REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3369/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. Š., zbog prekršaja iz članka 92. stavak 1. točke 27. i stavak 2. Zakona o oružju („Narodne novine“ broj 63/07., 146/08., 59/12. i 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 8. ožujka 2022., broj: 32. Pp - 3001/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2022,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. M. Š. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M. Š. obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 8. ožujka 2022., broj: 32. Pp-3001/2021-8, proglašen je krivim okr. M. Š. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 92. stavak 1. točka 27. Zakona o oružju, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. M. Š. pravodobno je po branitelju odvjetniku G. B. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe te ukine mjera oduzimanja oružja, a podredbno da se pobijana presuda ukine i predmet vati na ponovni postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da prilikom provođenja dokaznog postupka i to ispitivanja svjedoka N. R. prvostupanjski sud nije pitao svjedoka za njegove osobne podatke odnosno prvostupanjski sud se nije uvjerio u identitet tog svjedoka, a sukladno članku 288. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku. Time očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 10. te tzv. relativno bitna povreda odredaba iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 173. Prekršajnog zakona, odnosno u vezi s člankom 288. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupka.

5.1. Međutim, iako su točni navodi okrivljenika da prilikom ispitivanja svjedoka N. R., prvostupanjski sud nije uzimao osobne podatke od istog, navedeni svjedok ispitivan je u svojstvu službene osobe – policijskog službenika Policijske postaje Okučani, a koji je iskazivao o okolnosti koje je utvrdio u obavljanju službene dužnosti, pa u tom smislu, osobni podaci svjedoka nisu neophodni radi utvrđivanja identiteta navedenog svjedoka, a niti iz iskaza svjedoka proizlazi da bi isti bio u odnosu srodstva s okrivljenikom, već je postupao u svojstvu službene osobe u obavljanju službene dužnosti. Osim toga, na glavnoj raspravi održanoj 1. ožujka 2022., ispitivanju svjedoka policijskog službenika N. R. bila je prisutna odvjetnička vježbenica N. B.-H., u zamjeni za odvjetnika G. B., koja nije dovodila u sumnju identitet ispitivanog svjedoka. Stoga, propust prvostupanjskog suda da utvrdi da li je svjedok u kakvom srodstvu s okrivljenikom nije utjecalo na presudu.

5.2. Nadalje, svjedoku N. R. dana su u potpunosti upozorenja iz članka 288. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje ZKP/08), odnosno da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. Stoga, obzirom da su svjedoku dana sva propisana upozorenja, njegov iskaz ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu članka 300. stavak 1. točke 5. Zakona o kaznenom postupka, radi čega žalba okrivljenika radi bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana iz članka 195. stavak 1. točka 10. Zakona o kaznenom postupku.

6. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude propustio naložiti vraćanje oduzetog streljiva okrivljeniku, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je ukinuo mjeru oduzimanja predmeta. Time očigledno, iako to nije izrijekom navedeno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

6.1. Međutim, činjenica da prvostupanjski sud u izreci pobijane presude nije naložio vraćanje oduzetih predmeta, odnosno streljiva koji su privremeno oduzeti prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja xxxx, nema karakter bitne povrede odredaba prekršajnog postupka jer iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da okrivljeniku M. Š. nije izrečena mjera oduzimanja predmeta sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona, pa se predmeti – streljivo oduzeto prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta ser. broja xxxx, imaju vratiti okrivljeniku po pravomoćnosti pobijane presude, što će izvršiti tijelo kod kojeg se predmeti koji su privremeno oduzeti nalaze na čuvanju i skladištenju, odnosno Policijska uprava brodsko-posavska, Postaja granične policije Stara Gradiška.

7. U žalbi zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da se prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret mogao biti počinjen samo u trenutku prelaska državne granice, a u kojem trenutku on nije znao da se navedeno streljivo nalazi u njegovom pretincu pa da u tom trenutku nije postojala svijest o počinjenom prekršaju pa da je jasno da nije postupao s namjerom, a što je osnovni oblik krivnje za počinjenje ovog prekršaja. Isto tako, okrivljenik napominje da je streljivo pribavio potpuno u skladu sa zakonom i da isto nema nikakvu značajniju vrijednost radi koje bi isto prevozio preko državne granice te da nije imao razloga isto prenositi preko državne granice i izlagati se prekršajnom progonu.

7.1. Suprotno tvrdnjama iz žalbe, osnovano je prvostupanjski sud donio zaključak o krivnji okr. M. Š., jer je u dokaznom postupku nesporno dokazano da okrivljenik inkriminirane prilike prilikom prelaska državne granice streljivo koje je prevozio u automobilu nije prijavio graničnoj policiji, a čime je ostvario bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret.

7.2. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret jer nije postupao sa namjerom, a koja je potrebna da bi bio kriv za počinjenje djela, sukladno odredbi članka 23. Kaznenog zakona, koja se analogno primjenjuje u prekršajnom postupku.

7.3. Prije svega, ističe se da namjera kao oblik krivnje, sukladno članku 25. stavku 1. Prekršajnog zakona, mora biti izričito propisana propisom o prekršaju, a što nije slučaj kod inkriminiranog djela prekršaja, a što je pravilno i zaključio prvostupanjski sud u odlomku 7. obrazloženja pobijane presude.

7.4. Isto tako, nisu prihvatljivi žalbeni navodi okrivljenika, da je bio u zabludi odnosno da nije bio svjestan da se streljivo nalazi u pretincu automobila, obzirom da iz same obrane okrivljenika proizlazi da je isti lovac, pa je obzirom na to svojstvo mogao i morao biti svjestan svoje radnje koja je protupravna odredbama Zakona o oružju, a koje odredbe je okrivljenik dužan poznavati, pa okolnost da je isti zaboravio da se streljivo nalazi u vozilu ne može biti okolnost koja bi ga ekskulpirala od prekršajne odgovornosti.

7.5. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, okrivljenik ističe da je izrečena previsoka novčana kazna jer prvostupanjski sud nije cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

8.1. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. S obzirom da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu 1.500,00 kuna, a zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima dovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti. U konkretnom slučaju otklonjena je mogućnost daljnjeg ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Iako je u uvodu žalbe, okrivljenik istaknuo da se žali i zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, radi čega ista nije niti razmatrana.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio nesposoban za privređivanje, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje te osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.