Poslovni broj: 71-P-7983/19-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G., OIB: … iz Z., zastupana po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. B. d.d., OIB: …, Z., zastupana po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz O. d. P. & P., radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. ožujka 2022. godine, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj br. … kreditna partija br. …, sklopljenog između tužitelja i tuženika, od dana 07.11.2008. godine, sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, a koja glasi:

„Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“

II. Nalaže se tuženoj Z. B. D.D., … Z., OIB … da tužitelju Ž. G., … Z., OIB: … na ime stjecanja bez osnova isplatiti iznos od 4.755,27 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

-iznos od 186,75 HRK s kta od 16.09.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 186,81 HRK s kta od 16.10.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 184,75 HRK s kta od 16.11.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 183,68 HRK s kta od 16.12.2009. godine pa sve do isplate,

-iznos od 186,01 HRK s kta od 16.01.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 185,45 HRK s kta od 16.02.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 185,90 HRK s kta od 16.03.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 194,97 HRK s kta od 16.04.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 184,54 HRK s kta od 16.05.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 184,13 HRK s kta od 16.06.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 100,19 HRK s kta od 16.07.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 97,27 HRK s kta od 16.08.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 98,07 HRK s kta od 16.09.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 98,39 HRK s kta od 16.10.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 98,68 HRK s kta od 16.11.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 99,29 HRK s kta od 16.12.2010. godine pa sve do isplate,

-iznos od 100,44 HRK s kta od 16.01.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 99,90 HRK s kta od 16.02.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 100,34 HRK s kta od 16.03.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 100,39 HRK s kta od 16.04.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 99,82 HRK s kta od 16.05.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 99,51 HRK s kta od 16.06.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 100,64 HRK s kta od 16.07.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 99,90 HRK s kta od 16.08.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 15,95 HRK s kta od 16.09.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 15,99 HRK s kta od 16.10.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,03 HRK s kta od 16.11.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,02 HRK s kta od 16.12.2011. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,06 HRK s kta od 16.01.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,12 HRK s kta od 16.02.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,21 HRK s kta od 16.03.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,21 HRK s kta od 16.04.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,07 HRK s kta od 16.05.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,07 HRK s kta od 16.06.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,18 HRK s kta od 16.07.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,07 HRK s kta od 16.08.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,08 HRK s kta od 16.09.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 15,97 HRK s kta od 16.10.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 15,94 HRK s kta od 16.11.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,12 HRK s kta od 16.12.2012. godine pa sve do isplate,

-iznos od 16,14 HRK s kta od 16.01.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 88,37 HRK s kta od 16.02.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 88,84 HRK s kta od 16.03.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 88,85 HRK s kta od 16.04.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 88,84 HRK s kta od 16.05.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 88,91 HRK s kta od 16.06.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 88,55 HRK s kta od 16.07.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 87,25 HRK s kta od 16.08.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 76,70 HRK s kta od 16.09.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 77,27 HRK s kta od 16.10.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 77,84 HRK s kta od 16.11.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 77,89 HRK s kta od 16.12.2013. godine pa sve do isplate,

-iznos od 78,06 HRK s kta od 16.01.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 78,03 HRK s kta od 16.02.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,56 HRK s kta od 16.03.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,59 HRK s kta od 16.04.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,56 HRK s kta od 16.05.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,43 HRK s kta od 16.06.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,37 HRK s kta od 16.07.2014. godine pa sve do isplate,

-iznos od 23,31 HRK s kta od 16.08.2014. godine pa sve do isplate,

sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., OIB: …, Z., naknaditi tužiteljici Ž. G., OIB: … iz Z., parnični trošak u iznosu od 11.150,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za. referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu dana 07.11.2008.g. pod brojem …, kreditna partija … kojim Ugovorom je tuženik odobrio i isplatio kredit tužiteljici u iznosu od 87.160,00 € u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Rok otplate kredita ugovoren je trajanju od 20 godina (240 mjeseci). Anuiteti otplate su ugovoreni u iznosu od 649,85 € mjesečno uz kamatu stopu od 6,50 % godišnje, koja je čl. 3. Ugovora ugovorena kao promjenjiva, pri čemu uopće nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se uopće utvrđuje ili mijenja kamatna stopa banke.

2.

Tužiteljica tvrdi da se kamatna stopa navedena u Ugovoru ima smatrati kamatnom stopom za cijelo vrijeme trajanja kredita. Tužiteljica se poziva na ništetnost odredbe koja se odnosi na način promjenjivosti kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Kamatna stopa je jednostrano mijenjanja i određivana od strane tuženika tako da je kamatna stopa iznosila: u razdoblju od sklapanja Ugovora pa do 30.06.2009. iznosila je 6,50% od 01.07.2009. 7% godišnje,

od 01.05.2010. 6,75 %

godišnje, od 01.12.2012.

6,75% godišnje, od

01.07.2013. 6,71% godišnje,

od 01.01.2014. 6,51%

godišnje.

zbog čega su i ugovoreni mjesečni anuiteti tužiteljice bili povećavani tijekom otplate kredita.

3.

Visina kamatne stope je bila jednostrano mijenjana od strane tuženika kao i visina anuiteta koji je tužiteljica bila dužna plaćati tijekom trajanja Ugovora o kreditu pa je tako tužiteljica s tog osnova u razdoblju od 16.09.2009. pa do 16.08.2014. preplatila ukupan iznos od 4.755,25 kuna.

4.

Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13.06.2014.g. u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa gdje je pod točkom 1. izreke te presude utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora i prilikom sklapanja ugovora tužitelji kao korisnici kredita nisu s tuženikom pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećim Zakona o zaštiti potrošača ("NN" 96/03, 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

5.

Povodom revizije tuženika u naprijed navedenom trgovačkom sporu Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. broj Revt-249/14 od dana 09.04.2015.g. reviziju odbio kao neosnovanu.

6.

Kako je tužiteljica temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu tuženiku platila veće kamatne stope od ugovorene, a ta odredba je ništetna, to tužiteljica svojim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi ništetnim dio odredbe čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. 7.

Takvim jednostranim povećanjem kamatne stope tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. Zakona o obveznim odnosima o ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, pa tužiteljica temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a po pravilu stjecanja bez osnove traži povrat iznosa koji joj je neosnovano naplaćen s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška s kamatom.

8.

Tužiteljica je inicijalno podnijela tužbu dana 12.06.2019.g. kojom je tražila preplatu iznosa zbog jednostranog mijenjanja kamatne stope od strane tuženika, te je nadalje tužbom koja je bila zavedena pod poslovnim brojem P-2905/21 tražila utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 07.11.2008.g. navodeći da tužitelj postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev.

9.

Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti dijela čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu navodeći da tužiteljica nije dokazala pravni interes za traženje deklaratorne pravne zaštite.

10.

Prije svega, ovaj sud navodi da utvrđenje ništetnosti predstavlja konstitutivni tužbeni zahtjev, a takva je i odluka suda, a za konstitutivne odluke se ne dokazuje postojanje pravnog interesa.

11.

Ovo zato jer konstitutivna odluka u potpunosti mijenja sadržaj određenog pravnog odnosa i onaj koji je prije toga postojao više ne postoji.

12.

Kako je tužiteljica predložila spajanje parnica, a radi se o istom činjeničnom i pravnoj osnovu i kako su u oba predmeta i tužiteljica i tuženik isti i kako tužiteljicu u oba predmeta zastupa isti punomoćnik, a isti punomoćnik zastupa i tuženika, stekli su se uvjeti temeljem odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku za spajanje parnica radi čega je sud rješenjem od 13.09.2021.g. predmetne parnice spojio, te donio ovu jedinstvenu presudu.

13.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun, te činjenice i razloge kojima je tužiteljica obrazložila svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare za sve iznose koji su dospjeli do 12.06.2014. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presuda broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018.g. Prema čl. 502.c. ZPP-a (isto i po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužiteljica nije stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji nikakva radnja tužiteljice usmjerena na ostvarenje njezinih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Tuženik prvenstveno navodi da utvrđenje iz kolektivne parnice P. uopće nije primjenjivo za utvrđenje ništetnosti jednostrano promjenjive kamatne stope u odnosu na kredite u eurima.

14.

Tuženik navodi da zakonodavac nije propisao da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače već je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozvati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno doseg proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti.

15.

Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije, te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove Direktive.

16.

Tuženik navodi da je zbog zastare potrebno odbiti tužiteljev zahtjev u cijelosti.

17.

Tuženik se i poziva na izmjenu zakonskih odredaba pa se tako od 01.01.2013. kamata sastoji od fiksnog dijela i objektivnog parametra. Naime, redovna kamatna stopa je u konkretnom Ugovoru počevši od 01.01.2013. definirana uz primjenu objektivnih parametara, sukladno čl. 5. i čl. 14. ZID ZPK/12 odnosno kamatna stopa je vezana uz definirani fiksni i varijabilni element (6 M NRS 1 za EUR).

18.

Tužitelj je o tome obaviješten dana 08.01.2013.g.

19.

Tuženik tužitelju osporava da bi predmetni kredit bio potrošački kredit, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice iz razloga što ona nije izvršila sve uplate po predmetnom kreditu.

20.

Stoga tuženik predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog postupka s kamatom.

21.

U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 07.11.2008. ovjeren po javnom bilježniku (7-14 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 15 spisa), pregled otplatnog plana (list 16-23 spisa), pregled uplata po kreditu (list 24-31 spisa), pročitane su obavijest o promjeni kamatne stope (list 44 spisa), Opći uvjeti poslovanja (list 45-49 spisa), Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. (list 50-57 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po F. P. d.o.o. (list 72-94 spisa), saslušan je svjedok K. G.,

saslušana je tužiteljica kao stranka (list 190-191 spisa).

22.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan. 23.

Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju stana koji kredit je sklopljen dana 07.11.2008.g., kojim Ugovorom o kreditu je tužiteljica kod tuženika ugovorila kredit u kunskoj protuvrijednosti € od 87.160,00 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Ugovorena je redovna kamatna stopa 6,50 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o promjenama tržišnih uvjeta. Rok otplate kredita je 20 godina. Prema Ugovoru kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za € važećem na dan plaćanja. Iznos anuiteta za glavni dug i kamatu obračunavaju se temeljem kamatne stope važećem na dan sklapanja Ugovora o kreditu. Korisnik kredita se obvezuje plaćati izmijenjene anuitete u skladu s Odlukom kreditora, a prema Općim uvjetima poslovanja kreditora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno i to prvog dana u mjesecu, a počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Tražbina kreditora dospijeva najkasnije dana 01.06.2030.g.

24.

Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke i to od početne 6,50% godišnje do 6,75 % godišnje.

25.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, te je li odluka o jednostranoj promjeni kamatne stope uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužiteljicu jer tužiteljica nije bila stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe, te s obzirom da se radi o Ugovoru o kreditu vezan za valutnu klauzulu euro.

26.

Ovdje najprije valja istaknuti da su utvrđenja iz parnice P. primjenjiva i na kredite u eurima, a da je tome tako jasno proizlazi iz obrazloženja presude Visokog trgovačkog suda RH u presudi Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., gdje je na 44. stranici obrazloženja te presude jasno navedeno:

27.

" Što se tiče tvrdnje da tužitelj u tužbi kojom je pokrenut ovaj postupak ne zastupa kolektivni interes potrošača, nego samo pojedinačne interese onih potrošača koji su sklopili ugovore o potrošačkom kreditiranju koji sadrže ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Nepošteno ponašanje trgovca – ovdje korištenje nepoštenih ugovornih odredaba u standardnim ugovorima usmjereno je prema svim potrošačima, dakle i prema onima koji takav ugovor nisu sklopili, ali bi ga mogli sklopiti. U tome se i razlikuje pravni interes za zaštitu kolektivnog interesa i za zaštitu pojedinačnog interesa. Konačno, predmet zaštite su dijelovi ugovornih odredaba potrošačkih ugovora o predmetu i cijeni: kojima je glavnica kredita vezana uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke. Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom, i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima."

28.

Time je sasvim nedvojbeno da je jednostrana promjena kamatne stope bez objektivnih parametara o kojima bi stranke pregovarale ništetna u svim Ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a ne samo u Ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

29.

Obzirom na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije da tužiteljica nije vršila uplate za utuženo razdoblje valja istaknuti da je takav prigovor tuženika neosnovan, a ovo iz razloga što je utuženo razdoblje od rujna 2009. pa do zaključno kolovoza 2014.g. Prema evidenciji uplata po kreditu razivdno je da je sve uplate u tom razdoblju izvršila tužiteljica, dočim je otplatu kredita preuzeo njezin sin K. G. od studenog 2014., ali te uplate uopće nisu predmetom ovog tužbenog zahtjeva.

30.

Sud je nadalje saslušao i K. G. kao svjedoka i tužiteljicu kao stranku.

31.

Karlo Gluhačić je u svom iskazu potvrdio ono što i proizlazi iz materijalnih dokaza u ovom spisu, a to je da je sve uplate od početka otplate izvršila tužiteljica, a da je on preuzeo otplatu kredita od studenog 2014.g. obzirom da je tužiteljica stupila u mirovinu.

32.

Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je sve uplate po kreditu izvršila ona, a da je negdje u proljeće ili ljeto 2010. skupila nešto veći iznos novca, te je došla izvršiti uplatu u poslovnici po svom kreditu za svoju kreditnu partiju i u tu svrhu je službenici banke dala svoju osobnu iskaznicu, podatke o kreditu i rekla da želi izvršiti uplatu. Konkretno radi se o uplatama u poslovnici u siječnju 2009., u ožujku 2010. i u lipnju 2010.g., a za te uplate je tužiteljica posvjedočila da ih je ona izvršila.

33.

Tužiteljici nije poznato zašto banka nije evidentirala tu uplatu kao uplatu Ž. G. već kao uplatu u poslovnici, ali tužiteljica ne može odgovarati za način unošenja podataka od strane bankovnih službenika.

34.

U odnosu na kredit koji je podignula u valutnoj klauzulu vezano za euro navodi da je namjenski kredit kod Zagrebačke banke mogla dobiti jedino takav kakav je dobila i pod takvim uvjetima sa početnom kamatnom stopom od 6,50% s time da se kamatna stopa mijenja odlukom banke prema tržišnim uvjetima i mogla je dobiti samo kredit kakav je banka nudila sukladno svom tipskom Ugovoru.

35.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz saslušanog svjedoka i tužiteljice kao stranke jer su iskazivali logično, uvjerljivo, njihovi iskazi su međusobno povezani i potkrijepljeni materijalnim dokazima čime je sud sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica sama izvršila sve uplate po kreditu, tim više što ukoliko tuženik tvrdi da tužiteljica nije izvršila sama uplatu u poslovnici tada je dužan dokazati tu tvrdnju i navesti tko je izvršio uplatu u poslovnici umjesto tužiteljice jer je tu uplatu primio tuženik i tu uplatu evidentirao na plaćanje kreditne obveze tužiteljice.

36.

U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štiti. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

37.

Tužiteljica se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. 38.

Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."

39.

Slijedom navedenog, predmetnim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, odnosno korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita.

40.

Nadalje je za navesti da je nedvojbeno da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo.

41.

Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

42.

Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno. 43.

Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.

44.

Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

45.

U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

46.

Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

47.

ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

48.

Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).

49.

Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. 50.

Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

51.

Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.

52.

Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.

53.

S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.

54.

Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

55.

Time je sud utvrdio da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je slijedom toga sud utvrdio da je ništetan dio odredbe čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d. 56.

Nastavno valja reći da su odredbe o promjenjivim stopa ugovornih kamata protivne kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača čl. 96. i 97. ("Narodne Novine" broj 77/07 i 125/07, dalje u tekstu: ZZP..), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora te za vrijeme njegovog izvršavanja s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP-a).

57.

Nadalje u odnosu na istaknuti prigovor zastare tražbine tužitelja valja dodati da prema pravnom shvaćanju domaćih sudova pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, koje pravno shvaćanje je potvrdio i VSRH u presudi pod poslovnim brojem: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2017.g. 58.

Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 od 04.07.2013.g. postala pravomoćna dana 13.06.2014.g., od toga dana počinje teći zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO-a, pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 12. lipnja 2019.g. to zastara tražbine tužiteljice nije nastupila.

59.

Zastara tražbine tužiteljice nije nastupila niti iz razloga jer je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/09 od 08.07.2009.g.) u odredbi čl. 138.a. propisana obvezujuća snaga sudske odluke koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i ta odluka obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

60.

Tuženik osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom Ugovoru. Naime, u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, koja izričito propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj nije dokazao da je potrošač, niti da je stan radi čije kupnje je odobren predmetni kredit korišten isključivo u potrošačke svrhe.

61.

Nije osnovan istaknuti prigovor po tuženiku da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom kreditu, a iz razloga što je iz Ugovora o kreditu u čl. 14. jasno razvidno da je namjena kredita kupnja stana.

62.

Suprotno tvrdnjama tuženika da je teret dokaza na tužitelju da dokaže da je potrošač valja navesti da je teret dokaza upravo na tuženiku dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu potrošač već da je bio trgovac. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je navedeno: "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."

63.

Radi utvrđivanja visine tražbine tužiteljice za utuženo razdoblje od rujna 2009. pa do kolovoza 2014. g. sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku F. P. d.o.o.

64.

Iz nalaza i mišljenja vještaka F. P. d.o.o. proizlazi da je tužiteljici odobren iznos kredita od 87.160,00 €, da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 6,50 % godišnje, rok otplate kredita 240 mjeseci, a namjena kredita kupnja stana. Tijekom otplate kredita kamatna stopa se mijenjala pa je tako iznosila od početne 6,50% do 7,00%.

65.

Nalazom i mišljenjem vještak je utvrdio da preplata temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope iznosi u glavnici 4.755,26 kuna. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba, pa ga je sud u cijelosti prihvatio jer je dan na temelju svih relevantnih podataka i izračuna.

66.

Nakon što je tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev s utvrđenjem vještaka tuženik se protivio preinaci tužbe, te tvrdi da je u odnosu na preinaku tužbe nastupila zastara tražbine.

67.

Sud je temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe iz razloga što tužitelj prema važećem Zakonu o parničnom postupku koji se primjenjuje na ovaj konkretan spor može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a i u situaciji kada tuženik ne pristaje na preinaku tužbe, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

68.

Odredbom čl. 191. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Nadalje odredbom čl. 191. st. 3. ZPP-a propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev. Tužiteljica je inicijalno tražila preplatu u visini glavnice od 5.911,26 kn, a konačno postavljenim zahtjevom isplatu glavnice u svoti od 4.755,27 kn čime nije nastupila zastara tražbine jer je tužba podnesena dana 12.06.2019.g. Pri tome je sud u toč. I. izreke presude utvrdio ništetnost odredbe dijela čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu, pa slijedom toga na ovaj slučaj se i primjenjuje Pravno shvaćanje VSRH broj Broj: Su-IV-47/2020-2 od 30.01.2020. u kojem je navedeno da:

69.

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

70.

Ovim pravnim je shvaćanjem pomaknut trenutak početka tijeka zastare za zahtijevanje povrata ispunjenog i to u korist stranke koje je ispunila ništetni ugovor. Prema tom shvaćanju zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka ispunjenja obveze ništetnog ugovora. 71.

Stoga je sud utvrdio ništetnom dio odredbe Ugovora o kreditu u čl. 3. st. 1. Ugovora o kreditu, a na ime preplate kredita po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope temeljem čl. 1111. ZOO-a sud je tužiteljici dosudio zatraženi iznos glavnice od 4.755,27 kune, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u toč. II. izreke. 72.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

73.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

74.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 1 podneska od 18.09.2019. u iznosu od 75 bodova, troška zastupanja na ročištu od 09.03.2020. u iznosu od 75 bodova, troška sastava 2 podneska (15.07.2020. i 19.01.2021.), svako po 50 bodova, troška zastupanja na 1 ročište od 12.04.2021. u iznosu od 50 bodova, troška sastava tužbe u spojenom spisu od 13.04.2021. u iznosu od 100 bodova, troška sastava 1 podneska od 01.06.2021. u iznosu od 25 bodova, troška sastava 1 podneska od 01.10.2021. u iznosu od 100 bodova, troška zastupanja na 1 ročište od 19.01.2022. u iznosu od 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 10,00 kn prema tbr. 50.Odvjetničke tarife.

75.

Zbrojeno parnični trošak iznosi 7.000,00 kn. 76.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.750,00 kn, te je ovom iznosu pribrojen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kuna koji iznos je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i na presudu u iznosu od 500,00 kuna temeljem Zakona o sudskim pristojbama čime je tužiteljici sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 11.150,00 kn.

77.

Sud je tužiteljici dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

78.

Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do III. izreke.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2022. godine

Sut

kinja Jesenka

Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika