Poslovni broj: UsI-1878/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja B. P. iz S., OIB: …, kojega zastupa opunomoćenik D. O., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republika Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. S., S., OIB: …, koju zastupa opunomoćenica I. B., dipl.iur., radi naknade za deposedirano zemljište, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 25. ožujka 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenice zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i tuženika, dana 1. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republika Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-05/17-01/54, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 18. lipnja 2021. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republika Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-05/17-01/54, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-21-03 od 15. travnja 2021. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/15-01/11, URBROJ: 2176-04-04/01-17-28 od 23. listopada 2017. godine. Potonjim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja radi određivanja i isplate naknade za deposedirano zemljište označeno kao kč.br. 1462/17 k.o. S. N., oranica u površini 617 m2, te je odlučeno da troškove postupka snosi podnositelj zahtjeva.

2. Tužitelj navodi da je Ured državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Služba za društvene djelatnosti i imovinskopravne poslove donio dana 23. listopada 2017. godine rješenje, KLASA: UP/I-943-05/15-01/11, URBROJ: 2176-04-04/01, kojim je odbio zahtjev tužitelja radi određivanja i isplate naknade za deposedirano zemljište kč.br.1462/17 k.o. S. N. Na to rješenje tužitelj je uložio žalbu koja je odbijena rješenjem tuženika od dana 15. travnja 2021.godine, KLASA: UP/II-943- 05/17-01/54, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03. Iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno je da je ista odbijena, jer ako se primijeni Zakon o izvlaštenju, da je donijeto pravomoćno rješenje kojim je utvrđena naknada za predmetno zemljište, i to 1983. godine, te ako se primijeni Zakon o naknadi, da su protekli rokovi unutar kojih je tužitelj mogao podnijeti zahtjev za naknadu najkasnije do 1. srpnja 1997. godine. Tužitelj smatra da je pravni stav tuženika nepravilan i nezakonit. Naime, tužitelj je u zakonskom roku podnio zahtjev za povrat zemljišta temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine za niz čestica koji je pravomoćno okončan. Naknadno je taj njegov zahtjev proširen i za kč.br. 1462/17 k.o. N. S. dana 6. kolovoza 2015. godine, kada je tužitelj uočio da je navedena čestica ispuštena prilikom podnošenja prvog zahtjeva 1997. godine. Stoga se zahtjev tužitelja iz 2015. godine ne može smatrati novim zahtjevom, već proširenjem postojećeg, a što je moguće i za što nema roka. Nadalje, sudska praksa Upravnog suda je jasna u odnosu na deposedirano zemljište za koje je plaćena naknada po Zakonu o eksproprijaciji. Naime, Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02. i 81/02.) propisuje u članku 6. da prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu prema ovom Zakonu za zemljište koje mu je oduzeto temeljem propisa navedenih u članku 2. ovoga Zakona, iako je naknada za to zemljište plaćena temeljem Zakona o eksproprijaciji koji je stupio na snagu 22. ožujka 1978. godine.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republika Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-05/17-01/54, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. godine i uputi predmet tuženiku na ponovni postupak.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, iz spisa predmeta koji se vodio pred Uredom državne uprave u SMŽ, Službom za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-05/96-01/04, a koji je pravomoćno okončan tužitelju je određena naknada u iznosu od 186.238,00 kn, kao naknada za deposedirane nekretnine, i to kč.br. 1483/2 i 1483/5 u k.o. S. N., dok je za kč.br. 1483/1 odbijen, a što tužitelj navodi u točki 3. tužbe. Nadalje, tužitelj navodi da je njegov zahtjev za povrat-naknadu naknadno i to dana 8. kolovoza 2015. godine proširen, i za kč.br. 1462/17 u k.o. N. S.. Međutim, tijekom postupka prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da se za deposedirane nekretnine između ostalog i za kč.br. 1462/17 vodio sudski spis, koji je okončan donošenjem rješenja Općinskog suda u Sisku, Broj: R1-364/82-8 od 12. siječnja 1983. godine, a pravomoćno dana 9. ožujka 1983. godine, kojim je P. P. utvrđena pravična naknada u ukupnom iznosu od 117.450 dinara. G. S. je tijekom postupka isticao kako u svojim podnescima tako i u odgovoru na žalbu da tužitelj nikada nije podnio zahtjev za naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, odnosno da je takve zahtjeve trebalo podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, tj. do 1. srpnja 1997. godine. S obzirom na činjenicu da tužitelj nije niti podnio zahtjev za naknadu sukladno gore citiranom zakonu, isti nije mogao niti proširiti zahtjev za kč.br. 1462/17 k.o. N. S. Tužitelj je podnio zahtjev za isplatu i utvrđivanje naknade za deposedirano zemljište 6. kolovoza 2015. godine, kako je već gore navedeno. Međutim, kako je tužitelju već pravomoćno okončanim postupkom određena naknada za deposediranu nekretninu kč.br. 1462/17 u k.o. S. N., G. S. je tijekom postupka isticao prigovor presuđene stvari i zabrani suđenja u istoj pravnoj stvari (ne bis in idem). Ukoliko nikada nije bila isplaćena naknada, tužitelj je mogao pokrenuti postupak prisilne naplate.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republika Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-05/17-01/54, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 15. travnja 2021. godine (stranica 5-6 spisa), rješenje Općinskog suda u Sisku, Broj: R1-364/82-8 od 12. siječnja 1983. godine, a pravomoćno dana 9. ožujka 1983. godine (stranica 15-17 spisa), zapisnik od 31. kolovoza 2001. godine sa sporazumom o naknadi, rješenje Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/15-01/11, URBROJ: 2176-04-04/01-17-28 od 23. listopada 2017. godine, zapisnik od 18. listopada 2017. godine u predmetu utvrđivanja naknade za deposedirane nekretnine u k.o. S. N., rješenje Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/96-01/04, URBROJ: 2176-04-04/01-13-44 od 14. siječnja 2013. godine, rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-944-07/13-01/11, URBROJ: 514-04/01-14-02 od 5. lipnja 2014. godine, presudu Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: UsI-3497/14-15 od 3. veljače 2017. godine, te zahtjev za utvrđivanje i isplate naknade za deposedirano zemljište od 6. kolovoza 2015. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 15. travnja 2021. godine, kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/15- 01/11, URBROJ: 2176-04-04/01-17-28 od 23. listopada 2017. godine. Potonjim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja radi određivanja i isplate naknade za deposedirano zemljište označeno kao kč.br. 1462/17 k.o. S. N., oranica u površini 617 m2, te je odlučeno da troškove postupka snosi podnositelj zahtjeva. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem odlučeno o zahtjevu tužitelja od 6. kolovoza 2015. radi određivanja naknade za deposedirano zemljište kč.br. 1462/17 k.o. S. N., površine 617 m2, oduzeto njegovom ocu P. P. iz S. rješenjem S. O. S., Broj: UP/I-12-288/1981 od 4. studenoga 1981. godine. Predmetno zemljište oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika na temelju Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj: 54/80.). Prvostupanjsko tijelo je na temelju tako provedenog postupka utvrdilo da je naknada za predmetno zemljište pravomoćno određena na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Sisku, Broj: R1-364/82-8 od 12. siječnja 1983. godine, slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem odlučeno da zahtjev za određivanje naknade nije osnovan. Pravilan je zaključak prvostupanjskog tijela da izvedeni dokazi ne daju osnovu za utvrđivanje prava na naknadu za deposedirano zemljište na temelju članka 46. Zakona o izvlaštenju, kojim je propisano da će se odredbe ovoga Zakona primijeniti na postupke u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije doneseno konačno rješenje o eksproprijaciji i na postupke određivanja naknade u kojima nije donesena pravomoćna odluka o naknadi ili ako odluke o naknadi budu pravomoćno poništene ili ukinute, jer je u konkretnom slučaju postupak određivanja naknade pravomoćno okončan. U konkretnom slučaju ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o naknadi, budući da je zahtjev za određivanje naknade za predmetnu nekretninu podnesen 6. kolovoza 2015. na temelju Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Prijašnji vlasnik imao je mogućnost za predmetnu nekretninu podnijeti zahtjev najkasnije do 1. srpnja 1997. prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, u kojem postupku bi se odlučivalo o naknadi sukladno tom Zakonu. No, kako je taj rok protekao Zakon o naknadi ne može se primijeniti u ovom postupku.

9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nema osnove za utvrđivanje prava na naknadu za deposedirano zemljište temeljem članka 46. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94, 35/94, 112/00 – OUSRH, 114/01, 79/06, 45/11. i 34/12.), te da nema mjesta primjeni odredaba Zakona o naknadi. Naime, Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade stupio je na snagu 1. siječnja 2016. godine, osim članaka 57, 58. i 59. ovog Zakona, s time da je članak 62. stavak 1. tog Zakona propisivao da postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94, 35/94, 112/00

– OUSRH, 114/01, 79/06, 45/11. i 34/12.). Tako je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje i isplate naknade za deposedirano zemljište dana 6. kolovoza 2015. godine. U istom je naveo da se nekretnina kč.br. 1462/1 oranica od 718 m2, koja je bila upisana u zk.ul.br. 1739 k.o. S. N., koja je bila u vlasništvu P. P. cijepala temeljem prijavnog lista od 10. svibnja 1981. godine na dvije nove čestice, i to kč.br. 1462/1 i kč.br. 1462/17. Dana 4. studenog 1981. godine S. O. S. donijela je rješenje o oduzimanju i deposedaciji nekretnine kč.br. 1462/17 oranica od 617 m2 k.o. S. N., s time da je tim rješenjem utvrđeno da će se naknada za deposedirano zemljište utvrditi naknadno nakon pravomoćnosti rješenja. Tužitelj ističe da pravična naknada nije nikada isplaćena P. P., koji je preminuo i jedini njegov nasljednik je podnositelj navedenog zahtjeva, ovdje tužitelj. Stoga isti predlaže da naslovno tijelo utvrdi vrijednost deposedirane nekretnine kč.br. 1462/17 i zatim isplati navedeni iznos predlagatelju, ovdje tužitelju. Međutim, prvostupanjsko upravno tijelo odbilo je predmetni zahtjev tužitelja, jer se u sudskom spisu R1-364/82 Općinskog suda u Sisku vodio postupak radi utvrđivanja pravične naknade za deposedirano zemljište, između ostalog, za deposediranu nekretninu oznake kč.br. 1462/17, oranica od 617 m2 k.o. S. N., koja je deposedirana P. P. rješenjem O. S., Broj: UP/I-12-288/1981 od 4. studenog 1981. godine. Predmet je okončan donošenjem sudskog rješenja, Broj:

R1-364/82-8 od 12. siječnja 1983. godine, kojim je P. P. utvrđena pravična naknada u ukupnom iznosu od 117.450 dinara, s tim da je to rješenje postalo pravomoćno 9. ožujka 1983. godine. U svezi s tim treba uputiti na članak 46. Zakona o izvlaštenju, koji propisuje da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute. Međutim, tužitelj u svojoj žalbi od 7. studenog 2017. godine navodi da je njegov zahtjev osnovan, te da ima pravo na naknadu, i to prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Tako članak 2. stavak 2. točka 15. Zakona o naknadi određuje da se prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju RH temeljem propisa kao što je Zakon o građevinskom zemljištu, s time da se pravo na povrat imovine priznaje neovisno da li je naknada utvrđena ili nije, da li je isplaćena ili nije. Tako tužitelj smatra da je u zakonskom roku podnio zahtjev za povrat zemljišta temeljem Zakona o naknadi za niz čestica, koji je pravomoćno okončan. Naknadno je taj njegov zahtjev proširen i za kč.br. 1462/17 k.o. S. N. dana 6. kolovoza 2015. godine, kada je isti uočio da je navedena čestica ispuštena prilikom podnošenja prvog zahtjeva 1997. godine. Tužitelj ističe da se njegov zahtjev iz 2015. godine ne može smatrati novim zahtjevom, već proširenjem postojećeg, a što je moguće i za što nema roka. Glede tih tužbenih navoda potrebito je uputiti na članak 65. Zakona o naknadi, kojim je propisano da se postupak naknade oduzete imovine pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnoj službi ureda državne uprave, te da je prijašnji vlasnik dužan podnijeti zahtjev u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, tj. od 1. siječnja 1997. do 1. srpnja 1997. godine. Također, sukladno članku 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi ("Narodne novine", broj: 80/02. i 81/02.) propisano je da zahtjev za naknadu oduzete imovine mogu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti prijašnji vlasnici, koji su pravo na povrat ili naknadu za oduzetu imovinu stekli po odredbama ovog Zakona, a nisu do sada podnijeli zahtjev ili im je zahtjev pravomoćno odbijen i to: prijašnji vlasnici – državljani Republike Hrvatske koji na dan donošenja Zakona o naknadi nisu imali hrvatsko državljanstvo, prijašnji vlasnici – strane fizičke i pravne osobe, osim u slučaju kada je pitanje naknade riješeno među državnim sporazumima, te prijašnji vlasnici koji su prema Popisu stanovništva i z 1991. godine imali prebivalište na okupiranim područjima Republike Hrvatske, odnosno na područjima pod upravom UNTAES-a. Slijedom navedenog, produženi rok za podnošenje zahtjeva trajao je od 5. srpnja 2002. do 7. siječnja 2003. godine. Treba naglasiti da u konkretnom slučaju tužitelj nije dostavio u spis zahtjev za povrat imovine/naknadu za oduzetu imovinu u gore naznačenim rokovima, s time da se takav zahtjev za naknadu oduzete imovine može pojasniti, ali se zahtjev ne može proširiti izvan zakonskog roka za podnošenje zahtjeva. Naime, ukoliko se utvrdi da je određena parcela nastala cijepanjem, to bi moglo utjecati na rješavanje u predmetu povrata oduzete imovine i ne bi se moglo smatrati proširenjem zahtjeva, već pojašnjenjem zahtjeva podnesenog u gore navedenim rokovima, a u kojem je zatražen povrat oduzetih nekretnina (presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, Broj: Us-2608/2006-6). U svezi s tim treba naglasiti da je pravomoćnim rješenjem Ured državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Služba za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-05/96-01/04, URBROJ: 2176-04-04/01-13-44 od 14. siječnja 2013. godine odbio u točki IV. izreke zahtjev ovdje tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu za deposediranu nekretninu u k.o. N. S., i to za kč.br. 1483/1, oranica od 17 a 58 m2, upisanu u trenutku deposedacije u zk.ul.br. 316.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2022. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).