REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Solinu
Broj: 20. Pp G-1743/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Slavki Kodžoman uz sudjelovanje zapisničarke Ines Jakšić, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene pravne osobe T. p. d.o.o. i drugookrivljene odgovorne osobe J. M. kojeg brani I. B., odvjetnik u S., a zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17) i dr., povodom optužnog prijedloga podnijetog od strane Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa pod brojem: Klasa: 116-02/18- 01/404 Ur.br.: 524- 10-04-01/12-18-27 od 30. listopada 2018., nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 30. ožujka
2022.
te
dana
1.
travnja
2022.
objavio
je
i
presudio je
Prvookrivljena pravna osoba T. P. d.o.o. u stečaju, sa sjedištem u S., A. B. Š. 9/B OIB: …, zastupan po stečajnoj upraviteljici M. M., kao pravna osoba,
Drugookrivljenik J. M., OIB:…, sin B. i majke D. dj.
M., rođen …, s prebivalištem u S., A. B. Š. 9 B, magistar
strojarstva, zaposlen kao direktor pravne osobe, cca 6.200,00 kuna, oženjen, otac troje djece, prekršajno nekažnjavan,
krivi su
a) što prvookrivljena pravna osoba te drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. svibnja 2018. radniku T. N. koji je radio na poslovima elektroinstalatera, nisu vodili evidenciju o radnicima i radnom vremenu na propisan način, tj. nisu evidentirali sate prekovremenog rada radnika T. N.na način da u razdoblju od 21. svibnja do 30. svibnja 2018. nisu evidentirali ukupno dnevno radno vrijeme radnika T. N.koji je u tom razdoblju radio na hotelu J. u Š., već su se evidentirali sate godišnjeg odmora, dana 1, svibnja i 2. svibnja 2018. radnik T. N. je radio 14 sati dana
3. svibnja 2018. radio je 19 sati, a evidentirali su za te dane d se radio 8 sati dnevno, u razdoblju od 17. travnja do 20. travnja 2018. radnik T. N. radio je 12 sati dnevno, a evidentirali su za to razdoblje da je isti radio 8 sati dnevno, a uz razdoblju
20. Pp G-1743/18
od 15. ožujka do 27. ožujka 2018. radnik T. N. radio je 12 sati dnevno, a evidentirali su da je za to razdoblje radio 8 sati dnevno,
čime je prvookrivljena pravna osoba počinila prekršaj iz čl. 5. st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17), a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 1. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba, počinila prekršaj iz čl. 5. st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17), a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. istog Zakona,
b) što prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljenik kao odgoPvorna osoba u pravnoj osobi, radniku T. N., koji je radio na poslovima elektroinstalatera, nisu najkasnije do 31. svibnja 2018., dostavili obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec travanj 2018. te do 30. lipnja 2018. nisu dostavili obračun dugovane a neisplaćene plaće navedenom radniku za mjesec svibanj 2018.,
čime je prvookrivljena pravna osoba počinila prekršaj iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17), a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 34. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba, počinila prekršaj iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17), a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. istog Zakona,
c) što prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi:
- nisu na dan isplate plaće 15. svibnja 2018. za mjesec travanj 2018. isplatili dospjelu minimalnu plaću u iznosu od 3.439,80 kuna bruto radnicima P. T., Đ. Z., V. M., P. I. M., P. I., M. I., K. D., M. M., V. D., V. K., K. B., M. D., M. A., J.-R. I., K. D., D. M., G. D., S. G., V. A., G.V., V. S., M. I., J. B. J., G. V., V. I., G. P., Lj. V., Đ. A., V. A., V. T., N. T., L.
M., V. J., Š. T.,
- nisu na dan isplate plaće 15. lipnja 2018. za mjesec svibanj 2018. isplatili dospjelu minimalnu plaću u iznosu od 3.439,80 kuna bruto radnicima P. T., Đ. Z., V. M., P. I. M., P. I., M.
I., K. D., M. M., V. D., V. K., K. B., M. D., M. A., J.-R. I., K. D., D. M., G. D., S. G., V. A., G.
V., V. S., M. I., J. B. J., G. V., V. I., G. P., Lj. V., Đ. A., V.A., N. T., L. M., V. J., - nisu na dan isplate plaće 15. srpnja 2018. za mjesec lipanj 2018. isplatili dospjelu minimalnu plaću u iznosu od 3.439,80 kuna bruto radnicima V. M., P. I. M., M. M., M. D., J.-R. I., G. D., V. S., J. B. J., M. J., G. V., Lj. V., V. A., N. T.,
čime je prvookrivljena pravna osoba počinila prekršaj iz čl. 3. i 4. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18), a kažnjiv po čl. 10. st. 1. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba, počinila prekršaj iz čl. 3. i 4. Zakona o minimalnoj plaći („Narodne novine“ broj: 118/18), a kažnjiv po čl. 10. st. 2. istog Zakona,
20. Pp G-1743/18
pa se okrivljenicima temeljem istih propisa, a primjenom čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona,
u t v r đ u j e
prvookrivljenoj pravnoj osobi Termo plan d.o.o.
za djelo pod a) novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, za djelo pod b) novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna, za djelo pod c) novčana kazna u iznosu od 50.000,00 (pedesettisuća) kuna,
drugookrivljenoj odgovornoj osobi J. M.
za djelo pod a) novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna,
za djelo pod b) novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna,
za djelo pod c) novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna,
Na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona, okrivljenicima se
i z r i č e
prvookrivljenoj pravnoj osobi Termo plan d.o.o. UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 70.000,00 (sedamdesettisuća) KUNA,
drugookrivljenoj odgovornoj osobi J. M.
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 9.000,00 (devettisuća) KUNA
Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.
Ukoliko okrivljenici u ovom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Temeljem odredbe čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna – svaki u roku od 60 (šezdeset) dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, Inspektorat rada, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa pod brojem: Klasa: 116-02/18-01/404 Ur.br.: 524-10- 04-01/12-18-27 od 30. listopada 2018., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja opisanih u izreci ove presude.
2. Ovlašteni predstavnik prvookrivljene pravne osobe i drugookrivljenik kao odgovorna osoba, u ime pravne osobe jer je u vrijeme iznošenja obrane bio jedini ovlašteni
20. Pp G-1743/18
predstavnik pravne osobe, dao je obranu u ime pravne osobe i u svoje ime kao odgovorna osoba te je izjavio da se ne smatraju krivima za prekršaje koji im se stavljaju na teret t eje nadalje naveo da je točno da je u pravnoj osobi odnosno u tvrtki Termo plan čija sam ja odgovorna osoba radio radnik T. N. od 01. prosinca 2016. do 5. lipnja 2018. te da se vodila evidencija o radnom vremenu radnika a u svezi evidencije o radnom vremenu navedenog radnika, izjavio je da je za to bio zadužen inženjer odnosno voditelj gradilišta te da on kao član uprave nema o tome potpuna saznanja koliko se sati dnevno radilo i da li su svi sati evidentirani a smatra da je radniku T. N.dostavljen obračun dugovane a ne isplaćene plaće jer da je
on sve potrebne ovršne obrasce dostavio FINI, da je točno da je radnicima koji su navedeni pod točkom III A optužnog prijedloga nisu isplatili minimalnu plaću za mjesec travanj 2018. do dana 15. svibnja 2018., ali su im sve ugovorene plaće isplaćene u punom iznosu kroz mjesec svibanj i lipanj 2018. te da je također točno da radnicima navedenima pod točkom B optužnog prijedloga nismo isplatili minimalnu plaću za mjesec svibnja do dana 15. lipnja 2018. te također radnicima navedenima pod točkom C optužnog prijedloga nisu isplatili minimalnu plaću za mjesec lipanj 2018. do dana 15. srpnja 2018. ali da su im naknadno sve plaće isplaćene u punom iznosu, da nisu mogli u zakonskom roku radnicima isplatili plaće iz razloga što je firma bila u blokadi a kako su pristizala sredstva radnicima da su isplaćivane plaće. Napomenuo je da je tvrtka još pod blokadom odnosno da ima velika potraživanja koja još nisu naplaćena te je u dopuni obrane naveo da je nad pravnom osobom u međuvremenu otvoren stečajni postupak, a uvidom u izvadak iz trgovačkog registra za pravnu osobu proizlazi da je rješenjem trgovačkog suda u S. br. St-779/2018 od 12. ožujka 2020. otvoren stečajni postupak nad pravnom osobnom T.p. d.o.o. i da je za stečajnog upravitelja imenovana M. M..
3. U dokaznom postupku ispitani su svjedok T. N. i svjedokinja M.S., pročitan je zapisnik o
inspekcijskom nadzoru od 26. rujna 2018., evidencija
radnog vremena o radnicima, izviješće o primicima porezima na dohodak te prirezu te doprinosima o obveznim osiguranjima na dan 31. svibnja 2018. g., izviješće o primicima porezima na dohodak te prirezu te doprinosima o obveznim osiguranjima na dan 29. lipnja 2018.g i izviješće o primicima porezima na dohodak te prirezu te doprinosima o obveznim osiguranjima na dan 31. srpnja 2018. te je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju iz koje je razvidno da okrivljenici nisu bili prekršajno kažnjavani.
3.1. Svjedok T. N. u svom iskazu naveo da je u tvrtki T. P. d.o.o. radio na poslovima elektroinstalatera u periodu od 1. prosinca 2016. do 5. lipnja 2018. te da je radio prekovremeno odnosno u periodu od 21. 5. do 30. 5. 2018. u hotelu J.u Š., a u evidenciji radnog vremena evidentirani su sati godišnjeg odmora,
dana 1. i 2. svibnja 2018. da je radio 14. sati, a dana 3. svibnja 2018. da je radio 19 sati, a poslodavac da je evidentirao da je radio 8 sati. U periodu od 17. do 20. travnja 2018. da je radio 12 sati dnevno na hotelu J. u Š. i u razdoblju od 15. do 27.
ožujka 2018. da je radio 12 sati dnevno ali da mu je poslodavac evidentirao da je u tom periodu radio 8 sati, pa su tako okrivljenici vodili evidenciju o radnom vremenu na način da nisu evidentirali njegov prekovremeni rad. Okrivljenici mu nisu isplatili minimalnu plaću za travanj, svibanj i lipanj 2018. te da mu nisu dostavili obračun dugovane i neisplaćene plaće za taj period odnosno da je radio na poslovima instalatera u razdoblju od 1. do 30. travnja 2018. i od 1. do 31. svibnja 2018. te da mu nisu dostavili do 31. svibnja 2018. za mjesec travnja 2018., odnosno do 30. lipnja 2018. za mjesec svibanj 2018. obračun dugovane, a neisplaćene plaće.
20. Pp G-1743/18
3.2. Svjedokinja M. S., inspektorica rada, u svom iskazu je navela da je ona u svojstvu inspektorice rada obavila nadzor te da je u tvrtki T. p. utvrdila da je radio radnik T. N. od 1. prosinca 2016. do 5. lipnja 2018., te je po izjavi radnika utvrdila da u periodu od 21. svibnja do 30. svibnja 2018. nisu evidentirali ukupno radno vrijeme tog radnika već su evidentirali sate godišnjeg odmora te da je dana 1. svibnja 2018. te 2. svibnja 2018. radio 14 sati a dana 3. svibnja 2018. da je radio 19 sati, a da su okrivljenici evidentirali da je radio 8 sati, od dana 17. travnja do 20. travnja 2018. da je radio 12 sati, a okrivljenici su evidentirali da je radio 8 sati dnevno, a u razdoblju od 15. ožujka do 27. ožujka 2018 da je radio 12 sati dnevno, a okrivljenici da su evidentirali 8 sati dnevno, pa da time nisu vodili evidenciju na propisan način jer nisu evidentirali prekovremene sate radnika T. N.. Nadalje je
navela da joj je radnik T. N. izjavio da mu okrivljenici kao poslodavci nisu dostavili obračun dugovane a neisplaćene plaće do 31. svibnja 2018. za travanj 2018., te do 30. lipnja 2018. za svibanj 2018., u odnosu na radnike koji su navedeni pod točkom III optužnog prijedloga da je tvrdila da nisu isplatili minimalne plaće na dan isplate plaća, a sve kako je navedeno u optužnom prijedlogu. Nadalje je navela da je poslodavac predao prema Zakonu o osiguranju radničkih tražbina zahtjev za prisilnu naplatu za isplatu svih dugovanih plaća svih navedenih radnika, među njima i T. N., te da okrivljenici kao poslodavci nisu isplatili minimalne plaće svim imenovanim radnicima iz razlog što je pravna osoba bila u blokadi.
4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima sud smatra utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršajna djela koja im se stavljaju na teret, a kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci ove presude.
4.1. Naime, nesporno je da je u prvookrivljenoj pravnoj osobi T. p. d.o.o. drugookrivljenik J. M. bio odgovorna osoba, te da je za pravnu osobu otvoren stečajni postupak. Također je nesporno da je u pravnoj osobi radio radnik T. N. od 1. prosinca 2016. do 5. lipnja 2018. na poslovima elektroinstalatera.
Međutim, sporno je da li su okrivljenici za radnika T. N. uredno vodili evidenciju o radnom vremenu te d ali su mu dostavili obračun dugovane neisplaćene plaće, kao i da li su radnicima navedenima pod točkom c) izreke presude isplatili minimalnu plaću za travanj, svibanj i lipanj 2018. u bruto iznosu od 3.439,80 kuna.
4.2. Odredbom čl. 5. Zakona o radu propisano je da poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.
4.3. Iz iskaza ispitanog svjedoka T. N. čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan ocjenjujući ga jasnim, uvjerljivim i decidiranim, nedvojbeno proizlazi da prvookrivljena pravna osoba te drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. svibnja 2018. radniku T. N. koji je radio na poslovima elektroinstalatera, nisu vodili evidenciju o radnicima i radnom vremenu na propisan način, tj. nisu evidentirali sate prekovremenog rada radnika T. N. na način da u razdoblju od 21. svibnja do 30. svibnja 2018. nisu evidentirali ukupno dnevno radno vrijeme radnika T. N. koji je u tom razdoblju radio na hotelu J. u Š., već su se evidentirali sate godišnjeg odmora, dana 1, svibnja i 2. svibnja 2018. radnik T. N. je radio 14 sati dana
3. svibnja 2018. radio je 19 sati, a evidentirali su za te dane d se radio 8 sati dnevno, u razdoblju od 17. travnja do 20. travnja 2018. radnik T. N. radio je 12 sati
20. Pp G-1743/18
dnevno, a evidentirali su za to razdoblje da je isti radio 8 sati dnevno, a uz razdoblju od 15. ožujka do 27. ožujka 2018. radnik T. N. radio je 12 sati dnevno, a evidentirali su da je za to razdoblje radio 8 sati dnevno, a što okrivljenici u svojim obranama i nisu porekli, navodeći da su bile zadužene druge osobe za evidenciju, ali drugookrivljenik kao odgovorna osoba bio je dužan kontrolirati rad svojih zaposlenika.
4.4. Dakle, slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenici nisu vodili evidenciju o radnom vremenu na propisan način jer radniku T. N. nisu
evidentirali sate prekovremenog rada, a što su bili dužni, pa je time prvookrivljena pravna osoba ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 5. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 1. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba, ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 5. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. istog Zakona.
4.5. Odredbom čl. 93. st. 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremnine ili ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koji je bio dužan isplatiti.
4.6. Iz iskaza ispitanog svjedoka T. N. čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan iz već obrazloženih razloga, proizlazi da prvookrivljena pravna osoba te drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi radniku T. N., koji
je radio na poslovima elektroinstalatera, nisu najkasnije do 31. svibnja 2018., dostavili obračun dugovane, a neisplaćene plaće za mjesec travanj 2018. te do 30. lipnja 2018. nisu dostavili obračun dugovane a neisplaćene plaće navedenom radniku za mjesec svibanj 2018.
4.7. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenici radniku T. N. nisu dostavili obračun dugovane a neisplaćene plaće za mjesece travanj i svibanj 2018., a što su bili dužni, pa je time
prvookrivljena pravna osoba ostvarila sva bitna
obilježja djela prekršaja iz čl. 93. 2. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 34. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba, ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 93. st. 2. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 34. i st. 2. istog Zakona.
4.8. Odredbom čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći propisano je da je minimalna plaća u smislu ovog zakona najniži mjesečni iznos bruto plaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu, a u stavku 4. istog Zakona je propisano da pravo na minimalnu plaću utvrđenu prema odredbama ovog zakona imaju svi radnici koji su zaposleni u Republici Hrvatskoj, neovisno o sjedištu i registraciji poslodavca.
4.9. Okrivljenici u svojoj obrani priznaju, a kako to proizlazi iz iskaza ispitane svjedokinje inspektorice M. S., čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan,
ocjenjujući ga jasnim, uvjerljivim i objektivnim, a koji je u skladu s priloženim izvješćima o primicima i porezima na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja na dane 31. svibnja 2018., 29. lipnja 2018. i 31. srpnja 2018., pa je nedvojbeno utvrđeno da prvookrivljena pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu na dan isplate plaće 15. svibnja 2018. za mjesec travanj 2018. isplatili dospjelu minimalnu plaću u iznosu od 3.439,80 kuna bruto radnicima P. T., Đ. Z., V. M., P. I. M., P. I., M. I.,
K. D., M. M., V. D., V. K., K. B.,
20. Pp G-1743/18
M. D., M. A., J.-R. I., K. D., D. M., G. D., S. G., V. A., G. V., V. S., M. I., J. B. J.,
G.
V., V. I., G. P., Lj. V., Đ. A., V. A., V. T., N. T., L. M., V. J., Š. T., nisu na dan isplate plaće 15. lipnja 2018. za
mjesec svibanj 2018. isplatili dospjelu minimalnu plaću u iznosu od 3.439,80 kuna bruto radnicima P. T., Đ. Z., V. M., P. I. M., P. I., M. I., K. D., M. M., V. D., V. K., K. B., M. D., M. A., J.-R. I., K. D., D. M., G. D., S. G., V. A., G. V., V. S., M. I., J. B. J.,
G. V., V. I., G. P., Lj. V., Đ. A., V. A., N. T., L. M., V. J., nisu na dan isplate plaće 15. srpnja 2018. za mjesec lipanj 2018.
isplatili dospjelu minimalnu plaću u iznosu od 3.439,80 kuna bruto radnicima V. M., P. I. M.,
M. M., M. D., J.-R. I., G. D., V. S., J. B. J., M. J., G. V., Lj. V., V. A., N. T.
4.10. Slijedom iznijetog nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenici imenovanim radnicima na dan dospjelosti plaće nisu isplatili minimalnu plaću, a što su bili dužni pa je time prvookrivljena pravna osoba ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 3. i 4. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjiv po čl. 10. st. 1. istog Zakona, a drugookrivljena odgovorna osoba, ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 3. i 4. Zakona o minimalnoj plaći, a kažnjivog po čl. 10. st. 2. istog Zakona,
5. S obzirom da je temeljem ovako provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršajna djela koja im se stavljaju na teret, stoga ih je ovaj sud proglasio krivima i izrekao im odgovarajuće novčane kazne.
6. Prilikom odlučivanja o prekršajnoj sankciji sud je okrivljenicima kao olakotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da okrivljenici do sada nisu bili prekršajno kažnjavani, da je pravna osoba u stečaju, navode njihove obrane da plaće nisu mogle biti isplaćene iz razloga što je tvrtka bila u blokadi, odnosno da nisu imali sredstava jer da im potraživanja nisu isplaćena, a da čim su se stvorile mogućnosti da su radnicima isplaćene plaće, dok otegotnih okolnosti nije našao pa im je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažio kaznu te im za svako djelo utvrdio novčane kazne ispod najniže novčane kazne propisane Zakonima za navedene prekršaje, a u iznosima navedenim u izreci ove presude te je okrivljenicima primjenom pravila o stjecaju, odnosno sukladno odredbi čl. 39. Prekršajnog zakona, izrekao ukupne novčane kazne i to prvookrivljenoj pravnoj osobi u iznosu od 70.000,00 kuna, drugookrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 9.000,00 kuna, smatrajući ovako izrečene kazne primjerenima težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika te držeći da okrivljenici ubuduće neće činiti ovakve ili druge prekršaje.
6.1. Okrivljenici su upozoreni da ukoliko u roku određenom u izreci ove presude uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
7. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl.138. Prekršajnog zakona, te je isti trošak izrečen u paušalnom iznosu, određen s obzirom na trajanje i složenost postupka i imovno stanje okrivljenika.
20. Pp G-1743/18
U Solinu, 1. travnja 2022.
Zapisničarka
Sutkinja
Ines Jakšić, v.r.
Slavka Kodžoman, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana dostave pismenog otpravka presude, Visokom Prekršajnom sudu u Zagrebu, a putem ovog Prekršajnog suda, te se ista podnosi u dva istovjetna primjerka, bez sudske pristojbe.
Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troška prekršajnog postupka drugostupanjskog suda kada donosi odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, a koji troškovi će se u slučaju žalbe odmjeriti u paušalnom iznosu u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ 18/13).
Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, ovlaštenom tužitelju, u spis
Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:
Ines Jakšić
