REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl.br. 8 P-487/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja A. N. d.o.o. N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Ć., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. d.o.o. K., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J. i dr. u K., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2019. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 1. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku T. d.o.o., K., OIB: …, isplatiti tužitelju A. N. d.o.o., N., OIB: …, iznos naknade štete u iznosu od 100.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku T. d.o.o., K., OIB:…, isplatiti tužitelju A. N. d.o.o., N., OIB: …, naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju A. N. d.o.o. N., OIB: …, naknaditi tuženiku T. d.o.o. K., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (tri tisuće sedamsto pedeset kuna) u roku od 15 dana, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 14.750,00 kn.

Obrazloženje

1. U postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-8/20 ovdje tuženik je podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja osnovanosti njegove tražbine u iznosu od 517.693,90 kn prijavljene u predstečajnom postupku nad ovdje tužiteljem (koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem St-178/2017). Navedeni parnični postupak okončan je pravomoćnim rješenjem poslovni broj P- 8/2020-8 od 14. listopada 2020. kojim je odbačena tužba ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja jer je u pogledu istog zahtjeva i među istim strankama ovdje tuženik već bio pokrenuo postupak koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-712/2012. U navedenom parničnom postupku poslovni broj P-8/20 ovdje tužitelj je podnio protutužbu te je sud rješenjem poslovni broj P-8/2020-9 od 14. listopada 2020. razdvojio raspravljanje po protutužbi (sada tužbi) i postupak je nastavljen pod novim poslovnim brojem P-487/20.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako njegov (ovdje postavljeni) zahtjev za naknadu štete prema tuženiku proizlazi iz istog pravnog odnosa na temelju kojeg je ovdje tuženik pokrenuo postupak poslovni broj P-8/2020 (odnosno Povrv-712/2012), a taj poslovni odnos proizlazi iz Ugovora o građenju sklopljenog među strankama 12. svibnja 2012. Tužitelj je ovom tužbom zatražio naknadu štete jer tuženik nije izveo ugovorene radove u cijelosti sukladno Ugovoru o građenju, a oni radovi koji su izvedeni zahvaćeni su nedostacima i protivni su pravilima struke. Zbog manjkavosti radova izvedenih od strane tuženika, tužitelj trpi štetu zbog potrebe otklanjanja nedostataka. Tužitelj je naveo i kako radovi nisu izvršeni u roku, tj. do 1. lipnja 2012, a sukladno čl. 2. Ugovora sklopljenog među strankama. Zato je tužitelj pretrpio štetu u turističkoj sezoni jer nije mogao obavljati djelatnost pružanja turističkih usluga na objektu (na kojem su se radovi izvodili). Tužitelj se pozvao na vještačenje provedeno u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Pagu (poslovni broj R1- 90/16) u kojem je utvrđeno da ovdje tužitelj trpi štetu zbog neizvršenih i manjkavo izvršenih radova od najmanje 23.256,35 kn, a koja šteta se odnosi na sanaciju nedostataka i dovršetak radova. Napomenuo je kako je ta šteta najprije procijenjena na minimalan iznos od 77.000,00 kn. Ukazao je i na mišljenje nadzornog inženjera L. R. iz kojeg proizlazi da je tuženik nekorektno izračunao cijene i količine radova čime je tužitelju također izravno nastala šteta.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužiteljeve tvrdnje prema kojima tuženik nije izveo radove prema Ugovoru o građenju od 12. svibnja 2012. ili da ih je izveo suprotno pravilima struke. Navedeno proizlazi iz vještačenja provedenog u postupku pred ovim sudom koji se vodio po poslovnim brojem Povrv-712/12 u kojem je u većem dijelu prihvaćen zahtjev ovdje tuženika (tamo tužitelja) kojim je tražio naknadu za izvedene radove. Tuženik je istaknuo prigovor zastare i prigovor litispendencije jer je tužitelj u postupku poslovni broj Povrv-712/12 iznio prigovore na temelju kojih je u ovom postupku podnio tužbu (prigovor materijalnih nedostataka izvedenih radova) i o kojim je prigovorima odlučeno u postupku poslovni broj Povrv- 712/12. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je pojasnio da u ovom postupku potražuje tzv. prolongiranu štetu, odnosno buduću štetu koja je nastala i nastaje kao posljedica nedostataka u izvršenim građevinskim radovima od strane tuženika. Posebno je isticao kako je tužba podnesena u roku od 10 godina od izvršenih radova te je ukazivao na primjenu odredbe čl. 606. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao kod navoda iz odgovora na tužbu, a osobito kod prigovora zastare i litispendencije. Isticao je kako tužitelj u ovom postupku nije naveo o kakvim se konkretno nedostacima radi, tj. kakve je nedostatke u izvedenim radova napravio tuženik.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-90/16 i u spis ovog suda poslovni broj Povrv-712/12.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete zbog nedostataka u radovima izvedenim od strane tuženika kao izvođača radova iz Ugovora o građenju sklopljenog 12. svibnja 2012. te zahtjev za naknadu štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio jer nije mogao obavljati djelatnost turističkih usluga u objektu, a zbog nedovršenosti radova od strane tuženika. Tijekom postupka tužitelj je pojasnio kako u konkretnom slučaju potražuje buduću (prolongiranu) štetu koja je nastala i nastaje kao posljedica nedostataka u izvršenim građevinskim radovima od strane tuženika.

9. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-712/2012 utvrđeno je da je presudom poslovni broj Povrv-712/2012-91 od 16. listopada 2017. (koja je postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4772/2019-7 od 6. listopada 2021.) naloženo ovdje tužitelju (tamo tuženiku) i u tom predmetu drugotuženoj A. B. platiti ovdje tuženiku (izvođaču radova) iznos od 366.597,29 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime izvedenih radova iz Ugovora o građenju od 12. svibnja 2012. Predmetni Ugovor predstavlja temelj tražbine za naknadu štete ovdje tužitelja u ovom postupku. U tom je postupku tužitelj (ovdje tuženik) zatražio isplatu naknade za izvedene radove u ukupnom iznosu od 440.807,33 kn, od čega je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 366.597,29 kn u kojem iznosu je utvrđena vrijednost izvedenih radova, dok je u preostalom dijelu (74.210,04 kn) sud tužbeni zahtjev odbio, djelomično uvažavajući tuženikov (ovdje tužiteljev) prigovor postojanja nedostataka u izvedenim radovima.

10. U odnosu na tuženikov prigovor litispendencije napominje se da se u ovom postupku ne radi o istovjetnoj parnici kao u postupku poslovni broj Povrv-712/2012 u smislu odredbe čl. 194. ZPP-a. Naime, u tom je postupku predmet spora bio ovdje tuženikov zahtjev za isplatu naknade za izvedene radove dok je ovdje tužitelj osporavao svoju obvezu plaćanja navedenih radova ističući prigovor nedostataka u izvedenim radovima. U ovom postupku tužitelj (tamo tuženik) kondemnatornim zahtjevom potražuje naknadu štete za koju tvrdi da mu je nastala uslijed izvođenja radova s nedostacima, a koju definira kao buduću štetu. Takav (kondemnatorni) zahtjev, ovdje tužitelj nije postavio u postupku poslovni broj Povrv-712/2012 pa se ne može govoriti o objektivnom identitetu sporova.

11. Međutim, cijeneći meritorno tužbeni zahtjev, ovaj sud je utvrdio da taj zahtjev nije osnovan. Naime, tužitelj do okončanja ovog postupka nije iznio konkretne činjenice i tvrdnje na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako od tuženika potražuje naknadu tzv. prolongirane štete za koju je naveo kako mu je nastala uslijed izvođenja radova od strane tuženika, a koji su radovi bili zahvaćeni nedostacima. Međutim, tužitelj nije isticao činjenice iz kojih bi se moglo zaključiti na koji način je tu štetu trpio i kakvi (koji) nedostaci u radovima (manjkavosti) su mu prouzročili štetu, odnosno kako se ta šteta na njegovoj strani manifestirala. U odnosu na tužiteljeve navode prema kojima je trpio štetu zbog nemogućnosti pružanja turističkih usluga na objektu na kojem su se radovi izvodili napominje se da tužitelj također nije naveo činjenice kojima bi obrazložio tu (eventualno) nastalu štetu niti okolnosti iz kojih bi proizlazilo o kakvoj se šteti radi. Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije ponudio konkretne činjenice koje bi mu, kada bi bile ostvarene, dale pravo potraživati naknadu štete od tuženika. S obzirom na to da tužitelj nije naveo konkretne činjenice na kojima je utemeljio svoj zahtjev, sud nije provodio dokaze koje je tužitelj predložio (uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku građevinske struke) jer sud nije dužan provoditi dokaze radi utvrđenja je li ostvarena bilo kakva okolnost koja bi utjecala na pravo koje je predmet postupka. Svrha dokaznog postupka je utvrđenje konkretnih činjenica koje su među strankama sporne, a u ovoj pravnoj stvari su izostale konkretne činjenice na kojima je tužitelj utemeljio tužbeni zahtjev. Ovdje se dodatno napominje i da je tuženik završio s izvođenjem radova na objektu na kojem ga je angažirao tužitelj sredinom lipnja 2012. godine, a kako to proizlazi iz dokaza provedenih u predmetu poslovni broj Povrv-712/21 i iz presude ovog suda poslovni broj Povrv-712/2012-91 od 16. listopada 2017. u koje je sud izvršio uvid i čijem se korištenju u ovom postupku stranke nisu protivile. S obzirom na navedeno, prema shvaćanju ovog suda, protekom vremenskog razdoblja od deset godina od izvođenja radova, predloženim uviđajem i vještačenjem više se ne bi mogli utvrditi konkretni nedostaci koji su nastali kao eventualna posljedica tuženikovih radova. Zato te dokaze sud nije proveo sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a, dok je personalne dokaze predložene od strane tuženika (saslušanje stranaka i svjedoka) ocijenio nepotrebnima. Upravo s obzirom na okolnosti prema kojima tužitelj nije jasno označio činjeničnu osnovu svoje tražbine, sud nije posebno cijenio ni isprave iz postupka osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Pagu, pod poslovnim brojem R1-90/16.

12. Osim što tužitelj nije naveo konkretne činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, iz okolnosti koje je naveo ovaj sud je utvrdio i da je njegov zahtjev zastario. Naime, prema odredbi čl. 220. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15; dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja mu je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (čl. 230. st. 2. ZOO-a). S obzirom na to da je prema navodima tužitelja (nedefinirana) šteta posljedica izvođenja radova koji su se izvodili 2012. godine i koje je radove tuženik izvodio do sredine 2012. godine te uvažavajući okolnost prema kojoj je (protu)tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. rujna 2020. te da tuženik nije niti isticao da bi mu određena, tzv. buduća šteta nastajala u kasnijim razdobljima, a prije isteka zastarnog roka (niti je uopće definirao budući štetu koju potražuje), ovaj sud je utvrdio da je njegova eventualna tražbina (i) zastarjela. Ovdje se dodatno napominje da se tužitelj pogrešno poziva na odredbu čl. 606. st. 2. ZOO-a jer se navedena odredba može primijeniti u slučaju podnošenja prigovora protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade, koje pravo je tužitelj iscrpio u parnici poslovni broj Povrv-712/12. Naime, tužitelj je u toj parnici (tamo kao tuženik) ostvario svoja prava po osnovi nedostataka radova izvedenih od strane tužitelja tražeći umanjenje cijene, a koji mu je prigovor u toj parnici i prihvaćen (te je tužbeni zahtjev ovdje tuženika kao izvođača radova djelomično odbijen za iznos od 74.210,04 kn, a kako je to ranije obrazloženo). Navedeno u još većoj mjeri umanjuje tužiteljevo pravo isticati (nedefiniranu) tražbinu po osnovi manjkavosti radova u ovoj parnici.

13. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije iznio konkretne činjenice na kojima je utemeljio tužbeni zahtjev, niti je jasno naveo u čemu se sastojala (buduća) šteta za koju tvrdi da ju je pretrpio, sud je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev i presudio kao u točki I. izreke presude.

14. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora iz (pro)tutužbe (100.000,00 kn). S obzirom na navedeno, tuženik ima pravo na naknadu troškova u iznosu od po 1.000,00 kn za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 18/14, 107/15; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 10. veljače 2021. i 6. svibnja 2021. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), i pripadajući PDV u visini od 750,00 kn (Tbr. 42. Tarife), odnosno ukupno 3.750,00 kn (točka II. izreke). O kamatama na trošak postupka odlučeno je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i na temelju odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

15. Tuženik je zatražio trošak postupka u ukupnom iznosu od 18.500,00 kn, obračunavajući taj trošak u iznosu od po 2.500,00 kn po poduzetoj radnji (osim za pristup ročištu za objavu presude). Međutim, tuženiku pripada pravo na nagradu u iznosu od po 1.000,00 kn s obzirom na vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kn, a kako je to navedeno ranije. Osim toga, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 17. travnja 2020. jer se radi o podnesku kojim se tuženik kao tužitelj u predmetu poslovni broj P-8/20 (iz kojeg predmeta je ovaj postupak razdvojen) očitovao na odgovor na tužbu tamo tuženika (ovdje tužitelja). Dakle, ne radi se o podnesku koji se odnosi na ovaj predmet. Tuženik nije ostvario ni pravo na naknadu troškova na ime sudskih pristojbi jer takve troškove u ovoj parnici nije snosio (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama – "Narodne novine" broj 118/18), niti pravo na naknadu troškova za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kn. Zato je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka koji prelazi dosuđeni iznos od 3.750,00 kn odbijen kao neosnovan (točka III. izreke presude).

U Rijeci 1. travnja 2022.

Sutkinja:

Ema Brdovčak v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.