Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 10 P-272/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja H. ured za osiguranje, OIB:…, Z., M. 71, kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva M. & L., Z., Z. 4, protiv tuženika A. društvo za osiguranje M. osiguranje a.d.o. B., matični broj:…8, B.-N. B., B. M. M. 3b, R. S., kojega zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik u O., K. A. S. 23, radi naknade štete u iznosu od 548.411,75 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 31. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja H. ured za osiguranje, OIB:…, Z., M. 71, protiv tuženika A. ruštvo za osiguranje M. osiguranje a.d.o. B., matični broj:…, B.-N. B., B. M. M. 3b, R. S.,

radi isplate iznosa u 548.411,75 kn, (slovima:petstočetrdesetosamtisućačetristojedanaestkuna i sedamdsetpetlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 548.111,75 kn (slovima: petstočetrdesetosamtisućastojedanaestkuna i sedamdsetpetlipa) od 22. siječnja 2020. do isplate, a na iznos od 300,00 kn (slovima:tristokuna) od 29. kolovoza 2020. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 25.550,00 kn (slovima: dvadesetpettisućapetstopedesetkuna), odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 23.050,00 kn (slovima: dvadesettritisućepedesetkuna) u roku 15 (petnaest) dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.125,00 kn (slovima:tritisućestodvadesetpetkuna) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako je 21. siječnja 2020., na temelju Sporazuma o formiranju i korištenju sredstava Fonda za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti pri H. uredu za osiguranje (dalje. Sporazum), kao i na temelju odredbe članka 86., članka 91. i članka 94. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 9/94 dalje: ZO), isplatio osiguravajućoj kući G. H. d.d. novčani iznos od 548.111,75 kn. Navedeni iznos se odnosio na isplatu naknade štete na temelju presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-450/2015, a zbog štetnog događaja od 19. veljače 1997., koji se dogodio u Vukovaru. Navedenog dana dogodila se prometna nezgoda u Vukovaru u kojoj je sudjelovalo vozilo registarske oznake … koje je u tom trenutku bilo osigurano kod S. osiguranje d.d. B., pravnom predniku ovdje tuženika. Ispaćeni iznos se odnosi na naknadu neimovinske štete u iznosu od 527.020,75 kn zbog smrti bliske osobe, te sudskih troškova u iznosu od 20.466,00 kn te troška obrade zahtjeva u iznosu od 626,00 kn. S obzirom da je vozilo kojim je upravljao V. R., pod utjecajem alkohola, u trenutku nezgode bilo osigurano kod pravnog prednika tuženika, to tužitelj smatra kako je na temelju odredbe članka 86. ZO-a stekao pravo regresnog potraživanja od tuženika. U odnosu na tuženikove prigovore promašene pasivne legitimacije i zastare, ističe kako su neosnovani i predlaže prihvatiti ovaj tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako nije sporno da je do prometne nezgode došlo na način kako je naveo tužitelj, niti je sporno da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-450/2015 društvo G. H. d.d. isplatilo oštećenima iznos od 527.020,75 kn uvećano za troškove postupka. Nije niti sporno da je tužitelj utuženi iznos isplatio društvu G. H.. Međutim, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Navodi kako tužitelj nije dokazao postojanje police osiguranja za predmetno vozilo na koju se poziva u tužbi i tijekom postupka, te da tužitelj nije stekao pravo regresnog potraživanja upravo od tuženika na temelju odredaba ZO-a. Smatra kako tužitelj, na temelju odredbe članka 91. stavak 4. u svezi članka 90. ZO-a ima pravo regresa prema osobi koja je odgovorna za prometnu nezgodu - V. R.. Ujedno ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio u Sporazum o formiranju i korištenju sredstava Fonda za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti pri H. uredu za osiguranje od 3. ožujka 1994., u potvrdu A. za privredne registre R. S. od 9. srpnja 2020., u obradu i likvidaciju štete G. osiguranje od 26. rujna 2019., u nalog za plaćanje Z. banke d.d. na stranici 16. spisa, u Zapisnik Opštinskog suda u Vukovaru od 19. veljače 1997., u zapisnik od 16. listopada 2017. u predmetu Općinskog suda

u Osijeku poslovni broj Pn-450/2015 i iskaz svjedoka V. R., u presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-450/2015-52 od 4. prosinca 2017., u presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-398/2018-2 od 18. listopada 2018.

4. Predmet ovog spora je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 548.411,75 kn.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sud je u postupku utvrdio:

- da se 19. veljače 1997. u Vukovaru dogodila prometna nezgoda i da su sudionici bili V. R. koji je upravljao vozilom registarske oznake … i da je prednjim dijelom vozila udario u tijelo pješaka M. M., koji je preminuo,

- da je vozilo registarske oznake …76 bilo osigurano kod S. osiguranje d.d. B., policom osiguranja broj 376151, jer to proizlazi iz Zapisnika Opštinskog suda u Vukovaru od 19. veljače 1997., te iz iskaza V. R. s ročišta održanog 16. listopada 2017. pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj Pn-450/2015.,

- da je pravni slijednik S. O. d.d. društvo M. osiguranje a.d.o. B., ovdje tuženik,

- da je vozač V. R. oglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-38/07 od 15. ožujka 2007.,

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-450/215-52 od 4. prosinca 2017., potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Pž- 398/2018-2 od 18. listopada 2018., naloženo G. H. d.d. isplatiti štetu na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe i to B. M., u iznosu od 154.000,00 kn, J. D. u iznosu od 105.000,00 kn i A. M. u iznosu od 105.000,00 kn te naknaditi, imovinsku štetu i to B. M., u iznosu od 16.100,00 kn, J. D. u iznosu od 1.400,00 kn i A. M. u iznosu od 1.400,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama te naknadi parnični trošak u iznosu od 88.473,25 kn,

- da je G. H. d.d. isplatilo 15. siječnja 2020. oštećenicima ukupan iznos od 548.111,75 kn , koji je isplaćeni iznos potraživalo od ovdje tužitelja,

- da je tužitelj H. ured za osiguranje 21. siječnja 2020. isplatili društvu G. iznos od ukupno 548.111,75 kn, na temelju Sporazuma o formiranju o korištenju sredstava Fonda za naknadu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti pri Hrvatskom uredu za osiguranje,

- da tuženikov prigovor zastare nije osnovan, jer je tužitelj isplatu izvršio 21. siječnja 2020., a tužbu radi regresa je podnio 2. studenog 2021.

- da se prometna nezgoda dogodila u Vukovaru, na području Republike Hrvatski koje je u trenutku prometne nezgode bilo pod upravom UNTAES-a i koje je vraćeno u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske 1. lipnja 1997.

7. Tužitelj smatra kako na temelju odredbe članka 86. Zakona o osiguranju ima prema tuženiku regresno pravo potraživanja iznosa koji je isplatio G. H. d.d.

8. Prometna nezgoda dogodila se na području koje je u to vrijeme bilo pod prijelaznom upravom UNTAES-a. Na temelju Temeljnog sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, odnosno Erdutskog sporazuma od 12. studenog 1995. te zaključka u B. N. od 15. svibnja 1997., Prijelazni upravitelj za istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem, donio je 29. svibnja 1977. Direktivu, prema kojoj će od 1. lipnja 1997., početi primjena Ustava Republike Hrvatske i svih zakona Republike Hrvatske, za sve nove slučajeve koji budu pokrenuti i koju dođu pred pravosudne institucije u regiji.

9. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe Zakona o osiguranju koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja („Narodne novine“ broj 9/94).

10. Odredbom članka 91. toga Zakona propisano je da osobe koje nemaju valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz o postojanju takvog osiguranja, moraju na granici sklopiti s domaćim društvom za osiguranje ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti koji vrijedi na teritoriju Republike Hrvatske, dok je odredbom članka 94. istog Zakona određeno da za naknadu štete koja je nanesena uporabom vozila inozemne registracije koje nema valjanu međunarodnu ispravu ili dokaz o osiguranju od automobilske odgovornosti vrijede odredbe članka 86. tog Zakona.

11. Prema odredbi članka 86. ZO-a određeno je da oštećena osoba kojoj je nanesena šteta uporabom vozila čiji se vlasnik, odnosno korisnik nije osigurao od automobilske odgovornosti, podnosi zahtjev jednom od društava za osiguranje koje se bavi osiguranjem od automobilske odgovornosti.

12. Postupajući u skladu s ovom odredbom oštećeni - obitelj stradalog M. M. je i podnijela tužbu za naknadu štete protiv osiguravajućeg društva G. H. i ishodila pravomoćnu presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-450/2017.

13. Imajući na umu navedeno sud je utvrdio kako nije osnovana tvrdnja tužitelja da je isplatom utuženog iznosa društvu G. H. d.d. stekao prvo regresa prema tužitelju i to na temelju odredbe članka 86. ZO-a. Naime, prema činjeničnim utvrđenjima ovoga suda, te iskaza V. R. danog u postupku pred Općinskim sudom u Osijeku, nesporno je utvrđeno kako je njegovo vozilo bilo osigurano kod S. osiguranje B., te da nije imao valjanu međunarodnu ispravu niti sklopljen ugovor o osiguranju s domaćim osiguravajućim društvom.

14. Prema odredbi članka 86. stavak 4. ZO-a tužitelj ima pravo na regres prema osobi koja je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove. Stoga se prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ukazuje osnovanim. Naime, tužitelj ima pravo regresa za isplaćenu štetu osiguravajućem društvu G. H., prema V. R., kao osobi koja je proglašena krivom za navedenu prometnu nezgodu, odnosno odgovornom za štetu, jer je isti upravljao vozilom osiguranim kod stranog osiguratelja, bez valjane međunarodne isprave o osiguranju od automobilske odgovornosti koja vrijedi u Republici Hrvatskoj.

15. Naime, člankom 1. stavak 2. točka B i C Sporazuma je propisano kako će se sredstava koristiti isključivo za plaćanje obveza temeljem „B članka 86, 87 i 89 Zakona o osiguranju (štete u Hrvatskoj od neosiguranih i nepoznatih motornih vozila te uslijed stečaja društva za osiguranje). C članka 89. Zakona o osiguranju (štete u Hrvatskoj od inozemnih vozila za koje postoji valjana međunarodna isprava o osiguranju).“ Nadalje, člankom 5. stavak 1. Sporazuma, je određeno da član Ureda koji je isplatio štetu iz članka 1. Ad A i B dužan je ocijeniti sve okolnosti te za račun Hrvatskog ureda za osiguranje prema osobi odgovornoj za štetu pokrenuti regresi postupak.

16. Dakle, kako je nesporno da je tužitelj članu svoga Ureda isplatio štetu iz članka 1. Ad. B Sporazuma - štetu nastalu u Hrvatskoj od neosiguranog vozila, jer vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi nije imalo valjano osiguranje u Republici Hrvatskoj niti međunarodnu ispravu o osiguranju, pa je stoga tužitelj ostvario pravo regresnog potraživanja prema osobi odgovornoj za štetu, a ne prema tuženiku.

17. Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve dokaze u međusobnoj sprezi sud je utvrdio kako je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno da tužitelj nema pravo na regresni zahtjev prema tuženiku za isplaćenu štetu svome članu Ureda u visini od 548.411,75 kn, nego prema osobi koja je odgovorna za štetu, a to je V. R., a ne tuženik. Stoga se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim i valjalo ga je odbiti u cijelosti.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 143/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj:118/18 i 92 /21).

19. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.480,00 kn, za zastupanje na ročištu (tbr.9.t.1Ot) od 25. siječnja 2022. i od 3. ožujka 2022. u iznosu od po 5.480,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 4.110,0 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 23.050,00 kn.

20. Tuženiku nisu priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,0 kn uvećano za PDV jer to nije nužno potreban trošak za vođenje ovoga spora, jer se presuda odmah po objavi stavlja na e-ploču suda. Nije niti priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer taj troška tuženik nije imao. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovog spora, sud je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn, odbio kao neosnovan.

21. Slijedom izloženoga odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 31. ožujka 2022.

S u d a c

mr. sc. Mirjana Baran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 15 dana putem ovog suda.