9 P-221/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBAU ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sutkinji Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Zavod ., iz Z., protiv tuženika A.O. d.d. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz O.D. G. & P. u Z., radi isplate, na ročištu objave održanom dana 01. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

" Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 13.865,72 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2015.g.do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i iznos od 35.473,10 kn od 05.02.2016.g. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do podnošenja tužbe tj. od 05.02.2016. g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

2.Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.906,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.travnja 2022.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u iznosu od 34.946,07 kuna zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od 01.kolovoza 2015. godine do isplate.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi kao i tijekom postupka naveo da je Rješenjem H.Z.MO. br. 66179 od 09.08.2010. g. osiguraniku M.Č.,. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad čiji je uzrok ozljeda izvan rada. Ozljeda izvan rada dogodila se dana 21.02.2009. g. u prometnoj nesreći koju je skrivio B.T., osobnim automobilom "Alfa Romeo" tip 145, koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi štetu koja za razdoblje od 22. rujna 2010. godine do 31.01.2016. iznosi ukupno 84.284,89 kuna. Osnov za štetu koju trpi tužitelj da izvire iz čl. 161. I 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98) a visina štete iz čl. 160. istog Zakona i čl. 161.st.2. toć. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013). Tužitelj je pozvao tuženika da mirnim putem naknadi štetu nastalu u razdoblju od 22.09.2010.g. do 31.12.2013. godine, ali međutim tuženik da je odbio dug podmiriti.

Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, zbog slijedećih razloga navodeći da tuženik nije pasivno legitimiran za predmetno potraživanje, da je predmetni zahtjev zastario te da je tužiteljev osiguranik suodgovoran za nastanak vlastite štete zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranom osobom i nekorištenja sigurnosnog pojasa, te je naveo da tužitelj nije u kaznenom postupku postavio imovinsko pravni zahtjev te da se zbog toga ne može primijeniti produljeni zastarni rok u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je naveo da osporava pasivna legitimacija, jer policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068100222578, tuženik nije preuzeo obvezu plaćanja mirovine zavod. u ime svog osiguranika B.T. Ako tužitelj smatra da bi plaćanje te mirovine trebao tražiti od štetnika onda je trebao ustati tužbom protiv štetnika B.T., jer tuženik tužitelju nije počinio nikakvu štetu. Naime, policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068100222578 i na osnovu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2015, 36/2009, 75/2009; u daljnjem tekstu: ZOOP) tuženik je kao osiguravatelj preuzeo obvezu plaćanja razmjernog iznosa mirovine, ali ne i cijelog iznosa mirovine HZMO-u i to se obvezao svome osiguraniku, a zavod se nije obvezao ništa, jer s HZMO nije u nikakvom ni ugovornom ni izvanugovornom odnosu. Dakle, ako HZMO od štetnika želi tražiti cijeli iznos mirovine onda tužitelj treba tužiti štetnika, odnosno osobu koja je uzrokovala prometnu nezgodu od dana 21.02.2009.g., a ne tuženika. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare, jer je tužba podnesena po proteku trogodišnjeg zastarnog roka te je istakao i prigovor suodgovornosti tužiteljevog osiguranika zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranom osobom i nekorištenja sigurnosnog pojasa. I sam tužiteljev osiguranik stradao je u alkoholiziranom stanju. "Liječničkom pregledu B.T." (vozača automobila u kojem se tužiteljev osiguranik M.Č. vozio kao putnik) sačinjenom neposredno nakon nezgode u 06:25 sati po nalogu istražnog suca kada je isti naveo da je popio "desetak piva" (rubrika 5. "Što ste pili?"). Nadalje u rubrici "Kada je počeo piti" navodi se: "20.02.2009.g. u 22 sata".

U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje br. 66179 od 09.08.2010. g., zapisnik o očevidu sastavljen od strane Županijskog suda u Šibeniku, zapisnik o očevidu sastavljen od strane PP Knin, presuda Županijskog suda u Šibeniku br. Kž-223/10 od 10. veljače 2011. godine, izračuna razmjernog iznosa mirovine od strane ovlaštenog aktuara od 16. lipnja 2015. godine za razdoblje od 22.09.2010. g. do 31.12.2013.g. , Izračun stvarne štete za razdoblje od 01.01.2014. g. do 31.01.2016.g. ispis iz AOP-a na transakciji 258 (banka podataka doznačenih mirovinskih primanja), Polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0681100222578, nalaza i mišljenja vještaka D.B. i uvidom u predmet Općinskog suda u Kninu pod poslovnim brojem K- 3/10.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Pregledom rješenja Zavoda br. 66179 od 09.08.2010. g., zapisnik o očevidu sastavljen od strane Županijskog suda u Šibeniku, zapisnik o očevidu sastavljen od strane PP Knin, presuda Županijskog suda u Šibeniku br. Kž-223/10 od 10. veljače 2011. godine izračun razmjernog iznosa mirovine od strane ovlaštenog aktuara od 16. lipnja 2015. godine za razdoblje od 22.09.2010. g. do 31.12.2013.g. , Izračun stvarne štete za razdoblje od 01.01.2014. g. do 31.01.2016.g. ispis iz AOP-a na transakciji 258 (banka podataka doznačenih mirovinskih primanja), Polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 0681100222578, jasno proizlazi da je osiguranik tužitelja M.Č. priznato pravo na invalidsku mirovinu od dana 09. kolovoza 2010.godine, a kojem je priznato pravo na invalidsku mirovinu kao posljedice prometne nezgode dogodila se dana 21.02.2009. g. u prometnoj nesreći koju je skrivio B.T., osobnim automobilom "Alfa Romeo" tip 145, koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

Nadalje, uvidom u rješenje Zavod br. 66179 od 09.08.2010. g. jasno proizlazi da je navedeno rješenje postalo konačno sa danom 09. kolovoza 2010.godine.

Nadalje, uvidom u spis Općinskog suda u Kninu pod poslovnim brojem K-3/10 koji je pribavljen sukladno uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske razvidno je da u tom kaznenom predmetu tužitelj nije postavio imovinsko pravni zahtjev i nije upućen da takav zahtjev postavi u parnici, stoga se u konkretnom pravnom slučaju ne može primijeniti opći zastarni rok od pet godina na koji se prvotno pozivao tužitelj. Međutim, tužitelj je u tom pravcu dana 14. siječnja 2020. godine uredio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje štetu za razdoblje od 3.2.2013.g. do 31.12.2013.g. u iznosu od 13.865,72 kune a za razdoblje od 01.01.2014. do 31.01.2016.g. štetu u iznosu od 35.473,10 kuna, a kako je tužba podnesena dana 03.02.2016.g. i u konkretnom slučaju se primjenjuje zastarni rok od tri godine, to je stoga s obzirom na uređeni tužbeni zahtjev tužitelja potraživanje tužitelja ovako uređenim tužbenim zahtjevom unutar zastarnog roka, to ne stoji prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

Naime, na navedeno potraživanje primjenjuje se zastarni rok propisanom odredbom čl. 230 st. 1. I 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/03, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) a iznosi tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je počinila štetu. Početak tijeka zastarnih rokova propisano je čl. 166. St. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 102/98, 127/00, 59/01, 109/01,147/02,117/03,30/04,177/04,92/05,43/07,79/07,35/08,94/09,40/10,121/10,13 9/10,61/11,114/11,76/12 i 133/13, dalje ZMO) po kojem rokovi zastare počinju teći kada je u upravnom postupku postalo izvršno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, te tužitelju nije nastala šteta samim donošenjem rješenja kojim je osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu, tužitelju je šteta nastala isplatom mirovine jer mu se tek tada umanjuje mirovina, odnosno tek trenutkom isplate nastaje i nastupa njegovo potraživanje osobi odgovornoj za štetu.

Dakle, kako je tužitelj nesporno isplatio mirovinu u utuženom periodu od 3.2.2013. do 31.12.2013.g. te u periodu od 01.01.2014. do 31.01.2016.g. nesporno je obzirom da je tužba podnesena dana 03.02.2016.g. da je potraživanje tužitelja uređenim tužbenim zahtjevom od 14. siječnja 2020.g. unutar zastarnog roka, to je stoga neosnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika.

Nadalje, potrebno je naglasiti kako je u navedenom slučaju predmet spora naknada štete koja tužitelju nastaje u vidu umanjenja njegove imovine do koje dolazi svakom mjesečnom isplatom mirovine.

U konkretnom slučaju se imaju primijeniti, suprotno stajalištu tuženika, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u skladu s usvojenim pravnim shvaćanjem ovog suda, prihvaćenim na Sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održanoj 5. prosinca 2016. prema kojem se osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu štete ocjenjuje primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju. Odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13 i 33/15) propisano je da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda.

Odredbom čl. 161. st. 2. ZOMO-a propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je tuženik kao osiguratelj motornog vozila registarskih oznaka ŠI

… kojim je upravljao B.T.  za kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran za nastanak štetnog događaja, a što je utvrđeno i u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Kninu pod poslovnim brojem K-3/10, u kojem je osiguranik tuženika proglašen krivim za nastanak prometne nezgode, stoga je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovan.

Nadalje, kako tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu na temelju čl. 161. st. 2. ZOMO-a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a ne razmjernom iznosu, stoga je ovaj sud proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije Draganu Bijelić a čiji nalaz i mišljenje ovaj sud prihvaća u cijelosti kao stručan. Vještak za financije je u svom nalazu i mišljenju od 15.05.2020.g. dopunjenog dana 08.srpnja 2021. godine, naveo da bi iznosio 13.865,72 kune za razdoblje od 03.02.2013.g. do 31.12.2013.g. s dospijećem od 01.08.2015.g. a koji iznos je izračunat sukladno odredbama čl. 160 st. . toč. 1. i 5. ZOMO-a, na način da se razmjerni iznos mirovine određivao prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godine života korisnike odnosno po osnovi po kojoj su članovi obitelji stekli na pravo na mirovinu na punu starosnu mirovinu i iznos oda 35.473,10 kuna izračunat kao stvarno isplaćena mirovina za razdoblje od 01.01.2014.g. do 31.01.2016.g. sukladno odredbama čl. 161.st.1. novog Zakona ZOMO s dospijećem od 03.02.2016.g. Imajući u vidu, sve naprijed navedeno ovaj sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja te sukladno svim navedenim zakonskim odredbama, valjalo je presuditi kao u točci 1. izreke.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, pa je obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici, obzirom na povlačenje tužbe u iznosu od 34.946,07 kuna, sukladno Tbr. 9.točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12 dalje: OT) tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, pripremni podnesak u iznosu od 500,00 kuna, odgovora na žalbu u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na šest ročišta glavne rasprave (6x1.000,00 kuna) te sastav četiri obrazložena podneska (4x1.000,00 kuna), što uvećano za trošak PDV-a od 25% daje iznos od 14.687,50 kuna. Nadalje, tuženiku je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 5.000,00 kuna. Slijedom navedenog tuženik je imao trošak u ukupnom iznosu od 19.687,50 kuna.

Imajući u vidu uspjeh tuženika u parnici za cca 30% to je istom, priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 5.906,25 kuna, dok tužitelj nije popisao troškove postupka.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točci 2. Izreke.

Kako je tužitelj podneskom od 14. siječnja 2020. godine uredio tužbeni zahtjev, to je stoga valjalo utvrditi povlačenje tužbe u iznosu od 34.946,07 kuna, kako je riješeno u izreci.

U Šibeniku, 01. travnja 2022. godine

S U D A C:

Terezija Goreta

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana objave presude, odnosno u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka odluke (čl. 467. st. 3. i 4. ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

Broj zapisa: eb308-dc402

Kontrolni broj: 0ace4-02e5b-9519a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TEREZIJA GORETA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.