Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

Pn-709/2019-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJE

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., OIB: …., iz S., , kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica iz O. L. i Č., j.t.d., iz S.,protiv tužene R. H., OIB: …., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane 15. veljače 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice zakonskog zastupnika tužene, na ročištu za objavu održanom 1. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 6.000,00 HRK sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 15. veljače 2017. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

II. Dužan je tužitelj naknaditi parnične troškove tuženoj u iznosu od 2.250,00 HRK

.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 29. studenog 2019. protiv tužene, a radi naknade štete.

1.2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je odvjetnik, da je protiv njega Županijsko državno odvjetništvo (dalje: ŽDO) u Splitu povelo kazneni postupak koji se vodio pred Županijskim sudom u S. (dalje: ŽS S.) pod brojem K. 16/2001, da je 15. rujna 1996. lišen slobode, da je nakon toga sud donio rješenje o provođenju istrage, da je nakon završene istrage Županijsko državno odvjetništvo protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT-117/96 od 29. prosinca 2000., da je Županijski sud u S. proveo kazneni postupak u predmetu K. 16/01, da je 27. lipnja 2014. Županijski sud u Splitu donio presudu kojom je tužitelja proglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZH i dr. i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac ŽS u S. M.. P. da je Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje:

HOK) podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio presudu Županijskog suda u S. K.-16/01 od 27. lipnja 2014. Hrvatska odvjetnička komora da je 8. rujna 2014. donijela rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u S. broj K. 16/01. Vrhovni sud Republike Hrvatske da je ukinuo osuđujuću presudu Županijskog suda u S. i protiv tužitelja odbio optužbu. Rješenjem Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. da je ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. na način da je ''ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti''. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete i da je time pretrpio štetu. Tužitelj da se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali da je tuženik odbio zahtjev tužitelja. U predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-1994/2015, tužitelj da je zastupao I. T., A. T. i M. T., kao njihov punomoćnik.

No, nakon donošenja rješenja i to rješenja kojim je Hrvatska odvjetnička komora 8. rujna 2014. donijela rješenje pod brojem 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva i radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u S. broj K. 16/01, tužitelj da nije mogao zastupati I. T.

i dr., pa da tako nije mogao: kao punomoćnik zastupati Ivonu Tomaš i dr. na raspravi održanoj dana 15. veljače 2017., čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 6.000,00 HRK, prema Tbr.9.2. i 36.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa da mu je nastupila šteta u iznosu od 6.000,00 kn prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženu obvezati na isplatu iznosa od 6.000,00 HRK s pripadajućim kamatama i troškovima parničnog postupka. Ujedno je zatražio da ga sud oslobodi od plaćanja sudske pristojbe.

1.3. U odgovoru na tužbu tužena je prvenstveno istaknula da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19 dalje: ZPP), a budući da zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. priložen uz tužbu i predmetna tužba nije sadržavao određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, kao ni dokaze kojima se utvrđuju činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, a što da mora sadržavati u skladu s odredbom članka 186.a, u vezi s odredbom članka 186. ZPP-a. Nakon što tužitelj nije udovoljio podnesku tužene koji je tužitelj nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da je tužitelj pokrenuo više desetaka tužbi pa da se radi o zloupotrebi procesnih ovlaštenja tužitelja i nedopuštenom raspolaganju stranke. Nadalje, tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a s obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017., za koje vrijeme je bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva, tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu (dalje JTD) koji obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje je tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati da bi bile isključivo u ime i za račun JTD-a, pa bi i šteta, ukoliko je uopće i nastala, bila šteta JTD-a jer članovi JTD-a sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva. Istaknut je i prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla Hrvatska odvjetnička komora kao samostalna i neovisna strukovna organizacija, a ne tuženik koji za postupanje Hrvatske odvjetničke komore ne odgovara. U postupanju pravosudnih tijela u vezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada, pa da nisu ostvarene ni materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost tuženika za eventualnu štetu. Na temelju odredbe čl. 59. Zakona o odvjetništvu sud je bio dužan obavijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru o izricanju osuđujuće presude odvjetniku. Sama okolnost vođenja kaznenog postupka koji je završen presudom kojom je odbijena optužba da nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženika jer se vođenje tog postupka ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

2. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018., odgovora tuženika od 3. prosinca 2018., dopisa Hrvatske odvjetničke komore od 13. veljače 2020., rješenja od 8. rujna 2014., priloženih dostavnica (list 16-20 spisa), spisa ovog suda poslovni broj Povrv- 1994/2015, spisa Odvjetničke komore poslovni broj 7070/2014, pregledom dopisa od 3. prosinca 2018., spisa Županijskog suda u S. poslovni broj K-16/200.

2.1. Stranke su popisale parnični trošak.

3. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

3.1. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti kao opunomoćenika tuženika u predmetu koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-1994/2015, gdje je tužitelj u tom predmetu zastupao tuženike I. T., A. T. i M. T. na

ročištu održanom dana 15. veljače 2017., a radi rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u S. poslovni broj K-16/01 od 27. lipnja 2014., a koja je presuda ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te je tužitelj oslobođen od optužbe, nakon čega je rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. na način da je u odnosu na tužitelja ''ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti''.

3.1. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj Povrv-1994/2015 i to zapisnika od 15. veljače 2017. na koji se poziva tužitelj razvidno je da je na raspravi radi saslušanja svjedoka za tuženike bila prisutna zamjenica punomoćnika J. Č., odvjetnička vježbenica u Odvjetničkom društvu L. i Č., odvjetnika u S. (list 60. priložene preslike spisa).

3.3. Među strankama nije bilo sporno na koji se način vodio i kako je završio premet Županijskog suda u S. broj K. 16/01 te kada je i koja rješenja donio HOK, postupajući po disciplinskoj prijavi suca Županijskog suda u S.. Ovdje treba napomenuti da je u skladu s odredbom čl. 59. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje: ZO) sud odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika.

3.4. Nije bilo sporno da je od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva.

4. Prvenstveno je trebalo raspraviti pitanje postojanja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

4.1. U skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

4.2. Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom Državnom odvjetništvu u Splitu, koji je zaprimljen 25. listopada 2018. i u kojem je naveo da je u predmetu Županijskog suda u S. poslovni broj K. 16/01 presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž. 646/14 odbijena optužba te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.000 HRK pa je predložena isplata tog iznosa.

4.3. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da se ima smatrati da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora jer njegov podnesak, koji je tako nazvao, nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba te je nakon podnošenja jednoga općenitog zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelj pred ovim sudom podnio više desetaka tužbi, što da nije sporno.

4.4. S obzirom da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u S. vodio protiv njega i koji je završio na povoljan način za njega te da je pretrpio štetu u iznosu koji je veći od iznosa koji traži u ovom postupku ovaj sud smatra da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos te je time, i bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku.

5. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije, a budući da spornu odluku od 8. rujna 2014., kojom je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka ili drugačije odluke disciplinskih tijela, nije donijela tužena nego Hrvatska odvjetnička komora (dalje: HOK).

5.1. U odnosu na tako dani prigovor valja kazati disciplinski postupak protiv tužitelja pred HOK-om pokrenut je po disciplinskoj prijavi suca određenog za rad na predmetu Županijskog suda u Splitu i nakon što je HOK-u dostavljena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj K. 16/01 od 27. lipnja 2014. kojom je tužitelj proglašen krivim i osuđen pa postoji uzročno-posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u S. i donošenja rješenja HOK-a kojim je tužitelju kao odvjetniku određeno vrijeme bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetničke djelatnosti, pa sud nije prihvatio obrazloženje tuženika o nepravilnosti njegove pasivne legitimacije radi ovog razloga.

5.2. Stoga, valjalo je odrediti koja je pravna osnova za podnošenje tužbe za naknadu štete, koji tužitelj nije jasno i nedvosmisleno istakao u tužbi, a nije to bio ni dužan prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a prema kojoj će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

5.3. Moglo bi se zaključiti da tužitelj smatra da mu šteta, koju je prema navodima tužbe pretrpio, pripada na temelju odredbe članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), a s obzirom da se u narativnom dijelu tužbe spominje ime i prezime suca koji je postupao u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K. 16/01. Prema ovoj odredbi tužena odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

5.4. Tužitelj očito smatra da je radi same činjenice da je osuđujuća presuda poslovni broj K. 16/01 od 27. lipnja 2014. Županijskog suda u S. po izjavljenoj žalbi ukinuta presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž. 646/14 te je protiv tužitelja odbijena optužba riječ o nezakonitom i nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti.

5.5. Prije svega, osuđujuću odluku u kaznenom postupku donijelo je vijeće Županijskog suda u S., a ne sudac pojedinac. Osim toga, tužitelj osim donošenja drugačije odluke od one koju je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske, koju nije donio sudac pojedinac nego vijeće više sudaca, ne tumači koje bi to nezakonito i nepravilno postupanje suca dovelo do eventualnog nastanka štete. Sud je u predmetu poslovni broj K. 16/01 Županijskog suda u S. proveo zakonit, neovisan i pravilan postupak, pa, po ocjeni ovog suda, nema nikakvih okolnosti koje bi ukazivale na nezakonit ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti u tom postupku, radi čega je sud zaključio da nema mjesta primjeni odredbe članka 105. Zakona o sudovima.

5.6. Naknadu štete spominje i odredba članka 14. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, i 152/14, dalje ZKP 08) koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelj naveo da je pretrpio štetu i prema kojoj odredbi osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

5.7. Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba propisan je u ranijem Zakonu o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje ZKP 97) u glavi XXX. s tim da su, na temelju odredbe članka 573. al. 3. ZKP 08, odredbe Glave XXX. ZKP-a 97 i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona.

5.8. Prema odredbi članka 476. stavka 1. (čl. 494. st. 1.) ZKP-a 97 pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Prema odredbi članka 478. stavka 3. (čl. 496. st. 3.) ZKP-a 97 tužba za naknadu štete podnosi se protiv Republike Hrvatske. Dakle, jasno je da je tužena pasivno legitimirana za naknadu štete na temelju odredbi članka 14. ZKP-a 08 i članka 478. stavka 3. (čl. 496. st. 3.) ZKP-a 97. Nakon što je po žalbi tužitelja osuđujuća presuda u odnosu na tužitelja ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske i tužitelj oslobođen od optužbe proizlazi da na temelju citiranih odredbi ZKP-a (97 i 08) tužitelj, kao osoba neopravdano osuđena za kazneno djelo, ima pravo na naknadu štete, ukoliko se utvrdi da je štetu pretrpio.

5.9. Tužitelj je iznio tvrdnju da je radi donošenja rješenja kojim mu je bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva izgubio zaradu jer za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti nije mogao kao punomoćnik tuženika u predmetu koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem Povrv-1994/2015, zastupati tuženike I. T.., A. T. i M. T. na raspravi radi saslušanja

svjedoka od 15. veljače 2017., a iz priložene punomoći u predmetnom spisu razvidno je da je na toj punomoći označena i Jelena Mandarić, odvjetnica kao opunomoćenica navedenih stranaka (list 31/32 priložene preslike spisa).

5.10. Pregledom predmeta ovog suda poslovni broj Povrv-1994/2015 utvrđeno je da je u tom spisu tužitelj zastupao tuženike I. T., A. T. i M.

T. i da je na raspravi održanoj pred ovim sudom 15. veljače 2017. za tuženike bila prisutna zamjenica punomoćnika tuženika J. Č., odvjetnička vježbenica iz Odvjetničkog društva L. i Č., odvjetnika u S. (list 60. preslike spisa),a

iz punomoći koje prileže istom spisu razvidno je da je na punomoći otisnut pečat i odvjetnice J. M., odvjetnice, kao i pečat L. i Č. j.t.d. S. (list

31/32 priložene preslike spisa).

5.11. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZO-a dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo), koje se osniva kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću (st. 2.). Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (st. 3.). U odredbi čl. 29. st. 1. ovog Zakona propisano je da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti članovi društva (st. 2.). Prema odredbi čl. 30. st. 2. ZO-a odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno.

5.12. Nije sporno da je tužitelj član i osnivač odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d. S. te da je u tom društvu kao odvjetnik radio (i još uvijek radi) i B. Č.. Sporno ročište od 15. veljače 2017. za koju tužitelj tvrdi da nije bio prisutan radi rješenja HOK-a o obustavi obavljanja odvjetništva, razvidno je da bila prisutna zamjenica punomoćnika tuženika J. Č., odvjetnička vježbenica iz

Odvjetničkog društva L. i Č., odvjetnika u S.., pa po mišljenju ovog suda za tužitelja nije nastupio trošak zbog izostanka sa ročišta u iznosu od 6.000,00 HRK kako to tužitelj ovom tužbom potražuje.

5.13. Stoga, ni tužitelju ni odvjetničkom društvu nije nastala bilo kakva šteta koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s donošenjem rješenja HOK-a. Naime, o izgubljenoj zaradi moglo bi se govoriti samo u slučaju da radi donošenja rješenja o obustavi obavljanja odvjetništva nitko iz odvjetničkog društva L. i Č. j.t.d. S. nije mogao pristupiti na ročište određeno u spisu ovog suda poslovni broj Povrv-1994/2015 održanom 15. veljače 2017. gdje tužitelj kao punomoćnik tuženika nije bio prisutan, ali je umjesto njega na ročištu bila prisutna zamjenica punomoćnika J. Č., odvjetnička vježbenica u Odvjetničkom društvu L. i Č., radi čega po mišljenu ovog suda nije došlo do gubitka zarade u visini od 6.000,00 HRK ni tužitelju ni odvjetničkom društvu.

5.14. Članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo, naime, solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvu je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (članak 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima - Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19). Prema odredbi članka 78. ovog Zakona svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva. Dakle, tužitelj nije dokazao da mu je nastala bilo kakva šteta jer je na ročištu koje je održano u spisu ovog suda poslovni broj Povrv-1994/2015 od 15. veljače 2015. bila prisutna zamjenica punomoćnika tuženika J. Č.,

odvjetnička vježbenica iz Odvjetničkog društva L. i Č., a niti je, po mišljenju ovog suda, takva šteta u vidu izmakle dobiti za tužitelja uopće nastala.

5.15. Stoga, tužbeni zahtjev je trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe kao neosnovan, radi čega je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Naime, pogrešno tužitelj smatra da time što je tužena Republika Hrvatska, u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 1. ZPP-a, oslobođena od plaćanja sudske pristojbe i tužitelj kao druga stranka u postupku automatski mora biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe. Da bi stranka bila oslobođena od plaćanja sudske pristojbe mora dokazati da je ispunjen neki od uvjeta propisan odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, a što tužitelj nije učinio. Nadalje, prema odredbi članka 172. ZPP-a pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć.

6.1. Uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći, propisani su odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“ br. 143/13. – dalje: ZBPP). Odredbe ZBPP-a propisuju da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi vrsta sekundarne pravne pomoći koja se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave koji temeljem članka 17. stavak 1. ZBBP-a o zahtjevu odlučuje rješenjem. Dakle, za odlučivanje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi nije nadležan sud, pa je je ovaj sud takav zahtjev odbacio. Ujedno, kako tužitelj nije dostavio sudu rješenje ureda državne uprave kojim se oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi ovaj sud je stava da je upravo tužitelja dužan platiti sudski pristojbu na tužbu jer je odredbom članka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) određeno da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev, ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a za podneske koje podnosi, a prema odredbi članka 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prigovore i sl.)

7. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bila izložena tužena. Tuženoj je sud priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 75 bodova i zastupanja na ročištima od 19. listopada 2021. i 15. veljače 2022. po 75 bodova (ukupno 225 bodova). Ukupan broj bodova od 225 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (2.250,00 HRK) predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženiku i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split,1. travnja 2022.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-punomoćnici tužitelja

-tuženoj

-u spis