REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12 Povrv-689/2020-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. & R. d.o.o. S., protiv tuženika M. C. d.o.o. H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 136.209,82 kuna, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 15. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika D. Č., odvjetnika u S., 1. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-719/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 136.209,82 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 34.610,74 kuna od 1. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 29.682,00 kuna od 1. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 14.393,05 kuna od 1. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 22.694,48 kuna od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 16.450,31 kuna od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 3.468,00 kuna od 11. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 12.145,00 kuna od 22. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 2.766,24 kuna od 8. prosinca 2019. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.295,13 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-719/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na iznos od 29.682,00 kuna teku od 1. studenog 2016. do 30. studenog 2016., kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 70,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.462,00 kuna, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik N. K. iz S. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-719/2020 od 19. listopada 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 136.209,82 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor pa je stoga rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-689/2020 od 8. rujna 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U podnesenom prigovoru, tuženik je naveo da s tužiteljem stoji u trajnom poslovnom odnosu, pri čemu stranke da imaju brojna međusobna potraživanja. Konkretnije, tuženik da ima dospjelo potraživanje prema tužitelju koje je veće od tužiteljevog potraživanja, a pritom tužiteljevo potraživanje da nije u visini kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, već da je daleko niže, a što da je sve razvidno iz tuženikovih poslovnih knjiga.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvod iz otvorenih stavaka tužitelja od 26. lipnja 2020. (stranica 6 spisa), četvrtu privremenu situaciju br. 57-1-3 od 30. rujna 2016., petu privremenu situaciju br. 61-1-3 od 30. listopada 2016. i okončanu situaciju br. 18-1-3 od 31. ožujka 2017. (stranice 7-9 spisa), račune tužitelja br. 340-1-1 od 31.10.2017., br. 341-1-1 od 31. listopada 2017., br. 372-1-1 od 10. studenog 2017., br. 396-1-1 od 21. studenog 2017. i br. 706-1-1 od 7. studenog 2019., s pripadajućim otpremnicama broj 884/17 od 12. listopada 2017., broj 899/17 od 16. listopada 2017., broj 1011/17 od 8. studenog 2017. i broj SKL-2820/19 od 7. studenog 2019. (stranice 10-18 spisa), salda-konti karticu tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 13. studenog 2019. (stranica 19 spisa) te Podatke o usuglašavanju potraživanja i obveza između stranaka od 31. siječnja 2020. (stranica 20 spisa).

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 136.209,82 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade odnosno cijene za izvedene gipskartonske radove na rekonstrukciji Turističke palače u S. te za isporučenu robu tuženiku, u razdoblju od rujna 2016. do studenog 2019.

6. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, dok se prema odredbi članka 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

7. Uvidom u četvrtu privremenu situaciju br. 57-1-3 od 30. rujna 2016., petu privremenu situaciju br. 61-1-3 od 30. listopada 2016. i okončanu situaciju br. 18-1-3 od 31. ožujka 2017. sud je utvrdio da se radi o situacijama koje je tužitelj kao izvođač radova izdao tuženiku kao naručitelju za izvedbu gipskartonskih radova na objektu: rekonstrukcija Turističke palače, na adresi …., a u skladu s ugovorima br. 27-06/2016 i br. 27-06/2016-A koji se navode u tim situacijama. U svakoj od tih situacija navedena je ukupna vrijednost ugovorenih radova bez PDV-a, s vrijednošću do tada izvedenih radova, kao i vrijednosti radova po svakoj od tih situacija. Tako je četvrta privremena situacija izdana za obavljene radove do 30. rujna 2016. i to u ukupnom iznosu (vrijednosti izvedenih radova koji su obračunati po toj situaciji) od 177.854,25 kuna. Peta privremena situacija izdana je za obavljene radove do 31. listopada 2016. i to u ukupnom iznosu (vrijednosti izvedenih radova koji su obračunati po toj situaciji) od 29.682,00 kuna, dok je okončana situacija izdana za radove zaključno s 31. ožujka 2017. u ukupnom iznosu (vrijednosti izvedenih radova koji su obračunati po toj situaciji) od 14.393,05 kuna. Obje privremene situacije i okončana situacija potpisane su i pečatirane kako od strane tužitelja, kao izvoditelja radova, tako i od strane tuženika kao naručitelja istih, a kojim potpisom i pečatom je tuženik potvrdio količinu odnosno vrijednost izvedenih radova po svakoj od tih situacija, odnosno potvrdio je da radovi zaračunati u tim situacijama odgovaraju stvarnom stanju izvedenih radova, kao i da kvaliteta i cijena odgovaraju troškovniku i ugovorenim uvjetima. Tuženik je navedene situacije potpisao bez bilo kakvih primjedbi.

8. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio i račune broj br. 340-1-1 od 31. listopada 2017. koji je izdan na iznos od 22.269,48 kuna, br. 341-1-1 od 31. listopada 2017. koji je izdan na iznos od 16.450,31 kuna, br. 372-1-1 od 10. studenog 2017. koji je izdan na iznos od 3.468,00 kuna, br. 396-1-1 od 21. studenog 2017. koji je izdan na iznos od 12.145,00 kuna i br. 706-1-1 od 7. studenog 2019. koji je izdan na iznos od 2.766,24 kuna, s pripadajućim otpremnicama broj 884/17 od 12. listopada 2017., broj 899/17 od 16. listopada 2017., broj 1011/17 od 8. studenog 2017. i broj SKL-2820/19 od 7. studenog 2019., a iz kojih je razvidno da su ti računi izdani s osnova isporučene robe tuženiku i to u razdoblju od listopada 2017. do studenog 2019. U svakom od računa tuženik je označen kao kupac odnosno obveznik plaćanja tih računa, a u računima je isto tako naveden opis robe, s količinom i jediničnom cijenom, kao i datumom dospijeća na plaćanje računa. Iz priloženih otpremnica proizlazi da se iste odnose na naprijed navedene izdane račune za isporučenu robu, jer roba koja je navedena u tim otpremnicama, po svojoj vrsti i količini odgovara nazivu i količini robe navedene u računima.

9. Tužitelj je u spis dostavio i salda-konti karticu tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 13. studenog 2019. iz koje je razvidno da tuženik u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano potraživanje prema tužitelju u iznosu od 143.243,51 kuna te istovremeno ima i evidentirano dugovanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 276.687,09 kuna, slijedom čega saldo dugovanja prema tužitelju, sa stanjem do 13. studenog 2019., iznosi 133.443,58 kuna. Kada se tom iznosu dugovanja pribroji i potraživanje tužitelja po posljednjem utuženom računu u iznosu od 2.766,24 kuna, koji je dospio na naplatu 7. prosinca 2019., dobije se ukupan iznos duga tuženika prema tužitelju od 136.209,82 kuna, dakle upravo iznos koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku.

10. Iz izvoda otvorenih stavaka tužitelja od 26. lipnja 2020. razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 136.209,82 kuna i to po ukupno osam računa, a iz oznake svakog pojedinog računa, datuma izdavanja računa te iznosa potraživanja po svakom od tih računa razvidno je da se radi upravo o naprijed navedene dvije privremene i okončanoj situaciji te navedenih pet računa za isporučenu robu.

11. Na kraju, ističe se da je tužitelj u spis dostavio i dokument nazvan "Podaci za usuglašavanje potraživanja i/ili obveza" od 31. siječnja 2020., a koji dokument je potpisan i pečatiran i od strane tužitelja i od strane tuženika, i kojim potpisom je tuženik zapravo potvrdio da se stanje u poslovnim knjigama tužitelja na dan 31. prosinca 2019., prema kojem stanju tužitelj ima evidentirano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 136.209,82 kuna, slaže sa stanjem u poslovnim knjigama tuženika. Dakle, tuženik je potpisom (i pečatom) tog dokumenta potvrdio da duguje tužitelju upravo naprijed navedeni iznos od 136.209,82 kuna.

12. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je ispravama koje je dostavio u spis dokazao postojanje svog utuženog potraživanja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 136.209,82 kuna.

13. Tuženik u konkretnom slučaju ne osporava da bi stranke bile u međusobnom poslovnom odnosu, ali isto tako u prigovoru navodi da prema tužitelju ima dospjelo potraživanje koje je veće od tužiteljevog potraživanja, kao i da potraživanje tužitelja nije u visini kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu (tužbi), već da je daleko niže, a što da je razvidno iz tuženikovih poslovnih knjiga. Međutim, tuženik pritom u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a niti u daljnjem tijeku ovog postupka nije na bilo koji način konkretizirao te svoje navode, dakle tuženik uopće nije naveo koliko bi to njegovo dospjelo potraživanje prema tužitelju iznosilo, a niti je naveo za koji točno iznos bi potraživanje tužitelja bilo niže odnosno manje. Tuženik uz podneseni prigovor nije dostavio bilo kakav izvadak iz svojih poslovnih knjiga, a niti je to učinio naknadno sve do zaključenja glavne rasprave. Upravo stoga, a posebice uzimajući u obzir tuženikovo priznanje visine duga prema tužitelju na dan 31. prosinca 2019. (stranica 20 spisa), sud je navode iz prigovora tuženika ocijenio paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje plaćanja dužne obveze prema tužitelju. S obzirom da se tuženik, a u odnosu na svoje navode o postojanju potraživanja prema tužitelju odnosno manjem iznosu dugovanja prema tužitelju od onoga kojeg je tužitelj utužio u ovom postupku, pozivao na stanje u svojim poslovnim knjigama, a što isti nije dokazao bilo kakvom ispravom odnosno izvatkom iz poslovnih knjiga, to je stoga sud smatrao suvišnim izvoditi dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka K. D. te provoditi financijsko vještačenje, a sve to na prijedlog tuženika.

14. Naime, sukladno odredbama članka 220. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok prema stavku 2. tog članka sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

15. Nadalje, prema odredbi članka 492.a ZPP-a, u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

16. Budući da je tužitelj u spis dostavio relevantne vjerodostojne isprave, a koje su u najvećem dijelu potpisane i pečatirane od strane tuženika i u kojima je tuženik zapravo potvrdio postojanje dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu, dok s druge strane tuženik bilo kakve isprave, odnosno izvatke iz svojih poslovnih knjiga nije dostavio u spis, to je stoga sud u skladu s naprijed navedenim odredbama članaka 220. i 492.a ZPP-a, a imajući pritom u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. ZPP-a, odbio prijedloge tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem zz stranaka i svjedoka. Isto tako, odbijen je i prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem, jer se dokaz vještačenjem izvodi u situaciji kada je radi utvrđivanja i ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U konkretnom slučaju tuženik uopće nije konkretizirao svoj prijedlog za provođenje vještačenja odnosno iz navoda tuženika nije jasno koje bi to sporne činjenice, o kojima sud nema stručno znanje, trebalo utvrditi vještačenjem, a to pogotovo obzirom da tuženik u spis nije priložio bilo kakve isprave niti je konkretizirao svoje navode iz podnesenog prigovora.

17. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, dok navodi iz prigovora tuženika nisu osnovani. Upravo stoga, a temeljem odredbi članka 376. stavak 1. i članka 590. ZOO-a, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 136.209,82 kuna, na ime naknade odnosno cijene za izvedene građevinske radove i isporučenu robu tuženiku kao naručitelju tih radova i kupcu robe.

18. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze to je stoga isti dužan tužitelju platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz takvog ugovora. Stoga su tužitelju priznate i zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne iznose glavnice tražbine teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, odnosno tužbeni zahtjev tužitelja je usvojen i u dijelu zahtjeva koji se odnosi na plaćanje zakonskih zateznih kamata, izuzev samo jednog dijela tog zahtjeva. Naime, u odnosu na potraživanje po petoj privremenoj situaciji br. 61-1-3 u iznosu od 29.682,00 kuna tužitelj je zatražio plaćanje zateznih kamata na taj iznos od 1. studenog 2016. do isplate. Obzirom da je peta privremena situacija izdana 31. listopada 2016. te je kao rok plaćanja iste naveden rok od 30 dana, to je stoga tuženik pao u zakašnjenje s plaćanjem te privremene situacije prvog dana nakon isteka roka od 30 dana od izdavanja privremene situacije, sukladno članku 183. stavak. 1. ZOO-a. Dakle, tuženiku je rok za plaćanje iste istekao 30. studenog 2016., a zbog čega tužitelj ima pravo potraživati plaćanje zateznih kamata na iznos od 29.682,00 kuna, po petoj privremenoj situaciji, od 1. prosinca 2016. do isplate, a ne od 1. studenog 2016. kako je to tužitelj zatražio. Sukladno tome, zahtjev tužitelja za plaćanje više zatraženih zateznih kamata koje na taj iznos teku od 1. studenog 2016. do 30. studenog 2016. trebalo je odbiti kao neosnovan.

19. Slijedom navedenog, a sukladno odredbama članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 136.209,82 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate (kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke presude), dok je zahtjev tužitelja u dijelu kojim isti potražuje plaćanje zateznih kamata koje na iznos od 29.682,00 kuna teku od 1. studenog 2016. do 30. studenog 2016. trebalo odbiti kao neosnovan i u tom dijelu ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

20. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 5.295,13 kuna, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.712,10 kuna s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 428,03 kuna te dokumentiranog troška dostave javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kuna, sukladno člancima 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, 112/12 i 114/12, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 2.500,00 kuna, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 625,00 kuna, sukladno Tbr. 42. OT-a, sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

21. U odnosu na preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 70,00 kuna, sud smatra da zahtjev za naknadu tih troškova nije osnovan, budući da u odnosu na dio tog troška od 50,00 kuna, a koji bi se odnosio na materijalni trošak tužitelja, tužitelj nije dostavio dokaz da mu je taj trošak uistinu i nastao i to upravo u toj visini. Isto tako, u odnosu na dio troška u iznosu od 7,50 kuna, a koji bi se odnosio na obračunati PDV na trošak dostave javnog bilježnika (u iznosu od 30,00 kuna), potrebno je navesti da na takav trošak dostave javni bilježnik u skladu s odredbama Pravilnika nema pravo obračunati PDV. Na kraju, za preostali iznos nastalog troška od 12,50 kuna ističe se da iz samog prijedloga i rješenja o ovrsi nije razvidno na što bi se točno taj trošak odnosio, a niti je tužitelj dokazao da bi mu isti u tom iznosu nastao. Također, neosnovanim su ocijenjeni i predvidivi troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 975,00 kuna, a to također iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, a ti predvidivi troškovi po ocijeni ovog suda nisu ni mogli nastati, jer je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Dakle, za iznos nastalih troškova od 70,00 kuna, kao i za predvidive troškove od 975,00 kuna, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zahtjev tužitelja je trebalo odbiti i u tom dijelu ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

22. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i 5. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće OT te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen samo u razmjerno neznatnom dijelu i to za dio potraživanja s osnova zateznih kamata te za dio troškova ovršnog postupka, kao sporednih potraživanja, a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju sve troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog parničnog postupka.

24. Sukladno specificiranom popisu troška, tužitelju je kao osnovan priznat trošak za zastupanje na ročištu od 4. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, te za zastupanje na ročištu od 15. veljače 2022. trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku u ukupnom iznosu od 3.000,00 kuna je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 750,00 kuna, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 1.712,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

25. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za pristup na ročište od 4. veljače 2022. u iznosu od 750,00 kuna, s obračunatim PDV-om u iznosu od 187,50 kuna, budući da je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, a na temelju suglasnog prijedloga stranaka radi pokušaja sklapanja sudske nagodbe, zbog čega tužitelju za zastupanje na tom ročištu pripada nagrada po Tbr. 9. t. 5. OT-a, dakle 50 bodova odnosno 500,00 kuna koliko mu je i priznato, a ne 1.250,00 kuna koliko je zatraženo.

26. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.462,00 kuna, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

U Splitu 1. travnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.