Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-131/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, u kaznenom postupku protiv optuženog G. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 5. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog G. K. i optuženog D. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-17/2022-4 (K-4/2022-29) od 7. ožujka 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog G. K. i optuženog D. K. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog G. K. i optuženog D. K. zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 5. u vezi članka 34. KZ/11., kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi sa člankom 228. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen je istražni zatvor protiv optuženog G. K. i optuženog D. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnijeli su optuženi G. K. po branitelju, odvjetniku M. Š. bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da "sud prihvati ovu žalbu, ukine napadano rješenje te da pusti optuženika da se brani sa slobode" te optuženi D. K. po branitelju, odvjetniku D. Š. žaleći se "iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom da "nadležno vijeće rješenje kojim je optuženiku određen istražni zatvor ukine te optuženika odmah pusti na slobodu".
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da su optuženi G. K. i optuženi D. K. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je, protivno žalbenim navodima kojima se osporava postojanje osnovane sumnje, utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika.
6.1. U pogledu žalbenih navoda obojice optuženika kojima se osporava postojanje osnovane sumnje polemizirajući s činjeničnim navodima iz potvrđene optužnice, drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženici počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji.
6.2. Niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika, stupnju njihove krivnje i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakog od njih, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6.3. Pritom se napominje prvostupanjskom sudu da je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno.
7. Vezano uz postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a nasuprot žalbenim navodima obojice optuženika, i ovaj sud ocjenjuje kako kod istih postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
7.1. Analizirajući iskazani stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis, kao i težinu kaznenih djela te zapriječenu kaznu, pa kada se tome pridoda da je optuženom G. K. kao maloljetniku pravomoćno utvrđeno da je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela silovanja te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu iz kojeg je otpušten 28. travnja 2021., nakon čega je bio smješten u dom za odrasle osobe koji je svojevoljno napustio ne želeći prihvatiti savjete stručnih djelatnika ustanove, kao i da iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je optuženik dominantno asocijalnih crta ličnosti koje dosežu razinu poremećaja (s time da je pri prisilnom smještaju liječen zbog poremećaja ličnosti, znatnog oštećenja ponašanja koje zahtijeva nadzor ili liječenje, poremećaja ponašanja uzrokovanih uzimanjem više droga ili ostalih tvari te nespecificirane neorganske psihoze), a da je optuženom D. K. kao maloljetniku zbog počinjenja većeg broja krađa i teških krađa izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod gdje je boravio do 24. veljače 2020., te je do sada kažnjavan zbog različitih prekršaja, kao i da činjenjem imovinskih kaznenih djela optuženici očito dolaze do potrebnih materijalnih sredstava jer se radi o nezaposlenim osobama bez prihoda i imovine, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja istih ili sličnih djela koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
8. Naime, žaliteljima se skreće pažnja kako prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome je prethodna (ne)osuđivanost, kao i raniji život i osobne prilike, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za svakog od okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na obojicu optuženika.
8.1. Stoga neosnovani su žalbeni navodi optuženog G. K. da neosuđivanost nije uzeta u obzir, a postupci koji su se prema njemu vodili kao maloljetniku neopravdano jesu, odnosno navodi okrivljenog D. K. da se ne mogu koristiti podaci o postupcima koji su prema njemu vođeni kao maloljetniku, slijedom čega da ne postoji opasnost da bi puštanjem na slobodu nastavili činiti kaznena djela.
9. U pogledu žalbenih navoda i optuženog G. K. i optuženog D. K. kojima upiru na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog od njih. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti svaki od optuženika, propisane kazne (za najteže djelo najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja svakog od optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Stoga, ocjena je i drugostupanjskog suda kako kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom mjerama opreza, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
11. S obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
