Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

Pn-247/2021-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R., OIB: …, iz S., …, koju

zastupa opunomoćenica N. B., odvjetnica u S., protiv tuženika H.-

O.DS d.o.o., OIB: …, E. S.,

radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane 15.

veljače 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu održanom 1. travnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici na ime materijalne štete:

a) u vidu izgubljene zarade iznos od 834.020,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 466.940,00 kuna teče od 20. kolovoza 2011.,

- na iznos od 367.080,00 kuna teče od 18. ožujka 2014.,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

b) u vidu izgubljene dobiti s osnova starosne mirovine iznos od 159.435,00 kuna

zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. c) za neophodnu sanaciju na objektu tužitelja iznos od 239.672,10 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova neimovinske štete i to povrede prava na dostojanstvo, ravnopravnost, vlasništvo, rad, socijalnu sigurnost, isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda 25. listopada 2011. tužitelj S. R. je ustao protiv tuženika, a radi naknade štete.

1.1. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je na označenoj čestici zemlje 1046/8 K.O. S. sagradio kuću s osam apartmana, ali da mu tuženik nije dopustio spojiti električnu energiju poradi čega potražuje naknadu štete od tuženika.

1.2. Konačni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 26. listopada 2017. na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

1.3. Tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti kako osnovi tako i visini, te nedostatku pasivne legitimacije, navodeći kako on onako označen u tužbi ne postoji, odnosno da nema pravnu osobnost niti može biti stranka u postupku.

1.4. U tijeku postupka preminuo je tužitelj S. R., pa je na temelju

Rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-7015/15 od 18. studenog 2015., na ročištu od 1. ožujka 2016. donijeto rješenje o nastavku postupka kojim je ovaj sud pozvao nasljednicu tužitelja i to Ž. R. (suprugu tužitelja), na preuzimanje prekinutog postupka.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu ovaj sud je svom presudom poslovni broj Pn-126/2016 od 14. prosinca 2017. odbio tužbeno potraživanje:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici na ime materijalne štete:

a) u vidu izgubljene zarade iznos od 834.020,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 466.940,00 kuna teče od 20. kolovoza 2011., na iznos od 367.080,00 kuna teče od 18. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

b) u vidu izgubljene dobiti s osnova starosne mirovine iznos od 159.435,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. c) za neophodnu sanaciju na objektu tužitelja iznos od 239.672,10 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. kolovoza 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2.1. Odlučujući o tužiteljičinoj žalbi Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, svojim rješenjem poslovni broj 9 Gž-1613/2018-2 od 23. veljače 2021. ukinuo je presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-126/16 od 14. prosinca 2017. i predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U ponovljenom postupku ovaj sud je ponovno pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je ponovno izveo dokaz pregledom potvrde o imovnom stanju od 14. srpnja 2011., priloženih presuda u spis predmeta (list 6-12 spisa), dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 30. srpnja 2011., kupoprodajnog ugovora od 12. srpnja 1988., rješenja E. S., O. „E. T., T. od 11. rujna 1989. broj:

227/89, rješenja UDU SDŽ od 27. veljače

2003., izvatka iz obrtnog registra od 27. veljače 2003., obrtnice na ime tužitelja S. R. broj 17010005721, dopisa H.-ODS

d.o.o. od 13. travnja 2011., dopisa od 14. prosinca 2011., izvatka iz sudskog registra za tuženika od 23. listopada 2012., rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt- 02/4805-2 od 21. lipnja 2002. (list 41-48 spisa), pregledom popisa mjernih lista po trafostanicama od 14. prosinca 2012., pregledom popisa mjernih trafostanica (list 55- 60 spisa), pregledom Rješenja O. S. od 23. prosinca 1988., Zahtjeva od 7. studenog 2000., dopisa tuženika od 13. travnja 2011., Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 109/11 od 26. srpnja 2011., rješenja za građenje od 12. ožujka 2013., Klasa: UP/I-361-03/12-03/0000, Ur.broj 2181/01-03-03/24-12-009, dopisa PU, I. S. od 13. lipnja 2013., Predugovora o priključenju broj 401302-

130155-00110194 od 14. svibnja 2013., dopisa tuženika (stranica 82-84 spisa), rješenja od 27. veljače 2003. Klasa: UP/I 335-01/03-01/68, Ur.broj 2181-01/03-02- 2/LB, dopisa Turističkih agencija (list 101-104 spisa), dokumentacije priložene uz podnesak tužitelja od 18. ožujka 2014 (list 111-151 spisa), kao i dokumentacije predane na ročištu od 19. ožujka 2014. (list 154-158 spisa), knjigovodstveno financijskim vještačenjem vještakinje M. T., pregledom nalaza i mišljenja vještakinje M. T. od 31. listopada 2014. (list 163-170 spisa), dopune financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od 26. svibnja 2015. (list 180-184 spisa), pregledom fotodokumentacije priložene u spis predmeta (list 188-191 spisa), pregledom smrtnog lista od 8. rujna 2015 iza smrti pok. S. R.,

pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-7015/15 od 18. studenog 2015. iza smrti pok. S. R., dopisa za elektroenergetsku suglasnost broj: 401302-160479-0015 od 21. prosinca 2016., uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za građevinarstvo J. M., pregledom nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. M. od 15. studenog 2016. i dopunskim saslušanjem vještaka J. M., pregledom spisa ovog suda poslovni broj I. - 265/06, saslušanjem svjedokinje Ž. R. (sada tužiteljice), izjave od 14.

studenog 1997. s prilogom (list 311-318 spisa), dopisa upućenog tuženiku od 14. svibnja 2013., 2. srpnja 2015., 20. srpnja 2011., 16. svibnja 2013., (list 319-325 spisa), Predugovora o priključenju broj 401302-150263-00110198 od 2. srpnja 2015., Ugovora o izgradnji priključka gradilišta broj 401302-160479-00150106 od 21. prosinca 2016., Prethodnu energetsku suglasnost broj 401302-190345-0011 od 1. srpnja 2019., Ugovora o priključenju broj 401302-190345-00110109 od 1. srpnja 2009., Dodatka ugovora o priključenju Ugovora o priključenju broj 401302-150263- 00110236 od 1. srpnja 2019., svjedoka I. R., J. Š.,

saslušanjem tužitelja, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

3.1. Nakon tako provedenoga dokaznog postupka stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga pa je ovaj sud upravo po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari.

3.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("NN" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakon o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

3.4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

3.5. U svom ukidnom rješenju drugostupanjski sud je uputio ovaj sud da u ponovljenom postupku na jasan i nedvojben način utvrditi na koje razdoblje se odnosi zahtjev tužiteljice za naknadu štete obzirom na pojedine vidove štete te kada su prednik tužitelja odnosno tužiteljica podnijeli zahtjeve za priključak struje na postojeću trafostanicu te utvrditi jesu li treće osobe i priključene i kada te na jasan i nedvojben način utvrditi iz kojih razloga tužitelj nije spojen na elektro mrežu time da je potrebno da ima u vidu i relevantnu činjenicu da je tužitelj uz zahtjev na spajanje električne energije na postojeću trafostanicu ujedno i pokrenuo postupak radi uklanjanja trafostanice 31. prosinca 1999., a koju je tuženik i dužan ukloniti, te je li postoji protupravnost u postupanju tuženika i ukoliko postoji u čemu se sastoji i u kojem razdoblju je postojala. Nadalje, da utvrdi ukoliko postoji propust tuženika u postupanju eventualno tužiteljici nastala šteta odnosno jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu kao i postojane adekvatne uzročno posljedične između eventualnog propusta tuženika i štete koju tužiteljica potražuje te shodno tome kada je šteta nastala i u čemu se sastoji te raspraviti prigovor zastare i sve žalbene navode.

4. U ovoj pravnoj stvari prvenstveno je valjalo obrazložiti odluku odnosno rješenje ovog suda poslovni broj Pn-126/2016 od 28. rujna 2017., a kako to i ukazuje drugostupanjski sud.

4.1. Naime, tužiteljica je podneskom od 18. ožujka 2014. uredila tužbeni zahtjev te pod točkom 1.c dodala zahtjev za naknadu za neovlašteno korištenje nekretnine u iznosu od 128.000,00 HRK od 25. listopada 2006. do 18. ožujka 2014. te ubuduće za svaki mjesec do uklanjanja trafostanice mjesečne iznose od 2.000,00 HRK.

4.2. Takvoj preinaci tužbenog zahtjeva usprotivio se tuženik podneskom od 25. veljače 2015.

4.3. Odredbom članka 190. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, dalje: ZPP/91), kao važećeg propisa u vrijeme podnošenja tužbe a primjenom odredbe 102. Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a ("NN" broj 25/13), propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

4.4. Kako tužiteljica postavlja potpuno novo potraživanje kao naknadu za korištenje zemljišta koje u bitnome nije u svezi s tužbenih zahtjevom te bi odluka o tom zahtjevu dodatno dovela do provođenja novih dokaza, a kod tuženikovog protivljenja, ovaj sud drži da odlučivanje o istaknutom tužbeni zahtjev nije nužno vezano uz ovaj postupak a niti će dovesti do konačnog rješenja odnosa među strankama.

4.5. Slijedom navedenog ovaj sud nije dopustio preinaku tužbe iz tužiteljičinog podneska od 18. ožujka 2014.

5. Tužiteljica u svojoj žalbi navodi kako su tek pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj I-P. 265/2006 od 24. srpnja 2009. nastupile okolnosti koje bi mogle biti smetnja priključenju tužiteljičinog objekta na trafostanicu jer je po toj presudi tuženik obvezan ukloniti trafostanicu na koju se trebao priključiti tužiteljičin objekt, a što je potvrdio svjedok I. R., koji je naveo da je tek po pravomoćnosti te presude tuženik stopirao priključivanje potrošača na tu trafostanicu. Stoga, da se ne radi o nikakvim tehničkim uvjetima koje je tužiteljičin objekt trebao ispuniti i da su i u vrijeme postavljanja prvog zahtjeva iz 1989., kao i svakoga sljedećeg zahtjeva, postojali tehnički uvjeti za udovoljavanje zahtjevu za priključak. Kako je, dakle, riječ o nedostatku kojega može otkloniti samo tuženik, to po stavu tužiteljice, upravo tuženik je odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela. Tim više jer je električna energija javna usluga koja je zajamčena, a to da proizlazi iz Zakona o zaštiti potrošača kojim je određenom da trgovac koji pruža javnu uslugu putem distribucijske mreže mora omogućiti potrošačima priključak na distribucijsku mrežu i uporabu priključka i mreže. Ujedno, da je svjedok I. R. naveo da je tuženik i nakon donošenja presude kojom mu je naloženo uklanjanje trafostanice na tu trafostanicu priključivao nove potrošače. Činjenica da je tužiteljičin objekt i prije udovoljavao svim tehničkim uvjetima proizlazi iz činjenice da je tom objektu naknadno odobren priključak gradilišta kao privremeno rješenje. Nadalje, da tuženik o zahtjevima za priključivanje koje su prednik tužiteljice i tužiteljica postavljali od 1996. do 2010. nije ni odlučivao. Dakle, o zahtjevima iz 1996., 1999., 2002. i 2007. tuženik uopće da nije donio odluku, a što da je razvidno iz dopisa od 7. studenog 2000. i 9. lipnja 2021. Konačno, a s obzirom na odredbe Zakona o tržištu električnom energijom i Zakona o zaštiti potrošača tužiteljica da smatra da bi dokazivanje postojanja tehničkih uvjeta za priključak objekta na električnu mrežu padao upravo na tuženika jer tuženik nije dokazao da tužiteljici objekt nema tehničke uvjete za spajanje na elektro mrežu.

5.1. Tužiteljica svojim zahtjevom potražuje:

- materijalnu štetu u vidu izgubljene zarade iznos od 834.020,00 HRK, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 466.940,00 HRK teče od 20. kolovoza 2011. i na iznos od 367.080,00 HRK teče od 18. ožujka 2014. do isplate

- materijalne štete u vidu izgubljene dobiti s osnove starosne mirovine iznos od 159.435,00 HRK zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2014. do isplate

- materijalnu štetu za neophodnu sanaciju na objektu u iznosu od 239.672,10 HRK zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. kolovoza 2011. do isplate

- neimovinsku štetu radi povrede prava na dostojanstvo, ravnopravnost, vlasništvo, rad, socijalnu sigurnost, iznos od 100.000,00 HRK zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2011. do isplate.

5.2. S obzirom na dosadašnji tijek postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj pok. S. R. bio vlasnik objekta sagrađenog na čest. zem. 1046/8 K.O. S., a koji objekt se sastoji od prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja te je izveden u grubim građevinskim radovima s vanjskom stolarijom i ožbukanom fasadom;

- da opisani objekt nije priključen na električnu mrežu i da su na njemu nastala oštećenja u iznos od 239.672,10 kn;

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj I-P 265/06 od 24. srpnja 2009. (list 6 spisa) po tužbi tužitelja ovdje tuženik obvezan u roku od 15 dana uspostaviti prijašnje stanje na nekretnini oznake čest. zem. 1046/8 K.O. S. na način da u potpunosti ukloni s navedene nekretnine vlasnosti tužitelja izgrađeni objekt trafostanicu oznake S. S. 4 zajedno sa željezno pocinčanom trakom-uzemljenjem i visokonaponskim vodovima;

- da je navedena odluka postala pravomoćna 17. veljače 2011., a ovršna 30. ožujka 2011.;

- da je Rješenjem E. S., O. E.-T., T. od 11.

rujna 1989. broj 227/89 odbijen zahtjev pok. tužitelja S. R. za izdavanje elektroenergetske suglasnosti za priključenje postrojenja i instalacije navedenog objekta na mrežu „E.“ S., O. „E.-T.“ T. (list 22

spisa) time da isto sadrži napomenu: „stranka nije prisutna pa se nisu mogli utvrditi tehnički uvjeti“;

- da tužitelj po. S. R. nije dokazao tvrdnju da je uložena žalba na isto;

- da je Rješenjem UDU u SDŽ,

Službe za gospodarstvo, klasa: UP/I 335-01/03-01/68, URBROJ: 2181-01/03-02-2/LB od 27. veljače 2003. izvršen upis novog obrta bez početka obavljanja obrta vlasnika pok. S. R. iz S., ;

- da prema dopisu H.-ODS d.o.o. od 13. travnja 2011., dakle nakon pravomoćnosti naprijed navedene odluke, tužitelj je pozvan da 18. travnja 2011. pristupi tuženiku radi dogovora u svezi pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžx-1166/09 i zahtjeva za priključenjem stambenog objekta na elektronsku mrežu (list 68 spisa);

- da prema Rješenju O. S., O. komiteta za urbanizam,

građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove, O. za urbanizam i građevinarstvo, O. za građevinarstvo od 23. prosinca 1988. pok. predniku tužiteljice S. R. odobrava se izgradnja obiteljske kuće u otvorenom način izgradnje na čest. zem. 1046/8 K.O. S.;

- da se prema prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti broj 401302-130155- 0011 od 14. svibnja 2013. izdaje kupcu pok. tužitelju radi sagledavanja mogućnosti priključenja za građevinu (vrsta objekta: stambeni, obiteljska kuća) na lokaciji/adresa, broj i katastarska čestica i katastarska općina S.,

k.č.br.zgr. 1046/8, zem.1049 K.O. S. uz sljedeće uvjete: I. Posebni uvjeti za lokaciju građevine. II. Stvaranje tehničkih uvjeta u mreži:- izgradnja nove (susptitucijske) GTS 10(20)/0.4 kv S.-4 (R.),- izgradnja priključnog VN kabela, Izgradnja NN mreže (list 83-84 spisa);

- da iz E. suglasnost za priključak gradilišta broj 401302-

160479-0015 od 21. prosinca 2016. proizlazi da su stranke konačno uredile svoje odnose na način da se tuženik obvezao na priključivanje objekta vlasništva tužiteljice označenog kao gradilište na gradilišni priključak (list 226 spisa);

- da tijekom postupka nisu dostavljeni drugi zahtjevi tužitelja za priključivanje na elektro mrežu;

- da tuženik tijekom postupka ne navodi da je zaprimio i druge zahtjeve tužitelja osim onog na temelju kojeg je donijeto rješenje 11. rujna 1989. a kojim je i odbijen zahtjev tužitelja.

5.3. Među strankama nije sporno da:

- su stranke sklopile Predugovor o priključenju broj 401302-130155-00110194 od 14. svibnja 2013. u kojem stoji u članku 1.: da ovim ugovorom H.-ODS kao energetski subjekt koji obavlja djelatnost distribucije električne energije i Kupac- S. R. uređuju međusobne odnose pripreme stvaranja tehničkih uvjeta u mreži i priključka za priključenje građevine do uključivo građevinske dozvole, pa da suglasno utvrđuju: a) da je u svrhu priključenja građevine Kupca na mrežu na lokaciji S., Č. 1046/8, zem=1049 K.O. S. izdana

prethodna elektroenergetska suglasnost broj 401302-130155-0011 od 14. svibnja 2013. s ukupno priključenom snagom od 7,36 KW, b) da su u navedenoj prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti određeni sljedeći tehnički uvjeti priključenja izgradnja nove (supstitucijske) GTS 10(20)/0,4 kV S.-4 (R.), c) da se H.-O. za pripremu izgradnje objekta iz točke b) i priključka građevine Kupca obvezuje ishoditi lokacijsku dozvolu ili izvode iz detaljnog plana uređenja, izgraditi projektno tehničku dokumentaciju, riješiti imovinsko pravne odnose i pribaviti građevinske dozvole. Nadalje, u članku 2. stoji da troškovi pripreme izgradnje elektroenergetskih objekata iz članka 1. obuhvaćaju 1. troškove izrade potrebne investicijsko tehničke dokumentacije, 2. troškove ishođenja potrebnih dozvola za građenje, 3. troškove otkupa zemljišta i pod 4. troškove stjecanja prava građenja i prava služnosti. U članku 4. ugovorne stranke su suglasne da je H.-O. dužan izraditi potrebnu investicijsko tehničku dokumentaciju i ishoditi potrebne dozvole za građenje elektroenergetskih objekata iz članka 1. ovog U. u roku od 25. lipnja 2013. od sklapanja predugovora. U rok iz stavka 1. ovog članka da se ne računaju zastoji u Aktivnostima na koje H.-O. nije mogao utjecati (suglasnost tijela uprave, ishođenja lokacijske i građevinske dozvole, rješavanja imovinsko pravnih odnosa, viša sila i sl.), o čemu da je H.-O. dužan pravodobno izvijestiti Kupca. U slučaju iz stavka 2. članka dodatkom predugovora da se može utvrditi novi rok ili se može utvrditi drugačije tehničko rješenje s novim rokom ili se predugovor može raskinuti.

- da je tuženik izdao Prethodnu elektroenergetsku suglasnost kojom se izdaju Kupcu S. R., Posebni uvjeti za lokaciju građevine, II. Stvaranje tehničkih uvjeta u mreži i to izgradnja nove (supstitucijske) GTS 10(20)/0,4 kV S.-4 (R.), izgradnja priključnog VN kabela, i izgradnja NN mreže, po kojem je sklopljen Predugovor o priključenju broj 401302-150263-00110198 od 2. srpnja 2015. između stranaka i to tuženika kao energetskog subjekta koji obavlja djelatnost distribucije električne energije i prednika tužiteljice kao kupca, a u svrhu pripreme stvaranja tehničkih uvjeta u mreži i priključka za priključenje građevine na adresi S., kat. čest. 1049, zgr.1046/8 K.O. S., a za koje troškove

se obvezuje Kupac platiti iznos od 11.250,00 kuna.

- da su stranke sklopile Ugovor o izgradnji priključka gradilišta broj 401302- 160479-00150106 od 21. prosinca 2016. po kojem su se stranke dogovorile da na lokaciji S. ulica … k.č. 1049, K.O. S., a na temelju

elektroenergetske suglasnosti od 21. prosinca 2016., se pristupi izgradnji priključka gradilište, a za koji priključak da je tužiteljica dužna izvršiti uplatu iznosa od 810,99 kuna.

- da je tuženik izdao Prethodnu energetsku suglasnost broj 401302-190345- 0011 od 1. srpnja 2019. kojom se izdaje Kupcu Ž. R., Posebni uvjeti za lokaciju građevine, II. Stvaranje tehničkih uvjeta u mreži i po III. tehničko energetski uvjeti.

- da su stranke sklopile Ugovor o priključenju broj 401302-190345-00110109 od 1. srpnja 2009. na temelju prethodne energetske suglasnosti broj 401302-190345- 0011 od 1. srpnja 2019. na lokaciji S., U., k.č. 1049, k.zgr. 1046/8 K.O. S., a za koje priključenje se tužiteljica obvezala platiti iznos od 12.420,00 HRK

- da su stranke sklopile I. Dodatak ugovora o priključenju Ugovora o priključenju broj 401302-150263-00110236 od 1. srpnja 2019. radi reguliranja uplate novčanog iznosa.

5.4. U svom podnesku od 30. rujna 2021. tuženik je ponovno naveo kako je prednik tužiteljice 23. svibnja 1989. godine podnio tuženiku zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti za priključenje stambene građevine u S. na adresi U. B. J. J. 223. Međutim, 11. rujna 1989. Rješenjem

E. S., O. E. T., poslovni broj 227/89, odbijen je zahtjev

za izdavanje elektroenergetske suglasnosti predniku tužiteljice uz napomenu da „stranka nije prisutna pa se nisu mogli utvrditi tehnički uvjeti“, a na koje rješenje prednik tužiteljice nije izjavio žalbu. S. pisani zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti da je prednik tužiteljice podnio 13. prosinaca 2010., dakle, od 1989. do 2010., tuženik da nije zaprimio pisane zahtjeve prednika tužiteljice za priključenje stambene građevina na elektroenergetsku mrežu, a niti je prednik tužiteljice dokazao da je zahtjeve predao. U odnosu na zahtjev od 13. prosinca 2010. da je predniku tužiteljice upućen poziv dana 13. travnja 2011. da pristupi u prostorije tuženika u T. radi definiranja detalja priključka stambene građevine, na što se oglušio, a slijedom čega da nije izdana prethodna elektroenergetska s predugovorom o priključenju. Nakon što je prednik tužiteljice ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-265/2006 od 24. srpnja 2009. prednik tužiteljice da podnosi treći zahtjev za priključenje i to u svibnju 2013. kada mu je izdana prethodna elektroenergetska suglasnost broj 401302-130155-011 s predugovorom o priključenju u kojoj su kao tehnički uvjeti priključenja navedeni – izgradnja nove (supstitucijske) GTS 20(10)/0,4 kV S.-4 (R.), međutim, da prednik tužiteljice nije postupio po dostavljenom predugovoru, odnosno da nije potpisao niti izvršio uplatu troškova priključenja, a da prethodna elektroenergetska suglasnost važi dvije godine od dana izdavanja te prestaje važiti u roku od dvije godine ako se u tom vremenu ne zaključi ugovor o priključenju, ne izvrše obveze o priključenju i ne podnese zahtjev za izdavanje elektroenergetske suglasnosti i za priključenje, pa da nisu ostvareni uvjeti za priključenje stambene zgrade prednika tužiteljice na elektroenergetsku mrežu tuženika. Sljedeći zahtjev za priključenje (četvrti do sada), prednik tužiteljice da podnosi tijekom 2015. kada mu tuženik ponovno izdaje prethodnu elektroenergetsku suglasnost i predugovor o priključenju te tužitelj uplaćuje troškove priključenja u iznosu od 11.250,00 HRK. Međutim, tužitelj da odbija realizaciju priključka iz postojeće stupne trafostanice, te odbija bilo kakovo tehničko rješenje polaganja priključnog kabela preko svoje nekretnine iz postojeće trafostanice, te ustraje u zahtjevu za uklanjanje trafostanice. Potom, 21. prosinca 2016., sada tužiteljica, podnosi novi zahtjev za izdavanjem elektroenergetske suglasnosti, ali ovaj put za privremeni priključak gradilišta u svrhu izvođenja radova na rekonstrukciji građevine u njenom vlasništvu te je tužiteljici izdana elektroenergetska suglasnost za priključenje gradilišta broj 401302-160479-0015 kao i ugovor o izgradnji priključka gradilišta broj 401302-160479-00150106. Tužiteljica da je postupila po ugovoru o priključenju, izvršila uplatu troškova priključenja, čime da su ostvareni uvjeti za izgradnju priključka gradilišta. Gradilišni priključak da je izveden na način da je kabel položen s postojeće zračne mreže do gradilišnoga priključnog ormarića smještenog u ogradnom zidu parcele, a kako je to navedeno u elektroenergetskoj suglasnosti. Tužiteljici da je 2016. izdana elektroenergetska suglasnost za gradilišni priključak s postojeće mreže nakon što je tužiteljica ispunila sve obveze iz ugovora o izgradnji priključka. U lipnju 2019. tužiteljica da je podnijela novi zahtjev (zadnji) za priključenje stambene građevine na elektroenergetsku mrežu na temelju kojeg joj je izdana prethodna elektroenergetska suglasnost broj 401302- 190345-0011 od 1. srpnja 2019. te ugovor o priključenju broj 401302-190345- 00110109 od 1. srpnja 2019. Prema navedenom ugovoru troškovi priključenja da iznose 12.420,00 HRK, a da tužiteljica, koja je po predugovoru iz 2015. izvršila uplatu troškova priključenja u iznosu od 11.250,00 HRK za priključak koji nije realiziran, je zatražila da uplaćena sredstva budu prebačena na ugovor iz 2019. Međutim, tužiteljica do danas da nije uplatila razliku troškova priključenja u iznosu od 1.170,00 kn, odnosno, da nije ispunila obveze iz ugovora slijedom čega da nisu ostvareni uvjeti za realizaciju trajnog priključka. Ujedno, tuženik da je u međuvremenu izgradio i pustio u napon novu trafostanicu 20(10)/0,4 kV S.-4 (R.) i to 6. ožujka 2019. Puštanjem u napon predmetne trafostanice da je prestala potreba za stupnom trafostanicom za koju postoji pravomoćna presuda za uklanjanje. Sukladno navedenom tuženik da je 11. lipnja 2019. uklonio stupnu trafostanicu 20(10)/0,4 kV S.-4 izgrađenu na zemljištu u vlasništvu tužiteljice. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda Županijskog suda da su u ponovljenom postupku utvrdi jesi li treće osobe priključene na stupnu trafostanicu koja se sukladno pravomoćnoj presudi treba ukloniti, i ako jesu, kada su priključeni, tuženik ističe kako od dana pravomoćnosti presude kojom je tuženiku naloženo uklanjanje stupne trafostanice izgrađene na nekretnini u vlasništvu sada tužiteljice, da je priključeno nekoliko potrošača, ali svima da je prilikom izdavanja prethodne elektroenergetske suglasnosti bio uvjet izgradnja nove (supstitucijske) GTS 20(10)/0,4 kV S.-4 (R.). Svi priključeni potrošači da su ishodili prethodnu elektroenergetsku suglasnost, sklopili odgovarajući ugovor, ispunili obveze iz ugovora odnosno platili trošak priključenja, te da im je sukladno tome izgrađen priključak koji se napaja iz postojeće stupne trafostanice do izgradnje nove supstitucijske trafostanice. Na isti način da bi se postupilo i prema tužiteljici da je ispunila sve obveze iz predugovora/ugovora o priključenju, da je pristala na ponuđena tehnička rješenja. Izgradnjom i puštanjem u napon nove trafostanice koja je preuzela funkciju napajanja električnom energijom potrošača na tom području pa tako i građevine tužiteljice koja se i danas napaja preko gradilišnog priključka.

5.5. Međutim, tužiteljica, u ponovljenom postupku, ističe kako je tuženik dostavio nepotpunu dokumentaciju jer da nisu priloženi zahtjevi prednika tužiteljice, i to spis tuženika br. 227/89, formiran po zahtjevu prednika tužiteljice od 23. svibnja 1989., da nije priložena žalba prednika tužiteljice na Rješenje iz 1989., da je datum na spisu označenim brojem UP/2035/2010 ispisan rukom i da nije potvrđen pečatom tuženika, kao i da nije dostavljen zahtjev po kojem je formiran taj predmet kao ni odluka koja je označena na spisu kao "odbijenica - nema teh. uvjeta! nedostatna snaga trafostanice, a vlasnik nekretnine traži uklanjanje TS". U Rješenju od 11. rujna 1989., kao razlog za odbijanje zahtjeva prednika tužiteljice koji je podnesen 23. svibnja 1989. da je navedeno da „zahtijevana elektroenergetska suglasnost nije u granicama energetsko-tehničkih mogućnosti mreže i postrojenja isporučioca, te bi s priključenjem navedenih postrojenja i instalacija objekta došlo do ugrožavanja opskrbe postojećih potrošača električne energije." Dakle, zahtjev da nije odbijen zato što prednik tužiteljice nije bio prisutan na terenu, kako to želi prikazati tuženik u svom podnesku, već popunjenost kapaciteta. Odluka po žalbi, koja odluka predniku tužiteljice nikada nije dostavljena, očito da je bila odbijajuća. Tuženik da tvrdi da je bio popunjen kapacitet predmetne trafostanice koja je izgrađena na nekretnini tužiteljice neposredno uz njenu kuću, pa je priključivanjem novih potrošača tuženik doveo u pitanje sigurnost kako samog objekta tužiteljice tako i života i zdravlja obitelji tužiteljice. Od 1989. da su svi zahtjevi trećih osoba, a koji su istovjetni zahtjevu tužiteljice odnosno zahtjevu njenog prednika, cijenjeni u granicama energetsko- tehničkih mogućnosti mreže i postrojenja isporučioca, i da priključenjem navedenih postrojenja i instalacija objekta ne bi došlo do ugrožavanja opskrbe postojećih potrošača električne energije, bili udovoljeni i priključivani na predmetnu trafostanicu. Neotklanjanjem trafostanice s tužiteljičine nekretnine tužiteljici da je povrijeđeno pravo osobnosti, a posebno pravo na dostojanstvo, ravnopravnost, vlasništvo, rad, socijalnu sigurnost. Prednik tužiteljice da je zahtjev za priključivanje na el. mrežu postavljao i 14. lipnja 1996., 16. ožujka 1999., 23. srpnja 2002., 12. ožujka 2007. (i 12. mjesec 2010.), sve u Pogonu tuženika u T., a da od tuženika nikada nisu dobili ni primitka zahtjeva. Za razliku od onoga postavljenog 1989., tuženik da nije donio pisanu odluku o niti jednom drugom zahtjevu. Datume podnošenja zahtjeva kao i osobe u tuženiku s kojima je kontaktirao svezi zahtjeva, te njihove kontakt brojeve, tužitelj da je zapisivao na komadu papira, a preslika je dostavljena u spis. Zahtjev prednika tužiteljice od 13. prosinca 2010., a kako to proizlazi iz dokumentacije dostavljene po tuženiku, da je odbijen iz istih razloga kao i onaj iz 1989, - nema tehničkih uvjeta. Glede zahtjeva 13. prosinca 2010. po kojem je formiran spis UP/2035/2010 i predniku tužiteljice upućen poziv br. 4/13-338/11 od 13. travnja 2011., najprije da se mora upozoriti da broj tog poziva ne odgovara broju spisa formiranog po zahtjevu prednika tužiteljice iz 2010. godine, iz čega se zaključuje da je zahtjev prednika tužiteljice odbijen na način kako je to napisanu na omotu tog spisa, a da predniku tužiteljice, a ni tužiteljici, nije dostavljena odluka o zahtjevu. Na poziv br. 4/13-338/11 od 13. travnja 2011 prednik tužiteljice da se odazvao na način da je po punomoćniku odvjetniku D. Ž., tuženiku dostavio dopis od 9. lipnja 2011. naslovljen „Z. za mirno rješenje spora u predmetu IP-265/06“ u kojem između ostalog napominje da tužitelj ima sve potrebne uvjete te da se priključi na električnu mrežu u roku od 15 dana od dostave zahtjeva. Odgovor na taj zahtjev punomoćnik prednika tužiteljice odvjetnik Ž. da je dobio 20. srpnja 2011. od tadašnjeg direktora tuženika R. P., u kojem odgovoru se navodi da se zahtjev predan 13. prosinca 2010. još uvijek razmatra te da je u planu izgradnja nove trafostanice te da će se njenom izgradnjom stvoriti pretpostavke za priključenjem građevine tužitelja i ostalih novih potrošača, ali da će se i prije izgradnje nove trafostanice, montirati privremena-montažna trafostanica preko koje će se moći tužitelj i ostali novi potrošači privremeno spojiti do izgradnje nove trafostanice. Ta privremena-montažna trafostanica da nikada nije montirana. U odnosu na Prethodnu elektroenergetsku suglasnost od 14. svibnja 2013. i predugovor o priključenju u kojem se navodi kao glavni tehnički uvjet za priključenje izgradnja nove trafostanice da je prednik tužiteljice dopisom od 20. svibnja 2013. iskazao da navedeni uvjet izgradnje nove trafostanice za realizaciju priključka nema smisla obzirom da je od zahtjeva prošlo već dvije i pol godine, a da se nova trafostanica nije niti počela graditi. Kad se pri navedenom ima u vidu da je za potvrdu predugovora bilo je potrebno uplatiti i troškove priključka u iznosu od 11.250 HRK, a da predugovoru nisu navedeni rokovi u kojim bi priključak trebao biti realiziran, to je očito da je ta suglasnost i taj predugovor sačinjen samo i jedino za potrebe ovog postupka. Na naprijed navedeni dopis tužitelj da nije dobio odgovor. Nakon višemjesečnog čekanja, uzaludnih poziva i osobnih dolazaka u P. T. tek na ponovljeni pisani zahtjev od 30. listopada 2014., tuženik po direktoru direktora S. D. 3.

studeno 2014., daje očitovanja u kojem navodi da će se izgradnja nove trafostanice započeti 1. prosinca 2014. Tek nakon što se na licu mjesta uvjerio da se trafostanica zbilja počela zidati, prednik tužiteljice da je potpisao predugovor 2. srpnja 2015. i izvršio uplatu 11.250,00 HRK za priključak. Četiri godine da je trebalo da se izgradi trafostanica i stvore tehnički uvjeti za spajanje na elektromrežu, pa da je tek 1. srpnja 2019. potpisan ugovor. Međutim, objekt tužiteljice još uvijek da nije spojen na elektro mrežu, nego i nadalje na privremeni - gradilišni priključak. Prednik tužiteljice da nije odbio priključenje sa stare trafostanice 2015. već da je godinama tražio priključak ali da je odbijan radi tehničkih uvjeta - prekapacitiranosti trafostanice. Od 1989. da je konstanto spajanje objekta tužiteljice na mrežu uvjetovano izgradnjom nove trafostanice, a da joj niti jedan jedini put nije nuđeno bilo kakvo tehničko rješenje za priključak s predmetne trafostanice a kamo li tehničko rješenje polaganja priključnog kabela preko svoje nekretnine. Tuženik da je od tužiteljice zatražio dopuštenje da se preko njenog zemljišta provede priključni kabel za jednog od novih korisnika, te joj pri tom ukazao da bi u slučaju kada bi ona to dopustila i njen zahtjev bio "ostvarljivije". Tužiteljica dopuštenje da se preko njene nekretnine provede priključni kabel za novog korisnika da nije dala. Nakon višekratnih osobnih odlazaka u pogon tuženika u T. i telefonskih poziva tužiteljice, tuženik da je napokon dao mogućnost tužiteljici za postavljanje zahtjeva za privremeni građevinskim priključak, što je tužiteljica i napravila, te da je taj zahtjev i postavila 7. studenog 2016. Taj priključak da je realiziran preko stare trafostanice do priključnog ormarića smještenog u ogradnom zidu parcele. Dakle, očito je da nije bilo zapreke da se na taj način objekt tužiteljice priključi kako 2015. tako i svih ranijih godina. Iako je tužiteljica još 2015. uplatila iznos od 11.250 HRK za troškove priključenja, objekt tužiteljice do danas da nije priključen na mrežu, a niti su joj uplaćena sredstva vraćena. Ovdje se mora posebno napomenuti da je tužiteljica prema tuženiku ispunila veći dio svoje obveze po Predugovoru na koji se tuženik poziva, te ni danas nema zapreke za njeno priključenje.

5.6. S obzirom da tuženik spori da bi se prednik tužiteljice obraćao tuženiku nakon donošenja rješenja od 11. rujna 1989. valja odgovoriti da tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-17 spisa) navodi da se tužitelj obratio u prosincu 2010. odnosno da je podnio pisani zahtjev 13. prosinca 2010. koji zahtjev je i u rješavanju. Nadalje, iz dopisa odvjetnika prednika tužiteljice od 9. lipnja 2011. (list 235 spisa) proizlazi da se prednik tužiteljice obratio tuženiku te između ostalog i naveo da zahtjeva da ga se priključi na električnu struju. Nadalje, iz iskaza tužitelja pok. S. R. i tužiteljice proizlazi da su se obraćali tuženiku kako usmeno tako i pismeno time da je priključivanje kako to navode bilo uvjetovano da ne zahtijevaju uklanjanje trafostanice sa svoje nekretnine, slijedom čega ovaj sud utvrđuje da se prednik tužiteljice uistinu obraćao tuženiku i nakon rješenja od 1989. i to 13. prosinca 2010., potom 9. lipnja 2011., tijekom 2015., 2016. i 2019. jer upravo takvo obraćanje tužiteljica je potkrijepila odgovarajućim dokazima.

5.7. Nadalje, iz tuženikovog podneska od 23. listopada 2006., u predmetu koji je vođen radi uklanjanja trafostanice (list 237 spisa) proizlazi da se „… iz te trafostanice opskrbljuje energijom cca 60 stambenih objekata tj. potrošača s tog područja.“ Između ostalog, ovaj sud je svojim rješenjem od 3. prosinca 2012. (list 38 spisa) i pozvao tuženika na dostavu dokaza na okolnost koliki broj objekata se napaja strujom iz navedene trafostanice i to od 23. svibnja 1989. te je tuženik i dostavio dokumentaciju (list 55-60 spisa) u kojoj je navedeno 78 korisnika, a što navodi i u svom podnesku od 25. veljače 2015. Također, iz iskaza svjedoka J. Š. (list 95 spisa) proizlazi da se unazad 5 godina priključio M. Š., te

da je za njega osobno kao i susjede struja uvedena s trafostanice koja se nalazi 10- 15 od kuće tužitelja.

5.8. Obzirom na naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje su treće osobe kao potrošači priključene na električnu energiju sa sporne trafostanice i nakon rješenja od 11. rujna 1989.

5.9. Dakle, ovaj sud zaključuje da se prednik tužiteljice odnosno tužiteljica obraćala glede svog zahtjeva za priključak na elektro mrežu tuženiku tijekom 1989. pa 13. prosinca 2010., potom 9. lipnja 2011., tijekom 2015., 2016. i 2019. jer upravo takvo obraćanje tužiteljica je potkrijepila odgovarajućim dokazima.

6. Kod tako utvrđenoga činjeničnog stanja valjalo je utvrditi je li takvo tuženikovo postupanje protupravno odnosno je li tuženik onemogućio prednika tužiteljice odnosno tužiteljicu na priključenje na elektro mrežu.

6.1. Po stavu ovog suda, tuženik je odbio zahtjev prednika tužiteljice, za koji tužiteljica tvrdi da je osporila žalbu a da joj nije dostavljen odgovor na žalbu. Potom je prednik tužiteljice podnio pisani zahtjev 13. prosinca 2010. o kojem zahtjevu je tuženik izvijestio punomoćnika prednika tužiteljice svojim dopisom od 20. srpnja 2011. u kojem je naveo kako je zahtjev u razmatranju poradi sudskog spora i različitih presuda. Zahtjev je odbijen bez priloženog rješenja.

6.2. Naime, odredbom čl. 29. st. 1. toč. 12. Zakona o elektroprivredi ("NN", br. 6/83 i 53/83

- koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja elektroenergetske suglasnosti) regulirano je da republička zajednica potrošača i zajednica elektroprivrede raspravljaju i ravnopravno odlučuju o svim pitanjima od interesa za potrošače električne energije, između ostalog i o općim uvjetima za isporuku električne energije. Odredbom čl. 32. istog zakona nadalje propisano je da se općim uvjetima za isporuku električne energije uređuju uvjeti i način priključenja novih potrošača i povećanja angažirane snage odnosno potrošnje postojećih potrošača a osobito uvjeti i način davanja elektroenergetske suglasnosti za priključenje novih potrošača na mrežu ili za povećanje angažirane snage odnosno potrošnje postojećih potrošača električne energije. Na osnovi spomenutih propisa čl. 29. i 32. Zakona o elektroprivredi Skupštine samoupravne interesne zajednice potrošača električne energije H. i Z. elektroprivrednih organizacija H. donijele su opće uvjete za isporuku električne energije ("NN", br. 35/83).

6.3. U čl. 16. Općih uvjeta propisano je da elektroenergetska suglasnost sadrži energetske, tehničke i ekonomske uvjete za priključenje, u što pripada i iznos i način plaćanja ekonomskih obveza za priključenje trošila novih potrošača električne energije odnosno za povećanje priključne snage trošila postojećih potrošača (čl. 16. toč. e.).

6.4. Zakonom o doprinosu SIZ potrošača

električne energije H. ("NN", br. 28/83, 21/84, 35/85 i 13/86)

propisano je u čl. 1. da se doprinos koji potrošači električne energije plaćaju Samoupravnoj interesnoj zajednici potrošača električne energije H. sastoji od dijela srazmjernog potrošnji električne energije i dijela koji se plaća prilikom prvog angažiranja i povećanja angažirane snage električne energije. U zakonu su posebno razrađeni kriteriji za plaćanje doprinosa prilikom prvog angažiranja snage, prilikom povećanja angažirane snage, zatim način i rokovi plaćanja itd.

6.5. Potom su na snazi bile odredbe Zakona o elektroprivredi ("NN" br. 31/90, 47/90, 61/91, 26/93, 78/94, 105/99, 111/99 i 51/01 – dalje: Zakon o elektroprivredi) i Općih uvjeta isporuke električne energije ("NN", broj

8/91 – dalje: Opći uvjeti isporuke električne energije).

6.6. Prema odredbi čl. 2. Zakona o elektroprivredi propisano je da objekti (postrojenja i vodovi) za proizvodnju, upravljanje, prijenos i distribuciju električne energije na teritoriju R. čine jedinstven elektroenergetski sustav H. s time da su sredstva H. e. državno vlasništvo R.

H.. Člankom 22. tog Zakona propisano je da se Općim uvjetima za isporuku električne energije definiraju odnosi isporučitelja električne energije i korisnika (potrošača) električne energije kao i svih onih koji su podnijeli zahtjev da postanu potrošači. Člankom 23. istog Zakona propisano je da Opće uvjete za isporuku električne energije donosi na prijedlog H. e. V. R.

H..

6.7. Prema odredbi čl. 14. st. 2. Općih uvjeta isporuke električne energije ako potrošač zahtijeva da mu se elektroenergetska suglasnost izda prije nego to omogućuju energetske i tehničke mogućnosti, isporučitelj može ugovorom urediti pitanje uvjeta pod kojima daje elektroenergetsku suglasnost, s tim da povećana sredstva potrošača dana radi financiranja izgradnje elektroenergetskih objekata isporučitelja, isporučitelj može uzeti samo u vidu zajma.

6.8. Odredbom članak 26. stavkom 1. Zakona o tržištu električne energije ("NN" brojevi 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19) propisano je da opskrba električnom energijom je energetska djelatnost neovisna od djelatnosti prijenosa i distribucije električne energije, a odnosi se na kupnju električne energije i prodaju električne energije kupcima. Postupak prodaje električne energije obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije za svako mjerno mjesto, prema ugovorenim odnosima za povlaštene kupce ili reguliranim odnosima za tarifne kupce.

6.9. Nadalje, odredbom članak 20. tog zakona propisano je:

"(1) Svaki prigovor nezadovoljne strane na rad operatora prijenosnog sustava ili na rad operatora distribucijskog sustava dostavlja se operatoru u pisanom obliku. (2) Operator prijenosnog sustava ili operator distribucijskog sustava u slučaju neudovoljavanja prigovora iz stavka 1. ovoga članka, obvezan je ustupiti predmet na daljnje postupanje Agenciji.

(3) Odluka Agencije je konačna."

7. Imajući na umu sadržaj i pravnu prirodu navedenih zakonskih odredaba, kao i odredaba Općih uvjeta isporuke električne energije, ugovor stranaka čini temelj uređenja odnosa potrošača i isporučitelja usluge.

7.1. Dakle, tužiteljica za nepostojanje električnog priključka na njen objekt, drži odgovornim isključivo tuženika, navodeći kako je upravo krivnjom tuženika, a koji nije udovoljio traženju njenog prednika, došlo do štete koju ona trpi.

7.2. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, ovaj sud nedvojbeno zaključuje, kako među strankama nije došlo do ugovornog odnosa sve do udovoljenja zahtjevu iz studenog 2016. iako tužiteljica želi prikazati da je ona potrošač koja ima pravo na električni priključak i da joj je tuženik bezrazložno onemogućio takav priključak. Međutim, takvo uvjerenje se ne može izvesti iz provedenoga dokaznog postupka. Ono što bi ukazivalo na nekorektno postupanje tuženika spram prednika tužiteljice odnosno tužiteljice bi bila činjenica da je tuženik omogućio trećim osobama spajanje na postojeću trafostanicu za koju, a kako to prednik tužiteljice odnosno tužiteljica tvrdi, da je bila izgovor za nepriključenje prednika tužiteljice na trafostanicu. Međutim, kad se ta činjenica sagledava u kontekstu nekoliko izdanih prethodnih suglasnosti i činjenice da je prednik tužiteljice ishodio pravomoćnu sudsku odluku radi uklanjanja te trafostanice na koju traži priključak i da je prednik tužiteljice izvršio uplatu troškova priključka tek kada se uvjerio da se počela graditi nova trafostanica, to ovaj sud dolazi do zaključka da među strankama nije postojala volja ni dogovor za sklapanjem ugovora o korištenju električne mreže pod takvim ranijim uvjetima i kod takvog stanja stvari da se priključak odnosio na trafostanicu čije se uklanjanje traži. Sve kad bi i navodi tužiteljice odnosno njenoga prednika bili točni, odnosno, kad bi bilo točno da je tuženik onemogućio prednika tužiteljice odnosno tužiteljicu u priključivanju na elektromrežu svoga objekta ovaj sud, unatoč činjenici da su se na postojeću trafostanicu priključivale treće osobe nakon što je odbijen zahtjev prednika tužiteljice 1989., ne može donijeti takav zaključak. Po stavu ovog suda takvu činjenicu trebalo je dokazati jasnim i uvjerljivim dokazom, s obzirom da se radi o utvrđenju tehničkih uvjeta za priključivanje na elektro mrežu, pa se po stavu ovog suda, takva činjenica ne može dokazivati činjenicom da su treće osobe priključene na postojeću trafostanicu. Ovaj sud mora raspolagati uvjerljivim dokazima po odgovarajućim vještacima da su uistinu već 1989., a potom i nadalje, postali tehnički uvjeti za priključenje na postojeću trafostanicu s objekta prednika tužiteljice odnosno tužiteljice a da tuženik to nije izveo namjerno ili pak zbog vođenoga sudskog postupka. Ovom sudu nije dovoljno samo navođenje prednika tužiteljice odnosno tužiteljice da su se neki treći objekti priključivali na postojeću elektromrežu odnosno trafostanicu. Dakle, ovom sudu nije dokazano da su postale sve pretpostavke odnosno da nisu postojale zapreke da bi tuženik morao i mogao priključiti objekt prednika tužiteljice odnosno tužiteljice na elektro mrežu tijekom 1989. pa sve do 2016. kada tužiteljica dobiva gradilišni priključak. Takav stav ovog suda proizlazi iz samog ponašanja prednika tužiteljice odnosno tužiteljice kada oni vrlo nejasno navode sudu da nisu dobili odluku o žalbi na odbijeni zahtjev iz 1989. a da pri tome sudu ne dostavljaju takvu žalbu, kada navode da su podnosili u nekoliko navrata zahtjeve usmeno i dolaskom u prostorije tuženika, a da su s tuženikom vodili parnični postupak radi uklanjanja trafostanice na koji traže priključak i da su se tuženiku obraćali putem svoga odvjetnika, pa ovom sudu ostaje za zaključiti da su stranke imale spor glede uklanjanja trafostanice s tužiteljevog zemljišta i da su u rješavanju tog problema rješavali i pitanje priključka tužiteljeve kuće na elektro mrežu te da su stupili u ugovorni odnos tek 2016.

7.3. U takvoj spornoj situaciji koja je bila između prednika tužiteljice i tuženika, a u situaciju kada oni međusobno vode parnični postupak, kada prednik tužiteljice traži priključenje na trafostanicu čije uklanjanje istovremeno traži, tada ovaj sud nije stekao uvjerenja da bi se prednik tužiteljice obraćao tuženiku a da pri tome nije podnosio pisane zahtjeve i na drugi način ostvarivao pravo priključka na elektro mrežu. Sam tužitelj odnosno prednik tužiteljice nesporno navodi da je izvršio uplatu priključka tek kad se uvjerio da je započeta gradnja nove trafostanice. Dakako, ostaje i činjenica da tužiteljica još uvijek nije izvršila priključak na način kako je podnosila zahtjev ranije iako su zato ostvarene sve tehničke pretpostavke, pa tužiteljica i nadalje koristi gradilišni priključak. Stoga, ovaj sud utvrđuje da stranke nisu bile u ugovornom odnosu pri čemu ovaj sud nije utvrdio krivnju tuženika radi nepriključenja objekta prednika tužiteljice odnosno tužiteljice na elektromrežu, pa ovaj sud nije utvrdio protupravnost u tuženikovom postupanju odnosno nije utvrdio pretpostavke za izvanugovornu odgovornosti za štetu koja je eventualno nastupila tužiteljici. To kod takvog utvrđenja ovog suda ovaj sud drži da na strani tuženika ne postoje okolnosti koje bi ga dovele do odgovornosti za nastalu štetu. Dakle, iz ovako provedenoga dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da među strankama nije došlo do ugovornog odnosa za priključenje na elektro mrežu kod zahtjeva prednika tužiteljice da se postojeća trafostanica ukloni s njegovog zemljišta. U onom trenutku kada se prednik tužiteljice uvjerio da je započela gradnja nove trafostanice u tom trenutku prednik tužiteljice pristupa sklapanju ugovornog odnosa radi priključenja na elektro mrežu.

8. Tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev postavila na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

8.1. Naime, u svom nalazu i mišljenju sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije M. T. navodi da je iz dokumentacije koja prileži spisu:

1. u razdoblju od 2008. do 2014.

- ukupni prihodi od iznajmljivanja i pansionskih usluga iznose 1.327,000,00 kuna,

- materijalni troškovi i bruto plaća 192.980,00 kuna

- razlika-izgubljena zarada 834.020,00 kuna,

2. Izgubljena dobit s osnova mirovine po 885,75 kuna mjesečno( 59,05 x 15) obračunata za razdoblje od 22. svibnja 2014. do:

- listopada 2014. iznosi ukupno 4.685,90 kuna

- 80-te godine života tužitelja iznosila bi ukupno 159.435,00 kuna.

3. U razdoblju od 25. listopada 2006. do 18. ožujka 2014. naknada štete zbog korištenja nekretnine obračunata po cijeni od:

-500,00 za 1m2 odnosno 2.000,00 kuna mjesečno iznosila bi ukupno 176.000,00 kuna (500,00 kn x 4 m2 x 88 mjeseci),

- 49,00 kn za 1m2 odnosno 196,00 kuna mjesečno iznosila bi ukupno 17.480,00 kuna (49,00 kuna x 4 m2 x 88 mjeseci),

4. U razdoblju od 25. listopada 2006. do 18. ožujka 2014. naknada štete s osnova neosnovanog bogaćenja obračunata po 4.680,00 kuna mjesečno tj. 60,00 kuna za svakog od 78 priključenih potrošača, iznosila bi 411.840,00 kuna (4.380,00 x88).

8.2. U svom nalazu i mišljenju sudski vještak J. M. je naveo da su neophodni radovi na sanaciji stambenog objekta i to: otucivanje vanjske oštećene žbuke sa fasada stambenog objekta koja je završno obrađena na „sep“ u iznosu od 12.947,28 kuna. Montaža i demontaža cijevne fasadne skele u iznosu od 10.164,00 kuna. Žbukanje vanjskih fasadnih zidova u tri sloja žbuke sa završnom obradom na „sep“ u iznosu od 64.736,40 kuna. Demontaža dotrajalih garažnih drvenih vrata, te izrada i ugradba novih garažnih drvenih vrata, sve komplet sa okovom, bojanjem i zidarskom pripomoći u iznosu od 6.400,00 kuna. Demontaža dotrajalih drvenih grilja i griljuna, te izrada i ugradba novih drvenih grilja i griljuna, sve komplet sa okovom, bojanjem i zidarskom pripomoći u iznosu od ukupno 62.800,00 kuna. Popravak oštećenih drvenih grilja i griljuna sa izmjenom oštećenih i drvenih letava i okova da procjenjuje 30% od novog elementa u iznosu od 8.000,00 kuna. Demontaža postojećih drvenih ostakljenih ulaznih vrata u potkrovlju, te izrada i ugradba novih sa okovom, zidarskom pripomoći i zaštitnim premazom u iznosu od 3.600,00 kuna. Popravak oštećenih drvenih ulaznih vrata za prizemlje da procjenjuje 20% od vrijednosti novih vrata i to u iznosu od 1.440,00 kuna. Demontaža oštećenih i dotrajalih drvenih ostakljenih prozora sa drvenom griljom, te izrada i ugradba novih sa ostakljenjem, potrebnim okovom, zidarskom pripomoći i zaštitnim premazom u iznosu od 7.700,00 kuna i ručni utovar srušenog materijala u kamion i odvoz na deponij u iznosu od 13.950,00 kuna, što sve zajedno daje iznos od 191.737,68 kn, što uvećano za trošak PDV-a od 25% iznosi 239.672,10 kn. U odnosu na uzročno posljedična vezu oštećenja i činjenice da objekt nema električnu energiju, nesporno je da se na predmetni objekt nalazi u zatečenom stanju, kao nedovršeni stambeni objekt, odnosno stambeni objekt u fazi izgradnje dugi niz godina, odnosno na istom nisu vršeni nikakvi radovi kako je izjavio tužitelj na licu mjesta zbog nemogućnosti reguliranja elektro priključka, te je isto tako nesporno da zbog nedovršenosti istog nije u istom moguće stanovati, a niti se stanovalo u proteklom razdoblju. Potrebno je napomenuti da stambeni objekt koji je nedovršen i u takvom stanju se nalazi kao predmetni duže vremensko razdoblje, u istom dolazi do oštećenja, odnosno propadanja pojedinih dijelova, pogotovo vanjske stolarije. Kao što je vidljivo iz prethodnog troškovnika sanacije uglavnom je oštećena vanjska drvena stolarija na način da ju je neophodno zamijeniti novom i to drvene grilje i griljuni, s time što je dio oštećenja sigurno nastao uslijed nedovršenosti i nekorištenja predmetnog objekta i duže vremena izloženosti utjecajem atmosferilija, međutim, teško je odgovoriti na pitanje da se je bez obzira na nedovršenost predmetnog objekta vršilo stalno održavanje, odnosno bojanje stolarije, koliki bi postotak oštećenja stolarije bio u momentu očevida. U odnosu na oštećenja fasadne žbuke koja je sanacija obuhvaćena u prethodnom troškovniku sanacije, nesporno je da su oštećenja većim dijelom nastala u svakom slučaju zbog nekvalitetno izvedenih radova na žbukanju fasade, međutim jesu li i u kojem obimu oštećenja, odnosno ispucanost žbuke nastala zbog nedovršenosti stambenog objekta i stalnog utjecaja atmosferilija, odnosno prodora kišnice u ovom vještvu nije u mogućnosti odgovoriti i razgraničiti. Dopunski saslušan vještak J. M., a u odnosu na okolnost što je to priključak gradilišta, je naveo da sami naziv kazuje da je to elektroenergetski priključak kao privremeno rješenje dok se izvode radovi na objektu i koje vlasnik objekta može ishoditi nakon ishođenja pravomoćne građevinske dozvole ili potvrde o glavnom projektu. Isto tako kako grubi građevinski radovi koji se odnose na betone i zidarske radove se vrlo teško mogu izvoditi bez gradilišnog priključka na električnu energiju, a što se posebno odnosi na korištenje miješalice za beton-malter, a koja mora biti priključena na struju i koja je neophodna da bi se mogli izvoditi radovi, kao i najobičnija ručna dizalica za podizanje građevinskog materijala na gornjem katu. Priključak je isto tako neophodan pri ugradnji stolarije a sve u funkciji probijanja rupa i štemanja, a koji alati moraju biti priključeni na električnu energiju. U odnosu na ručno miješanje maltera u momentu kad nije moguće korištenje miješalice i u momentu miješanja betona i maltera u miješalici u svakom slučaju dobije se znatno kvalitetniji malter i beton koji se priprema u miješalici u odnosu na ručno miješanje maltera.

8.3. Tijekom postupka stranke nisu osporile tako dane nalaze i mišljenja pa je tužiteljica po rezultatima tih nalaza zatražila naknadu štete u vidu izgubljene zarade od 2008. do 2014. u iznosu od 834.020,00 HRK , naknadu štete u vidu izgubljene dobiti s osnove starosne mirovine od 22. svibnja 2014. u iznosu od 159.435,00 HRK te naknadu štete poradi sanacije objekta u iznosu od 239.672,10 HRK.

8.4. Tužiteljica ujedno potražuje i naknadu štete poradi povrede prava osobnosti u iznosu od 100.000,00 HRK.

8.5. U odnosu na navedena potraživanja valja kazati kako tužiteljica nije tijekom postupka na te okolnosti dostavila dokaze. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga, dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Iako ovaj sud nije utvrdio odgovornost tuženika za nastalu štetu, valja kazati kako tužiteljica nije na odgovarajući način niti dokazala da bi u predmetnom objektu uistinu obavljala turističku djelatnost, da oštećenja na objektu jesu isključivo posljedica nespajanja na elektro mrežu, a niti to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka J. M.,

niti je dokazala da ju u konkretnom slučaju nastupila šteta povrede prava osobnosti odnosno u čemu bi se sastojala ta povreda.

8.6. Kako ovaj sud nije mogao na siguran i nedvojben način na temelju rezultata provedenog postupka utvrditi da je upravo tuženik odgovoran za nepriključivanje električne energije na objekt tužiteljice odnosno prednika tužiteljice, to je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

9. Dakle, da bi postojala odgovornost tuženika za štetu prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,

29/18, dalje: ZOO) moraju postojati opće pretpostavke za odgovornost i to štetna radnja, protupravnost štetne radnje, šteta te uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete i osoba koja je odgovorna za štetnu radnju, a koje pretpostavke, po stavu ovog suda, nisu utvrđene jer ovom sudu nisu pruženi relevantni dokazi kojima bi ovaj sud na jasan i nedvojben način utvrdio iz kojih razloga tužitelj nije spojen na elektro mrežu pa u svezi s tim postoji li protupravnost u postupanju tuženika, slijedom čega je ovaj sud odbio tužbeno potraživanje u cijelosti.

9.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući tuženik nije popisao trošak. Split, 1. travnja 2022.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović,v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte