REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 8. P-307/2021-9

U I M E R E P U B LI K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužitelja K.-C. d.o.o., sa sjedištem u T., OIB: …, koga zastupa punomoćnik I. N., odvjetnica u T., protiv 1.tuženika C. F. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: … i 2.tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja 3. studenog 2021., objavljene 23. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Dužan je 1.tuženik C. F. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju K.-C. d.o.o., sa sjedištem u T., OIB: …, iznos od 233.985,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12%, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče kako slijedi:

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kn od 1. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2.463,00 kuna od 1. svibnja 2015. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe.

II Dužan je 1.tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 68.250,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi od 12%, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate uvećane za eskontnu stopu HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pred Općinskim sudom u Splitu zaprimljena je 2. kolovoza 2010. tužba tužitelja K.-C. d.o.o., sa sjedištem u T., OIB:…, protiv 1.tuženika C. U. d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, i 2.tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o., sa sjedištem u Z., OIB: …, radi isplate.

2. U tužbi se ističe da je prilikom izvođenja radova u zoni I. u K. S. po nalogu 1.tuženika, a za korist 2.tuženika, izvršeno deponiranje iskopane zemlje na dijelu čest. zem. 3888 kat. čest. 3890, k.o. K. S., u posjedu i vlasništvu tužitelja.

3. Ukupna površina predmetnih nekretnina je 2.500 m[2] , dok je privremeno izvršeno zauzimanje površine od 1250m[2] . Tuženi nisu imali prethodnu suglasnost tužitelja za navedene radnje.

4. Tužitelj je pozvao 1.tuženika da mu nadoknadi korist koju je imao od korištenja njegove nekretnine od 1. lipnja 2007. do 22. ožujka 2010. u ukupnom iznosu od 468.327,00 kuna (uključujući i PDV). Naknada za privremeno zauzimanje u ovom području iznosi 8,30 kuna, po m[2] , što za ukupnu površinu daje mjesečni iznos od 12.657,50 kuna. Tuženik ad.1 je otklonio svoju obvezu ističući da bi to bila obveza tuženika ad.2.

5. Tuženici su kao nepošteni posjednici tuđe stvari bili dužni predati suvlasniku te nadoknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koriti koje tuženik imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koja bi stvar dala da ih nije zanemario.

6. Stoga se preleže sudu obvezati 1.tuženika na isplatu iznosa od 1.468.327,50 kuna i spp. Ukoliko sud ne nađe da je osnovan tužbeni zahtjev u odnosu na 1.tuženika, isti se tužbeni zahtjev predlaže usvojiti u odnosu na 2.tuženika.

7. Nakon što se Općinski sud u Splitu svojim rješenjem P-3922/10 od 24. siječnja 2011. oglasio stvarno nenadležnim spis je po pravomoćnosti dostavljen ovom sudu gdje je zaprimljen dana 9. ožujka 2012.

8. Na ročištu održanom dana 2. prosinca 2013. 2.tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik ad.2 ističe da je u posjedovnom listu broj 2543 k.o. K. S. upisano društvo D. d.o.o., a ne tužitelj, pa je stoga istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

10. Ovaj tuženik osporava da bi 1.tuženik u njegovu korist izvršio deponiranje iskopane zemlje na česticama 3888 i 3890 k.o. K. S. Ukoliko je deponiranje izvršeno onda ono nije izvršeno u korist ovog tuženika. Naime, 2.tuženik je sukladno Ugovoru o biološkoj sanaciji od 10. srpnja 2006. sav materijal deponirao na nekretninama označenim kao čest. zem 6266 /1 i 6296/3 k.o. K. koje su u vlasništvu Hrvatskih šuma d.o.o. Posebno se napominje da je predmetna cesta puštena u promet 1. srpnja 2007., a da su radovi iskopa završeni u travnju iste godine, pa se stoga u lipnju 2006. nije vršilo deponiranje iskopane zemlje. Tuženik je ujedno istakao i prigovor zastare.

11. Pred ovim sudom zaprimljen je 21. siječnja 2014. odgovor na tužbu 1.tuženika. Ovaj tuženik osporava kako aktivnu, tako i pasivnu legitimaciju, a sve s obzirom da tužitelj nije ni vlasnik posjeda predmetne nekretnine.

12. Tuženik ad.1 osporava da bi po nalogu 2.tuženika vršio deponiranje iskopane zemlje na predmetnim nekretninama. Naime, prema saznanju 1.tuženika deponiranje zemlje na predmetnim nekretninama je moglo doći prilikom izgradnje raskrižja državne ceste broj 8 i županijske ceste broj 6137 u K. S. (kod centra B.), a prilikom kojih radova 1.tuženik nije bio niti investitor, niti izvođač, pa stoga ni po kojoj osnovi nije odgovoran za deponiranje iskopanog materijala.

13. Ovaj tuženik je tek dijelom dao financijska sredstava za izgradnju predmetnog raskrižja, a kojih su investitor jedino mogle biti Hrvatske ceste d.o.o. Na tužitelju je dokaz da je tuženik ad1 dao nalog Hrvatskim cestama d.o.o. da izvrše deponiranje zemlje na predmetnim nekretninama.

14. Tužitelj je končano tužbeni zahtjev uredio svojim podneskom od 7. lipnja 2021., a sve obzirom na pogrešku u zbroju pojedinačno određenih novčanih iznosa.

15. Presudom ovog suda poslovni broj P-397/2012 od 1. prosinca 2015. sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te 1.tuženika obvezao na plaćanje troška tužitelju u iznosu od 58.250,00 kuna. Odlučujući o žalbama parničnih stranaka Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Pž-3531/20 od 24. veljače 2021. ukinuo prvostupanjsku presudu broj P-397/2012 od 1. prosinca 2015. u točkama I i III izreke i predmet vratio na ponovni postupak.

16. U ponovljenom dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, pročitao iskaze svjedoka I. R., Z. D. te z.z. tužitelja i z.z. 1.tuženika kao i vještva vještaka geodetske i građevinske struke.

17. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

18. Tužitelj je podneskom od 18. svibnja 2015. preinačio tužbeni zahtjev na način da sada potražuje pojedinačne iznose za period od 1. lipnja 2007. pa do 1. travnja 2015. Tužitelj je u tužbi od 2. kolovoza 2010. prvotno utužio tražbine za period od 1. lipnja 2007. pa do 1. lipnja 2010.

19. Budući da je tužitelj obuhvatio svojim podneskom od 18. svibnja 2015. tražbine koje dospijevaju i nakon utuženja, to ovaj sud smatra, a s obzirom na protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, svrsishodnim dopustiti preinaku tužbe. Stoga je sukladno odredbi članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje ZPP) odlučeno kao u izreci pod I rješenja.

20. O osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva.

21. Tužitelj u tužbi ističe da su tuženi deponirali iskopanu zemlju na dijelu čest. 3888 i kat. čest 3890 k.o. S., bez suglasnosti tužitelja kao vlasnika.

22. Budući da uz tužbu nisu bili dostavljeni vlasnički listovi, to je osporavana aktivna legitimacija tužitelja.

23. Međutim, tužitelj je na ročištu od 5. veljače 2014. dostavio kartone zemljišta (list 31-32 spisa) iz kojih je razvidno da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina temeljem kupoprodajnog ugovora od 21. prosinca 2005. Stoga je otklonjen prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

24. Među strankama je sporno da li je 1.tuženik u korist 2.tuženika vršio deponiranje iskopane zemlje na predmetnim nekretninama.

25. Uvidom u spisu priložene isprave utvrđeno je da je između Županije, 1.tuženika i 2.tuženika 9. travnja 2004. zaključen Sporazum. Uvidom u navedeni Sporazum utvrđeno je da između Grada K. i 1.tuženika postoji zajednički interes za izgradnju spoja državne ceste broj 8 i županijske ceste broj 6137. Potpisnici ovog Sporazuma su suglasni da se radi potrebe izgradnje trgovačkog kompleksa K. S. "I.", te osiguranja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa na državnoj cesti D8, izvrši djelomična izgradnja raskrižja tako da se izrade prometne trake za lijevo skretanje, te trake za uključivanje i isključivanje vozila prema planu i programu 2.tuženika, a za što je predviđeno sačiniti između tuženika u ovom postupku posebni ugovor (list spisa 25 -26).

26. Dana 19. travnja 2014. (list spisa 27-28) zaključen je između 1.tuženika i 2.tuženika Ugovor o udruživanju sredstava radi izgradnje križanja na D-8 u predjelu radne zone u K. S. Člankom 2. je navedeno da su stranke suglasne da se u cilju prometnog povezivanja priključka sa objekta C. U. d.o.o. spojenom cestom do križanja izvedu radovi na rekonstrukciji križanja na D-8 sa spojnom cestom. predloženo je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka Z. D. i I. R., a na okolnosti navoda iznijetih u tužbi predloženo je saslušati parnične stranke.

27. Na ročištu održanom pred ovim sudom 31. ožujka 2014. saslušani z.z. tužitelja D. M., je naveo da je direktor tvrtke K. c. d.o.o. od 1992. Nadalje izjavljuje da je tvrtka čiji je direktor vlasnik nekretnine koje su navedene u tužbi, o čemu posjeduje vlasnički list. Predmetno zemljište se nalazi u K. S., predio B. 2007. došlo je do deponiranja zemlje na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Zemlju su deponirali kamioni koji su je dovozili sa gradilišta koje je bilo do tužiteljeve parcele. Naime, do parcele vlasništvo tužitelja, grdio se centar B. Zakonski zastupnik tužitelja ne zna koja je tvrtka vršila deponiranje. U istom tom vremenu proširivala se cesta S.-T. Da li je sa tog gradilišta deponirana zemlja, nije mu poznato. O deponiranju zemlje nitko ga nije obavijestio. To deponiranje je trajalo cca. jedan mjesec, dakle, sve se odvijalo tijekom 2007. Jedan put kada je išao iz T. prema predmetnoj parceli, uočio je da se na njoj odlaže zemljani deponij. Z.z. tužitelja se zaustavio kraj benzinske stanice O. i primijetio kamione koji su na tužiteljevu parcelu iskrcavali zemljani otpad. Gledajući vizualno bilo je nasuto oko 900-1000 m[3] . Zakonski zastupnik tužitelja je jednog vozača kamiona zaustavio i pitao po čijem nalogu deponira zemlju, na što mu je ovaj odgovorio da je to po nalogu ljudi sa gradilišta B., te da je izjavio da deponira na zemljištu B. Tužitelj je znao da je nositelj ulaganja tvrtka C. U. d.o.o., pa ih je stoga, kada je došao ured nazvao. Tada su mi rekli da svim poslovnima koordinira g. S., a sa kojima je i z.z. kontaktirao. Gospodin S. mu je rekao da je to deponiranje privremenog karaktera i da će služiti za nasipanje u toj radnoj zoni u predjelu B. Budući da otpad, a kako mu je obećano, nije bio odvezen nakon 3 – 4 mjeseca, već je isti bio na nekretnini i 2008., tužitelj je ponovno nazvao gosp. S. ali njegov broj više nije bio u funkciji. Kada je ponovno kontaktirao tuženika, rekli su mi da g. S. više nije kod njih i da može kontaktirati g. R. Do danas deponirani materijal još uvijek nije uklonjen usprkos kontaktima između z.z. tužitelja, odvjetnika D. i g. R.

28. Zakonski zastupnik 1.tuženika P. Đ. saslušan na istom ročištu je naveo da 1.tuženik inače izgrađuje trgovačke centre i daje ih u zakup li ih prodaje. Prvotuženik je također gradio i TC B. izgradnja kojeg je počela u rujnu 2007. Gradnja je trajala od rujna 2007. do kraja kolovoza 2008. B. je gradio nekretnine na svom zemljištu odnosno na zemljištu društva kćeri, ali 1.tuženik je dio zemljišta prodao B.-u. Na gradilištu tipa kakvog je B. svaki dan jer prisutan geodet koji vrši izmjeru. Tuženik ad. 1 nije deponirao zemlju, već 2.tuženik u tijeku postupka izgradnje ceste S.-T. Ovaj deponij je bio prisutan već kada je B. početo iskope, a B. 1.tuženika i danas tjera da to ukloni. Prvotuženik je bio u kontaktu s tužiteljem iz razloga što je tužitelj želio 1.tuženiku prodati nekretninu, ali to 1.tuženik nije htio. B. je imao namjeru objediniti svoje parcele, a da bi se izradio parcelacioni elaborat bio je potreban pristanak i tužitelja kao vlasnika susjednog zemljišta, pa je to bio razlog da je tuženik sa tužiteljem zaključio Sporazum kako bi odvezli deponirano zemlju. Međutim, problem je bio u tome što je tužitelj tržio obeštećenje jer nije bio 1.tuženik taj koji je izvršio deponiranje zemlje. Što se tiče izvođenja radova na dionici D-8 1.tuženik također nije bio izvoditelj radova, već su to bili Hrvatske ceste d.o.o. ili K. d.d.

29. Sud prihvaća iskaze tužitelja i tuženika u dijelu u kojem isti nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni sa drugim spisu priloženim ispravama. Tako je utvrđeno da se zemljište tužitelja nalazi u predjelu B. blizu zemljišta na kojem se gradio centar B. Izgradnja centra B. je trajala od rujna 2007. do kolovoza 2008. Također je utvrđeno da je do deponiranja zemlje došlo na nekretninama tužitelja tijekom 2007. Zakonski zastupnik tužitelja ističe da ne zna koja je tvrtka vršila deponiranje, ali je jedne prigode kada je išao iz T. prema predmetnoj parceli primijetio, u blizini benzinske postaje, kamione koji su na tužiteljevu parcelu iskrcavali zemljani otpad. Kada je jednog od vozača kamiona upitao po čijem je nalogu dovozio zemlju, odgovoreno mu je da se deponira po nalogu ljudi sa B.-a. Budući da je tužitelj znao da je nositelj ulaganja vezano za izgradnju centra B. 1.tuženik, stoga ga je kontaktirao, a u kojim kontaktima je upućen za z.z. i gospodina S. G. S. mu je rekao da je deponiranje privremenog karaktera, te da će služiti za nasipanje u radnoj zoni u predjelu B. Budući, otpad nije odvezen ni nakon 3-4 mjeseca, a kako je obećano tužitelju, to je ponovno nazvao kontakt osobu g. S., a čiji broj više nije bio u funkciji. Prvotuženik ističe da je zemlju deponirao 2.tuženik i da je deponij bio prisutan kada je B. počeo iskope. Prvotuženik ističe da je bio u kontaktu s tužiteljem iz razloga što mu je ovaj htio prodati nekretninu. S obzirom da je B. imao namjeru objediniti svoje parcele u svrhu izrade parcelacionog elaborata, to je bio potreban i pristanak tužitelja, radi čega je s istim zaključen Sporazum o odvoženju deponirane zemlje.

30. Samim iskazima još uvijek nije utvrđeno tko je vršio deponiranje, budući da 1.tuženik ističe da je deponiranje vršio 2.tuženik prilikom izgradnje ceste S.-T. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi 1.tuženik zaključio Sporazum o odvoženju deponirane zemlje sa tužiteljeve nekretnine. Nadalje i sam g. S. je rekao tužitelju da je deponiranje privremenog karaktera i da će služiti za nasipanje u radnoj zoni u predjelu B. Također valja naglasiti da se radi o nekretninama koje se nalaze jedna do druge (nekretnina tužitelja i centar B.).

31. Svjedok I. R. je naveo da je zaposlenik 1.tuženika desetak godina. U vrijeme kada se gradio TC B. obnašao je funkciju direktora sektora razvoja. O deponiranju zemlje sa gradilišta B.-a nema neusporedna saznanja. Svjedok je bio u kontaktu sa tužiteljem. Naime, B. je 1. rujna 2008. god. dobio uporabnu dozvolu za trgovački centar. Nakon dobivanja uporabne dozvole 1.tuženik više nije imao nikakav odnosno prema B.-u. Negdje između 2011. i 2012. svjedoka je zvao ing. Ž., vezano za problem i izvješće o utvrđivanju međa, a koja izvješće je vezano za nadogradnju u istočnom dijelu B.-a u K., a sve u cilju zadobivanje lokacijske dozvole za tu gradnju. Svjedok mu je na to pristao pomoći. Od direktora Ureda za katastar svjedok je saznao da to izvješće nije potpisano od strane tužitelja, a zašto to tužitelj nije potpisao, nije mu poznato. Kada je stupio u kontaktirao sa tužiteljem, isti mu je rekao da je problem u zemljištu koje je deponirano na njegovoj parceli. Svjedok je čak i uspio pronaći osobu koja bi odvezla taj otpad pa ga je spojio sa tužiteljem.

32. Svjedok Z. D. saslušan na ročištu koje je pred ovim sudom održano dana 9. lipnja 2014. je naveo da je tužitelja kao i njegovog vlasnika g. D. zastupao, odnosno da ga zastupa u svim vrstama predmeta, izuzev kaznenim, preko 25 godina. Jedan od poslova u kojem je zastupao tužitelja bila je kupoprodaja građevinskog zemljišta u KO K. S. na predjelu I. Radilo se o nekretnini veličine cca. 2490m[2] . U isto vrijeme je zastupao i Grad K. Grad K. je zastupao u poslovima ugovaranja prava i obveza u svezi sa financiranjem poslovne zone I. Jedini izravni ulagač s kojim je stupio u kontakt bila su C. U. d.o.o., pa je tako upoznao osobe koje su zastupale ili radile za ovo trgovačko društvo prvenstveno g. Đ. s kojim je imao dosta kontakata, g. I. R. koji se naknadno pojavio i gos. N. S. koji je radio za C. U. d.o.o., s tim da ne zna da li je bio njihov zaposlenik ili je to radio temeljem ugovora o djelu, uglavnom zastupao je C. U. d.o.o. kako pred tijelima gradske uprave, komunalnim poduzećima HEP i sl. Prilikom izgradnje obratio mu se g. M. D., te mu je kazao da izvođač radova pored zemljišta koje drži u posjedu iskopanu zemlju nasipa i na njegovoj nekretnini. Kako je znao da je svjedok u kontaktima sa g. Đ. zamolio ga je da vidi tko to radi i zašto to radi, ali nije siguran, ali misli da su već u to vrijeme postojali kontakti između C. U. d.o.o. i ovdje tužitelja o tome ili da bi nešto zajednički financirali, pri čemu misli na pristupnu cestu ili da bi C. U. d.o.o. otkupila od tužitelja dio zemljišta zbog projektnog rješenja pristupne prometnice kao i eventualnog rješenja kružnog toka za izgradnju budućega trgovačkog centra. Svjedok je kontaktirao gosp. Đ. s kojim je bio u izuzetno dobrim odnosima i ukazao mu na ovu činjenicu, a on ga je zamolio da posreduje kod g. M. da ne traži uklanjanje toga zemljišta, iz razloga da ne zaustavlja radove iz razloga što je čitava ta investicija i rokovi u kojima su se radovi trebali privesti kraju bila u zakašnjenju. Tada mu je priopćio da se deponira zemljište koje je nastalo prilikom iskopa za rekonstrukciju državne ceste D-8 i spojne ceste za poslovnu zonu I. Svjedoku je poznato da je postojao Sporazum između C. U. d.o.o. i pretpostavlja HRVATSKIH CESTA d.o.o. o rekonstrukciji i sufinanciranju državne ceste. Ovo iz razloga što se rekonstrukciji pristupilo isključivo po traženju C. U. d.o.o. budući je ovakva rekonstrukcija bila zakonom predviđeni preduvjet za ishođenje građevinske dozvole za budući centar B., M. i drugi. Naime, lokalna prometnica nerazvrstana cesta koja se trebala nalaziti unutar zone morala je izlaziti na javnu prometnicu odnosno na cestu D-8. Ne zna tko je bio izvođač predmetnih radova. Ukratko postojao je zajednički poduhvat između Hrvatskih cesta d.o.o. i C. U. d.o.o. C. U. d.o.o. su inače putem g. S. i kupovale zemljište, a tek naknadno nakon što su dobivene odgovarajuće dozvole. Svjedok misli da je zemljište postalo vlasništvo nekog od trgovačkih društava u okviru Grupacije B. ili C. Dakle, ova cesta morala se spojiti na križanju. Upoznao je g. M. D. sa traženjem C. U. d.o.o. da zemljište koje je C. U. d.o.o. u dogovoru sa Hrvatskim cestama d.o.o. deponirao na nekretnini tužitelja tu ostane dok se ne završe radovi i ishode potrebne dozvole uz obvezu C. U. d.o.o. da istu u dogledno vrijeme otklone. U više navrata M. D. ga je tražio da kontaktira g. Đ. i R. i s njihove strane dana su obećanja da će se postupiti ovom dogovoru traženja. Dogovoreno je da C. U. d.o.o. angažiraju obrtnika, čijeg se imena se svjedok ne može sjetiti, da odveze to zemljište. Čak mu je ponuđeno da i napravi nekakav sporazum u svezi sa time, pa je svjedok napravio nacrt takvog sporazuma i uputio ga C. U. d.o.o., misli, na e-mail g. R. Kontaktirao je sa i g. D. da, da suglasnost tome obrtniku uđe na njegovo zemljište i započne s uklanjanjem.

33. Sud prihvaća iskaze svjedoka u dijelu u kojem su isti međusobno neproturječni i u kojem nisu proturječni sa drugim spisu priloženim ispravama.

34. Svjedok I. R. nema neposredna saznanja o deponiranju zemljišta, a kada je stupio u kontakt sa tužiteljem, isti mu je rekao da je problem u zemljištu koje je deponirano na njegovoj parceli. Ovaj navod je vezano za dobivanje lokacijske dozvole i to iz razloga što izvješće, a vezano za dobivanje lokacijske dozvole nije bilo potpisano od strane tužitelja.

35. Iskazom svjedoka Z. D. je utvrđeno da je isti zastupao tužitelja i njegovog zakonskog zastupnika kao i grad K. Iskazom ovog svjedoka je utvrđeno da je zastupao grad K. u poslovima ugovaranja vezano za financiranje zone I. Jedini izravni ulagač s kojim je svjedok stupio u kontakt je 1.tuženik. Budući da je z.z. tužitelja imao saznanja da svjedok poznaje z.z. 1.tuženika, to mu je tužitelj kazao da izvođač radova pored zemljišta kojeg je vlasnik tužitelj, nasipa tužiteljevu nekretninu. Tako je došlo do toga da je svjedok na zamolbu tužitelja, u kontaktima sa g. Đ. zamoljen da vidi tko i zašto deponira na tužiteljevo zemljište. U kontaktu sa gosp. Đ. isti ga je zamolio da posreduje kod z.z. tužitelja da ne traži uklanjanje tog zemljišta iz razloga da se ne zaustavljaju radovi, jer je čitava investicija u tijeku, a radovi u zakašnjenju. Naime, radi se o tome da je 1.tuženik zajedno sa 2.tuženikom zaključio Sporazum o rekonstrukciji i sufinanciranju državne ceste, a sve to iz razloga što lokalna prometnica treba izlaziti na javnu prometnicu, odnosno na državnu cestu D-8. S ovim je svjedok upoznao z.z. tužitelja, odnosno upoznao ga je sa traženjem 1.tuženika da zemljište koje je 1.tuženik u dogovoru sa 2.tuženikom deponirao na nekretnini tužitelja tu ostane dok se ne završe radovi i ishode potrebne dozvole uz obvezu 1.tuženika da to u dogledno vrijeme otkloni, a što nije učinjeno.

36. Dakle, radi se o zemljištu kojeg je deponirao 1.tuženik u dogovoru sa 2.tuženikom. Upravo se 1.tuženik obvezao da će deponiranje biti privremenog karaktera i da će se deponirano zemljište u dogledno vrijeme otkloniti sa tužiteljevih nekretnina, a što ranije nije učinjeno s obzirom na potrebu dovršetka TC B., a što je zahtijevalo i rekonstrukciju, odnosno izgradnju križanja na državnoj cesti D-8.

37. Temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje ZOO) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

38. Sud je nesporno utvrdio da je 1.tuženik izvršio deponiranje zemljišta na nekretnini tužitelja čime je onemogućio tužitelja u korištenju njegovih vlasničkih prava na nekretninama označenim kao čest. 3888 i kat. čest.3890 k.o. K. S.

39. Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj je 1.tuženik izvršio deponiranje zemljišta prilikom izgradnje križanja na državnoj cesti D-8. D. Stoga je osnovano potraživanje tužitelja prema 1.tuženiku.

40. O visini glavnog tužbenog zahtjeva

41. Tužitelj potražuje naknadu radi nemogućnosti korištenja svoje nekretnine za period od 1. lipnja 2007. do 1. travnja 2015.

42. Na okolnost visine izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja nekretnine od strane tužitelja, proveden je dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke.

43. Vještak geodet je na očevidu, a s čim se složio i vještak građevinske struke, naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja napuštenu oranicu sa desetak borova starih oko 15 godina. Sa sjeverne strane omeđena je betonskim zidom na koji je postavljena metalna mreža. Isto tako sa istočne strane omeđena je betonskim zidom i metalnom mrežom. Južna međa u naravi predstavlja zapuštenu oranicu i omeđena je s južne strane kamenim hridinama, dok su obadvije parcele na zapadnoj strani nasute zemljom koja je obrasla sa niskim mediteranskim raslinjem. Baš taj dio uz sjevernu među je i prijeporan glede nasutih kubika raznog materijala.

44. U svom vještvu od 28. listopada 2014., koje sud prihvaća kao stručno i neosporeno, vještak geodet je naveo da je tužitelj na licu mjesta pokazao dvije parcele koje čine jedinstvenu cjelinu, u naravi zapuštenu oranicu sa deset višegodišnjih borova koje su omeđene sa istoka betonskim zidom, a sa sjevera betonskim zidom sa postavljenom metalnom mrežom. Na dijelu čest. zem. 3888 u površini od 365 m[2] i dijelu čest. zem. 3890 površini 55 m , deponirano je 983,10 m zemlje.

45. Vještak građevinske struke je u svom nalazu i mišljenju kojeg sud prihvaća kao stučeno i neosporeno utvrdio da je deponirano, a prema onom što je utvrdio vještak geometar 983,10 m[3] . Vještvom je utvrđeno da taksa i cijena za deponij iznosi 80,00 kuna tako da ukupan iznos cijene deponirane zemlje s PDV-om iznosi 98.310,00 kuna. Vještak je utvrdio da vrijednost zakupa jednog mjeseca za čest.zem. 3888. k.o. K. S. iznosi 2.117,00 kuna, dok vrijednost zakupa jednog mjeseca za čest.zem. 3890 k.o. K. S. iznosi 319,00 kuna.

46. Stoga je slijedom iznijetog sud utvrdio da vrijednost mjesečne zakupnine predmetnih nekretnina iznosi 2.436,00 kuna.

47. Sud je utvrdio da je 1.tuženik imao korist od uporabe tuđe stvari u mjesečnoj visini od 2.436,00 kuna radi čega je temeljem odredbe članka 1120. ZOO- a odlučeno kao u izreci presude.

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 148/09.) priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točka 1.) u iznosu od 5.000,00 kn, dok mu je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine» 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15.) priznat trošak zastupanja na ročištima od 2. prosinca 2013., 5. veljače 2014., 31. ožujka 2014. i 9. lipnja 2014. (Tbr. 9. točka 1.) svako u iznosu od po 5.000,00 kuna, trošak pristupa na očevid (Tbr. 9. točka 7.) u iznosu od 6.250,00 kuna, trošak pristupa na ročišta od 2. veljače 2015. i 16. rujna 2015. (Tbr. 9. točka 1.) svako u iznosu od po 5.000,00 kuna, što ukupno iznosi 41.250,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 7.000,00 kuna, trošak pristojbe tužbe u iznosu od 5.000,00 kuna kao i pristojbe presude u iznosu od 5.000,00 kuna što sveukupno iznosi 58.250,00 kuna. Tužitelj je odbijen za više traženi iznos troška od 16.250,00 kuna. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe protiv rješenja o ustupu jer s istom nije uspio. Nije mu priznat trošak pristupa na ročište od 25. ožujka 2015. budući da na isto nije pristupio, a za ročište od 18. svibnja 2015. navedeno je da njegov trošak pada na teret tužitelja.

U ponovljenom postupku tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 7. lipnja 2021. (Tbr. 8. točka 1.) u iznosu od 5.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 3. studenog 2021. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 5.000,00 kuna, što sveukupno iznosi 68.250,00 kuna. Stoga je u odnosu na trošak odlučeno kao u izreci pod II rješenja.

U Splitu 23. ožujka 2022.

Sudac

Marija Balić Jurišić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu RH putem ovog suda u 3 primjerka.