prigovor zastare, jer da je potraživanje tužitelja zastarjelo pozivajući se na zastarni rok od tri godine a imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima, a sve u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe članka 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ujedno ističe i prigovor prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 37.460,36 HRK, sa zateznom koja teče na iznose od:

- 18,58 HRK od 2. lipnja 2006.,

- 51,02 HRK od 2. srpnja 2006.,

- 61,05 HRK od 2. kolovoza 2006.,

- 4,12 HRK od 2. rujna 2006.,

- 22,71 HRK od 2. listopada 2006.

- 19,46 HRK od 2. studenog 2006.,

- 45,86 HRK od 2. prosinca 2006.,

- 121,00 HRK od 2. siječnja 2007.,

- 171,51 HRK od 2. veljače 2007.,

- 148,06 HRK od 2. ožujka 2007.,

- 161,75 HRK od 2. travnja 2007.,

- 289,63 HRK od 2. svibnja 2007.,

- 321,04 HRK od 2. lipnja 2007.,

- 362,49 HRK od 2. srpnja 2007.,

- 362,19 HRK od 2. kolovoza 2007.,

- 305,41 HRK od 2. rujna 2007.,

- 389,90 HRK od 2. listopada 2007., -

391,98 HRK od 2. studenog 2007., -

332,69 HRK od 2. prosinca 2007.,

- 339,18 HRK od 2. siječnja 2008.,

- 212,21 HRK od 2. veljače 2008.,

- 128,00 HRK od 2. ožujka 2008.,

- 44,83 HRK od 2. travnja 2008.,

- 239,93 HRK od 2. svibnja 2008.,

- 294,11 HRK od 2. lipnja 2008.,

- 234,92 HRK od 2. srpnja 2008.,

- 352,90 HRK od 2. kolovoza 2008.,

- 326,27 HRK od 2. rujna 2008.,

- 209,85 HRK od 2. listopada 2008.,

- 77,84 HRK od 2. prosinca 2008.,

- 2.091,72 HRK od 30. ožujka 2012., -

2.478,75 HRK od 28. travnja 2012., -

182,39 HRK od 29. svibnja 2012.,

- 36.265,21 HRK od 27. studenog 2012.,

sve do isplate i to od dana 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate s kamatom po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena. Zbog svega navedenog predložio je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

1.3. Podneskom od 16. travnja 2020. tužitelj je zatražio i utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 10. Ugovora o kreditu broj … od 24. travnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je za slučaj prijevremenog povrata kredita tuženik ovlašten naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke, a u odnosu na istaknuti prigovor prijeboja je istaknuo kako je taj prigovor u cijelosti neosnovan te na tuženikovo potraživanje istaknuo prigovor zastare.

1.4. U odnosu na sada takvo potraživanje tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva.

1.5. S obzirom da je tužitelj svoju tužbu podnio ovom sudu na temelju ništetnosti u dijelu koji se odnosi na ugovorne odredbe stranaka o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa da bi tuženik bio dužan isplatiti novčani iznos, da bi potom zatražio i utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 10. Ugovora o kreditu broj od 24. travnja 2006. zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu ukojem je ugovoreno kako je za slučaj prijevremenog povrata kredita tuženik ovlašten

naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke, valja kazati kako se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz odredbe članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a zbog primjene navedene odredbe u vezi s odredbom članka 190. stavak 3. sud je dopustio preinaku od 16. travnja 2020. smatrajući da bi preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

2. U provedenom postupku sud je strankama pružio mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj …- 5102963654 od 24. travnja 2006. (list 11-16 spisa), izračuna preplaćenih iznosa u kreditu (list 5-10 spisa), pregleda prometa po partiji kredita za razdoblje od 25. travnja 2006.- do 7. prosinca 2012. (list 17-27 spisa), dopisa od 2. kolovoza 2018. s prilozima (list 28-31 spisa), otplatnog plana (list 32-42 spisa), reklamnih materijala, informacija o pojmu valutna klauzula i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, pregledom brošura, s prilozima (list 61-107, te 194-204, zatim 292-265 , potom 385-395 spisa), pregledom e mail prijepiske D. K. u svezi hipotetskih pitanja klijenta, pregledom ugovora o oročenom depozitu i prometa po depozitu, financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, dopisa HNB-a i očitovanja HNB-a od 21. siječnja 2015., pregledom grafičkog prikaza, pregledom nalaza i mišljenja vještaka A. B. (list 457-486 spisa), pregledom dopunskog nalaza i mišljenja vještaka A. B. (list 649-653 spisa), dok je sud odbio daljnje dokazne prijedloge kao suvišne i zaključio raspravljanje.

3. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

3.1. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj …, koji je sklopljen između stranaka ovoga

postupka 24. travnja 2006. i to tužitelj kao korisnik kredita a tuženik kao kreditor. - da je predmetni ugovorni odnos prestao isplatom cijelog kredita 23. studenog 2012.

- da je naknada za obradu kredita plaćena 3. svibnja 2006. u iznosu od 11.702,26 HRK.

- da je naknada za prijevremeno zatvaranje kredita plaćena 23. studenog 2012. u iznosu od 25.297,16 HRK.

3.2. Iz presude Trgovačkog suda u Z. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

3.3. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

3.4. Presudom pak istog suda poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

3.5. U odnosu na tvrdnju tuženika da se postupanje tuženika mora u svakom konkretnom slučaju individualizirati odnosno od slučaja do slučaja utvrđivati prava volja ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku treba reći da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi. Kako je predmetnim odredbama Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u tom sudskom postupku, ovaj sud je zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

4. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako slijedi:

4.1. Zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznala za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 6. lipnja 2019., to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.

4.2. Nadalje, po stavu ovog suda tužitelj ima pravni interes ustati ovom tužbom iako je kredit plaćen u cijelosti, a to iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO)), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), pa tužitelj, stoga, ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i pripadajuću isplatu kako bi na temelju toga ostvario prava za koja smatra da mu pripadaju.

5. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Ante Beusa, dipl. oec., proizlazi:

- zbog promjene kamatne stope, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) platio je tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kamata u iznosu od 20.742,31 HRK (ukupan zbroj stupca 16. tablice 3.), bez utjecaja valutne klauzule tj. promjene tečaja.

• zbog promjene tečaja tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u kunama) je platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više anuiteta u HRK u iznosu od 295.310,51 HRK (ukupan zbroj stupca 14. tablice 4.), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

- zbog promjene ugovorene kamatne stopa i promjene tečaja od 25. travnja 2006. do 23. studenog 2012. tužitelj je pretplatio ukupno 316.052,82 HRK. - naknada za obradu kredita plaćena je 3. svibnja 2006. u iznosu od 11.702,26 HRK.

- naknada za prijevremeno zatvaranje kredita plaćena je 23. studenog 2012. u iznosu od 25.297,16 HRK.

5.1. U odnosu na tuženikov prigovor sudski vještak A. B. je naveo da je koristio sljedeću dokumentaciju prilikom obračuna: 1. Tužba od 19. travnja 2019. godine (list 1. – 4. spisa), 2. Ugovor o kreditu broj …od 24. travnja 2006. godine (list 11. – 16. spisa), 3. Pregled prometa po

partiji kredita 5102963654 za razdoblje od 25.4.2006. do 7.12.2012. (list 17. – 27. spisa), 4. Obavijesti o promjenama kamatne stope sa otplatnim planom (list 28. – 38. spisa), 5. Početni otplatni plan (list 39. – 42. spisa), 6. Odgovor na tužbu od 03. ožujka 2020. godine (list 46. – 60. spisa), 7. Podnesak tuženika od 20. listopada 2021. godine, 8. Arhiva tečajne liste tužene, 9. Relevantni propisi koji reguliraju problematiku predmetnog vještačenja: a. Zakon o računovodstvu (vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija i sl.), b. Odluka HNB-e o efektivnoj kamatnoj stopi, c. Zakon o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/03, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 102/15, 52/16), d. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), 10. Financijska matematika te na temelju te dokumentacije u spisu, da je ispravno utvrdio početni tečaj 1 CHF = 4,626200 HRK i datum isplate kredita 25. travnja 2006. Iz dokumentacije tužene i to: Pregleda prometa po partiji kredita 5102963654 jasno je navedeno od 25. travnja 2006. do 7. prosinca 2012. (list 17. – 27. spisa) iz kojeg jasno proizlazi koji je dan isplate kredita. Na istom dokumentu je vidljiv dan obračuna naknade po kreditu i to 24. travnja 2006., a koji obračun uobičajeno prethodi danu isplate kredita. Na dokumentu tuženika od 2. kolovoza 2018., kojim se očituje o kretanjima kamatne stope, naveden je prvi datum kamate 25. travnja 2006. Dakle, iz svega da se zaključuje da je kredit isplaćen 25. travnja 2006. Datum kojeg navodi tuženik 3. svibnja 2006. da se odnosi na uplatu depozita. Dakle, ukoliko, je kredit uistinu isplaćen 3. svibnja 2006., to da ne odgovara dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis. Tablica 3. prikazuje izračun neosnovano stečenog zbog promjene kamatne stope izračunate na temelju početnih parametara. Kamata se računa na neotplaćenu glavnicu razdoblja, kao što je navedeno i u vještvu. Tuženik je obračunavao kamate na neotplaćenu glavnicu, a da bi se dobio utjecaj promjene kamatne stope potrebno je izračunati kamatu na istu glavnicu (neotplaćenu glavnicu razdoblja) s različitim kamatnim stopama te iskazati razliku dobivenih iznosa, a to da nije usporedba dva otplatna plana. Zbog promjene kamatne stope na više, došlo je do usporenja otplate glavnice, slijedom navedenog, sama usporedba dva otplatna plana ne bi u tom slučaju predstavljala pravilan izračun neosnovano stečenog zbog promjene kamatne stope. Kamate bi se obračunavale na različite iznose neotplaćene glavnice, što bi dovelo do razlike glavnice razdoblja. Neotplaćena glavnica po svakom pojedinom razdoblju je vidljiva iz konačnog otplatnog plana, ne postoji razlika iste i ona je temelj za izračun. Stupac 9. tablice 3. ne predstavlja anuitet iz inicijalnog otplatnog plana, već zbroj stvarne otplate glavnice razdoblja i izračunate kamate primjenom početnih parametara tj. početne kamatne stope. Nadalje, depozit je imovina tužitelja koja je služila kao instrument osiguranja kredita, evidentiran je u CHF i nalazio se na računu kod tuženika. Depozit u CHF iskorišten je za plaćanje kredita u CHF.

5.2. I nakon tako danog nalaza i mišljenja tuženik je ustrajao u svom prigovoru navodeći kako osporava metodu izračuna te da je vještak pogrešnom primjenom tečaja posljedično pogrešno i utvrdio visinu anuiteta što je dovelo do razlike za svaki anuitet. te da se vještak očituje o razlici u depozitu koji je u trenutku kada je uplaćen na partiju kredita bio znatno veći nego u trenutku kada je uplaćen na partiju depozita.

5.3. Međutim, po stavu ovog suda tako iznijeti prigovori nisu osnovani.

5.4. Naime, pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka A. B. razvidno je da je vještak upravo na temelju Ugovora o kreditu ocijenio tužiteljevo potraživanje. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B. kao logično i napravljeno po pravilima struke, u kojem nalazu i mišljenju je vještak precizno naveo sve iznose koje je tužitelj platio po predmetnom kreditu te napravio izračun sukladno prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju CHF.

6. Prema tako danom nalazu i mišljenju tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 4. listopada 2021. na način da umjesto utuženog iznosa od 339.267,37 HRK zatražio isplatu iznosa od 341.349,98 HRK, a sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka bez kojeg dokaza ni ovaj sud ne može donijeti meritornu odluku.

6.1. Imajući u vidu citirane presude na koje se tužitelj poziva u tužbi, to je i financijski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu. Stoga, sud u cijelosti prihvaća nalaz stručnim i objektivnim.

6.2. Dakle, tuženik je bez pravne osnove naplatio iznose kredita, a sve s obzirom na utvrđenu ništetnost odredbi ugovornog odnosa o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa je valjalo tužitelju i dosuditi zatraženi iznos kako je to navedeno pod točkama I., II., III. i IV. izreke ove presude.

7. U odnosu na istaknuti prigovor prijeboja valja kazati kako tuženik potražuje ukupni iznos od 37.460,36 HRK sa zakonskim zateznim kamatama na ime tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta. U odnosu na to potraživanje tužitelj ističe prigovor zastare.

7.1. Naime, tuženikovo potraživanje je posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, što je po stajalištu ovog suda neosnovno. Naime, valja tek kratko navesti da odredba članka 323. stavka 2. ZOO-a koja propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

7.2. Kod takvog stava, ne upuštajući se u ocjenu zastare tuženikovog potraživanja, ovaj sud je utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja sukladno odredbi članka 333. stavka 3. ZPP-a, pa je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.

8. Slijedom svih navedenih utvrđenja valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude i obvezati tuženika na isplatu kako je to navedeno pod točkama I., II., III. i IV. izreke ove presude.

9. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, sastava četiriju obrazloženih podneska (16. travnja 2020., 20. kolovoza 2020., 4. listopada 2021. i 1. veljače 2022.) i zastupanja na četiri ročišta u iznos od po 5.000,00 kn (14. srpnja 2020., 14. srpnja 2021., 28. listopada 2021. i 16. veljače 2022.), sve uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 11.250,00 HRK, daje iznos od 56.250,00 HRK. Zatim je tužitelju priznat trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i trošak pristojbe tužbe u iznosu od 3.563,00 HRK i presude u iznosu od 3.763,00 HRK, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 66.576,00 HRK, koliko je to i navedeno pod točkom VI. izreke ovog rješenja, a kako to tužitelj i potražuje.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 1. travnja 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović,. v r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis