Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-125/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavak 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-12/2022. (Kzd-4/2021.) od 7. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog I. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-12/2022. (Kzd-4/2021.) od 7. ožujka 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOZ-DO-4/2021. od 21. travnja 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kovm-6/2021. od 2. lipnja 2021., protiv optuženog I. P., zbog teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavak 5. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog I. P. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 25. studenog 2020. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi I. P. po branitelju odvjetniku I. F. bez navođenja žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i optuženika „pusti na slobodu“.
3. Optuženik u žalbi opetovano traži da se branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, ali s obzirom na to da se u skladu s člankom 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi protiv rješenja ne primjenjuje članak 475. ZKP/08. koji propisuje obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja o žalbi na presudu, optuženik i njegov branitelj nisu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća, niti su na istu pozvani.
4. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi. Stoga nije u pravu žalitelj da nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici postojanja opasnosti od ponavljanja djela, čime žalitelj smjera da je počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
6.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih i izvedenih dokaza dati će raspravni sud, a nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost dokaza kao i postojanje dokazanosti kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od značaja.
7. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje osobite okolnosti iz kojih proizlazi realna i konkretna bojazan da će optuženi I. P. ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Premda je optuženik kazneno neosuđivana osoba, žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela prvostupanjski sud utemeljio na okolnostima i načinu počinjenja deset kaznenih djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv (koja su prema optužnici počinjena u odnosu na maloljetnu djecu u razdoblju od 2013. do 2020., a s kojom djecom je optuženik obiteljski povezan i jedna žrtva je dijete s poteškoćama u razvoju), što opravdano upućuje na izrazitu kriminalnu volju i upornost u inkriminiranom postupanju. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da klinička slika optuženika zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze psihoorganskog sindroma. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tvrdi da „ne postoje bilo kakve okolnosti koje upućuju“ na postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao i da „ne postoji nikakva realna opasnost“.
8. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti opetovanim žaliteljevim isticanjem optuženikove pozne dobi i narušenog zdravlja jer način i okolnosti pod kojima su počinjena djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv isključuju iznimnost primjenjivanja mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju, pri čemu je sva potrebna liječnička skrb optuženiku osigurana u okviru sustava istražnog zatvora. Pri tome, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, za sada, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke od mjera opreza, kako predlaže žalitelj, unatoč optuženikovih navršenih 79 godina života.
9. Jednako tako, a u pogledu optuženikovih navoda da se nalazi u istražnom zatvoru još od 25. studenog 2020., te da je „teško bolesna osoba, praktički nepokretan“, ističe se žalitelju da prema podacima dostupnim u spisu predmeta nema pokazatelja da bi optuženik u istražnom zatvoru imao ikakvih poteškoća u ostvarivanju liječničke skrbi. Napominje se ujedno žalitelju da sud, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora posebno imajući u vidu značajnu kriminalnu količinu te duljinu inkriminiranog razdoblja. S obzirom na sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 1. travnja 2022.
Predsjednik vijeća za mladež:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
