Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-113/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ordani Labura, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.&S. bank d.d. R., J. trg, OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz O. B. i P. iz O., protiv 1. ovršenika V. J. iz P., D., V., OIB: … i 2. ovršenika B. O. iz P., D., V., OIB: …, radi ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi 2. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi od 27. siječnja 2022. godine broj Ovr-34/2022-2, dana 1. travnja 2022. godine

r i j e š i o  j e

I Žalba 2. ovršenika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi od 27. siječnja 2022. godine broj Ovr-34/2022-2.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi kojim je, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, određena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika, i ovrhovoditelju priznat ovršni trošak u iznosu od 3.830,00 kuna, žalbu je izjavio 2. ovršenik, osobno, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) i članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), i predložio donošenje odluke u skladu sa žalbenim navodima.

2. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba odbije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovršenik u žalbi ističe, u bitnom:

- da se iz pobijanog rješenja ne može iščitati kada je nastala kreditna obveza 1. ovršenika, kada je došlo do raskida tog ugovora o kreditu zbog neplaćanja otplatnih rata i koliko iznosi pravo stanje duga po istome,

- da u konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da postoje posebni uvjeti za ovrhu na nekretnini, propisani odredbama članka 80.b OZ, te

- da je nekretnina 1. ovršenika, koja je znatno veće vrijednosti od potraživanja ovrhovoditelja, dostatna za namirenje predmetne tražbine pa da nema potrebe ovrhu provoditi i na nekretnini u njegovom vlasništvu.

5. Prvim, naprijed istaknutim prigovorom žalitelj dovodi u pitanje postojanje i visinu tražbine ovrhovoditelja, kojim navodima rješenje o ovrsi osporava zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ. O žalbi izjavljenoj zbog tog žalbenog razloga, kao i o prijedlogu za ograničenje ovrhe,na što se odnosi posljednji naprijed istaknuti žalbeni prigovor 2.ovršenika, prema odredbama članka 52. i članka 5. stavka 2. OZ, odlučuje prvostupanjski sud.

6. Nadalje, ispitujući pobijano rješenje po žalbi 2. ovršenika, i u granicama određenim člankom 50. stavkom 5. OZ, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno uz pravilnu primjenu ovršnog procesnog i materijalnog prava.

6.1. Naime, pobijano rješenje nije doneseno uz neku od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavak 1. OZ, na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.2. A kako je prvostupanjskim rješenjem ovrha određena na temelju valjane ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 22.04.2011. godine, potvrđenog po javnom bilježniku A. B. pod posl.br. OV-5197/11 dana 26.04.2011. godine, koji akt je, prema potvrdi javnog bilježnika, postao ovršan danom 6. svibnja 2021. godine (list 31.a spisa), i kojim je ovrhovoditelj ovlašten da, po dospijeću obveza 1.ovršenika iz Ugovora o kreditu od 22.04.2011. godine, utvrđenih na temelju izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, ovrhom zatraži namirenje istih na nekretnini založnog dužnika (2.ovršenika), istaknutoj u rješenju o ovrsi. Iz prijedlogu priloženog izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja sa stanjem na dan 3.11.2021. godine (list 12. spisa) proizlazi da novčane tražbine istaknute u rješenju o ovrsi, po naravi i visini odgovaraju obvezama 1.ovršenice navedenim u tom izvodu.

6.3. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjskim rješenjem ovrha je određena na temelju ovršne isprave koja je stekla svojstvo ovršnosti, sukladno ugovornim odredbama sadržanim u istoj – po ostvarenju ugovorenih uvjeta (dospjelost tražbine koja u roku nije podmirena), te na predmetu koji nije izuzet od ovrhe, niti je mogućnost ovrhe na istome ograničena.

7. Žalitelju, suviše toga, valja odgovoriti da se isti, kraj činjenica da je ovrhovoditelj, upravo na temelju naprijed navedenog pravnog posla sklopljenog sa 2.ovršenikom, na predmetnoj nekretnini stekao založno pravo, i da je 2.ovršenik istim tim poslom dao svoj izričiti pristanak da ovrhovoditelj radi namirenja predmetne tražbine zatraži i provede ovrhu na nekretnini u njegovom vlasništvu (dobrovoljno založnopravno osiguranje) – i po nalaženju ovog suda, prema odredbama članka 77. OZ, predmetnoj ovrsi ne može protiviti pozivom na odredbe članka 80.b OZ.

8. Slijedom navedenog, i kako je pobijanim rješenjem ovrha određena u svemu sukladno odredbama OZ kojima je propisana ovrha na nekretnini, prvostupanjski sud je istim ovrhu odredio pravilnom primjenom materijalnog prava, i pravilno postupio kad je ovrhovoditelju, s temelja odredbe članka 14. stavka 4. OZ, dosudio troškove potrebne za ovrhu.

9. Stoga žalba nije prihvaćena te je, na temelju članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ, riješeno kao u izreci. Ujedno je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za dosudu troškova sastava odgovora na žalbu po odvjetniku, jer taj trošak nije bio potreban (članak 166. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP i članka 14. i članka 21. stavka 1. OZ).

U Šibeniku, 1. travnja 2022. godine

SUDAC

Ordana Labura v.r.