Poslovni broj: 15 UsI-2962/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) P. C., OIB:…, iz B., i pod 2) I. C., OIB: …, iz Z., , oboje zastupani po opunomoćenici Z. Z. B.,

odvjetnici u

Z., , protiv tuženika Ministarstva pravosuđai uprave

Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23 i pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 24. ožujka 2022. godine u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe pod 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe pod 1), objavljene 1. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2) kojim traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/356, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 11. svibnja 2021. i rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Korčuli, KLASA: UP/I-943-01/97-01/49, URBROJ: 2117-04-07/4-17-76 od 4. srpnja 2017. te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja pod 1) i 2) za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 27. kolovoza 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/17-01/356, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 11. svibnja 2021., te na raspravi održanoj pred ovim sudom 24. ožujka 2022. godine, na kojoj je tužba konačno uređena u pogledu oznake tužitelja, tužitelji u bitnom najprije citiraju izreke osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, nakon čega i njihova obrazloženja, pa ističu kako je stajalište tuženika neutemeljeno i da nije u skladu s materijalnim propisima, niti s utvrđenim činjenicama. Naime, tuženik da protivno utvrđenim činjenicama i protivno propisima, u obrazloženju rješenja da navodi podatke o unosu predmetnog zemljišta poduzeću

"K." Z. prilikom provedbe njegove pretvorbe, a pritom zanemaruje kako je utvrđeno da je predmetna čestica nastala cijepanjem temeljne zk.č.br. 22203 upisane u povijesni zk.ul.br. 491 k.o. B. temeljem prijavnog lista Ureda za katastar u B. 1983., da je temeljem odredbi zakona o nacionalizaciji iz 1960. zk.č.br. 22203 k.o. B. upisana kao društveno vlasništvo s organom upravljanja narodnog odbora

Općine, a prednici podnositelja zahtjeva postali su korisnici, da je tijekom postupka povrata imovine utvrđeno da su kao upisani vlasnici zk.č.br. 22203/2 k.o. B. uknjiženi prednici podnositelja zahtjeva, da iz dopisa Državne geodetske uprave od

14. prosince 2006. proizlazi kako je iz spiska promjena 161/63-prijavni list iz 1963., a na osnovi konstatacije na terenu, predmetna katastarska čestica koja odgovara zemljišnoknjižnoj prešla u posjed K. B., da je temeljem isprava pribavljenih od katastra B. utvrđeno da je kč.br. 22203/2 k.o. B. 1990., temeljem prijedloga upisanog posjednika, poništena, te prešla u sastav zgr. 4685 k.o. B., u naravi dio pogona bivšeg poduzeća "K." Z., upisanih posjednika u katastru, da čestica oznake zgr. 4685 k.o. B.nije upisana u zemljišnoj knjizi, da ne postoji odluka o deposedaciji, kao niti odluka o davanju u posjed, odnosno davanju prava korištenja/upravljanja/raspolaganja između Općine i "R." Zanatsko uslužnog poduzeća, da je Ugovorom o prijenosu osnovnih sredstava bez naknade od 1. siječnja 1962. "R." Zanatsko uslužno poduzeće prenijelo na Tvornicu kemijskih proizvoda

"K." Z.- pogon B. između ostalog i zgradu od armiranog betona koja se prostire na zemljišnoknjižne čestice među kojima je i predmetna kč.br. 22203/2 k.o. B., da dostavljeni podaci o pretvorbi poduzeća "K." Zagreb u odnosu na pogon

B. detaljno opisuju procjenu objekata pogona B. K., te izračun za uređenje i koštanje svaku pojedinu vrstu zemljišta (betonske, pješačke...) u ukupnoj bruto površini od 1.853 m2, dok se u odnosu na zemljište samo prilažu već spomenuti prijavni list iz 1991. kojim se predmetna čestica poništava, te Ugovor o prijenosu osnovnih sredstava bez naknade od 1. siječnja 1962. bez naznačene procjene vrijednosti zemljišta koje bi trebalo ući u temeljni kapital, temeljem takvog elaborata CERP dostavlja očitovanje od 23. veljače 2016. u kojem navodi da je predmetna čestica zk.č.br. 22203/2 površine 522 m2 procijenjena u temeljni kapital, te potom poništena i prešla u kč.br. 4685 k.o. B. površine 2989 m2, da su K.d.d. iz

Z. i M. T d.o.o. iz D. zaključili ugovor o kupoprodaji

dijela imovine od 20. veljače 2003. kojim M. T. d.o.o. kupuje između ostalog i predmetnu kč.br. 22203/2, da je u čl. 6. navedenog ugovora određeno kako je kupac upoznat s činjenicom da prodavatelj nije vlasnik zemljišta na kojem su sagrađene nekretnine koje su predmet tog kupoprodajnog ugovora sa čime je

suglasan, da je prema nalazu i mišljenju vještaka A. B., ing. geod. od 15.

travnja 2017. zk.č.br. 22203/2 k.o. B.u naravi predstavlja dio vanjskog dvorišta, dio unutarnjeg dvorišta, dio šetnice, dio trgovine K., zgradu kotlovnice i dio pogona

M. T. d.o.o. Tuženik u obrazloženju da se poziva na Elaborat

pretvorbe iz kojeg realno ne proizlazi da je u temeljni kapital ušlo predmetno zemljište, te nadalje na očitovanje CERP-a koje se temelji na podacima iz Elaborata pretvorbe i konačno na Ugovor o prijenosu osnovnih sredstava bez naknade od 1. siječnja 1962.,

kojim se prenosi samo zgrada bez zemljišta. Tužitelji ističu kako niti iz jednog dokumenta koji se nalazi u spisu ne proizlazi da je od oduzimanja predmetne nekretnine ista temeljem valjane pravne osnove prešla na treću osobu (niti posjed, niti vlasništvo). Da je tome tako vidljivo je i iz ugovora o kupoprodaji dijela imovine od 20. veljače 2003.g. između M. T. d.o.o. i K. d.d. iz Z. u kojem

se naznačuje kako su stranke upoznate s činjenicom kako K. d.d. iz Zagreba nije vlasnik zemljišta (i kč.br. 22203/2) na kojem su sagrađeni objekti koji su predmet kupoprodaje, među kojima je i pogon u B.. Stoga raspravljanje tuženika o privatizaciji društva "K.", koje je steklo samo objekte djelomično izgrađene i na predmetnoj čestici, kao i poništenju kč.br. 22203/2 k.o. B. i ulasku u sastav kč.br. 4685 k.o. B. provedeno na prijedlog posjednika upisanog bez valjane pravne osnove, da nije odlučno za provedbu zakonitog postupka povrata imovine tužiteljima, a koja imovina im je oduzeta za vrijeme komunizma. Stoga, da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 53. Zakona o naknadi, kako to neutemeljeno tuženik navodi u obrazloženju, pa da je temeljem citirane dokumentacije notorno očito da je obrazloženje u cijelosti neutemeljeno, pa tako i osporeno rješenje. Slijedom navedenog, tužitelji su tužbenim zahtjevom predložili sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, a ujedno su i predložili da sud naloži tuženiku da im naknadi trošak spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja. 3.Zainteresirana osoba pod 1) iako je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI- 2962/21-6 od 14. siječnja 2022. kojeg je uredno zaprimila pozvana da se uključi u predmetni spor i da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu, nije se uključila u spor niti je do dana zaključenja glavne rasprave dostavila odgovor na tužbu.

4.Zainteresirana osoba pod 2) na navode tužbe očitovala se na po opunomoćeniku na raspravi održanoj pred ovim sudom 24. ožujka 2022., koji je u bitnom naveo kako iz dokumentacije spisa ne proizlazi da bi čestica 22203/2 k.o. B. u cijeloj svojoj površini bila unesena u postupku pretvorbe, već samo dio koji predstavlja česticu zgrade 4685, slijedom čega da smatra kako je činjenično stanje nedovoljno utvrđeno te je predložio da se predmet vrati na ponovni postupak u skladu s prijedlogom tužitelja.

5.U sporu je održana rasprava 24. ožujka 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenica tužitelja i opunomoćenik zainteresirane osobe pod 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pod 1), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

6.Na održanoj raspravi opunomoćenica tužitelja prije svega je navela kako nema punomoć za zastupanje J. M., koja da je u tužbi označena kao tužiteljica pod 3), uslijed čega da uređuje tužbu na način da se iz uvoda iste ispušta dotična, pa da su u ovom sporu tužitelji isključivo pod 1) P. C. i pod 2) I.C.. Nadalje, navela je kako u cijelosti ostaje pri svim navodima iz tužbe, te pri

tužbenom zahtjevu, a posebice da tuženik u svom rješenju ne obrazlaže iz kojih razloga se ne prihvaća utvrđenje geodetskog vještaka, iz kojeg da nesporno slijedi kako je opravdan zahtjev predlagatelja za povrat u vlasništvo dijela čestice koji je u naravi neizgrađen i ima površinu od 282 m2, dok preostali dio čestice predstavlja površinu pod zgradom i stoga da im pripada pravo na naknadu. Ujedno, tužitelji i danas da su upisani kao vlasnici predmetne čestice 22203/2 u površini od 522 m2, koja da prema nalazu geodetskog vještaka odgovara dijelom katastarskoj čestici 22202, evidentiranoj u katastru s površinom od 892 m2 i u naravi predstavlja dvorište, dok da je samo jedan dio po položaju kako to slijedi iz nalaza vještaka obuhvaćen česticom zgrade 4685, a koja ne postoji u zemljišnoj knjizi, zbog čega da ustraje u prijedlogu da se osporena rješenja ponište te da se ukupna površina neizgrađenog dijela oduzete čestice vrati predlagateljima, a za preostali dio utvrdi naknada. Konačno, opunomoćenica tužitelja navela je kako u ovom sporu nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, radi čega je predložila zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, te je naposljetku popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljima u naznačenom iznosu. Opunomoćenik zainteresirane osobe pod 2)

na istoj raspravi očitovao se na način kako je to prethodno izloženo.

7.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, dopis tuženika od 21. listopada 2021., odgovor na tužbu tuženika te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

11.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave u Korčuli, KLASA: UP/I-943-01/97-01/49, URBROJ: 2117-04-07/4-17-76 od 4. srpnja 2017., točkom 1. P. C. za 1/2 suvlasničkog dijela, I. C. za 1/4 suvlasničkog dijela i J. M. za 1/4 suvlasničkog dijela utvrđuje se pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za nacionalizirano građevinsko zemljište oznake čest. zem. 22203/2 k.o. B., površine 522 m2 (sada u sastavu čest. zgr. 4685 k.o. B.), točkom 2. utvrđuje se iznos, način i rok isplate naknade koju će isplatiti Fond za naknadu oduzete imovine ovlaštenicima naknade, dok je točkom 3. određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a predmetno rješenje donijeto je pozivom na odredbe članka 53. i 59. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/17-01/356, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 11. svibnja 2021. postupajući po žalbi tužitelja pod 1) i 2) njihova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupanja u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da su ispunjeni svi uvjeti za utvrđivanje prava na naknadu i određivanje iznosa naknade, koja naknada da je pravilno utvrđena, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, u svezi s čim imaju li podnositelji zahtjeva pravo na povrat imovine i to barem onog dijela koji je uslijed izgradnje zgrade u kojem je bio smješten pogon "K." u B. do danas ostao neizgrađen, pa se tako prijepornim ukazuje i je li oduzeta imovina oznake č.z. 22203/2 k.o. B. procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća „K."

tvornice kemijskih proizvoda Z., kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.

14.Odredbom čl. 53. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.), koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

Stavkom 2. istog članka propisano je da ako pravo na naknadu iz stavka 1. toga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća ili u obveznicama Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 2. st. 1. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor (Narodne novine br. 204/03 i 3/04) propisano je da naknada za oduzeto građevinsko zemljište, a koja se utvrđuje u postupku prava na naknadu prijašnjem vlasniku, utvrđuje se uz primjenu osnovice koju predstavlja parametarska vrijednost m2 zemljišta i korektivnog faktora te vrijednosti koji se određuje ovisno o pogodnosti položaja određenog područja.

Stavkom 2. da parametarska vrijednost zemljišta iz stavka 1. ovoga članka je 100,00 kuna.

Stavkom 3. da pogodnost položaja određenog područja iskazuje se kao koeficijent položaja (Kp) u tablici, koja je sastavni dio ovoga Pravilnika.

Stavkom 4. da u slučaju kada koeficijent položaja nije određen tablicom iz stavka 3. ovoga članka, za procjenu vrijednosti te nekretnine primjenjuje se najniži utvrđeni koeficijent položaja, na području jedinice područne (regionalne) samouprave u kojoj se nalazi oduzeta nekretnina.

Stavkom 5. da naknada za oduzeto građevinsko zemljište utvrđuje se na način da se parametarska jedinica m2 množi s koeficijentom položaja (Kp) iz tablice.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja iz ovog spora izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je naknada u odnosu na tužitelje pravilno utvrđena u smislu naprijed citirane odredbe čl. 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor, pa ovaj sud cijeni kako prvostupanjsko rješenje tako i osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako CERP u svom očitovanju KLASA: 942-05/16-01/6, URBROJ: 360-03-03/09-2016-4 od 23. veljače 2016. upućuje da iz elaborata o procjeni nekretnina društvenog poduzeća "K." proizlazi da je na lokaciji B. procijenjena predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 22203/2

k.o. B., površine 522 m2, koja je potom poništena, te je između ostalih i ona prešla u čest. zgr. 4685 k.o. B., površine 2989 m2. U očitovanju nadalje stoji kako je na predmetnoj lokaciji procijenjen i objekt: Pogon koji se sastoji od međusobno povezanih objekata oko unutarnjeg dvorišta-atrija, uz napomenu da u protuvrijednosti predmetnih nekretnina nije izvršena rezervacija dionica radi naknade prijašnjim vlasnicima na temelju Zakona o naknadi. Isto tako, spisu je priloženo i rješenje Agencije za restrukturiranje i razvoj, broj: 01-02/92-06/156 od 7. siječnja 1992. kojim se daje suglasnost društvenom poduzeću ,,K." s.p.o. Z. na namjeravanu pretvorbu poduzeća utvrđenu odlukom i programom pretvorbe.

17.Nadalje, tijekom postupka prvostupanjsko tijelo je službenim putem pribavilo Elaborat pretvorbe društvenog poduzeća "K." (na CD-u) koji sadrži podatke o

objektu, proračun BGP i NGP, proračun umanjenja i ocjenu vrijednosti 1m2 u DEM, proračun sadašnje vrijednosti, analizu koštanja građevinskog zemljišta i uređenje parcele, rekapitulaciju ukupne vrijednosti, te je utvrdilo da je elaboratom obuhvaćena pretvorba koja se odnosi na sve tadašnje pogone K. uključujući i pogon u B.,

te da je pretvorba izvršena na temelju elaborata iz 1992., a da je Pogon K. u

B. osnovan 1961. na temelju Ugovora o prijenosu osnovnih sredstava bez naknade.

Potom, iz prijepisa Ugovora o prijenosu osnovnih sredstava bez naknade od 1. siječnja 1962. proizlazi da prenosilac "R." zanatsko uslužno poduzeće-B., prenosi, a primatelj "K." Tvornica kemijskih proizvoda Z.-pogon B. preuzima bez naknade osnovna sredstva-građevinske objekte i unosi ih u svoja osnovna sredstva, a odnosi se na zgradu izgrađenu od armiranog betona, pokrivenu crijepom koja se između ostalih čestica prostire i na predmetnoj čest. zem. 22203/2.

18.Također, iz dopisa Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, Ispostava Blato, KLASA: 936-02/06-05/0029, URBROJ: 541-25-3-1/5-06-2 od 14. prosinca 2006. proizlazi da je čest .zem. 22203/2 (522 m2) k.o. B., revizijom 1959., bila upisana u posjedu C.T., ali da iz spiska promjena 161/63- prijavni list iz 1963. na osnovu konstatacije na terenu je utvrđeno da čest. zem. 22203/2 (522 m2) prelazi u posjed poduzeća K. B., te da je 1990. po zahtjevu poduzeća

K.-B.izvršeno ucrtavanje zgrade, te je tom promjenom poništena čest. zem. 22203/2 i prešla u čest. zgr. 4685 (892 m2) i čest. zem. 22202 (2992 m2) k.o. B., a posjednik je ostao K. B., te da nakon toga naknadne promjene na parcelama nisu evidentirane.

19.Kod izloženog stanja stvari, i ovaj sud zaključuje kako prema svemu naprijed navedenom proizlazi da je čest. zem. 22203/2 k.o. B. površine 522 m2, sada u sastavu čest. zgr. 4685 k.o. B. površine 2989 m2 koju je bivše društveno poduzeće

"K." Zagreb procijenilo u vrijednost društvenog kapitala, te da nije izvršena rezervacija dionica radi naknade prijašnjim vlasnicima na temelju Zakona o naknadi, pa je prvostupanjsko tijelo ovlaštenicima naknade na raspravi održanoj 30. svibnja 2017. ponudilo mogućnost izbora naknade sukladno naprijed citiranom članku 53. stavak 2. Zakona o naknadi, međutim kako se ovlaštenici naknade o istom nisu izjasnili, prvostupanjsko tijelo je pravilno odredilo naknadu u obveznicama Republike Hrvatske, a sukladno Pravilniku o mjerilima za utvrđivanje naknade za oduzeto građevinsko zemljište i poslovni prostor.

20.U odnosu pak na navode tužitelja kako je u konkretnom slučaju trebalo ukupnu površina neizgrađenog dijela oduzete čestice vrati predlagateljima, a tek za preostali dio utvrditi naknadu, za istaknuti je kako sud ovakve tužbene prigovore ne nalazi osnovanima. Naime, kao što je to već prethodno izloženo, društveno poduzeće ,,K." Z. je č.z. 22203/2 k.o. B. površine 522 m2, sada u sastavu č.zgr. 4685 k.o. B.ukupne površine 2989 m2 procijenilo u vrijednost društvenog kapitala tog sada bivšeg poduzeća što pak nedvojbeno proizlazi iz Elaborata o procjeni nekretnina predmetnog društvenog poduzeća. Također, neprijeporno je da dionice u svrhu obeštećenja bivših vlasnika nisu rezervirane pri bivšem Hrvatskim fondom za privatizaciju, Zagreb danas CERP, Zagreb kao slijedniku tog tijela, pa s obzirom da je oduzeta nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala, sasvim jasno u tom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 53. Zakona o naknadi prema kojoj se imovina koja je unesena u društveni kapital poduzeća, ne vraća u vlasništvo i posjed,

već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u vrijednosnim papirima.

21.Stoga, budući da pri Centru za restrukturiranje i prodaju Zagreb (bivši Hrvatski fond za privatizaciju) nisu rezervirane dionice u svrhu obeštećenja prijašnjeg vlasnika, u tom slučaju ovlaštenici naknade imaju pravo izbora između dionica iz portfelja CERP-a ili obveznica Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 53. st. 2. Zakona o naknadi, pa kako se prijašnji vlasnici o izboru naknade nisu izjasnili, iako im je pružena mogućnost izbora od strane prvostupanjskog tijela, što je razvidno iz zapisnika od 30. svibnja 2017., pravilno je i zakonito postupilo tijelo prvog stupnja kada im je naknadu odrediti u obveznicama Republike Hrvatske kao obliku naknade koji je za ovlaštenike naknade sigurniji, kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio njihovu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja.

22.Konačno, za nadodati je kako upravna tijela, pa tako i ovaj sud nemaju razloga sumnjati u istinitost naprijed navedenog očitovanja CERP-a, niti su upravna tijela i ovaj sud ovlašteni preispitivati zakonitost provedene pretvorbe s obzirom da utvrđivanje zakonitosti provedene pretvorbe nije, niti može biti predmet upravnog postupka, pa tako niti predmetnog spora, s tim da su se nadležna upravna tijela rješavajući postupke po odredbama Zakona o naknadi dužna pridržavati odredbi tog Zakona, pa tako i članka 53. istog Zakona bez ispitivanja je li privatizacija provedena zakonito, kod kojeg stanja stvari je trebalo naknadu za nacionaliziranu č.z. 22203/2 k.o. B. u površini od 522 m2 utvrditi u obveznicama Republike Hrvatske, dakle upravo na način na koji je u ovoj upravnoj stvari postupilo prvostupanjsko tijelo.

23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelji u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njihove tužbe.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njihov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 1. travnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja pod 1) i 2) Z. Z. B., odvjetnici u Z., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 24. ožujka 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23, uz zapisnik od 24. ožujka 2022. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, uz zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.