Poslovni broj: Usž-990/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda, Senke Orlić Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. A., SAD, 628 L. R., W., N. J. 07481, zastupane po opunomoćeniku K. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & K. d.o.o. Z₂.,; D₁.P. iz Z₁., D₂.P. iz Z₁., zastupanog po opunomoćeniku D. J., odvjetniku u Z₂., Z. S. P. iz Z₁., M. P. iz S., A. P. iz Z₂., E. P. iz Z₂., R. F. iz R., zastupane po opunomoćenici A. P. Ž., odvjetnici u S., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko trgovačko i upravno pravo, Z₁., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u S., S., i Ministarstva financija, Z₁., H. P. iz Z₁., zastupane po opunomoćenici A. P. Ž., odvjetnici u S., S. p. H., Z₁., zastupane po opunomoćeniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i partneri d.o.o. Z₂., i P. P. iz Z₁., zastupane po opunomoćenici M. B., odvjetnici u Z₁., radi sudske pristojbe u predmetu naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja D₂.P. protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-70/2019-59 od 25. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja D₂.P. i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsInoi-70/19-59 od 25. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda, odbijen je prigovor tužitelja D₂.P. protiv rješenja istog suda, UsInoi-70/19-54 od 27. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, tom tužitelju je naloženo plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, prvostupanjsku presudu u iznosu od 500,00 kuna i žalbu u iznosu od 500,00 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 1.400,00 kuna.

2. Tužitelj u žalbi, u bitnom, navodi da je predmetni upravni spor pokrenut tužbama A. A., D₁.P., Z. S. P., M. P., A. P., E. P. i R. F.. Međutim, rješenjem je kao pristojbeni obveznik označen samo tužitelj D₂.P.. Smatra da je prvostupanjski sud kao pristojbene obveznike morao označiti sve tužitelje, ne samo njega. Predlaže ukinuti rješenje o plaćanju sudske pristojbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18., dalje: ZSP) propisano je da se pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.

5. Iz podataka spisa proizlazi da je Upravni sud u Splitu, rješenjem poslovni broj: UsInoi-70/19-3 od 26. studenoga 2019., spojio spise tog suda UsInoi-70/19 (pokrenutog po tužbi A. A.), UsInoi-71/19 (pokrenut po tužbi tužitelja D₂.P. te D₁.P., Z. S. P., M. P., A. P. i E. P.) i UsInoi-73/19 (pokrenutog po tužbi R. F.), tako da se vode pod brojem UsInoi-70/19. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsInoi-70/19-38 od 30. prosinca 2020., odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja A. A., D₂.P. i R. F. protiv rješenja tuženika od 3. rujna 2019. te je istodobno odbačena tužba odvjetnika D. J. u odnosu na tužitelje D₁.P., Z. S. P., M. P., A. P. i E. P.. Ovaj Sud je, pored ostalog, presudom, poslovni broj: Usž- 2387/21-2 od 8. listopada 2021., odbio žalbe tužitelja A. A., D₂.P. i R. F. te žalbe drugih zainteresiranih osoba i potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

6. Tužitelj D₂.P. je zatim, i po ocjeni ovog Suda, zakonito i pravilno, zasebnim rješenjem prvostupanjskog suda, UsInoi-70/2019-17 od 27. prosinca 2021., pozvan na uplatu sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 400,00 kn, za prvostupanjsku presudu u iznosu od 500,00 kuna i za žalbu u iznosu od 500,00 kn odnosno u ukupnom iznosu od 1.400,00 kuna, sve u skladu s odredbama Tar. br. 30. st.1., Tar. br. 31. st.1. i Tar. br. 30. st. 5. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19.-dalje: Tarifa), a imajući pritom u vidu i napomenu uz Tar. br. 31. Tarife, prema kojoj ako je više upravnih sporova spojeno radi zajedničkog raspravljanja, pristojba za presudu plaća se zasebno za svaki upravni spor kao da upravni sporovi nisu spojeni.

7. Slijedom izloženog, Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja D₂.P. da je na plaćanje sudske pristojbe trebalo pozvati sve tužitelje navedene u tužbi koju su zajedno podnijeli, a ne obvezati samo njega. O navedenom se već očitovao i prvostupanjski sud u obrazloženju osporenog rješenja, navodeći relevantne razloge koje prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz obrazloženja naprijed navedene prvostupanjske presude, poslovni broj: UsInoi-70/19-38 od 30. prosinca 2020. već je razvidno da su tužitelji Z. S. P., M. P. i E. P. umrli prije podnošenja tužbe, a u odnosu na ostale tužitelje navedene u tužbi koju su zajedno podnijeli odbačena je tužba odvjetnika D. J. pa se smatra da tužbu ti tužitelji nisu ni podnijeli. Ujedno se napominje da je, prema podacima sveza spisa, posebnim rješenjem sudska pristojba određena i A. A., a u postupku je i određivanje sudske pristojbe u odnosu na tužbu R. F.

8. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 29. stavka 4. ZSP-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu 1. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Senka Orlić-Zaninović, v.r.