REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-208/2022-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja D. G.a iz R., Š. I. G. K. 22, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva L. & P. d. o. o., sa sjedištem u Z., V. 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, 1. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/429, URBROJ: 513-04/18-02 od 29. lipnja 2018. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/03590, URBROJ: 513-007-08-08/2014-0005 od 15. prosinca 2014.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410- 20/2014-001/03590, URBROJ: 513-007-08-08/2014-0005 od 15. prosinca 2014., poreznom obvezniku D. G., ovdje tužitelju, utvrđena je osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 1.861.063,36 kuna, na koju osnovicu je razrezan porez na promet nekretnina po stopi 5% u iznosu od 93.053,16 kuna, te je tužitelj oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina za iznos od 42.728,49 kuna, tako da je isti dužan platiti iznos od 50.324,67 kuna.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-410-20/15-01/429, URBROJ: 513-04/18-02 od 29. lipnja 2018. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi da obrazloženje osporenog rješenja tuženika nije valjano obrazloženo te da ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, s obzirom da se isto svodi na citiranje navoda prvostupanjskog rješenja i žalbe, kao i određenih zakonskih propisa, ali bez jasnog i valjanog osvrta na žalbene navode i nesporne činjenice u spisu. Zaključno, ističe da je nastupila relativna zastara te stoga predlaže Sudu da poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. U sporu je održana rasprava 4. ožujka 2019. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i tuženika, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema odredbi članka 9. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina (1997) („Narodne novine" broj 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11, dalje: Zakon o porezu na promet nekretnina), porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu.
9. Prema odredbi članka 11.a stavka 1. točke 3. alineje četiri Zakona o porezu na promet nekretnina, porez na promet nekretnina ne plaćaju građani koji na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu (stan ili kuću) kojom rješavaju vlastito stambeno pitanje ako su kumulativno ispunjeni propisani uvjeti, između ostalog, da površina nekretnine, koja ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi površinu kako slijedi: – za 4 osobe do 90 m[2] građevine.
10. Stavkom 3. istog članka Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da ako površina nekretnine prelazi zadane površine iz točke 3. stavka 1. ovoga članka, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine građevine.
11. Odredbom članka 197. stavkom 1. Općeg porezni zakon („Narodne novine" broj 115/16, dalje: OPZ/16) propisano je da postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16., dovršit će se prema odredbama toga Zakona.
12. Prema stavku 2. istog članka, iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
13. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 30. svibnja 2014., tužitelj stekao stan na adresi I.G. K. 22, koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci upisan kao poseban dio zgrade, etažno vlasništvo – 1. Etaža u zk. ul. …. k.o. T. S.: - stan u potkrovlju, koji se sastoji od ulaza, halla i blagovaonice, kuhinje, smočnice, tuša s WC-om, 2 dječje sobe, dnevnog boravka, radne sobe, sobe roditelja, garderobe, spremišta, predprostora, kupaonice i terase, ukupne površine 196 m[2] , za iznos kupoprodajne cijene od 245.000,00 eura, što u protuvrijednosti iznosi 1.861.063,36 kuna. Navedeni iznos kupoprodajne cijene prihvaćen je kao porezna osnovica na koju je obračunat ukupan porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 93.053,16 kuna, od čega je po osnovi stjecanja prve nekretnine kojom se rješava vlastito stambeno pitanje na temelju odredbe članka 11.a Zakona o porezu na promet nekretnina tužitelj oslobođen od plaćanja iznosa od 42.728,49 kuna za 90 m[2] stečene nekretnine dok je na ostatak površine nekretnine od 106 m[2] obvezan na plaćanje poreza u iznosu od 50.324,67 kuna.
14. Iz spisa predmeta ovog spora proizlazi da je ovosudnom presudom poslovni broj: 10 UsI-1794/2018-9 od 4. ožujka 2019. poništeno tuženikovo rješenje KLASA: UP/II-410-20/15-01/429, URBROJ: 513-04/18-02 od 29. lipnja 2018. kao i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/03590, URBROJ: 513-007-08-08/2014-0005 od 15. prosinca 2014. te je određeno da se postupak obustavlja. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
15. Drugostupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje: VUS) poslovni broj: Usž-2335/19-3 od 24. veljače 2021. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda ovog suda. Protiv drugostupanjske presude VUS-a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (dalje: VSRH).
16. Postupajući po zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude DORH-a, VSRH je rješenjem poslovni broj: U-zpz 120/2021-3 od 12. siječnja 2022. usvojio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog pogrešnog pravnog pristupa i zaključka o nastupanju zastare. Slijedom navedenog rješenja VSRH, predmetni upravni spor poslovnog broja: 10 UsI-1794/2018-9 pred ovim Sudom nastavio se voditi pod novim poslovnim brojem 10 Us I-208/2022.
17. Na temelju ponovno provedenog postupka, ovaj Sud nalazi da je osporavanim prvostupanjskim rješenjem tužitelju osnovano utvrđena obveza plaćanja poreza na nekretninu na ostatak površine stečene nekretnine od 106 m[2] , s obzirom da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka (Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. svibnja 2014., prijava poreza na promet nekretnina zaprimljena 1. srpnja 2014. te Zahtjev za utvrđivanje prava na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem članaka 11. a. b. i c. Zakona o porezu na promet nekretnina, dalje: Zahtjev) nesporno proizlazi da je ukupna površina stečene nekretnine 196 m[2] , a pored toga, iz Zahtjeva nesporno proizlazi da užu obitelj tužitelja čine njegova supruga i njihove dvije kćeri, odnosno da istu čine ukupno četiri osobe.
18. Naime, citiranim odredbama članka 11.a Zakona o porezu na promet nekretnina propisana su porezna oslobođenja za kupnju prve nekretnine kojom građanin rješava vlastito stambeno pitanje, prema kojima je između ostaloga propisano da površina nekretnine, ovisno o broju članova uže obitelji građanina, ne prelazi određenu površinu pa je za četiri osobe, što je ovdje slučaj, propisano oslobođenje do 90 m[2] građevine, a ako površina nekretnine prelazi zadanu površinu iz točke 3. stavka 1. ovoga članka, porez na promet nekretnina plaća se na razliku površine građevine.
19. Dakle, imajući na umu navedeno ovaj sud nalazi da su tužiteljevi prigovori neosnovani jer prema odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina, tužitelj ima pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina do 90 m[2] građevine, dok je porez dužan platiti na razliku površine građevine, u koju površinu ulazi sve što po načelu pravnog jedinstva pripada nekretnini, a koje stajalište je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-3195/16-2 od 28. rujna 2016., stoga pravilno tuženik zaključuje da pritom nije od utjecaja neto korisna površina predmetne nekretnine na koju se tužitelj pozvao u svojoj žalbi.
20. U odnosu na navode tužitelja vezano uz obrazloženje pobijanog rješenja tuženika, valja navesti da Sud navode ne nalazi osnovanima, s obzirom da se u obrazloženju pobijanog rješenja tuženik očitovao na žalbene navode tužitelja u pogledu neto korisne površine nekretnine od 103,73 m[2] , a osim toga, ovaj Sud je utvrdio da su osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseni na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi OPZ-a i Zakona o porezu na promet nekretnina, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.
21. Nadalje, sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz 120/2021-3 od 12. siječnja 2022., koje prileži spisu predmeta ovog spora, proizlazi da je prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je li u vrijeme stupanju na snagu OPZ- a/16.,odnosno na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16, dalje: OPZ/08)
22. Kako u ovoj pravnoj stvari od početka tijeka zastare 1. siječnja 2015., s obzirom da se rok zastare računa od isteka godine u kojoj je doneseno rješenje o utvrđivanju porezne obveze, odnosno u ovom slučaju od isteka godine u kojoj je doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 50.324,67 kuna od 15. prosinca 2014., do 1. siječnja 2017. nije prošao trogodišnji rok relativne zastare niti šestogodišnji rok apsolutne zastare, stoga je neosnovan prigovor tužitelja u pogledu nastupanja relativne zastare.
23. Zaključno, sve razloge koje navodi tuženik prihvaća i ovaj Sud slijedom čega su osporavana rješenja tuženika ocjenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS).
24. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.
U Rijeci 1. travnja 2022.
S u t k i n j a
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a)
