REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 12 Gž-211/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku u P., protiv tuženika V. Š. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. Š., odvjetnici u P., radi prestanka uznemiravanja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 11 P-16/2019-13, od 6. studenoga 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja E. K. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 11 P-16/2019-13, od 6. studenoga 2019.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 11 P-16/2019-13, od 6. studenoga 2019., presuđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženomu V. Š. iz V. da prestane uznemiravati tužitelja E. K. iz V. u njegovom pravu vlasništva i izvršavanju vlasničkih ovlasti na nekretnini označenoj kao k.č.br. 526/2, zk.ul. 503 k.o. V., na način da ukloni grane sa stabala na njegovoj nekretnini označenoj kao k.č.br. 529/1, zk.ul. 1111 k.o. V., koje ulaze u zračni prostor nekretnine tužitelja i tako omogući tužitelju neometano korištenje nekretnine koja se nalazi u njegovom vlasništvu, u roku od 8 (osam) dana i pod prijetnjom novčane kazne te se tuženiku zabranjuje svako takvo daljnje isto ili slično uznemiravanje prava vlasništva na njegovoj nekretnini.

Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka, u roku od 8 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos dosuđenog troška teku od donošenja odluke o trošku pa do isplate, po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznos od 1.562,50 kuna, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 200,0 kuna kao neosnovan.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz naknadu cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se preispitati, prvenstveno iz razloga što je činjenično stanje ostalo neutvrđeno.

2.2. U sadržaju žalbe tuženik je elaborirao sadržaj provedenog dokaznog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o mogućnosti tužitelja da sam ukloni grane koje prelaze na njegovo zemljište, prvenstveno zbog toga što nije proveo dokaz saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka. Na taj način ostalo je neutvrđeno da li je tuženik ometao tužitelja u njegovom pravu da sam ukloni grane sa svog zemljišta, te tko je na kraju otpilio grane i u kakvim su odnosima bili tužitelj i tuženik.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. U razlozima presude prvostupanjski obrazložio je svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, a nije u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. 526/2 k.o. V., a tuženik k.č.br. 529/1 k.o. V., da je stablo murve na parceli tuženika i da su grane stabla prelazile u zračni prostor nekretnine tužitelja. Nije sporno ni da su nakon podizanja tužbe odsječene grane koje su prelazile u zračni prostor tužitelja.

7.1. Sporno je prije svega pravo na sudsku zaštitu na način kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.

8. Pravni okvir spora prvostupanjski sud pravilno je postavio pozivom na odredbu članka 105. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), kojom je propisano da vlasnik smije iz svojega zemljišta istrgnuti žile i korijenje tuđega drveća i ostaloga raslinja kao i odsjeći grane tuđega drveta i dio debla koji se nalazi u zračnom prostoru iznad njegove nekretnine i zadržati ih za sebe, ili se pak služiti tim dijelom tuđega drveta.

9. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. ZPP-a), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

9.1. Tužitelj je podnio tužbeni zahtjev utemeljen na činjeničnom supstratu prema kojem se od tuženika traži da prestane uznemiravati tužitelja u njegovom pravu vlasništva i izvršavanju vlasničkih ovlasti na nekretnini, na način da ukloni grane sa stabala koje ulaze u zračni prostor nekretnine tužitelja i tako omogući tužitelju neometano korištenje nekretnine koja se nalazi u njegovom vlasništvu.

9.3. U tako postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i u činjeničnim navodima tužbe, tužitelj nije svoj zahtjev temeljio na činjenicama na koje se poziva u žalbi, prije svega da ga je tuženik sprečavao u njegovim ovlastima da sam ukloni grane stabala iz svog zračnog prostora, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj kao vlasnik je ovlašten na temelju članka 105. ZVDSP-a sam odsjeći grane stabala koje prelaze u njegov zračni prostor i da mu ne pripada zahtijevati temeljem članka 167. ZVDSP-a od tuženika da on to učini.

9.4. Zbog navedenog, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da je u konkretnom slučaju neodlučna činjenica tko je posjekao grane tuženikovog stabla koje su nadvisivale prostor nekretnine tužitelja i da nije potrebno provoditi dokazne prijedloge, jer bi se provođenjem tih dokaza utvrđivale činjenice koje nisu obuhvaćene tužbenim zahtjevom.

10. Cijeneći navedeno, drugostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do uznemiravanja prava vlasništva tužitelja i da je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti.

11. Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je prvostupanjski sud odlučio temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a,

11.1. Tuženiku je trošak pravilno dosuđen za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu od 16. listopada 2019. po 625,00 kuna, te za ročište za objavu i uručenje presude 312,50 kuna, što ukupno iznosi 1.562,50 kuna.

12. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbio je kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrdio je u cijelosti.

U Požegi 1. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić