Poslovni broj: Usž-376/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. R., Đ., kojeg zastupa opunomoćenik P. M., odvjetnik iz M. & M. odvjetničko društvo d.o.o., Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1394/2021-7 od 30. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1394/2021-7 od 30. lipnja 2021.
II
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, povodom žalbe tužitelja, poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/I-362-02/20-02/00433, urbroj: 443- 02-03-12-01-21-42 od 26. siječnja 2021. i predmet vraća na ponovni postupak. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, uklanjanje građevine maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 24,50 x 11,50 m, maksimalne visine cca 3,60 m, koja se gradi na lokaciji M., na k.č.z. 272/2 k.o. M. i k.č.z. 187/2 k.o. M. (pomorsko dobro), bez izvršne građevinske dozvole, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu, navodeći da je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, slijedom čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u ponovnom inspekcijskom postupku, provedenom u izvršenju prvostupanjske presude istog suda, poslovni broj: UsIgr- 314/20-10 od 30. prosinca 2020., izvedeni su novi dokazi i saslušani mogući investitori. Prema izjavi investitora A. R., ovdje tužitelja, proizlazi da za predmetnu građevinu nije ishođena pravomoćna odnosno izvršna građevinska dozvola, te da su suinvestitori izvođenja radova, osim njega, i S. B.. Temeljem izjave tužitelja da je investitor predmetne građevine i S. B., građevinski inspektor je pozvao imenovanog, radi njegovog očitovanja u predmetu izgradnje građevine na lokaciji M., a koji se nije odazvao pozivu, iako je dostava uredno izvršena. Slijedom navedenog, građevinski inspektor je, na temelju izjave investitora A. R., pravilno utvrdio njega kao investitora predmetne građevine. Kod toga tuženik napominje da građevinski inspektor, zbog izbjegavanja primitka poziva, nije mogao utvrditi da li je S. B. također investitor predmetne građevine, a niti je mogao odugovlačiti donošenje rješenja jer je svakim novim očevidom građenje nastavljeno, radi čega je donio rješenje prema investitoru A. R., što nije sporno. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, pobijanu presudu poništi i riješi stvar na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Tužitelj, u odgovoru na žalbu, smatra da je osporena presuda u cijelosti na zakonu osnovana, da se ne temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja iste. Dodaje da tuženik nije postupio prema ranijoj uputi prvostupanjskog suda, a što nastavno detaljno obrazlaže te, slijedom svega navedenog, predlaže ovom Sudu žalbu tuženika odbiti. Ujedno potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 3.906,25 kn.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Iz podataka sveza spisa razvidno je da je ovdje osporeno inspekcijsko rješenje doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu od 30. prosinca 2020., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 8. srpnja 2020., jer u postupku koji je prethodio tom rješenju nije nesporno utvrđeno tko je investitor radova na gradnji predmetne građevine, tlo.dim. 24,50 x 11,50 m.
7. Navedena pravno odlučna činjenica nije utvrđena ni u ponovnom postupku, u kojem je, ovaj puta, građevinski inspektor izostavio, u ranijem rješenju navedenog, S. B. samo iz razloga jer se imenovani nije odazvao pozivu na saslušanje, a što svakako ne predstavlja vjerodostojan dokaz o tomu tko je investitor gradnje prijeporne građevine u smislu odredbe članka 49. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.).
8. Naime, citiranom zakonskom odredbom propisano je da je investitor pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. Pritom okolnost da je netko vlasnik zemljišta ne znači sama po sebi da je takva osoba i investitor, jer u inspekcijskom postupku, koji se vodi zbog građenja građevine bez građevinske dozvole/glavnog projekta/drugog akta, graditelj može biti investitor i građenjem na tuđem zemljištu, odnosno rekonstrukcijom građevine koja nije u njegovom vlasništvu. U slučaju pak da se investitor, odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, građevinski inspektor ovlašten je, u smislu članka 106. stavka 2. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18.), rješenje o uklanjanju građevine donijeti protiv nepoznate osobe.
9. Slijedom izloženog, navedenu činjenicu potrebno je utvrditi svim prikladnim dokazima (isprave, svjedoci, izjava stranke), a nakon toga, ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donijeti na zakonu utemeljenu odluku, što je ovdje izostalo.
10. Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori tuženika nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Na kraju, a u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog spora ocjenjuje se da odgovor na žalbu, kao procesna radnja, nije bio potreban za donošenje odluke u ovoj stvari, pa ga ovaj Sud ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
